Sedmicama nakon što su SAD i Izrael pokrenuli napade na Iran, u središtima američke vojne moći vodi se bitka za narativ o tijeku rata. Od samog početka, brifinge za novinare u Pentagonu vodio je američki ministar obrane Pit Hegset, bivši bojnik Nacionalne garde i komentator Fox Newsa, koji je na konferencijama za medije hvalisavo predstavljao američku vojnu nadmoć, piše BBC.
Hegset je u srijedu izjavio da su SAD ostvarile "veliku vojnu pobjedu", dok je na jednom od prethodnih brifinga rekao da su američke snage "cijeli dan s neba sijale smrt i uništenje". Ipak, utvrđivanje stvarne slike o napretku rata i cijeni koju su SAD platile zahtijeva dublju analizu. Dok je na snazi nesigurno primirje koje je već na kušnji, postavlja se pitanje što su Sjedinjene Države postigle i po koju cijenu.
Skroman napredak
Glavni ratni cilj predsjednika Trampa bio je onemogućiti Iranu razvoj nuklearnog oružja, što je Teheran oduvijek nijekao da planira. To je ujedno bio i dugogodišnji cilj diplomacije pod vodstvom SAD-a. Tramp je, međutim, smatrao da je globalni nuklearni sporazum s Iranom iz 2015. godine, poznat kao JCPOA, bio preslab. Tijekom svog prvog mandata povukao je SAD iz sporazuma ponovnim uvođenjem sankcija Iranu, koji se do tada pridržavao odredbi. Time je odabrao silu umjesto diplomacije, što je kasnije potvrdio i ubojstvom generala Revolucionarne garde Kasema Sulejmanija, uspostavivši obrazac u kojem je kolebao između diplomatskog angažmana i vojne akcije. Taj obrazac kulminirao je sadašnjim ratom.
Međutim, dok nesigurno primirje traje, malo je dokaza o bilo kakvom značajnom uspjehu Trampove administracije po nuklearnom pitanju. Prošlog juna Tramp je izjavio da su iranski nuklearni kapaciteti već "uništeni" bombardiranjem postrojenja u Isfahanu, Fordowu i Natanzu. No, nakon dodatnih pet sedmica rata, vjeruje se da Iran i dalje posjeduje zalihe obogaćenog uranija blizu razine potrebne za oružje, pohranjene u plinskim bocama ispod ruševina.
U trećoj sedmici rata, Rafael Grosi, čelnik Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), izjavio je da u konačnici ne može biti vojnog rješenja za iranske nuklearne ambicije. Tramp je najavio da će SAD sada raditi "s Iranom" na "iskopavanju i uklanjanju sve duboko zakopane... nuklearne prašine". No, Teheran ostaje prkosan, a to pitanje bit će ključno u nadolazećim pregovorima u Islamabadu. Vjerojatno je da bi Teheran, s još nepovjerljivijim vodstvom na vlasti, sada mogao postati još odlučniji u namjeri da se domogne nuklearnog oružja kako bi odvratio buduće američke napade.
Udar na iranski arsenal i vodstvo
Kada je Tramp objavio rat u videu na društvenim mrežama sa svog imanja Mar-a-Lago, njegovi ciljevi uključivali su i promjenu režima – pozvao je Irance da preuzmu vlast nakon što prestane američko-izraelsko bombardiranje. U roku od nekoliko dana zahtijevao je "bezuvjetnu predaju" režima, do koje nije došlo. Iako je Izrael ubio visoke zvaničnike, uključujući vrhovnog vođu ajatolaha Alija Hamneija, naslijedio ga je njegov sin Modžtaba Hamnei.
Tramp je rekao da je novo vodstvo "manje radikalizirano i daleko inteligentnije" od svojih prethodnika. Nadao se ponoviti ishod napada na Venecuelu, gdje su njegove snage uhitile predsjednika Nikolasa Madura i zatvorile ga u Njujorku, ostavivši vodstvo u Karakasu podložnim volji Vašingtona. Za sada nema naznaka da se sličan scenarij odvija u Teheranu.
Što se tiče iranskog arsenala, najviši Trampovi zvaničnici tvrde da su SAD uništile njegove konvencionalne kapacitete, uključujući projektile, lansere, bespilotne letjelice, tvornice oružja i mornaricu. Međutim, tu tvrdnju dovode u pitanje procurjele obavještajne procjene koje sugeriraju da Iran i dalje posjeduje otprilike polovicu svog prijeratnog arsenala. BBC nije uspio neovisno provjeriti nijednu od ovih tvrdnji.
Visoka cijena rata
Ciljevi Trampove administracije mijenjali su se od početka rata, a američko-izraelski cilj promjene režima nije ostvaren. Poginulo je trinaest američkih vojnika, a stotine su ranjene. Zalihe streljiva, uključujući velik broj projektila Tomahawk, navodno su se brzo trošile, a procijenjeni trošak rata iznosi više od milijardu dolara dnevno. Američki zvaničnici tvrde da su zračnu kampanju završili prije roka zahvaljujući superiornoj vojnoj vještini i tehnologiji, prisilivši Iran na kapitulaciju.
Kod kuće je Tramp platio političku cijenu. Ankete su dosljedno pokazivale da rat odobrava manjina Amerikanaca. Iako je podrška u Kongresu uglavnom slijedila stranačke linije, početkom sedmice neki su se republikanci otvoreno usprotivili njegovoj prijetnji na društvenim mrežama da će uništiti cijelu civilizaciju. Tijekom rata, utjecajne figure njegovog pokreta MAGA, poput novinara Takera Karlsona, oštro su se razišle s njim. U nedjelju je Mardžori Tejlor Grin, nekad jedna od njegovih najvećih pristaša, rekla: "Ovo ne čini Ameriku ponovno velikom, ovo je zlo." Ove pukotine unutar Trampovog pokreta ne pokazuju znakove zacjeljivanja.
Demokrati su, s druge strane, bili ogorčeni zbog Trampovih sve divljijih prijetnji i uvreda upućenih američkim saveznicima. Zatražili su od administracije odgovore na pitanja je li američki projektil odgovoran za napad na školu u Minabu prvog dana rata, u kojem je poginulo najmanje 168 ljudi, uključujući 110 djece. Ako se to potvrdi, bio bi to jedan od najgorih slučajeva civilnih žrtava u američkim napadima na Bliskom istoku u posljednjoj generaciji. Pentagon je priopćio da istražuje slučaj, ali ni gotovo šest tjedana kasnije nije objavio nikakve nalaze.
Ove sedmice nekoliko zastupnika pozvalo je Trampov kabinet da primijeni 25. amandman kako bi mu oduzeo ovlasti. Administracija tvrdi da su Trampove prijetnje prisilile Iran na povlačenje, a njegova sekretarka za štampu Kerolajn Levit izjavila je: "Nikada ne podcjenjujte sposobnost predsjednika Trampa da uspješno promiče američke interese i posreduje u miru."
Jasnije mišljenje o tome mogli bi dati Amerikanci na izborima u studenom. Globalne ekonomske posljedice zatvaranja Hormuškog moreuza već su dovele do viših cijena benzina i dizela za Amerikance. To će se odraziti i na cijene u trgovinama, a predviđa se da će bijes zbog rastućih troškova ovogodišnje međuizbore učiniti neugodnima za Trampovu stranku.
Rat bi situaciju mogao dodatno pogoršati i potencijalno stajati republikance kontrole nad Zastupničkim domom, a možda i Senatom. Za Republikansku stranku to bi bila visoka cijena. Tramp se morao nositi s nadolazećom ekonomskom krizom dok je Iran odgovarao gerilskom taktikom na konvencionalni zračni rat. Njegov ratni cilj postala je potreba za ponovnim otvaranjem moreuza koji je bio otvoren kada je rat započeo.
Odnosi sa saveznicima na kušnji
Dok je Iran preuzimao kontrolu nad Hormuškim moreuzom, Tramp je više puta mijenjao stav o tome kako odgovoriti. Prvo je tražio pomoć saveznika, zatim je tvrdio da mu njihova pomoć ne treba, da bi ih ponovno pozvao u pomoć i na kraju dugogodišnje saveznike nazvao "kukavicama" jer se nisu uključili.
Već narušena kohezija NATO-a, dodatno produbljena Trampovim planovima za Grenland, dodatno je pogoršana ratom u Iranu. Tramp je obnovio napade na savez, koji je izbjegao formalno sudjelovanje. Nakon sastanka u Bijeloj kući, glavni tajnik NATO-a Mark Rute rekao je da je razgovor bio "vrlo iskren".
Predsjednik možda vjeruje da će nadmoćna američka vojna superiornost dugoročno zaštititi ulogu Amerike kao supersile. No, evropske nacije već traže načine kako smanjiti rizik od onoga što smatraju sada nepredvidivim i nepouzdanim zaštitnikom.
To je potencijalni ekonomski i strateški dobitak za Kinu, što izaziva zaprepaštenje među Trampovim kritičarima u Vašingtonu. Pravi troškovi ovog rata tek se trebaju izračunati, a ako ovo primirje ili krhki pregovori propadnu, mogli bi postati daleko veći.
