Kao da nije dovoljno što nam stanje putne infrastrukture i graničnih prijelaza, u kombinaciji s novim mjerama kontrole ulaska u EU, već izaziva frustracije i glavobolju, baš sada je morao pokleknuti još jedan most u ovoj zemlji. Nije ni prvi, a nažalost ni zadnji, jer prije onog u Bosanskoj Gradišci pukli su i mostovi kod Foče i Rogatice, a ni ostatak prije više od pola stoljeća građene infrastrukture nipošto ne ulijeva sigurnost. Ipak, most na Savi jedan je od najvažnijih u državi, jer preko njega se odvija najveći dio bh. izvoza i prema EU odlazi više od 90 posto roba koje podliježu fitosanitarnoj kontroli. Nakon punih 70 godina upotrebe i miliona tona tereta koje su prešle preko njega, komadi betona počeli su padati, jer ništa ne može trajati vječno.
Ništa osim apsurda u ovoj zemlji u kojoj su godinama putnici i prijevoznici bili primorani da na uskoj cesti i mostu u centru grada satima čekaju u kolonama, dok samo četiri kilometra uzvodno poput spomenika stoje novi most, savremeni carinski terminal i svi objekti za graničnu policiju i carinske službe, građeni prema EU standardima. Nakon ulaganja blizu 40 miliona KM u gradnju mosta i gotovo 24 miliona KM u objekte na samom graničnom prijelazu, bile su potrebne skoro četiri godine i urušavanje starog mosta na Savi, da bi konačno bili pušteni u funkciju. Ministarstvo sigurnosti BiH pronašlo je osnov da, nakon što u Vijeću ministara nije bilo saglasnosti, barem privremeno omogući njihovo korištenje.
Trajno rješenje i dalje će, kako sada stvari stoje, čekati dogovor Upravnog odbora UIO BiH, gdje Zijad Krnjić uporno insistira da se s ovim riješi i pitanje raspodjele javnih prihoda. RS je, naime, ruku zavukla duboko u džep FBiH i nikako da je izvuče i da vrati 151 milion koji je do sada besramno prisvojila. Krnjićeva beskompromisna borba isprovocirala je državnog ministra Srđana Amidžića, koji je na njegov račun histerično uputio niz skandaloznih optužbi i uvreda, spominjući Evropu i evropski put. Međutim, Krnjić koristi recept sličan onom u Domu naroda PSBiH ili Vijeću ministara, gdje su kadrovi SNSD-a usporili ili blokirali ne samo otvaranje jednog graničnog prijelaza, već evropski put ove zemlje i budućnost njene djece. Uostalom, s ovakvim političarima, mržnjom i primitivizmom, te očiglednom nesposobnošću za bilo šta osim blokade i sukoba, pitanje je zaslužujemo li uopće mostove prema EU ili izolaciju.
