Od 20. izdanja Sarajevo Film Festivala očekivalo se mnogo, dobilo vrlo malo. Filmovi, koji bi trebali biti osnova ove manifestacije, pali su ne u drugi, već u sedmi plan.

Sve se svelo na crveni tepih, koji ustvari pruža pravu sliku otužnog 20. rođendana SFF-a. U moru pretplaćenih gostiju, poput Severine (koja javnost svake godine obavezno obavijesti čiju haljinu nosi, a sada je ekskluzivno najavila duet s jednim pjevačem narodne muzike), nadobudnih pripadnica sarajevskog džet seta koje po cijelu godinu čekaju priliku da se zavrte na crvenom tepihu i gladnom narodu BiH izdeklamiraju kakvu poruku šalje kreacija u kojoj se šepure, glavno "osvježenje" bili su Jelena Golubović i Čupo Kalač. Pobjednica jednog šoua realnosti i njen dečko.

Onda je u stilu Sulejmana Veličanstvenog stigao Halit Ergenč. I na crvenom tepihu filmskog festivala izjavio da nema vremena da gleda filmove. Pa zašto se uopće onda održava SFF, ako ne zbog filmova? Zašto njegovim crvenim tepihom defiliraju osobe koje ne gledaju filmove? A Ergenč nije jedini.

Dva dana do zatvaranja SFF-a na društvenim mrežama uveliko se može pratiti kako se Jelena Karleuša priprema za svoj nastup na crvenom tepihu. A do jučer smo iščekivali Anđelinu Đoli i Breda Pita i ne tako davno uživo gledali velikane sedme umjetnosti Džona Malkoviča, Žerara Depardjea, Kevina Spejsija, Mikija Rurka, Morgana Frimena,...

Jedna moja kolegica novinarka ustvrdila je: "Bit će dobro ako SFF dočeka 25. rođendan",  dok se mnogi razočarano pitaju - gdje je nestao SFF, čija je svrha film, a ne lažni glamur crvenog tepiha.