Moramo se boriti da se genocid u Srebrenici ne zaboravi, jer zaborav je naš najveći neprijatelj, poručila je preksinoć učesnicima ovogodišnjeg „Marša mira“ Hatidža Mehmedović iz Srebrenice, majka kojoj je u genocidu ubijena cijela porodica. 

Hatidžine riječi izazvale su buru emocija kod prisutnih, upravo što je izrekla ono što svi znamo i što iz straha, nerijetko, ne smijemo da izgovorimo. Riječima mudraca podsjetila je na zlo devedesetih godina, upozoravajući da njegov crni oblak još stoji nad našom zemljom, zbog čega je skoro jaukom zavapila da dobro razmislimo kakvi smo, kako nas to zlo ponovo ne bi zaskočilo, odnosno dokrajčilo.  
 
Nije Hatidža ni političar ni umišljeni intelektualni orator kakvi nam se svako malo kojekakvim „mudrostima“ ukazuju u javnom prostoru. Nije vlasnik diploma ni certifikata, niti se busa u prsa da niko kao ona ne zna. Ali, da olovo njenih riječi udara upravo u srž istine o tome ko smo, šta smo, kakvi trebamo biti i od čega se trebamo čuvati, u to smo se bezbroj puta uvjerili. 

Nije se plašila svih onih koji su preksinoć iz šumaraka osluškivali šta to govore učesnici marša i njihovi predstavnici, već ih je, bez straha, podsjetila na istinu da bošnjačke heroje još progone samo zato što su preživjeli i da će se, kao majka kojoj su ubili ono najdraže, protiv toga boriti dok je živa. 

Hatidži Mehmedović genocid u Srebrenici ubio je sve što je voljela: djecu, supruga, brata, rođake, prijatelje. Zlo koje joj je učinjeno davno je nazvala pravim imenom, ali nikad nije propustila da zamoli Boga da se to zlo nikad više i nikome ne dogodi. 

I zato su se poput najiskrenije dove preksinoć doimale njene riječi upućene učesnicima „Marša mira“ da svom svojom snagom čuvaju BiH „nad kojom još stoje crni oblaci“, a da im „olovka i znanje“ budu najbolji saveznici u toj borbi.