Obećanje federalnog premijera Fadila Novalića (SDA) penzionerima da će im na godišnjem nivou penzije rasti u iznosu od tri posto, dok bi taj postotak na kraju njegovog mandata mogao biti povećan na 10 do 12 posto, a koje im je on odaslao putem medija, otprilike je ekvivalentno poruci "vjerujte meni, a ne svojim očima".
Šta uočavaju te penzionerske oči iz dana u dan? Ponajprije rast troškova života. Uočavaju i da su investicije zbog nestabilne političke situacije stale, da su stala i ulaganja u infrastrukturu, da vlasti, umjesto da se bave životnim pitanjima, pažnju sa svoje nesposobnosti i nerada skreću na nacionalna pitanja.
Penzioneri poručuju Novaliću, opravdano, da tako više ne može. Kada oni spomenu sintagmu "građanski neposluh" ili, u prijevodu, svjestan otpor prema zakonima i zahtjevima vlasti, onda je to lampica za alarm!
Dosta im je, čini se, više i slatkorječivosti premijera i svih silnih obećanja Vlade koja su ostala samo mrtvo slovo na papiru, pa i Parlamenta, gdje se iz politikantskih razloga odgađa usvajanje novog zakona o PIO. Dok svi parametri idu naviše, njihove penzije ostaju kakve jesu. Novalićevom obećanju o povećanju penzija nimalo ne idu u prilog dvije opasne tendencije.
Prva je odnos radnika i penzionera. Taj odnos nikada nije bio gori, budući da na jednog penzionera dolazi 1,13 radnika! A da bi jedan sistem normalno funkcionirao, prema međunarodnim standardima, tri radnika bi trebali raditi za jednog penzionera.
Drugu opasnu tendenciju predstavljaju nameti na privredu. Njih je sve više. Samo za godinu deset konkretnih nameta u FBiH napravilo je višemilionsku štetu privredi.
Čini se da bi trenutno stanje FBiH najbolje bilo predstavljeno slikom na kojoj Novalić i ostatak vlasti, polako, ali kontinuirano, testerom režu granu na kojoj svi sjedimo, pri čemu se i privrednicima i penzionerima i svima nama govori "ne sekirajte se, bit će sve uredu".
