Osvrt s američke verande

Igrale se delije

Erol AVDOVIĆ

Ako bi se od svih obećanja i najava koje smo čuli od Redžepa Tajipa Erdoana (Recep Tayyip Erdogan) i Aleksandra Vučića ispunilo samo to da se od Beograda do Sarajeva putuje autoputem i da Sandžak zbog tog bude još bliže Bosni, bilo bi dosta. Prigovori i neminovne usporedbe koje se nameću u historijskom kontekstu prisustva Turske na Balkanu u bližoj i daljoj prošlosti pretvorit će se u obični prah ako se u toj nakani uspije. Živi bili pa vidjeli. 

Vašar u Beogradu

Ali, treba biti oprezan, jer rasni političari obećaju da će izgraditi most i preko rijeke koje nema, rekao je jednom Nikita Hruščov. Njihovo je da obećavaju, a naše da provjeravamo i insistiramo na realnosti umjesto euforije. Na kraju, ipak ostaju samo brojke.

U Beogradu su Vučić i Erdoan zaista otišli dalje od svih svojih prethodnika i savremenika u okruženju. A Bosance, koji su donedavno klicali kako je “Turska naša majka”, smjestili u zdravu realnost: Bosna je, tako, još samo “amanet”, nešto kao najvažniji kulturno-historijski park otomanskog naslijeđa na Balkanu. Ali, Srbija je prioritetni interes Republike Turske u tom dijelu svijeta.

- Turska i Srbija su dvije ključne zemlje na Balkanu. Kao što je Turska u svom neposrednom geografskom okruženju ključ za mir i stabilnost, tako je i Srbija na Balkanu - napisao je Erdoan u autorskom tekstu u beogradskoj “Politici” uoči posjete Beogradu.

Bio je to i vašarski dernek, za koji se u Beogradu pobrinuo Ivica Dačić pjevajući turskom predsjedniku pjesmu o Osman-agi (valjda osnivaču Osmanlijske imperije), iako je mogao zapjevati i “igrale se delije nasred zemlje Srbije”; usput, “deli” na turskom znači ludak, a ne junak. Dozvoljen je već viđeni Dačićev kafanski žongleraj - ali sve ostalo je bilo čak i pompezno državnički.

Ko je kriv Bosancima što njihovi demokratski izabranici odnose s Turskom prečesto reduciraju na islamističke i partijske i što znanje inferiorno podređuju kvaziemocijama.

“Nacija koja očekuje da bude civilizirana i slobodna bez upotrebe znanja - neće to nikad dočekati”, rekao je Tomas Džeferson (Thomas Jefferson), jedan od osnivača Sjedinjenih Američkih Država. Turska ne gleda emotivno na Bosnu kako to ponekad uzvikne Erdoan na svojim mitinzima. Za tradicionalni turski pragmatizam Srbija je ekonomski atraktivnija jer se reformira, za razliku od Bosne i Hercegovine. Istina je, u proteklih 25 godina bh. vlast je samo zijanila globalno znani domaći “know-how”.

- Turska pomno i s interesiranjem prati ekonomske reforme koje Srbija uspješno provodi posljednjih godina. Trudimo se, koliko je u našoj moći, da našim srpskim prijateljima pružimo podršku u njihovoj inicijativi ekonomskog razvoja - objasnio je Erdoan u “Politici”.

Miting u Pazaru

Važno je to napomenuti, jer tursko-srpski odnosi nisu idilična slika. Naprotiv, dug je katalog uspona i padova, a zajedničku povijest je bolje i ne spominjati. 

Ne tako davno, 2013. godine, upravo je Vučić, doduše, onako, u svom tabloidnom maniru tražio izvinjenje Erdoana zbog njegove izjave da je "Turska Kosovo, a Kosovo Turska". Miran k’o bubica, u dekoru crvenih fesova i svilenih dimija, ne skidajući osmijeh s lica, Vučić je ovaj put u Novom Pazaru samo saslušao Erdoanove mitingaške slogane i njegovu poruku Sandžaklijama: “Mi smo jedno i bit ćemo jedno”.

Dapače, Vučić je Srbima dramatično priopćio: “Ovo nije 1389. godina (Boj na Kosovu), kako neki zamišljaju. Mi smo danas u 2017. godini i hoćemo i želimo najbolje moguće odnose s Turskom”.

Nažalost, ni u Beogradu, ni u Pazaru niko ne reče kako ovo nije ni 1995. godina, kada se Ratko Mladić svetio Turcima preko Bosanaca u Srebrenici. Niti šef turske države, koji Bosnu upotrebljava kao hamajliju vlastite politike, prigovori Vučiću što onomad dade garancije za Mladićevo puštanje iz zatvora “radi liječenja” u Beogradu. Da bi ga u Srbiji neki opet slavili kao heroja, jer pobi tolike “Turke” u Bosni.

O svemu je Vučić govorio u Beogradu, i o paradajzu, krastavcima i paprikama, i o turskoj fabrici u Kraljevu koja će zaposliti 2.500 Srba. A i Erdoan, o civilizaciji koja to nije bez puteva i bez tekuće vode, kao da govori o slici (zaboravljene) Bosne i Sarajeva s početka 21. stoljeća. Turci i Srbi se još jedino nisu dogovorili čiji je ajvar najbolji na Balkanu. Oko drugog, izgleda, (više) nema spora.

“Ja sam se promijenio. Samo se magarac ne mijenja”, rekao je Vučić nedavno.

Pojeo vuk magarca!

NA VRH

Podijeli članak na