Pedesetero ljekara bolnice u Goraždu potpisalo je zahtjeve za prekid radnog odnosa jer je Vlada Bosansko-podrinjskog kantona odbila potpisati sporazum prema kojem bi njihove plaće bile povećane za 300 maraka.
Ne, ovo nije srednji vijek, ovo nije, ne želeći nikoga omalovažavati, neka siromašna afrička zemlja. Ovo je 21. stoljeće. Ovo je 2017. godina i ovo je Bosna i Hercegovina. Država u jugoistočnoj Evropi.
Godinama srozavan sistem zdravstva doveo je ljekare na prosjački štap. Vlastodršci su ljekare doveli u situaciju da moraju moliti za satnicu od 2,11 KM! Kao što bi rekao Srećko Đikić, doktor koji je u goraždanskoj ratnoj bolnici spasio stotine života i dobitnik je „Srebrenog štita“, „ljekari ne traže satnicu od 10 maraka“.
Poređenja radi, višu satnicu imaju konobari u restoranu Parlamenta Federacije ili spremačice u Predsjedništvu BiH. Paradoksalno. Ruku na srce, ne može se reći da Vlada BPK Goražde ništa nije učinila da spriječi svoju sramotu.
Počinili su klasični salto mortale sramotnom i uvredljivom ponudom da doktorima i stomatolozima uvećaju plaće za 80 do 100 KM?! Dobili su šamarčinu od heroja u bijelom sa 50 puta NE.
Više zabrinjava to što, osim te sramotne ponude, Vlada ovog kantona ništa nije uradila niti ima namjeru da osigura zdravstvenu zaštitu svojim građanima.
Oni će opet platiti najvišu cijenu. Jer, prema svemu sudeći, nikoga nije briga što više od mjesec bolnica nije u stanju primati pacijente u punom kapacitetu zbog štrajka ljekara. Tako su građani ovog kantona dovedeni u situaciju da lijeka nema prije Sarajeva. Onaj plemeniti Argentinac, doktor Pablo, anesteziolog koji je uplakan napustio bolnicu u ratu, danas bi ponovo zaplakao od tuge kada bi vidio šta se događa njegovim kolegama.
Tako bi Vlada mogla biti grobar koji će zakucati posljednji čavao u mrtvački kovčeg zdravstvenog sistema u Goraždu.
