U zemlji čija je ekonomija na dnu evropske ljestvice razumljivo je što radnicima i penzionerima s mizernim primanjima zapne za oko i izazove gnjev informacija da pripadnici vladajuće kaste silne pare potroše na reprezentaciju. Tim prije što od toga ni za koga osim za njih nema nikakve koristi.  

Na čašćenje ićem i pićem u javnim preduzećima i institucijama ove države spiskaju se milioni maraka godišnje. Primjera je napretek, a posljednji dolazi iz Agencije za vodno područje rijeke Save, čije je rukovodstvo u kafanama samo u 2017. potrošilo 18.129 maraka.

Da ta sijela plaćena narodnim parama od poplava spase bar jednu kuću ili njivu, poneko bi taj trošak i halalio.

Sramotno je što rukovodioci u državnim firmama i ustanovama uopće ne skrivaju svoje bahaćenje, jer odabir otmjenih restorana od Drine do Une govori da se oni apsolutno ne plaše suda javnosti.

Bog sami zna na šta još sve troše javni novac moćnici kada se dočepaju kakve fotelje. Ranija istraživanja govorila su da se narodnim parama kupuju čak i zimnice, ogrjev, uplaćuju tiketi u kladionicama. Ama bio je jedan slučaj da su na račun firme kupovani i kondomi!

I sve se to događa dok naša država strmoglavo klizi ka provaliji i dok i ljekari, inžinjeri i drugi visokoobrazovani ljudi odlaze trbuhom za kruhom u evropske, bliskoistočne i prekookeanske bauštele.

Do kada? Sve dok su javna preduzeća i institucije izborni plijen političkih partija, pogotovo onih koji nam već četvrt stoljeća bacaju prašinu u oči o napretku i zapošljavanju.

Zato će i Sejad Delić, visokorangirani član SDA na čelu Agencije za vodno područje rijeke Save, iz kafane s računima o našem trošku izaći neokrznut. Štit će ga Nadzorni odbor u kojem sjede članovi njegove političke opcije.

I tako ukrug. Do dna ili do februara kakav je bio 2014. godine.