Nedžad Koldžo i Nedžad Ajnadžić, bivši, na izborima demolirani SDA-ovi načelnici, podnijeli su zahtjev za tzv. bijeli hljeb. Ova vijest dolazi svega dan-dva nakon što je objavljeno da dotični dvojac nije prijavio višemilionsku imovinu.

Očito, ni ti milioni nisu dovoljan motiv da se ne iskamči i još koja nezarađena hiljada mjesečno od poreznih obveznika, zbog čega će nas, zajedno s drugim potraživaocima ovog prava, samo na lokalnom nivou koštati još stotine hiljada maraka.

Novac koji je mogao biti uložen u obrazovanje mladih, nove trgove, puteve, zdravstvo, ukratko, one stvari koje služe općem dobru. Bijedništvo, odvratnost, moralna mizernost, riječi su kojima se može opisati ovaj u nizu sramnih poteza iz kuhinje SDA.

No, problem je što je „bijeli hljeb“, čudovišni mehanizam koji omogućava parazitiranje na tuđem novcu čak i kad uhljebljenje prestane, samo vrh ledenog brijega u nepravednom, nakaradnom, neofeudalnom sistemu, koji je SDA, zajedno sa svojim nacionalističkim saputnicima, uspostavila u ovoj nesretnoj zemlji.

Dok su za nju ginuli najbolji sinovi, zelena vrhuška bila je predana pretvaranju društvene imovine u državnu, potom privatiziranju i raspodjeli te imovine stranačkoj vrhušci i ratnim profiterima te korištenju budžeta u lične svrhe. Na tim temeljima SDA je 25 godina predano gradila sistem u kojem je smisao obnašanja vlasti i članstva u ovoj stranci življenje na račun svih ostalih.

Sruši li se ideja da svaki član SDA i članovi njihovih porodica, jarani, švalerke, vjerenici i bivši vjerenici imaju bogomdano pravo na parazitiranje na budžetu i zloupotrebu resursa ovog društva, koji onda uopće ostaje smisao postojanja SDA kao stranke?

Za ozdravljenje ovog društva valja, zajedno sa SDA, srušiti i čitavu koncepciju na kojoj ova stranka počiva te, umjesto neofeudalnog sistema u kojem se dijelimo na budžetski begovat i raju koja mu služi, uspostaviti državu u kojoj vlast ima da služi narodu. Zvuči utopistički, no mora se odnekud krenuti, makar od općine.