Dostojanstveno, hrabro i ponosno, komandant Specijalne jedinice MUP-a RBiH i jedan od heroja odbrane Sarajeva i BiH Dragan Vikić dobio je još jednu bitku. Trajala je duže od svih ratnih, po mnogo čemu bila teža, ali je time ova pobjeda slađa.
Pokušaji da se baci mrlja na besprijekornu policijsku i oficirsku karijeru nisu uspjeli, a sada neka se sa svojom savješću i vlastitom odgovornošću suočavaju oni koji su u tome učestvovali.
Svi koji iskreno vole Bosnu i Hercegovinu, oni što pamte Vikićevo obraćanje u Skupštini RBiH 1992. godine: "Ja sam Dragan Vikić, komandant Specijalne jedinice MUP-a BiH...", poziv građanima da brane svoju domovinu, ali i oni što su odrastali uz Tifinu pjesmu "Ponesi zastavu", konačno su odahnuli.
Časnoj ulozi Vikića i njegovih specijalaca u odbrani od agresije, iako nije bio potreban, dat je i sudski pečat. S druge strane, razočarani su oni što Vikića nisu uspjeli pobijediti ni u ratu, kad su njegovi specijalci lomili zube zločinačkoj armiji, štitili vitalne objekte, hapsili snajperiste i niške specijalce, ali i oni kojima je smetao i kao heroj, i kao simbol multietničke Bosne i Hercegovine.
