U jeku je predizborna kampanja za oktobarske izbore koja, jasno, ma šta se događalo, nikoga u Bosni i Hercegovini neće iznenaditi. Zahuktava se polako, kreće otvaranje svega i svačega. Od nedovršenih poslova, a ko zna možda i trotoara, ali kreću i obećanja. Obećanja kojima nema kraja, koje ni roboti ne bi mogli svariti.

Nekako je logično da opozicija iznosi određena obećanja, ali je začuđujuće koliko to rade vladajući. Ova kampanja je najbolja potvrda da BiH plovi brod bez vlasti. Oni jesu na vlasti, ali ne rade ništa, pa tako nije čudno da sada daju obećanja kao da nisu imali prilike da urade nešto.

Ljudi bi sada izmještali aerodrome, pravili vještačka jezera, donosili milionske investicije, a bezmalo imaju rješenje i za zaustavljanje egzodusa mladih iz naše države.

Kako to da su se vladajući tek sada sjetili da sve i svašta mogu uraditi na dobrobit naroda, a ni 30 godina im nije bilo dovoljno da pokrenu zemlju u pravom smjeru?

Kako oni misle polagati novo gradivo, a da su pali na onom ranijem, jer samo u Vijeću ministara BiH imaju dug od nešto više od 94 posto obećanja? SDA, HDZ, SNSD, DF i DNS su dali 189 obećanja pred prošle izbore, a ispunili nešto manje od šest posto, neka tek djelimično.

Ko njima još može vjerovati da će bilo šta ispuniti, onako ljudski da se čovjek zapita. Jasno je da oni svjesno obmanjuju ljude i isto tako je jasno da ne misle prestati ni slučajno, a razlog je samo jedan – glad za vlašću.

Poštenije bi bilo da kažu kako im nije dosta, kako su ovisni o foteljama i kako će učiniti sve samo da bi ostali na pozicijama koje garantiraju raspodjelu plijena, a ma kako mi bili mala zemlja, plijen koji dijele kroz različite poslove je itekako veliki.

Istina, ne pitaju se oni (osim ako ponovo ne bude izbornih prevara). Narod se pita, pa ako nam je ovo do sada dobro, bujrum.