Godinama već građani BiH čitaju vijesti i slušaju vapaje bh. političara, izloženih svakojakim nepravdama i tužnim sudbinama.
Sa sigurne distance, dobro zbrinuti i lišeni egzistencijalnih briga, čuju ispovijesti funkcionera s američke crne liste kojima je uskraćena plaća, poruke onih koje privode dok oni kliču u slavu entitetu, onih koji se spremaju na izdržavanje kazni, pa čak i onih koji i iza rešetaka nađu način da nešto poruče svojim glasačima.
Gledamo snažna busanja u prsa patriotska lidera kojima se sudi, koje se presuđuje, a da časni sudovi u svoj njihovoj veličini ne vide cijeli jedan narod, ne shvataju da su sav svoj potencijal, a nije da ga nema, stavili u službu naroda, radili koliko su mogli u njegovom interesu, te su presudama njima, presudili i narodu, odnosno svima nama.
Nažalost, stanovnici BiH niti su zbrinuti, niti lišeni egzistencijalnih problema, već u iskrivljenoj slici depresivne bh. svakodnevice to samo tako izgleda. Nadglasani od glasnijih i medijima zanimljivijih, prinuđeni su slušati iste poruke u nastavcima od ljudi koji su za vlastite probleme sami krivi, a itekako su doprinijeli i našoj kolektivnoj muci, jednako teškoj u svakom dijelu ove države. Građanima je presuđeno još u trenutku kad su zaokružili imena onih što danas, zaokupljeni sobom, ne shvataju i ne brinu gdje su nas doveli. U situaciji smo da nam stručnjaci za demografiju, bez imalo okolišanja, u narednim decenijama predviđaju izumiranje i nestanak. Narodna kletva “Pusto ti ostalo”, kao da se primila na crtačima granica, koji nikako da razumiju da su nam džaba i kantoni, i entiteti, i država u kojoj naših potomaka neće biti. Finalni ishod se zna, a dilema je jedino hoće li prije nestati Bošnjaka, Srba, Hrvata, Crnogoraca ili Albanaca, te hoćemo li naše izumiranje u ovoj prelijepoj zemlji barem malo odgoditi.
Ipak, kao da dolaze dani u kojima će glas građana nadjačati već izlizane političke floskule. Na ulicu će obespravljeni poljoprivrednici, zanemareni prijevoznici, potcijenjeni zdravstveni radnici u Hercegovini, pa i građani Konjica zabrinuti za vlastitu sigurnost u saobraćaju. Glasno negoduju penzioneri, branitelji, državni policajci. Ako svoje probleme sami ne uvrste na dnevni red, niko to drugi neće uraditi.
