Iako se vrlo često pokušavaju pohvaliti njihovim rezultatima, ili ih čak pripisati sebi i vlastitoj političkoj genijalnosti, armija funkcionera se i ne oglašava dok sindikati državnih institucija upućuju zahtjeve da im se konačno omogući ono što je najavljeno, usvojeno i potpisano.

U skladu s odlukom Vijeća ministara BiH, oni su u ovoj godini trebali imati minimalna povećanja svojih plaća, ali zbog čudne odredbe u zakonu, osnovica za obračun je uvećana samo na papiru, jer se može primjenjivati tek nakon što budžet bude usvojen.

Dok se vlasti poigravaju s 22.500 uposlenih u raznim političkim spletkama već oslabljenim državnim institucijama, sindikati šalju nove zahtjeve i bojažljivo najavljuju proteste i štrajk upozorenja. Dok sindikalci pokazuju da su svjesniji od političara značaja institucija u kojima rade, njihove apele praktično niko ne čuje u očigledno rano započetoj predizbornoj atmosferi. Srama nema ni zbog činjenice da su državni policajci, s ostalim kolegama, zatražili i isplatu jednokratne pomoći.

Treba li podsjećati da su prije samo nekoliko mjeseci, kada je ova zemlja proživljavala nešto što je ličilo na pobunu i put u haos, sve oči bile su uprte upravo u policijske agencije na državnom nivou?! Od njihovih pripadnika očekujemo da se izbore s korupcijom i kriminalom, migrantskom krizom, pa i s povremeno neuračunljivim političarima, dok bez imalo emocija promatramo kako ih se ostavlja na cjedilu.