Gradsko vijeće Tuzla na idućoj sjednici će razmatrati stanje u Fudbalskom klubu Sloboda. Konačno. 
Ovo se može zahvaliti Elviru Kasumoviću, predsjedniku Kluba SBB-a u Gradskom vijeću Tuzle, koji je inicirao, i od toga neće odustati, raspravu o problemima Slobode kako bi se našlo rješenje. 
Ovaj simbol grada soli decenijama je u lošoj finansijskoj situaciji. Trenerima i igračima, koji su osnova kluba, mjesecima se ne daju plaće. Za funkcioniranje kluba, istovremeno, iz budžeta se izdvaja više od milion maraka, a opet niko od gradskih vlasti nema uvia šta se tamo dešava. 
Kasumović, rođeni Tuzlak, pobrinut će se da se takva situacija promijeni, da bi i građani Tuzle znali u kakvom je stanju njihov klub, koji ove godine proslavlja čak stotinu godina postojanja. 
Poručio je da neće dozvoliti da se pod tepih guraju stvari koje se tiču svetinje grada. A na pravom mjestu o njima će biti raspravljano.&nbsp;

Inicirao, i od toga neće odustati, raspravu o problemima Slobode kako bi se našlo rješenje

Elvir Kasumović: Borac za Slobodu

Da će se radnici „Aluminija“, praktično, utrkivati u tome ko će prije sebi potpisati otkaz, kao što su to činili krajem sedmice, kako bi bili dio grupe od 500 njih označene kao tehnološki višak, situacija je koja je teško bila zamisliva do prije samo dva mjeseca.&nbsp;Iako su se za svoja prava grčevito borili raznim blokadama i protestima, sazivanjima vanrednih skupština, tražeći od države da učini nešto, prozivajući političare, ipak su, izgleda, shvatili da su bačeni niz vodu i da tu hljeba više za njih nema. 
Otpremnine koje su im obećane i nisu neka utjeha, jer, kako reče jedan od radnika, „to će pomoći za nekoliko mjeseci, a šta dalje?“
A dalje od „Aluminija“, Mostara i BiH zaputit će se mnogi od njih. Pa i oni koji su, kako sami rekoše, ostali ni na nebu ni na zemlji, čekajući ulazak potencijalnih investitora u kompaniju koja je dužna skoro pola milijarde maraka. 
Je li prodavanje magle preostalom broju radnika to da potencijalni investitor traži dodatne analize, pokazat će vrijeme.
Baš kao što se pokazalo i što se odavno zna da su u priču o propasti „Aluminija“ i spaljivanju strašnog iznosa javnog novca, koji je prije samo godinu bio drugi najveći izvoznik u BiH, upleteni svi.
Najodgovorniji su, jasno, političari, vlasnici, ali i silne uprave čiji su direktori sebi isplaćivali bezobrazno visoke plaće. Jasno, svemu su kumovali i teški tržišni uvjeti, ali o svemu tome su sačinjene brojne analize.
Činjenica je da su godinama silni federalni premijeri i ministri od „Aluminija“, ponajviše zbog prešutnih političkih dogovora na relaciji Mostar – Sarajevo, okretali glavu. Baš kao što su je okretali od prijeratnih radnika „Aluminija“, koji se za svoje otpremnine bore sudskim putem.

Za propast kompanije najviše su krivi političari

Piše: Meliha SMAJKIĆ (meliha.smajkic@avaz.ba)

Zbogom, „Aluminiju“

Ponovo je na potezu od Mostara do Gruda u režiji Središnjice HDZ-a svečano obilježena godišnjica pokojne „Herceg-Bosne“. Veličanju presuđenog udruženog zločinačkog poduhvata pridružilo se i staro i mlado. Bilesi i nepravedno zapostavljeni Šoljić Vlado.&nbsp;&nbsp;Podsjećamo, Haški tribunal osudio je hercegbosansku rukovodeću šestorku na 111 godina strogog zatvora. Osim toga, izvan razumne sumnje dokazana je i zločinačko-uzepeovska odgovornost Franje Tuđmana, Gojka Šuška, Janka Bobetka, općenito, političkog i vojnog vrha susjedne Republike Hrvatske, tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. &nbsp;
S obzirom na to da je nabrijanim HDZ-ovcima odavno postalo besmisleno argumentirano ukazivati na bosanskohercegovački grijeh „Herceg-Bojne“, prisjetimo se ovim povodom nekih izjava predsjednika Tuđmana gdje se najavljuje, planira i provodi podjela BiH, oružana okupacija bh. teritorija te stvaranje fantomske „Banovine Hrvatske“. 
“Ili takva Bosna koja će osigurati i interese hrvatskog naroda, ili molim – podjela! S time da sam ja rekao: jedan dio Srbiji, jedan dio Hrvatskoj, a može ostati i muslimanska državica u sredini, ona povijesna zemljica Bosna koja onda ne bi imala mogućnosti da ima ambicije stvaranja neke velike islamske države u Europi”.
„Nije nam isto da li će granica hrvatske države biti Jajce sa Travnikom ili samo sa Novim Travnikom, Vitez, Busovača… Sa cjelovitom Bosnom mi bismo izgubili Bosnu u potpunosti – čitava Bosna bila bi protiv nas. Ali, na ovaj način mi ćemo imati granice hrvatske države kakve možda nikada u povijesti nismo imali.”
„Sada moramo osigurati granice Hrvatske, te buduće granice hrvatske države u BiH! To je posebna povijesna zadaća hrvatske države, Hrvatske vojske, nešto što ne smijemo propustiti.“
“BiH su izmislili komunisti, čak su Muslimane proglasili nacijom. Nemojmo se igrati. Treba stvarati državu Herceg-Bosnu.“
Toliko, dakle, o bespućima povijesne zbiljnosti hercegbosanske politike. Čega se pametan stidi, time se budala ponosi. Zna to valjda i Božo Ljubić. Razumljivo, ukoliko je pametan.

Prisjetimo se nekih izjava predsjednika Tuđmana...

Grijeh „Herceg-Bojne“

Kada je diplomirao na Tehnološkom fakultetu, Ibrahim Avdić (28) iz Pečišta kod Srebrenice nije otišao na biro za zapošljavanje da traži posao, niti je razmišljao, kao mnogi, da napusti Bosnu i Hercegovinu.&nbsp;Diplomu inžinjera tehnologije pokazao je ocu Šabanu, vrijednom i poznatom poljoprivredniku i stočaru, i saopćio mu da će mu se pridružiti u poljoprivrednim poslovima, proizvodnji mlijeka i uzgoju više od 15 bikova. 
Nažalost, nije dugo pomagao ocu, koji je umro u martu ove godine. Nakon očeve smrti Ibrahim je nastavio njegovim stopama i danas slovi za jednog od najboljih poljoprivrednih proizvođača u srebreničkoj općini.
Osim toga, Ibrahim je na čelu Mjesne zajednice Potočari, kojoj pripada njegovo selo. Prihvatio je da bude glavni u Potočarima, da bi riješio nagomilane infrastrukturne probleme u ovoj nekad najbogatijoj mjesnoj zajednici. I na ovom polju zasukao je rukave i uz pomoć članova Savjeta MZ, jedan po jedan problem idu u zaborav. Dosta vremena provodi u prostorijama i terenu MZ.
Živi u lijepo uređenoj kući rahmetli oca Šabana sa suprugom Eminom i uskoro očekuju prvo dijete.

Nakon očeve smrti Ibrahim je nastavio njegovim stopama i danas slovi za jednog od najboljih poljoprivrednih proizvođača u srebreničkoj općini

Ibrahim Avdić: Inžinjer za primjer

Da nije žalosno bilo bi smiješno – dovitljivi Srbijanci skloni marketinškim mahinacijama došli su na sjajnu ideju. Sjajnu, da se ne radi o klasičnom iskrivljavanju činjenica i historijskom falsificiranju.&nbsp; Naime, košarkaška reprezentacija Srbije, jedan od kolektiva kojim s pravom mogu tamošnji žitelji biti ponosni igrat će na Svjetskom prvenstvu u Kini i bit će jedan od favorita.
Kako živimo u vremenu gdje je samoreklamiranje ne samo poželjno već i neophodno, kako je bitno prikazati se na raznim poljima u lijepom svjetlu, promovirajući najbolje iz svoje kulture, historije i tradicije, tako je neko u Srbiji, tačnije u Novom Sadu otštampao majice sa likovima znamenitih ličnosti. 
Doznalo se da su autori novosadski navijači koji su pristigli u Gvangžuu. S jedne strane tako Novak Đoković stoji zaleđen sa stisnutom pesnicom ilustrirajući svoju neprikosnovenost, s druge nas svojim znatiželjnim pogledom posmatra Nikola Tesla, a među njima kao najveći heroj nalazi se Bata Živojinović ne zbog svojih milion i po odigranih uloga, već zbog jedne, krucijalne – Valtera, što brani Sarajevo.

Vladimir Perić, narodni heroj čiji je život poslužio kao inspiracija za najpopularniji film u Kini svih vremena jeste rođen u Prijepolju (Srbija), ali je tokom čitave karijere službovao u BiH, bio jugoslovenski, a ne srpski heroj. Gotovo do kraja rata, do 6. aprila 1945. godine, stajao je na čelu svih akcija ilegalne organizacije u Sarajevu.
Ono što jeste apsurd koji graniči sa šizofrenijom je selektivno uzimanje onoga kako se kome ćefne i prohtije, a ponajviše u zavisnosti koliko ko od čega ima koristi.
Statistički i empirijski bio bilo bi simpatično izračunati koliko ljudi u Srbiji zaista cijeni Vladimira Perića, posebno među najvatrenijim navijačima sportskih timova. Koliko ga doživljava srpskim herojem u zemlji gdje je nekoliko puta pokušavana rehabilitacija Draže Mihajlovića.
Fazon je predstaviti Valtera kao svog, poznatog lika Batu Živojinovića pa da onda Kinezi pomisle da su gledali neki film o nekom gradu u Srbiji, kojeg su mnogi pođahkad pokušavali prisvojiti, ali nikako da im upali. Ili je poenta predstaviti se onakvim kakav nisi. Ništa Kinezima vjerovatno nije jasno.

Fazon je predstaviti Valtera kao svog, poznatog lika Batu Živojinovića pa da onda Kinezi pomisle da su gledali neki film o nekom gradu u Srbiji

Falsifikatorska propaganda ili uzmi kako ti šta odgovara: Srbijanci prisvojili Valtera

Ko ne bi znao za Danisa Tanovića. Razumljivo, govorimo o bosanskohercegovačkom reditelju, dobitniku Oscara te još nekoliko desetina planetarno relevantnih nagrada. Nacionalna euforija poslije trijumfa „Ničije zemlje“, kao i nezaboravna poruka „Ovo je za moju zemlju, za Bosnu“ sa pozornice „Kodak teatra“, ostaju u trajnom sjećanju ljudi odanih bh. geografiji. Jer, nije svaki dan Oscar!
Danis je Sarajlija. U gradu živi, vani radi. Inače, loza Tanovića potječe iz Gacka. Na prvi pogled potpuno nebitan podatak za našu priču. Međutim, postoji jedan manje poznati detalj koji kaže kako je nakon osvajanja simbola Holivuda, dedo moje vlastite supruge i dosljedni zavičajni poštovalac Fazlagića Kule u sitnim jutarnjim satima telefonom p(r)ozivao najbližu familiju autoritativno poručujući: „Budite se, ustajte! Gačanin dobio Oscara.“ 
Damir Šagolj je fotoreporter. Nema ratišta na dunjaluku koje nije prošao. Ni Olimpijade, ni samita lidera, ni prvenstava u svemu i svačemu, a kamoli prirodnih katastrofa. Laureat Pulicerove nagrade. Tako se, naime, u svijetu novinarstva zove filmski Oscar. Damir je, naprosto, čudo od talenta! Jedan od najcjenjenijih profesionalaca u iznimno zahtjevnoj profesiji. Decenijama je stvarao i uređivao u Reutersu, nesumnjivo najvažnijem medijskom preduzeću. Prije nekoliko mjeseci ostavio je sve poslove i vratio se kući. 
Nedavno su Danisu i Damiru konkursno dodijeljene profesorske katedre na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti. Bila je to izuzetno važna, pozitivna, ohrabrujuća vijest. Ipak, zahvaljujući nakaradno skrojenim zakonima, Kantonalna inspekcija poništila je rješenja o profesurama dvojice proslavljenih autora. Kako se navodi, zbog proceduralnih propusta. 
Ne pada mi na pamet pozivati na nepoštivanje zakona zbog eskalacije nesvakidašnjeg slučaja, ali izgleda da se jedino ovdje administrativno mora dokazivati genijalnost. Malo je valjda reći kako bi na svakom drugom mjestu Danisa i Damira dočekali raširenih ruku. U kantonalnim okvirima, nažalost, stvari stoje totalno drugačije. Bruka i sramota, kažem vam...

Izgleda da se jedino ovdje administrativno mora dokazivati genijalnost

Danis i Damir

Da borba za prava radnika u našoj zemlji još ne poznaje granice, najbolje svjedoči primjer Seada Kotorića, zamjenika predsjednika Sindikata preduzeća “Zenicatrans”.&nbsp; On se u borbi za spas preduzeća osnovanog 1958. godine,&nbsp;čiju je prodaju na sjednici Gradskog vijeća predložio <a href="https://avaz.ba/tag/563/fuad-kasumovic">Fuad Kasumović</a>, gradonačelnik Zenice, nije libio poručiti prvom čovjeku grada da proda svoju ćaćevinu u Gornjem Vakufu.
- Neka gradonačelnik prodaje svoju ćaćevinu u Gornjem Vakufu, a ne ono što su naši očevi i djedovi pravili - izjavio je Kotorić.
Ova izjava naišla je na oduševljenje javnosti, pogotovo jer je na taj način Kotorić pokazao hrabrost i istrajnost u radničkoj borbi, ali i ugrozio samog sebe, oštro se suprotstavljajući osnivaču preduzeća u kojem zarađuje hljeb.
Na održanoj sjednici nervozno je sjedio u klupama Gradskog vijeća, čekajući kakav će biti ishod firme koja upošljava oko 170 radnika. Ipak, sreća i oduševljenje na njegovom licu, a nakon što vijećnici nisu podržali prodaju “Zenicatransa”, bila je neopisiva.
- Ovo je pobjeda svih radnika “Zenicatransa” – izjavio je Kotorić za “Avaz”.
Sead Kotorić rođen je 1961. godine u Doboju, a od 1997. uposlenik je “Zenicatransa”, gdje radi kao kontrolor.

Poručio Kasumoviću da proda svoju ćaćevinu, a ne “Zenicatrans”

Sead Kotorić: Pobjeda radnika

Pamtim to kao da je bilo danas... Kada je Ured visokog predstavnika u jednoj doktorskoj disertaciji stranog državljanina zvanično priznao kako se, citirajmo naglas, „bez Milorada Dodika više ništa ne može uraditi u Bosni i Hercegovini“. Radnja se, kažem, odigrala prije tačno 11 godina.
Nešto ranije, ustvari početkom travnja 2006., tadašnji je nadrkani penzioner, svojeglavi povratnik iz Turske na bh. političku scenu, u zločinačkoj saradnji sa aktuelnim filoustaškim zastupnikom Sabora Republike Hrvatske, neslavno spalio „Aprilski paket“. Govorimo, znate, o posljednjem pokušaju američko-evropske diplomatije da se u Državnom parlamentu izmijene odredbe nakaradnog Ustava BiH.&nbsp;Poštena namjera bila je da se civilizira, unaprijedi, strukturira, dokazano nenormalni Anex IV Dejtonskog sporazuma. Kako rekosmo, luđačka košulja tada, ipak, nije rašivena. Naime, Haris Silajdžić i Božo Ljubić imali su neke sasvim druge planove. Da se ne lažemo, djelomično su i ostvarili zacrtano. A raja k'o raja, na prvim narednim izborima tradicionalno je popušila teške ublehe političara. 
Zato je valjda Silajdžić danas predaleko od BiH. Ljutu vutru duva na potezu od Indije do Istanbula. Ljubić se, mašala, konstituirao u obližnjem Zagrebu, odakle iz obiteljskog okruž(en)ja fašizmom peksini ovdašnju društveno-političku klimu. 
Uglavnom, jučerašnja vanredna sjednica Predsjedništva BiH na kojoj se trebalo odlučivati o NATO savezu i mandataru državne vlade svečano je otkazana. Milorad Dodik, Šefik Džaferović i Željko Komšić ponovo su se dogovorili da se ništa ne mogu dogovoriti. Boli njih klinac što Mađarska nema more, niti što kolektivno propadamo k'o žetoni u poker aparat. Kockari sudbinama bh. građana dosljedno utvrđuju odavno pređeno gradivo! 
Nešto kontam, korisno bi bilo da su Željko, Šefik i Milorad makar usaglasili zajedničku izjavu kako neuspješnu sjednicu odgađaju zbog, štajaznam, krečenja kancelarija u Titovoj 16. Jer, svakako nas deset mjeseci farbaju raznim bojama. I uporno drže za balavce.

Svakako nas deset mjeseci farbaju raznim bojama

Otkazano zbog krečenja!

<a href="https://avaz.ba/tag/272/edin-dzeko">Edin Džeko</a> želio je iz Rima, a i Rimljani su ga željeli prodati. Na kraju, jedna od najvećih sapunica ljetnog prijelaznog roka u svijetu fudbala nije okončana transferom, jer je rivalski Inter nudio premalo novca, a Džeko potpisao novi ugovor s Romom.&nbsp;Ako je suditi prema početku nove sezone, to bi mogao biti puni pogodak i za najboljeg bosanskohercegovačkog fudbalera, ali i za rimsku ekipu. Sjajni golgeter u prvom meču Serije A protiv Đenove (3:3) postigao je pogodak kojim se izdvojio na sedmom mjestu najboljih strijelaca u klupskoj historiji "Vučice".
Sada ih ima ukupno 88 u 180 nastupa, prestigavši čuvenog Argentinca Abela Balba. Naredna meta Dijamanta jeste Vinčenco Montela (Vincenzo Montella), koji mu bježi 14 golova.
U dresu "Zmajeva" Edin je već rekorder, sa 56 golova u 103 nastupa. Ranije je postao i prvi igrač koji je upisao najmanje po 50 golova u tri iz vodećih pet evropskih liga.
Džeko je rođen 17. marta 1986. godine u Sarajevu. Nakon matičnog Željezničara igrao je za češke ekipe Teplice i Usti nad Labem, njemački Volfsburg i engleski Mančester siti, iz kojeg je 2015. stigao u Romu.

Naš fudbaler probio se na sedmo mjesto najboljih strijelaca u historiji Rome

Čovjek za golove

Vladajući kantonalci iz Naroda i pravde zvanično su zatražili zabranu održavanja prethodno dogovorene Parade ponosa u Sarajevu. Tradiciona(ciona)listički manekeni Stranke demokratske akcije (unutar koje se, da se ne lažemo, ideološki formatirala većina kadrova političkog projekta Dine Konakovića) konačno mogu odahnuti uz šišu, jer, eto, zahvaljujući NiP-u, neće ostati usamljeni u prilično jadnom pokušaju da glavnom gradu Bosne i Hercegovine natovare globalni status zapuštene balkanske provincije.&nbsp;&nbsp;Džaba je, stoga, Konaković ovih dana ukazivao počast sarajevskom kozmopolitizmu na crvenom ćilimu SFF-a. U svakodnevnom životu samozvanih revolucionara kapitulantsko je povlačenje pred zahtjevima nevidljivih nalogodavaca nesumnjivo preča agenda od usiljenog (malo)građanskog pozerstva. Uostalom, zna se da moralni pederluci savršeno pristaju kalkulantima. Što bi rekla poznata narodna mudrost: Možeš insana istjerati iz SDA, al’ ne možeš SDA istjerati iz insana.
S druge strane barikade, Konakovićev partner iz Naše stranke Predrag Kojović stihovima poznate sevdalinke “neka ljubi ko god koga hoće” objašnjava najnovije prijetnje i pokušaje zabrane. Kako je koaliciona tikva definitivno ciknula, vladajuća šestorka ne zna šta bi, jadna, sama sa sobom. Dok su jedni, kao, za, oni drugi su, kao, protiv. Samo sarajevski SDP uobičajeno nema nikakav stav. Šute k'o zaliveni, računajući, valjda, da tako ispadaju pametniji nego što objektivno nisu. 
Budući da je situacija sa Paradom uglavnom krajnje neizvjesna, u narednih desetak dana bit će svega na repertoaru. I javnih svađa, i verbalnih duela, i neprimjerenih optužbi. Neka pljuje ko god koga hoće! 
Za razliku od evropskih i regionalnih prijestonica, Sarajevo, nažalost, ni danas nije u stanju da čestito organizira događaj gdje se promoviraju ljubav, tolerancija, jednakost u pravu na različitost. Sloboda nije snižena sezonska moda, ali je, zato, neslobodno društvo posljedica primitivne zatucanosti, totalitarne svijesti i terora većine nad ugroženom manjinom. Svejedno je, pri tome, odakle zabrane i prijetnje stižu. Sarajevo ne zaslužuje da bude zarobljeni grad.&nbsp;

Sarajevo ne zaslužuje da bude zarobljen grad

Narod i parada

Nastup trenutno najpopularnijeg Travničanina <a href="https://avaz.ba/tag/74326/mladen-solomun">Mladena Solomuna</a> ispred Vječne vatre u centru Sarajeva bio je kruna ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala, ali i svega onoga lijepog što se tokom sedam festivalskih dana dešavalo u glavnom gradu.&nbsp;&nbsp;Bolje nije moglo – hiljade ljudi, sjajna muzika i divna atmosfera... Sve je to stvorio ovaj skromni Bosanac velikog srca. 
Honorar ni ovog puta nije uzeo. Poklonio ga je mališanima koji borave u Sigurnoj kući u Sarajevu.
Nakon nastupa, oglasio se dirljivom porukom. Kazao je da je ovo bila čista emocija, od početka do kraja, te da osjeća veliku zahvalnost, ponos i čast što je imao priliku da svira pred Sarajlijama i njihovim gostima te večeri.Mladen Solomun je jedan od trenutno najpopularnijih DJ-eva na planeti. Rođen je 1975. godine u Travniku, ali se još kao dječak sa porodicom preselio u Hamburg.&nbsp;Planetarnu popularnost stekao je 2011. remiksom pjesme “Around”, a već naredne godine proglašen je najboljim DJ-em svijeta. Od tada je nastupao i još uvijek nastupa na najprestižnijim svjetskim festivalima elektronske muzike.

Svjetski popularan DJ honorar od nastupa pred Vječnom vatrom poklonio Sigurnoj kući u Sarajevu

Solomun: Nastupao na najprestižnijim festivalima

Bosanac velikog srca

Akademiju Fudbalskog kluba Sarajevo napustio je u junu prošle godine i mnogi su njegov prelazak u Mladost iz Doboja kod Kaknja vidjeli kao korak nazad. Tada sedamnaestogodišnji <a href="https://avaz.ba/tag/73296/nemanja-nikolic">Nemanja Nikolić</a> odlučio je tražiti priliku, ići igrati više.Kažu da je to bio savjet ljudi koji vode njegovu karijeru i godinu poslije pokazalo se više nego ispravnim. Nikolić je stavio paraf na ugovor s grčkim velikanom Olimpijakosom, što se može nazvati izvrsnim transferom za njega, ali i za bh. fudbal.
Mladi bh. reprezentativac sigurno će u Grčkoj, nakon što mu istekne pozajmica u Mladosti, imati mnogo bolje uvjete za razvoj. Sami Grci kažu kako je on njihova investicija za budućnost.
Nemanja Nikolić rođen je 21. februara 2001. godine u Zvorniku. Sa 18 godina, već ima 24 nastupa u Premijer ligi BiH, a igrao je za mlađe selekcije reprezentacije BiH. Nedavno je ubiljažio nastup i za U-21 selekciju.

Mladi reprezentativac BiH stavio paraf na ugovor s Olimpijakosom

Grčka investicija za budućnost

Predstavnici grupe sedam najrazvijenijih zemalja svijeta sastali su se ovog vikenda u Francuskoj kako bi razgovarali o najtežim problemima i pokušali pronaći rješenje za brojne sporove.&nbsp;&nbsp;Sastanak lidera prolazi u svjetlu požara u najvećoj svjetskoj prašumi Amazoniji, gdje se proizvodi petina kisika na svijetu. 
Svjetski lideri pod pritiskom su građana i aktivista, koji zahtijevaju ozbiljnijih pristup gašenju požara, sprečavanju novih vatrenih stihija i, generalno, očuvanju planete. 
Požari su na trenutak zasjenili druge globalne probleme, koji su, također, na agendi lidera, kao što su trgovinski ratovi, usporavanje svjetske ekonomije, otvorena pitanja u vezi s Brexitom itd. 
Naravno, tu su i sigurnosna pitanja, poput rata u Siriji, ponovo probuđenih nuklearnih ambicija Irana, neriješenog sjevernokorejskog pitanja itd. 
Državnici će imati pune ruke posla, između ostalog i zbog toga što među njima samima ne postoji konsenzus o većini ovih pitanja. 
Osim toga, tu je i otvoreno pitanje o učešću Rusije u ovoj grupi. Dok se američki predsjednik Donald Tramp (<a href="https://avaz.ba/tag/375/donald-trump">Donald Trump</a>) zalaže za povratak Rusije, čime bi ovo ponovo postala grupa G8, evropske zemlje su protiv toga. 
Rusija je isključena iz grupe nakon pripajanja Krima. 
Ne treba očekivati da će lideri riješiti globalne probleme na ovom sastanku, a uspjeh bi bio ako bi barem malo primaknuli stavove. 
Pitanja koja se tiču klime, sigurno su u ovom trenutku najvažnija i na njima insistira i najveći broj aktivista i nevladinih organizacija.

Svjetski lideri su pod pritiskom građana i aktivista

Sastanak G7 u sjeni požara

U ozbiljnoj državničkoj politici ništa nije slučajno. Ozbiljna je i jasna vizija, cilj zacrtan podebljanim slovima, put koji vodi ka njegovom ostvarenju detaljan i razrađen. To ne znaju samo pokoja naivna bena i naše političke neznalice čiji smo odavno rasadnik.&nbsp;&nbsp; Donald Tramp (Trump) uzdrmao je ponovo i medije i svjetsku javnost i državu Dansku samo jednim tvitom. Američki predsjednik objavio je fotomontažu svog hotela na Grenlandu i tako potvrdio da je njegova vlada zainteresirana za kupovinu tog otoka.

<h2>Zakuhalo se na privatnoj večeri</h2>

- Obećavam da neću napraviti ovo na Grenlandu - napisao je Tramp uz fotografiju koja prikazuje zlatni neboder na kojem piše Tramp usred grenlandskih kućica.&nbsp;&nbsp; 
Prvo je uslijedila nevjerica, a onda je Leri Kudlou (Larry Kudlow), ekonomski savjetnik Bijele kuće, potvrdio da u Vašingtonu ozbiljno razmišljaju o Grenlandu, rekavši da predsjednik Donald Tramp „želi razmotriti“ kupovinu Grenlanda, iako su s tog otoka, koji je u sastavu Kraljevine Danske, poručili da se sigurno „rado i šali“ i da nisu na prodaju.
Sve se dešava uoči posjete američkog predsjednika Danskoj. Nakon što im je ljutito poručio da se „tako ne razgovara s Amerikom, barem ne dok je on predsjednik“, otkazao je posjetu, ali su mediji jučer objavili da su se premijerka Mete Frederiksen (Mette) i Tramp čuli telefonom. 
Iza na prvi pogled nevjerovatne priče očigledno je ozbiljna ponuda. Kažu da se sve zakuhalo na privatnoj večeri koja je prije nekoliko mjeseci organizirana kod Trampovih, kada je neko od gostiju spomenuo da Danska ima problema u godišnjoj isplati 420 miliona eura subvencija za Grenland. Tramp je, kako je objavio BBC, pomislio da bi to mogao biti dobar posao, kao kada su Amerikanci od Rusa kupili Aljasku za sedam miliona dolara.

Ideja je puštena u javnost. Priča se zakotrljala i niko sada više, ni nakon prve ekspresne odbijenice, ne može sa sigurnošću reći kako će ona završiti. Svemu treba dodati nimalo nebitnu činjenicu da je američki predsjednik Hari Truman (Harry Truman) još 1946. godine Danskoj za Grenland ponudio 100 miliona dolara u zlatu.
Ništa nije slučajno ni čudno, u pitanju su potencijalno ogromna nalazišta prirodnih bogatstava, za koja je 2008. godine Američki geološki zavod procijenio da tu leži skoro 22 posto neotkrivenih svjetskih resursa. 
Šta god mislio bilo ko od nas, šta god govorili kritičari: čvrst stav, vizija, jasan cilj i iscrtan put. Stil je već nešto drugo.&nbsp;

A šta ima kod nas. Status quo. BiH bez vlasti deset mjeseci nakon izbora. Ometa to razne procese, razvoj države, put ka EU, NATO-u, unutrašnji i vanjski razvoj. Ali ne ometa nikoga da pokaže i dokaže da ima stav, viziju i cilj. 
Uređena nam je Bosna nakaradno, tri glave nam predsjedaju državom, tri (bez obzira o kojim se personama radilo) nam mozak razvlače na najmanje tri strane, i tri guraju hrvatsku, srpsku i bošnjačku stvar. I uvijek je onaj treći kriv. Koliko god to sputavalo procese i individue, nema šanse niti ikoga iko može uvjeriti da genijalnost i stav ne bi isplivali iz močvare. 
Prije velikih 830 godina, Kulin ban napisa Povelju, jedan od najstarijih dokumenata kojim se dokazuje državnost Bosne. Njome je, pojednostavljeno, dozvolio dubrovačkim trgovcima nesmetan prolazak preko Bosne. Povelja Kulina bana ima diplomatske, pravne, trgovačke i druge elemente. U njoj se navodi da Bosna ima svoga vladara, prijestolje, odnosno svoju vlast, i da je uređena zemlja. 
Imao je veliki Kulin ban cilj i viziju, a našao je i način. Gotovo hiljadu godina poslije samo mu se možemo diviti. I čekati.

Šta god mislio bilo ko od nas, šta god govorili kritičari: čvrst stav, vizija, jasan cilj i iscrtan put. Sve su to odlike ozbiljnog državnika. Stil je nešto drugo

Puls sedmice: Od Kulina bana do Trampovih dana

Nekad davno, biće i deset godina unazad, sjedi društvance kod Tetka na Ciglanama, pije se gemišt, piva, pa priupitah <a href="https://avaz.ba/tag/28063/slavisa-sucur">Slavišu Šućura</a>: “Šta misliš, je li nam u državi loše zbog toga što nas vode lopovi ili što nas vode glupani?” “Glupani, naravno”, bez zadrške reče Slaviša. “To što se pokrade je sitnica u odnosu na ono što propadne zbog neznanja i lošeg menadžmenta. To je najveći problem u državi, veći i od korupcije.”

I stvarno, svaki dan smo svjedoci grandioznih gluposti koje nam prezentiraju političari na svim nivoima vlasti. Lokalni, recimo, danas asfaltiraju cestu, a sutra je već raskopavaju kako bi postavili neke cijevi. Državni, danas potpisuju, insistiraju na ulasku u NATO, a sutra neće tamo, nema tih para, nema načina da ih naćeraš. Koliko nas košta ova “piškit ću – kakit ću” politika, teško je izračunati. Sjetimo se naplatnih kućica na magistralnom putu kod Prijedora. Odlične su, divne te kućice, sjajan, moderan projekat. Dotični objekat ima samo jednu manu, izgrađen je na potpuno pogrešnom mjestu. Zeznuli se u nekih stotinjak kilometara. Izgradnja kućica je koštala 2,5 miliona maraka, a za njihovo uklanjanje iz budžeta je izdvojeno 1,5 miliona. “Prava sitnica,” rekao bi Bing. I ko je odgovarao za ovu omanju greščicu? Niko, naravno. Pojeo vuk magarca.

Svaki dan smo svjedoci grandioznih gluposti koje nam prezentiraju političari na svim nivoima vlasti

<a href="https://avaz.ba/tag/3746/nebojsa-radmanovic">Nebojša Radmanović</a> nedavno izjavi: „Za modernu Bosnu i Hercegovinu trebaju nam bošnjački iskreni partneri.“ O kakvoj modernoj Bosni i Hercegovini priča ovaj srpski nacionalista, nije jasno. Jer država u kojoj nas on i njegov šef dijele na Srbe, Hrvate i Bošnjake nikako ne može biti moderna, niti on zaslužuje boljeg partnera od ovoga kojeg ima, dakle od Bakira. S kim bi ti to da pregovaraš, Radmanoviću? Sa Čerčilom i Bizmarkom možda? Vjeruj, Bakir ti je taman mjera. Kao stvoreni ste jedan za drugog. I, što se tiče te tvoje „moderne Bosne i Hercegovine“, nemam sumnje da nas ti i Bake nećete moći uvesti u nju jer oba ostavljate utisak ljudi koji ne znaju instalirati aplikaciju na laptop.

<h2>Svaki čovjek uzima ono što nema</h2>

Kada je Mahatma Gandi studirao pravo na koledžu u Londonu, profesor Piters ga nije baš volio. Jednom taj profesor priupita mladog studenta: “Gospodine Gandi, ako hodate ulicom i nađete paket u kome je mudrost i torbu u kojoj je novac, šta ćete od toga uzeti?” “Torbu s novcem, naravno,” odgovorio je Gandi. Profesor Piters se nasmiješi: “A ja bih ipak uzeo onaj paket u kome je mudrost.”“Naravno”, odgovori Gandi. “Svaki čovjek uzima ono što nema.” Kod nas izgleda sve Gandi do Gandija. Samo se uzimaju pare, s tom razlikom što mudrosti nema ni na mapi.

Koliko nas košta ova “piškit ću – kakit ću” politika, teško je izračunati

Kod nas izgleda sve Gandi do Gandija

Ipak su glupani krivi za sve

Televizijski prijenosi fudbalskih utakmica beogradskih klubova u susjednoj Republici Hrvatskoj smatraju se zabavom visokog rizika. Preksinoć su, tako, Kninom i okolinom marširale “bojne tupoglave”, maskirani idioti koji mačetama, flašama i šakama razbijaju ljudske glave i inventare. U “kristalnoj noći” isprebijano je nekoliko srpskih povratnika na spaljenu zemlju. Među žrtvama su i žene. I devetogodišnji dječak.
Kladio bih se da tokom učestalih šovinističkih pohoda bojovnici “bojne tupoglave” rado urlaju Thompsonovu “Bojnu Čavoglave”. Tako, valjda, dokazuju kako su za dno spremni i kretenluku vjerni! Osim toga, recentne kninske mete nesumnjivo posjeduju i neoprostivi krimen, da prostite, krivu vjeru pravoslavnu. Nažalost, veoma ružno stoje stvari u lijepoj zemlji Hrvatskoj. U jeku propale turističke sezone privrženost pogrešnom klubu dovoljna je indikacija za uputnicu na puni bolnički pansion.&nbsp;
Virus ljigavog nacionalizma s najviše državne razine (od Pantovčaka preko Markovog trga do saborskih klupa) očigledno je inficirao cjelokupno društvo. Pa su vijesti iz crnih hronika postale skoro uobičajene. Potpuno je, pri tome, svejedno jesu li napadnuti gostujući vaterpolisti na splitskoj Rivi, sezonski radnici na Braču ili, štajaznam, Martina Mlinarević u Čitluku.
Kad se jednom pusti iz boce, zloduha je nemoguće kontrolirati. Zna to vrlo dobro i Miro Kovač, desničarski kandidat za čelnika hrvatskog HDZ-a. On je, stoga, nedavno sa pozicije predsjednika Odbora za vanjsku politiku Sabora RH javno predložio podjelu Bosne i Hercegovine. Tri naroda, tri jezika, tri parlamenta, tri vlade... Da skratimo, Kovač u klimavom savezu tri etničke (para)državice prepoznaje šansu za prosperitet bh. Hrvata, ali i Hrvatske općenito. 
 

 Vjerovatno bi se ratnom zločincu <a href="https://avaz.ba/tag/27478/dario-kordic" style="color: rgb(255, 0, 0);">Dariju Kordiću</a> izuzetno svidio prijedlog HDZ-ovog jastreba. Problem, međutim, leži u tome što je trovač Miro totalno prosvir'o…

Elvir Kasumović: Borac za Slobodu

Zbogom, „Aluminiju“

Grijeh „Herceg-Bojne“

Ibrahim Avdić: Inžinjer za primjer

Falsifikatorska propaganda ili uzmi kako ti šta odgovara: Srbijanci prisvojili Valtera

Danis i Damir

Sead Kotorić: Pobjeda radnika

Otkazano zbog krečenja!

Čovjek za golove

Narod i parada

Bosanac velikog srca

Grčka investicija za budućnost

Sastanak G7 u sjeni požara

Puls sedmice: Od Kulina bana do Trampovih dana

Ipak su glupani krivi za sve

Miro Trovač

Kolumne

Elvir Kasumović: Borac za Slobodu

Zbogom, „Aluminiju“

Grijeh „Herceg-Bojne“

Ibrahim Avdić: Inžinjer za primjer

Falsifikatorska propaganda ili uzmi kako ti šta odgovara: Srbijanci prisvojili Valtera

Danis i Damir

Sead Kotorić: Pobjeda radnika

Otkazano zbog krečenja!

Čovjek za golove

Narod i parada

Bosanac velikog srca

Grčka investicija za budućnost

Sastanak G7 u sjeni požara

Puls sedmice: Od Kulina bana do Trampovih dana

Ipak su glupani krivi za sve

Miro Trovač