Čim je demokratski izabralo za predsjednicu Republike Hrvatske, Kolinda Grabar-Kitarović pred tv kamerama će slavodobitno izbaciti bistu Josipa Broza s Pantovčaka.&nbsp;&nbsp;„Tito je komunistički diktator. Kao domoljub smatram da mu nije mjesto u uredu predsjednice, uz našu trobojnicu i šahovnicu.“ I tako je antifašizam neslavno protjeran iz hrvatske vlasti. Ne ponovilo se!
Potom će političku scenu u susjednoj zemlji okupirati zapušteni desničari, šatoraši, lovci na orjunaše, generalski zborovi, presuđeni ratni zločinci, poklonici ustaškog pokreta i publika Marka Perkovića Thompsona. 
I dok raspojasani lokalni polusvijet vlastitu domovinu pretvara u sumornu nasljednicu NDH, iz Evropske unije stižu dramatična upozorenja o eskalaciji fašizma i srednjovjekovne ksenofobije u Lijepoj našoj. I taman kad su nasred splitske rive crnokošuljaški Kolindini glasači zalutale beogradske vaterpoliste mirno i dostojanstveno pobacali u februarsko more, oglasio se predsjednik Evropskog parlamenta Antonio Tajani: „Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija. Talijanski narod su ubijali oni koji su na uniformi nosili crvenu petokraku, ubijeni su jer nisu ispustili našu trobojnicu. Kao talijanski domoljub smatram da je Tito komunistički diktator!“ 
Prilično hrabro za razboritog Talijana. I u bobu jednako skandaloznim stavovima hrvatske predsjednice glede Titovog naslijeđa. To je valjda konkretan pokazatelj da svi regionalni redikuli imaju istu dijagnozu - hronični antititoizam. 

Privatni idol hrvatskih političkih šovinista iz oba balkanska HDZ-a, zove se Ante prezime mu znate, trećinu je današnje teritorije Hrvatske (uime uspostavljanja kvislinške tvorevine te užasavajućeg genocida od Jasenovca do Gradiške Stare) prije sedamdeset i osam godina velikodušno poklonio Musolinijevim falangistima.&nbsp;&nbsp;
Stoga nije moralno utemeljeno da aktuelni sljedbenici ustaškog pokreta galame i prave dreku jer je tamo neki desničarski žabar podsjetio na historijsku činjenicu prema kojoj su Istru, Kvarner i Dalmaciju od fašističkog jarma oslobodili Titovi partizani. Prioritetnije je, jelte, u prvom danu predsjedničkog mandata ukloniti Maršala sa pijedestala. Što bi rekli antifašisti: Trst je naš! A srednji prst je vaš.

Svi regionalni redikuli imaju istu dijagnozu - hronični antititoizam

Trst je naš!

Jedna od najvećih zvijezda na dodjeli nagrada Gremi, koja je ovog vikenda održana u Njujorku, bila je reperica Kardi Bi (Cardi B). Ušla je u historiju kao prva žena koja je dobila Gremi za najbolji solo rep album "Invasion of Privacy“.&nbsp;Ona je na prestižnoj dodjeli muzičkih priznanja vladala prvenstveno stilskim odabirom. Pojavila se u&nbsp;„haute couture“ toaleti „Thierry Mugler“ iz 1995. godine. Avangardna haljina bila je apsolutni hit, a reperica je dobila pohvale i za nastup. 
Za ovu muzičku zvijezdu pohvalno je što često priča o važnosti feminizma, zbog čega je cijenjena u Holivudu.
Objasnila je da je biti feministkinja veoma prosto, da se to radi zato da bi žena mogla raditi sve isto što i muškarac. "Mogu dobiti ono što želim, mogu zaraditi kintu. Imamo istu slobodu. Dospjela sam na vrhove top-lista. Ja sam žena i uspjela sam u tome", poručila je Kardi Bi.
Belkalis Marlenis Almanzar (Belcalis), pod umjetničkim imenom Kardi Bi, rođena je 11. oktobra 1992. godine u Njujorku.

Prva žena koja je dobila Gremi za najbolji solo rep album

Reperica za historiju

22. juni 2004. godine. Predsjednik Republike Srpske obraća se bosanskohercegovačkoj i svjetskoj javnosti povodom izvještaja Komisije Vlade RS-a o julskim događajima u Srebrenici '95. Nakon mapiranja genocida nad bošnjačkim narodom, Dragan Čavić zaključuje: „Sve ovo prethodno što sam citirao djelić je izvještaja sačinjenog na četrdeset i jednoj stranici sa više hiljada raznih priloga. 
Nakon svega ovoga, najprije kao čovjek i Srbin, pa onda kao otac, brat i sin, a tek onda kao predsjednik RS, moram reći da je ovih devet dana jula srebreničke tragedije crna stranica istorije srpskog naroda. Učesnici ovog zločina ne mogu se opravdati nikome i ni sa čim. Onaj ko je činio ovakav zločin, i pri tome se možda pozivao na narod kome pripada po imenu i prezimenu, činio je zločin i prema vlastitom narodu. Onaj koji se možda pozvao na Boga čineći zločin, očekujući od Svevišnjeg blagoslov, činio je zločin protiv Boga u koga vjeruje.“
Deceniju i po kasnije, režim Milorada Dodika poništava prethodni izvještaj Vlade RS-a, da bi svečano formirali šovinistički agitprop SNSD-a za brutalno falsificiranje historije. U naručenom izvještaju naručeni će „(ko)misionari“ izvršiti zadatak negiranja činjenica o genocidu dokazanom u desetinama pravosnažnih presuda međunarodnih i domaćih institucija, od haških tribunala, do sudova u BiH.&nbsp;
Dodiku istina ne odgovara! Naprotiv, otežavajuća je okolnost u njegovom svakodnevnom hrakanju na državu gdje je, eto, dogurao i do predsjedavajućeg Predsjedništva. Sve relevantne, civilizirane adrese kolektivno osuđuju najnoviji pokušaj relativizacije najužasnijeg zločina u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Uzalud, jer Dodik, po običaju, ne prestaje vrijeđati i umobolno srljati.&nbsp;
Uz srebreničke, komisijski će poniziti i jedanaest hiljada nevinih žrtava Sarajeva pod opsadom. Iživljavanje nad mrtvim i nepoštivanje tuđih suza, međutim, nikad nikom nisu izdobrili. To bi morali (sa)znati Dodik i njegovi režimski kerovi dok ovih dana zloslutno laju najavljujući (po)četnički povijesni revizionizam.

Komisijski će poniziti i jedanaest hiljada nevinih žrtava Sarajeva pod opsadom

Milorad D. za početnike!

Edin Višća igra ponajbolju sezonu u karijeri. Nogometni reprezentativac Bosne i Hercegovine blista u redovima Bašakšehira, za koji je u 25 nastupa u svim takmičenjima postigao devet golova i upisao 11 asistencija.&nbsp;Od toga je većinu ostvario u šampionatu Turske, kao jedan od glavnih igrača ekipe iz Istanbula koja se nakon 21 kola nalazi na prvom mjestu, s odličnim šansama da osvoji titulu prvaka, prvu u klupskoj historiji.
Tako se naš "zmaj" našao među kandidatima za najboljeg fudbalera Turske u prošloj godini, u krugu uglednih imena kao što su Džengiz Under (Cengiz), Bafetimbi Gomis, Fernando Muslera, Rikardo Kvarešma (Ricardo Quaresma)...

Višća je rođen 17. februara 1990. godine u Olovu. Karijeru je počeo u Budućnosti iz Banovića prije prelaska u sarajevski Željezničar. Još od 2011. član je Bašakšehira. U dresu BiH, sjajni krilni napadač u 42 nastupa postigao je osam pogodaka.&nbsp; 
Ž8 = E. J.

Odlični napadač u krugu kandidata za fudbalera godine u Turskoj

Višća: Sve bliže tituli s Bašakšehirom

Naš "zmaj" u eliti

Brutalna medijsko-artiljerijska priprema ipak nije primorala delegate Glavnog odbora SDP-a na bezuvjetnu kapitulaciju. Džaba su, dakle, krečili Željko Komšić, Bakir Izetbegović i Zlatko Lagumdžija.&nbsp;&nbsp; Neselektivnim granatiranjem, ali i zahvaljujući nedopustivom oklijevanju aktuelnog partijskog rukovodstva da adekvatno spriječi koordinirane napade, socijaldemokratija jeste ozbiljno oštećena. Žrtve, međutim, neće biti uzaludne. Jer domaći izdajnici konačno su provirili ispod SDA šinjela, odakle mjesecima planiraju petokolonašku zavjeru protiv stranke kojom su dvije decenije nekontrolirano komandovali.
Danima uoči sjednice partijskog politbiroa, grupa je političkih taldžija i intereždžija, poznatija pod ubistvenim kodnim nazivom „KIL“ (Komšić, Izetbegović, Lagumdžija), obilazila ovdašnje medije da u naručenim kvazipatriotskim ispovijestima agituje za - nesumnjivo pogubnu - koaliciju SDP-a sa SDA. 
Propagandne parole iz poznatog domoljubnog repertoara ukrašene su uobičajenim demagoškim frazetinama i navodno teškom sekiracijom za opstanak zemlje. U skladu sa moralnim horizontalama istaknutih članova tog društvanceta, „KIL“ je, srećom, prop'o k'o žeton! 
Tokom predizborne kampanje prosipane su ublehe kako od Komšićevog treće (razredno)g uhljebljenja u Predsjedništvu BiH zavisi budućnost ove države. A pošto je hairli izabran, država je, poručuje „KIL“, ponovo dospjela u opasnost. I zato valjda nema druge opcije nego zbunjeni i ošamućeni SDP definitivno isporučiti Izetbegoviću u zagrljaj. Gdje, inače, lider DF-a, kao i bivši partijski (ko)mesar, vidljivo parazitiraju. 
Dakle, izgubljena je bitka, ali ne i rat. Slijedi nastavak „istrage poturica“, jer zacrtani cilj nije ostvaren, a to je vraćanje SDP-a na fabričke postavke. U doba kad su Komšić i Lagumdžija za kafanskim stolom zajednički donosili najvažnije partijske odluke. Ujedinjeni pod zastavom SDA, upravo pripremaju novi politički p(re)okret. Čuće se. Živi bili, pa vidjeli...

Grupa političkih taldžija i intereždžija, poznatija pod ubistvenim kodnim nazivom „KIL“

Komšo, Izetbeg i Lagum

Makedonski premijer Zoran Zaev primjer je lidera kakav je potreban svim zemljama u bivšoj Jugoslaviji.&nbsp;&nbsp; Zaev je veliki borac s jasnom političkom agendom. Njegovi ključni ciljevi su pomirenje naroda u regionu, promocija međunacionalne i međudržavne saradnje, te napredak u procesu euroatlantskih integracija. 
Zaev je uspio dovesti svoju državu pred vrata NATO-a nakon dugogodišnjeg zastoja u integracijama, uspješno se obračunavši sa štetnim ruskim utjecajem. 
Zaev je, također, uspješno promovirao saradnju s Albancima, koji čine veliki postotak stanovništva u Makedoniji, ali i Grčkom, koja je važan susjed i ključni partner na putu ka NATO-u. Zaev je prijatelj i BiH, što je pokazao i učešćem na otvaranju EYOF-a u Sarajevu. 
Zaev je rođen 8. oktobra 1974. godine u Strumici, a na mjestu premijera je od 31. maja 2017. Prije toga je bio poslanik u Skupštini. Na čelu je stranke lijevog centra Socijaldemokratske unije Makedonije.

Doveo je zemlju pred vrata NATO-a i obračunao se sa štetnim ruskim utjecajem

Primjer za region

Sarajevo ponovo trese olimpijska groznica. Prema nekim ocjenama, Evropski olimpijski festival mladih (EYOF 2019) najveći je sportski događaj od Zimskih olimpijskih igara 1984. godine, kada je glavni grad Bosne i Hercegovine bio centar svijeta.&nbsp; 
Došli su nam predstavnici pedesetak država s približno 1.000 sportista, borilišta su dotjerana, prateće službe maksimalno pripremljene... Svima su puna usta mladih, sporta, razvoja, svega što bismo voljeli da čujemo. Sve izgleda kao lijepo upakovana priča o gradu i državi koji vraćaju olimpijski sjaj.

Nažalost, idilu remeti detalj koji budi sumnju, a to je odnos države prema svojim sportskim velikanima, sportistima koji su nam u prošlosti donosili velike uspjehe, učinili da svijet na bolji i ljepši način upozna Bosnu i Hercegovinu, njene potencijale i vrijednosti.

Zar ne zvuči tragično da, što se tiče institucija BiH, ne postoji jedna Razija Mujanović te još niz osvajača medalja na olimpijskim i drugim velikim takmičenjima.

Njihov je grijeh što su nastanjeni u Federaciji BiH, gdje bi se trebalo riješiti pitanje novčanih naknada za sportske uspjehe. Prethodno su, što je samo po sebi sramotno, državne institucije od njih oprale ruke i ostavile na (ne)milost entitetima. Nepravda je donekle ispravljena u Republici Srpskoj, gdje su sportske penzije dobili Anto Josipović, Milorad Karalić, Slađana Golić...

No, po tom osnovu, u većem bh. entitetu zaslužnih sportista nema, kao da, recimo, košarkašice Razija Mujanović, Vesna Bajkuša i Mara Lakić nisu bile saigračice Slađane Golić u reprezentaciji bivše Jugoslavije koja je 1988. osvojila olimpijsko srebro! 

I tu su naši vlastodršci uspjeli da nas podijele i pošalju poruku na šta mogu računati budući bh. sportski asovi od kojih će neki možda zablistati već ovih dana na EYOF-u...

Zar ne zvuči tragično da jedna Razija Mujanović i niz osvajača medalja za institucije BiH ne postoje

Zapostavljeni velikani

Kraljica sevdaha Hanka Paldum demonstrirala je kako za muziku ne postoje granice. Osim što je jedna od rijetkih naših muzičkih diva koja godinama čuva i njeguje tradicionalnu bosansku pjesmu, Hanka je u Ljubuškom na snimanju emisije „Lijepom našom – Mostovi kultura“ u produkciji HRT-a poslala najljepšu moguću poruku. Mira, zajedništva i ljubavi. 

Činjenica da se kraljici sevdaha na bini, između ostalih, pridružio i Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH, pokazuje da muzika i pjesma, jednostavno, ujedinjuju i spajaju i da su sve nacionalističke barijere samo stvar politike u ovoj zemlji.

Jedinstvo u različitosti je najljepša osobina Bosne i Hercegovine, a upravo ta slika iz Ljubuškog osvojila je srca poklonika dobre pjesme ne samo u našoj zemlji nego i šire.

Hanka Paldum rođena je 28. aprila 1956. godine u Čajniču. Ima sina Mirzada Brkića i kćerku Minelu Brkić-Jašar te unučad Širin i Ishaka.

Kraljica sevdaha u Ljubuškom demonstrirala kako se u zajedništvu ruše barijere

Jedinstvo u različitosti

Posljednji razgovor između mene i Alije Izetbegovića koji vrijedi spomenuti je bio u slučaju kad je on imenovao Tihića za svoga nasljednika.Ja sam otišao kod njega i rekao: „Došao sam, Alija, da te pitam gdje si našao ovoga čovjeka? Ovaj čovjek je nepoznat u Bosni, nema političkog pedigrea, nikad nikakvu javnu funkciju nije vršio. Može biti da je vrlo fin, vrlo dobar, ali nema političkog iskustva. A naša situacija je složena, pogotovo kada ti više nećeš voditi stvar. Mene čudi da si to nešto tako napravio. Ipak si ti uz sebe godinama imao neke ljude s kojima si usko sarađivao“.Mogao si mu lijepo te mane uklonitiAli, kaže, ja sam mislio da on dobro poznaje Srbe i da će on s njima. Rekoh: „To može biti samo mahana. Sjeti se samo kako nas je Ismet Hadžiosmanović, koji je dobro poznavao Hrvate, uvalio za HVO“.Nego ja sam pretpostavljao i zato sam došao da te upitam jesi li ti njega zamislio kao neku vrstu ćuprije za ulazak u politički život svoga sina. Kaže, što to misliš. Pa rekoh to je logično pomisliti. Tvoj sin je uz tebe bio sve vrijeme, pratio te politički. Možda on nema dovoljno obrazovanja, možda nema dovoljno iskustva međunarodnog, možda ne poznaje dovoljno svijet.

I ti si mogao lijepo te mane njemu ukloniti tako što bi ga poslao u Ujedinjene nacije ili u Brisel da bude dvije godine tamo. Dvije godine na jednom, dvije godine na drugom mjestu. Prije svega da vidi da postoji drugačiji svijet nego što je naš. Drugo, da vidi kako se vodi međunarodna politika. Treće, da vidi kakvi ljudi tamo funkcioniraju, kako se ponašaju, koje su im osobine, maniri, šta igra ulogu, a šta ne igra. Da stekne jedno iskustvo neophodno svakom ko će voditi državu.Pa kaže, a šta bi mi rekli da sam ga poslao. Pa, kažem, i da ti govore, Alija, da si ga metnuo da bude predsjednik, odnosno direktor firme koja najviše ubire prihoda u Sarajevu. A ovdje ti ne bi imali šta prigovoriti da jedan mladi čovjek, koji je politički aktivan, i koji je uz tebe radio, ode da radi u međunarodnim institucijama da bi stekao dovoljno iskustva i saznanja o svijetu i međunarodnoj politici.Trebao si ga poslati u UN i BriselNa kraju krajeva, ti si postavio i Muhameda Šaćirbegovića za našeg predstavnika u UN-u, iako on pojma nije imao ni o Bosni ni o međunarodnoj politici. Čak si ga kasnije postavio i za ministra vanjskih poslova.Dakle, ja smatram da si u ovom slučaju trebao, kad si imao to u planu, a vjerovatno si imao od početka, povući taj potez da tvoj sin ode dvije godine u Brisel, da upozna mehanizme funkcioniranja u međunarodnoj politici u Evropi. I drugo, da ga pošalješ u Ujedinjene nacije da tamo isto upozna ljude, stekne poznanstva, prijateljstva, veze, a ne da su njegove veze reducirane samo na jedan krug ljudi i to iz jednoga miljea.On je rekao na to meni, možda imaš pravo, profesore, ali šta ćeš, ja sam postupio onako kako sam mislio da će biti najbolje za nas.Dakle, ja sam što se tiče Alije Izetbegovića uvijek mogao o njemu da kažem ono što sam mislio. Nisam se ustručavao, on mi to nije zamjerao. Jedino mi je zamjerio ono što sam mu rekao za njegova sjećanja kad sam mu rekao da ono što se dogodilo Aliji Izetbegoviću nije isto kao ono što se dogodilo predsjedniku jedne države.Moram ipak reći da je Alija Izetbegović od svih političara koji su devedesetih izašli na javni prostor bio najzrelija ličnost. Ne samo zbog svog životnog puta i iskustva koji je imao. Nego i zbog osobine na koju sam ga ja upozorio u jednom razgovoru kad sam mu rekao kod tebe sam, Alija, opazio jednu metodu, način kako ti izbjegavaš razgovarati. I pretpostavljam da je ta osobina nastala u mnogobrojnim tvojim isljeđivanjima kojima si bio podvrgavan.Naime, ti si uvijek uspijevao da pomjeriš u izvjesnom smislu tematiku u onu stranu koja tebi više odgovara, a ne da ona teče onim tokom kojim je zamislio neko koji tebi postavlja pitanja i nešto zahtijeva.On je na to meni odgovorio - tačno si objasnio. Znam način kako se izbjegava da tebe vodi iscjeditelj nego da ti pokušavaš njega voditi.Kako jedan cijeli milje razmišljaU tom smislu on je imao veliko iskustvo. Drugo, on je ipak bio najobrazovaniji među ljudima jer kad ja uzmem, naprimjer, jednoga Adila Zulfikarpašića i njega, to je nebo i zemlja. Ili neke druge muslimanske političare koji su se u to vrijeme pojavljivali.Međutim, nažalost, stvar nije u tome postoji li jedan čovjek, nego radi se o tome kako jedan cijeli milje razmišlja, koji je duh koji vlada jednim određenim krugom koji igra značajnu ulogu u životu jedne zemlje.To sam čak na poznatom skupu u Novom Pazaru i samom Aliji rekao, Alija, za nas bi najgora stvar bila ako bismo mi dobili vođu i jedan potpuno pasivan, politički neaktivan i nekultiviran narod.Prava politika ispravno se može voditi samo ukoliko postoji koordinacija između političkoga vodstva i načina mišljenja.Dakle, ja smatram da je politika nešto što se stvara kolektivno, a ne individualno, i svi narodi koji su imali vođe imali su tešku historiju. (Kraj)

Na kraju krajeva, ti si postavio i Muhameda Šaćirbegovića za našeg predstavnika u UN-u iako on pojma nije imao ni o Bosni ni o međunarodnoj politici

Prava politika ispravno se može voditi samo ukoliko postoji koordinacija između političkoga vodstva i načina mišljenja

Možda on nema dovoljno obrazovanja, možda nema dovoljno iskustva međunarodnog, možda ne poznaje dovoljno svijet, kazao sam mu

Pitao sam Aliju je li Sulejman Tihić ćuprija za ulazak njegovog sina u politiku

I snijeg opet pada. Hladno je. Zemlja smrzla. Isti tramvaji kruže gradom. Iste stanice. Iste ulice i isti ljudi. Samo njega i dalje nema. Nema jednog Denisa. Nema ga već jedanaest godina. Prije nešto više od mjesec trebao je napuniti dvadeset i sedam godina.Rođendan je bio samo još jedan bolni podsjetnik da ga nema. Dugo i predugo ga nema. Ubili ga vršnjaci. Zašto? Iz obijesti. Nije im se svidio. Nije ni mogao. Bio je lijep, visok, pristojan i žurio kući iz škole da radi školsku zadaću. Umjesto noža u ruksaku je imao knjige i sveske. Umjesto bahate družine željne krvi s njim su bili&nbsp; drugari koji su također žurili kući da nastave s učenjem.Gleda i opominjeDenis nije stigao do kuće. Put mu je presječen kod sarajevske Tehničke škole. Tramvaj broj tri je zaustavljen. Ni kasno nije bilo. Tek predvečerje. Krvi gladne ruke su krenule put njega. Trojica dječaka, tek nešto stariji od Denisa, odlučili su ukloniti pogled koji im je smetao. Pogled dječaka s ruksakom. Kažnjeni su zbog ubojstva vršnjaka.I? Da li se nešto promijenilo jer su kažnjeni? Nije i neće. Jedan od trojice ubojica uskoro izlazi iz zatvora. Da li se kaje? Da li mu Denis ikad dođe u san? Da ga podsjeti i opomene? Da li mu je krv Denisova na njegovim rukama, a koja se nikad osušiti neće, opomena? Vidi li preko nje neku svoju djecu i zapita li se što će im reći o sebi?Da li je ta krv dječačka ikome opomena? Ili smo navikli? Svaki dan neka nova tužna vijest. Neki život manje. Neko groblje popunjenije. Da li ikoga zanima zašto djeca ubijaju djecu? Može li se nešto promijeniti? Već više od decenije promijenilo se ništa nije. A i što bi? Koga briga. Izbori budu i prođu, a djecu niko i ne spominje. Političari pričaju o svemu drugom osim o djeci. Mediji pišu o djeci kao statistici crne hronike. Evo već jedanaest godina Denis nas odnekud gleda i opominje. A kad se naš pogled okrene unazad, pitanja sama naviru.Da li su brojne strategije doprinijele smanjenju vršnjačkog nasilja i prijestupništva? Ne! Da li su brojni projekti pomakli mlade s ulice? Ne! Da li su zakoni koji se odnose na maloljetne prijestupnike pretrpjeli promjene koje su trebali još prije deset godina? Ne! Da li su škole povećale broj sekcija u koje okupljaju djecu i mlade rizičnog ponašanja? Ne! Da li su programi prevencije prijestupništva i nasilja prilagođeni potrebama? Ne! Da li je uposlen dovoljan broj sudaca za maloljetne prijestupnike? Ne! Da li postoje institucionalni mehanizmi kojim se olakšava boravak mladih u disciplinskim centrima otvorenog ili poluotvorenog tipa? Ne! Da li…?A da li su mladi i dalje na ulici i izloženi nasilju koje sve više i sami primjenjuju nad vršnjacima, ali i starijima? Da! Da li djeca ubijaju djecu? Da! Da li djeca pate nemoćna da sama poprave što odrasli ne umiju i ne žele?Za svu našu djecuI tako još jedan tužni 6. 2. je bio i prošao. Još jedno sjećanje i uspomene. A negdje tamo pored Denisa vječni san sniju i Dženan, i Vedran, i David, i Mahir i druga naša djeca. Djeca koja nisu stigla do svojih kuća. Koliko još djece treba da bude ubijeno pa da se u boli razumijemo? Koliko zadaća nenapisano i mladosti zaustavljeno u koraku?Denisa prijatelji nisu zaboravili. I neće. Neće ni njegovo Sarajevo, Lepenica, njegov KŠC. Neće ljudi koji mole i čekaju pravdu. Za svu našu djecu. Njegovi prijatelji tiho mu kazuju:„Mirno nam spavaj naš vječiti i uvijek voljeni dječače. Tvoj osmijeh i dobrota uvijek će živjeti u našim srcima i dragim uspomenama.A Ti, ako možeš, svrati nam ponekad u san, da barem na trenutak ponovo osjetimo tvoj dodir, zagrljaj ili toplu riječ...“

Mirno nam spavaj naš vječiti i uvijek voljeni dječače

“Biti majka znači učiti o snagama koje niste znali da imate  i doživjeti strahove za koje niste znali da postoje.”

Tramvaj broj tri

Obraćanje predsjednika Donalda Trampa (Trump) naciji, tzv. State of the Union (o stanju našeg jedinstva), pred oba doma američkog Kongresa bilo je jedno od najdužih i najdosadnijih u odnosu na njegove prethodnike s kraja 20. i početka 21. stoljeća.Hitro su to procijenili američki novinari koji se bave predsjedničkom poviješću. Ali, nije manjkalo ovacija i produženih aplauza, niti navijačkog dovikivanja, kao u svakoj sportskoj areni. Jer, radi se ipak o političkom fudbalu.&nbsp;Zavođenje na jeftin način&nbsp;Ta vrsta govora uveliko je relikvija starih vremena i najvažniji godišnji politički spektakl. Iz njega, u najboljem slučaju, u nekoliko dana, možda čak i cijelu sedmicu, možemo reciklirati isto toliko novinskih naslova.Tako je, navodeći da je Amerika u Venecueli već priznala legitimnu vladu Huana Gveida (Juan Guaido), Tramp podsjetio kako je Madurov režim brutalna sila, “čija je socijalistička policija preokrenula tu zemlju od nekad najbogatije u Južnoj Americi u državu bijednog siromaštva i beznađa”.

Propustio je, doduše, spomenuti da venecuelanskog vlastodršca najviše pomaže Trampov kamarad Vladimir Putin i da ga čuvaju Balkanci s ruske platne liste.&nbsp; &nbsp;Ali je, zato, isprovocirao dugi aplauz među “progresivnim”, doduše nešto starijim demokratima, jednako kao i među konzervativnim republikancima kad je počeo švercovati sa svojom omiljenom valutom straha.&nbsp;“Ovdje u Sjedinjenim Državama alarmirani smo novim pozivima da se usvoji socijalizam”, rekao je Tramp prilično anemično, no dovoljno da rasplamsa duhove prošlosti. Za to je vrijeme CNN u krupnom planu pokazivao lik 77-godišnjeg senatora Bernija Sandersa (Bernie), donedavno jedinog deklariranog socijaliste u Kongresu.&nbsp;Berniju su upravo demokrati, s Hilari Klinton (Hillary Clinton) na čelu, bukvalno ukrali nominaciju na predsjedničkim izborima 2016. godine. Bio je, navodno, suviše “radikalan” za sve nas.&nbsp;Trampu je zdušno aplaudirala i njegova najljuća politička protivnica, predsjedavajuća Zastupničkog doma Nensi Pelosi (Nancy), kada je rekao kako je Amerika izgrađena na slobodi i nezavisnosti, “a ne na vladinoj prisili, dominaciji i kontroli”.&nbsp;Nova generacija - stari ideali&nbsp;&nbsp;Dakako, to je uzor koji civilizirani svijet i danas slijedi od Balkana do Japana.Svi ljudi se rađaju slobodni i žele ostati slobodni! To jeste onaj neprevaziđeni američki ideal koji još kao magnet privlači ljude iz svih krajeva svijeta – podjednako kršćane i muslimane. Ali, Tramp ne govori o tome.&nbsp;“Večeras obnavljamo našu riješenost da Amerika nikad neće biti socijalistička zemlja”, rekao je gledajući tamo gdje je sjedila nova i do sada najmlađa 29-godišnja zastupnica u američkom Kongresu Aleksandra Okazio-Kortez (Alexandra Ocasio-Cortes). Ona se bori za socijalnu pravdu i veću jednakopravnost u podjeli ekonomskih dobara, a ne za Kubu ili Venecuelu!&nbsp;- Tramp je namjerno upotrijebio primjer Venecuele, koju američka javnost zadugo satanizira kao ogavno i represivno socijalističko društvo, iako dobro zna, kao i većina američkih kongresmena, da Aleksandra, kao i Berni, ne propagiraju latinoamerički “socijalizam”, već onaj po uzoru na Dansku i Švedsku, komentirao je poznati TV novinar Kris Metjus (Chris Mtthews).&nbsp;Naravno, i u Norveškoj i u Finskoj, ukoliko ste pametni i preduzimljivi, možete biti bogati baš kao u Americi.&nbsp;Razlika je u tome što u nordijskim državama i u Kanadi, kao i u svim razvijenim industrijskim zemljama svijeta, nećete bankrotirati zbog medicinskih troškova, kao što se to događa Amerikancima iz srednjeg staleža. O tome se ovdje sve češće priča, nasuprot izlizanima frazama o Latinskoj Americi.&nbsp;Očito, na starom američkom kredu o slobodi koja nema cijenu stasava i nova, mlada generacija, posebno među tzv. mileniumsima – onima od 29 do 39 godina. Ali, oni nemaju rigidan stav prema drugačijoj ekonomskoj zbilji od one koju propagira Tramp i slična politička kasta.&nbsp;Reklo bi se da se ovi drugi – stari američki bogataši samo nominalno dijele na dvije dominantne partije – republikance i demokrate, dok im je ideološka potka potpuno ista.&nbsp;Skandinavija umjesto Venecuele&nbsp;&nbsp;U zvaničnom odgovoru Trampu, odmah nakon njegovog obraćanja, nova mlađahna zvijezda iz reda novih socijalnijih demokrata, crnoputa političarka iz Atlante Stejsi Abrams (Stacey) zatražila je od predsjednika da govori istinu. A ne da izvrće činjenice! Tako se razbuktala nova, ne samo retorička već bitka sve brojnijih “siromaha” i onih u totalnoj manjini – “truhlo” bogatih Amerikanaca.&nbsp;Prema podacima iz 2018. godine, od 325 miliona Amerikanaca 540 je milijardera i oni skupa posjeduju 2,4 triliona dolara, ali kontroliraju mnogo više. „New York Times“ je 2017. pisao kako je jaz između bogatih i siromašnih u Americi gori nego u Rusiji ili Iranu.&nbsp;Američki tajkuni, čak i oni s predsjedničkim ambicijama (?!), a Tramp nije ni posljednji ni prvi, mahom su protiv zdravstvenog osiguranja za sve. Ne žele javno zdravstvo nasuprot privatnih osiguranja. Tvrde da bi taj ogromni (često parazitski) sektor, ako se reformira, mogao ostaviti mnoge bez posla.&nbsp;Protiv njihove volje, za Majkla Blumberga (Michael Bloomberg), bivšeg gradonačelnika Njujorka, ili osnivača “Starbucksa”, lanca kafea, Hauarda Šulca (Howard Shultz) i mnoge druge, koji imaju aspiracije za 2020., to će biti glavna tema u narednoj utrci za Bijelu kuću. Dakle, socijalno, da ne kažem “socijalističko” zdravstveno osiguranje za sve Amerikance!&nbsp;Džaba nas Tramp plaši Venecuelom, a šuti o Skandinaviji kao civiliziranom uzoru za mnoge.

Tramp je podsjetio kako je Madurov režim brutalna sila, “čija je socijalistička policija preokrenula tu zemlju od nekad najbogatije u Južnoj Americi u državu bijednog siromaštva i beznađa

Socijalizam kao babaroga

Elvira Dilberović, ministrica obrazovanja, ko će ga znati kog nivoa vlasti, ko to više može upratiti, čini mi se federalnog, gostuje nedavno na N1. U svom nastupu Elvira više puta sebe tituliše kao naučnicu, te tvrdi kako nije naučno utemeljeno naš jezik smatrati istim. Nema politiziranja, dodaje, nauka to tvrdi.Što se poznatog slučaja sa jezikom u sarajevskim školama tiče, naučnica Elvira podržava kantonalnu ministricu, vjerovatno kolegicu naučnicu Zinetu Bogunić, koja zahtijeva od roditelja da se opredijele koji će jezik izučavati njihova djeca.„Lud te pop krstio“Naučnica Elvira je mišljenja kako je lijepo što dijete od 6 godina može da se opredijeli za jedan od tri jezika, to je, kako kaže, bogatstvo. Kolika budala moraš biti pa da jednu tako diskriminatornu situaciju nazivaš bogatstvom?Kada je voditeljica priupita šta ćemo s roditeljima koji hoće da im dijete izučava sva tri jezika, naučnica Elvira tvrdi da niko ne može govoriti sva tri jezika. Reče, bubnu, i osta živa.Moja sestra, recimo, govori 6, a Matea Branalik, djevojka iz Tuzle, 18 jezika, bezbeli i ovaj naš, al' eto, naučnica Elvira tvrdi da nije moguće govoriti ova naša tri jezika. Pri tome, isključila je crnogorski jer on njoj nije bitan pošto nije ustavan. „Lud te pop krstio,“ rekli bi kod nas u Hercegovini.Uh, majko Božija, ko sve kod nas nema pravo da se naziva naučnikom. Ona, koja lupa ovakve i slične gluposti, je naučnica, isto valjda kao i Tesla. Okrećeš li se u grobu, Nikola?Naučnicu Elviru i ostale nepismene lingviste koji vlastiti nacionalizam koriste kao vrhunski naučni kriterij treba podsjetiti na osnovnu definiciju jezika koja glasi: „Jezik je sredstvo sporazumijevanja.“ Analogno tome, vrhunski kriterij za određivanje da li je riječ o jednom ili više jezika jeste međusobna razumljivost. Svi ostali kriteriji su obične budalaštine, ništa drugo doli oružje u rukama nacionalističkih režima i armija sa generalima poput nesretne i neuke naučnice Elvire Dilberović.&nbsp;&nbsp;Nacionalisti su glupani, tu nema dileme. Samo glupani mogu smisliti tezu da je naziv jezika zaštita nacionalnog identiteta. Ko biva, ako nemamo bosanski jezik, onda nemamo ni Bosne, ni Bošnjaka. Kako im samo takva glupost može pasti na pamet jer gdje god da se osvrnu, ugledat će u svijetu napredne nacije čiji jezici ne nose nacionalno ime: Amerikanci, Australci, Švicarci, Brazilci, Argentinci…Nemojte nas više maltretiratiZa razliku od Elvire, jedna ozbiljna naučnica, Snježana Kordić, tvrdi: „Što se tiče tvrdnje da imamo četiri standardna jezika, ona nije istinita. Srbima, Hrvatima, Bošnjacima i Crnogorcima je zajednički baš standardni jezik. Dokaz je da se na standardnom jeziku najtečnije sporazumijevaju.“Šugaman, ručnik i peškir su sve tri hrvatske riječi. Prateći logiku naučnice Elvire, trebalo bi to rasparčati na dalmatinski, slavonski i zagorski standardni jezik. Pa svakome je jasno da se jedan Zagrepčanin i jedan Sarajlija tečnije razumiju nego jedan Zagrepčanin i jedan Dubrovčanin. A eto, Zagrepčanin i Dubrovčanin govore isti jezik, dok Sarajlija i Zagrepčanin različite jezike.Ma daj, nemojte nas više maltretirati vašim nacionalističkim mudrokenjarijama.Evo, naučnice Elvira, dođe vrijeme da vas neko, a meni pripade čast, uputi na to kako visoka sudska instanca u Hagu gleda na problematiku našeg jezika. Pošto je Vojislav Šešelj, u svom priglupo tvrdoglavom stilu, zahtijevao od sudija da uvijek ima srpskog prevodioca, a pošto je to stvaralo finansijske i organizacione probleme, sudije pozovu trojicu uglednih lingvista, čini mi se dva Amerikanca i jednog Engleza, da ustvrde o čemu se tu zapravo radi.Pošteno uzevši svoje honorare, ovi, za razliku od Elvire ozbiljni naučnici, upotrijebiše međunarodni standard za dokazivanje ove problematike. Evo nekih od usporednih primjera koje su tada primijenili: Imena domaćih životinja (krava, koza, ovca, pas, mačka…), dijelovi tijela (ruka, glava, noga, prst, oko, nos…), brojevi (jedan, dva, tri, četiri…), najčešće upotrebljavani glagoli (hodati, spavati, trčati, pisati…), boje (plava, crvena, žuta, zelena…) i tako dalje, i tako dalje.Šta ćemo sada, naučnice ElviraAko se ova poklapanja dešavaju u više od 70 posto riječi, nauka smatra da je riječ o jednom jeziku. E sada, naučnice Elvira, jedno pitanje za vas. Koliko se naša četiri jezika poklapaju? Možda 70 posto? Ili 80? Možda 85 posto? Ili čak 90? Ne, naučnice Elvira, ne. Na vašu, i na žalost svih nacionalističkih praznoglavih naučnika, naši jezici se poklapaju, pazite ovo, 100 posto.Šta ćemo sada naučnice Elvira? 100 posto, Bog te mazo! To što neko kaže glasovir, a neko klavir, čini jezički bitnu razliku samo budalama. Hagu ne. A o odlukama Suda u Hagu se ne raspravlja, ministrice, jezik za zube. I za jezik, i za zube svi ovdje koriste upravo te iste riječi, zato sam siguran da me razumijete.Tamo u Hagu naš jezik prozvaše BHSC. O redoslijedu slova u ovoj skraćenici bi se dalo raspravljati, ali ipak moramo reći jedno veliko hvala Vojislavu Šešelju.
Provocirajući Hag da donese ovakvu odluku je uradio najvažniju i najpozitivniju stvar u svom bijednom životu. Samo žao mi ga je nesretnika što je do kraja suđenja morao slušati i hrvatskog prevodioca. Tuga je to velika. Lijepo me boli zbog njegove tužne sudbine.

Ona, koja lupa ovakve i slične gluposti, je naučnica, isto valjda kao i Tesla. Okrećeš li se u grobu Nikola?

Koliko se naša četiri jezika poklapaju? Možda 70 posto? Ili 80? Možda 85 posto? Ili čak 90? Ne, naučnice Elvira, ne. Na vašu, i na žalost svih nacionalističkih praznoglavih naučnika, naši jezici se poklapaju, pazite ovo, 100 posto

Naučnicu Elviru i ostale nepismene lingviste koji vlastiti nacionalizam koriste kao vrhunski naučni kriterij treba podsjetiti na osnovnu definiciju jezika koja glasi: „Jezik je sredstvo sporazumijevanja“

Zahvalnost Šešelju

Slovenac Aleksander Čeferin dobio je novi četverogodišnji mandat na čelu Evropske fudbalske federacije, nakon što je na 43. izbornom kongresu UEFA-e u Rimu dobio jednoglasnu podršku svih 55 članica.&nbsp; Čeferinov reizbor bio je očekivan, s obzirom na to da nije imao nijednog protukandidata, što govori o učinku koji je imao na ovoj funkciji i povjerenju koje je stekao u UEFA-i. Novi-stari predsjednik poručio je da će jedinstvo, poštovanje i solidarnost biti ključni elementi njegove strategije u novom mandatu.
Čeferin je rođen 13. oktobra 1967. godine u Ljubljani. Bivši je predsjednik Nogometnog saveza Slovenije. Po struci je pravnik.
U septembru 2016. na mjestu predsjednika UEFA-e, nakon što je na izborima pobijedio Holanđanina Mihaela van Praga (Michael van Praag) rezultatom 42:13, zamijenio je slavnog Francuza Mišela Platinija (Michel), koji je suspendiran zbog finansijskih malverzacija.

Dobio jednoglasnu podršku svih 55 članica UEFA-e

Slovenac ostao šef evropskog fudbala

Iz iste akademske kuhinje koja je u Beogradu devedesetih osmislila ratna razaranja i zločine na teritoriji zamišljene „velike Srbije“, nakon skoro trideset godina isplivala je i ideja o minimiziranju vlastitog učinka iz tog perioda u kojem je san o svim Srbima u jednoj državi iza sebe ostavio samo velike zločine, a njihove ideologe i počinioce strpao u evropske zatvore.&nbsp;&nbsp; Upravo je ta kuhinja, putem svojih nižerangiranih „kuhara“ smještenih u Banjoj Luci, inicirala formiranje vladinih komisija u RS koje bi trebale ponovo prebrojavati žrtve vlastitih zločina u Srebrenici i Sarajevu, a sve radi falsificiranja presuđene istine o tim zločinima. 
Genocid počinjen u Srebrenici i broj ubijenih u samo desetak dana u julu 1995. već je jedna komisija Vlade RS priznala. Tada utvrđene činjenice dokazane su i na suđenjima u Haškom tribunalu, tako da sve što bude radila novoimenovana komisija s Izraelcem Gideonom Grajfom na čelu može služiti isključivo za slavsko i predizborno veličanje naručilaca njihovog posla. 
Gideon Grajf i njegov kolega Rafael Israeli, koji je pod stare dane pristao da iznova prebrojava glave djece ubijene za vrijeme opsade Sarajeva, da se razumijemo, ne pripadaju onoj pravdoljubivoj naučnoj jevrejskoj eliti koja je devedesetih godina prva u svijetu digla glas protiv ubistava, odvođenja u logore i silovanja koja su nad bošnjačkim i hrvatskim narodom činili Karadžićevi i Mladićevi sljedbenici.
Oni su, kao i njihove druge strane kolege (a o domaćima da ne govorimo!), u „Dodikove komisije“, kako ih u narodu već zovu, dovedeni kako bi za naručioce posla, uz dobar finansijski bonus, uradili i internacionalizirali neku novu, naravno, falsificiranu istinu o zločinima u Srebrenici i Sarajevu. 
Na njihovu žalost, o ovim zločinima već je svoje rekla dokazana svjetska naučna elita, koja je verifikaciju istine do koje je došla doživjela na najvećim svjetskim sudskim instancama. Sve drugo već sada je osuđeno da bude laž i naučni škart.

Grajf i Israeli ne pripadaju onoj pravdoljubivoj naučnoj jevrejskoj eliti koja je devedesetih prva u svijetu digla glas protiv zločina Karadžićevih i Mladićevih sljedbenika

Komisije za falsifikate

U pravu je, dakle, Halid Genjac kada kaže da su čelnici ljevičarskih stranaka odbijanjem preuzimanja vlasti demonstrirali kukavičluk.&nbsp;&nbsp;
„Bh. blok ne želi prihvatiti odgovornost koju je dobio od birača. Bh. blok nije odgovorio na pravi način izazovu trenutka o kojem će historija suditi. Ovo je bijeg u udobnost opozicije, deklaracija, rezolucija i drugih stvari koje ne nose odgovornost”, poručuje gensek Stranke demokratske akcije. 
Treba biti krajnje nedržavotvoran i totalno neinformiran, pa ne fermati agende i dijagnoze političara koji se patriotski samožrtvovao i dobrovoljno odrekao humane ljekarske profesije, a potom trbuhom za kruhom napustio rodni grad i zavičaj kako bi poslanički, iz strogog centra Sarajeva, branio Bosnu i čuvao Hercegovinu. Heroj, a ne proračunati uhljeb, zato ispravno pojedincima zamjera na nedostatku hrabrosti, jer valjda je još samo kukavicama svojstveno ne z(a)grabiti blagodati u kojim Genjac parazitira pola svog života.
Pravo pitanje zato glasi: Gdje je nestala ona postizborna odlučnost ljevičara da SDA istjeraju iz vlasti i konačno pošalju u opoziciju? Za takav scenario postoje brojne pretpostavke, konkretne matematičke računice i dovoljno zastupničkih ruku. 
Uostalom, premijerna skupštinska većina uspostavljena je u novembru prošle godine prilikom imenovanja SDP-ovca Elvira Karajbića za predsjedavajućeg Federalnog parlamenta. I umjesto da se nastavilo sa međustranačkim pregovorima i ispunjavanjem neophodnih preduvjeta za formiranje vlasti bez SDA, ovdje i sada raspravljamo o razlozima zbog kojih lideri Bh. bloka nisu kapitulirali pred brutalnim prijetnjama, ultimatumima, ucjenama režimskih medija i odmetnutih organa gonjenja. 
Ipak, nije baš sve izgubljeno! Ostalo je malo vremena, nešto izglednih šansi i opravdanih razloga za nove vlade u nekoliko kantona, zaključno sa Tuzlanskim. Slična rješenja su i na federalnom nivou. Zaista bi bilo pogrešno propustiti izglednu historijsku priliku da se SDA smijeni gdje god je to moguće. Ako ni zbog čega drugog, onda barem Genjcu za ljubav. Ljevičari da ga uvjere kako, eto, nisu nikakve kukavice, već junačine poput njega. Lično i personalno.

Gdje je nestala postizborna odlučnost ljevičara da SDA istjeraju iz vlasti

Genjci, junačine i kukavice

Esma Alić, mlada skijašica i četverostruka državna prvakinja, određena je da nosi zastavu Bosne i Hercegovine na otvaranju EYOF-a.&nbsp;&nbsp; Kaže da joj je velika čast predstavljati svoju zemlju na ovako velikom takmičenju, na kojem će nastupiti u disciplinama slalom, veleslalom i paralelni slalom. 
Rame uz rame sa svojim vršnjacima borit će se za medalje. Uvjeti koje imaju naši skijaši ne mogu se porediti s onima u Austriji, Švicarskoj ili Njemačkoj, ali to ne znači da napornim vježbanjem neće jednog dana nastupati na još većim takmičenjima.
Nakon ovog iskustva koje steknu na EYOF-u, velikim koracima krenut će ka budućim svjetskim takmičenjima. 
Esma Alić rođena je 2003. godine u Sarajevu, gdje pohađa drugi razredi Druge gimnazije.&nbsp;

Trst je naš!

Reperica za historiju

Milorad D. za početnike!

Naš "zmaj" u eliti

Komšo, Izetbeg i Lagum

Primjer za region

Zapostavljeni velikani

Jedinstvo u različitosti

Pitao sam Aliju je li Sulejman Tihić ćuprija za ulazak njegovog sina u politiku

Tramvaj broj tri

Socijalizam kao babaroga

Zahvalnost Šešelju

Slovenac ostao šef evropskog fudbala

Komisije za falsifikate

Genjci, junačine i kukavice

Velika čast za mladu skijašicu

Kolumne

Trst je naš!

Reperica za historiju

Milorad D. za početnike!

Naš "zmaj" u eliti

Komšo, Izetbeg i Lagum

Primjer za region

Zapostavljeni velikani

Jedinstvo u različitosti

Pitao sam Aliju je li Sulejman Tihić ćuprija za ulazak njegovog sina u politiku

Tramvaj broj tri

Socijalizam kao babaroga

Zahvalnost Šešelju

Slovenac ostao šef evropskog fudbala

Komisije za falsifikate

Genjci, junačine i kukavice

Velika čast za mladu skijašicu