Bila je teška. Puna izazova. Promjena. Godina u kojoj mnogi nisu mogli da žive životom dostojnim čovjeka. Bez velikih zahtjeva. Samo koliko treba. Bilo je tuge i brige. Bilo je mnogo ljudi na ulicama koji su tražili bolje. Bila su velika obećanja koja se nisu ispunila. Bili su i izbori. I prošli. Da li su nešto novo i dobro donijeli, vidjet ćemo već s prvim danima nove godine.Prošla je, srećom, 2018. godina. Pred kraj godine, tek nekoliko dana prije nove, u centru Sarajeva, tamo pored Ekonomije, postavljeni su štandovi s novogodišnjim ukrasima. Već dobro poznata lica prodavača. Svi nekako kao da su prijatelji, stari znanci, s građanima. Među njima je Arijana. Borac. I njen muž je. Noge mu pune gelera. Bole ga. Bole ga i leđa. Ali, bore se. Rade. Školuju djecu. Ni hladnoća, niti slaba prodaja ne stoje im na putu da zarade za obitelj. Kaže Arijana da nema puno škole, ali da zna misliti i da ne trpi nepravdu.A nepravda je svuda oko nje. Najviše je boli težak život boraca. Boli je što pravdu traže na ulici. Boli je i što djeca njenih suboraca imaju sve manje za život. Ruke joj promrzle, ali svima se smiješi i sa svima priča. Najvažnije joj je da djecu iškoluje da se ne muče kao ona i njen muž. A iškolovat ih hoće. Odlučna je u tome, jer škola je djeci važnija od bogatstva. Svako se danas opario, kaže ona, reda nigdje. Vole je svi koji prolaze jer joj vjeruju. A zapravo vjeruju časti i poštenju u njoj.Evo prije koji dan je došla i 2019. i neka bude sunčana kao i dan kojim je započela. Da vas sve zdravlje prati. Da volite i da vas vole. Da ste okruženi dobrim ljudima i prijateljima bez interesa. Da se ne sekirate na poslu, a ako nemate posao, da ga dobijete. Da vam djeca ne idu iz domovine i da se raduju đačkim uspjesima vjerujući da će ih neko vidjeti. Prepoznati. Da će njihov trud i rad biti baš ono što treba gradu u kojem žive. Da njihovi snovi postanu njihov život. Da vas ne prepadaju drugim oko vas. Da vam drugi i drugačiji bude prijatelj. I vi njemu.Mala je ovo zemlja za neljubav. Mala je za puno briga. Da nijedan roditelj ne zaplače nad svojim djetetom kojeg više nema. Da strah ne bude životni saputnik. Da zebnja o prijetećem mraku nestane pred odlučnošću onih koji odlučuju. Da politika bude tema u vezi koje se nećete udaljavati od prijatelja. Da prosvjedi budu prošlost, a ne nužnost kojom problem morate riješiti. Da se glas pravde glasno čuje i da se ne moli za nju. Pravda pripada svima.Nije milostinja za koju se moliti mora. Da ulice budu sigurne, a ljudi koji brinu o njihovoj sigurnosti ne budu tužne priče sa zadnjih stranica novina. Da sve Arijane ove zemlje mogu svojoj djeci dati ono malo što im treba da tiho ne uzdahnu. Da sve Arijane ove zemlje nikad više ne hodaju s ranama i mole za dinar koji im pripada. Da budete radosni i puni snage za sve što poželite da ostvarite. I da, da volite punim srcem. Ljubavi nikad nije viška i nikad je nije dovoljno. Nove su godine kao vrata koja se otvore. A kad se jedna zatvore starom godinom, nova se otvore. Gledajte kroz njih, a ne u ona zatvorena, jer su se nova otvorila upravo za vas.

Za dvadeset godina od sada bit ćete više razočarani stvarima koje niste uradili nego onim koje jeste. Zato odbacite sidro. Otplovite iz sigurne luke. Uhvatite vjetar u svoja jedra. Istražujte. Sanjajte. Otkrivajte. Volite.

Bila su velika obećanja koja se nisu ispunila

Sretna vam godina nova

Ponekad intuitivno, iz dubine gorštačkih gena, neovisno što to tvrdi i moderna lingvistika, i sami osjećamo da je pogrešna semantika u osnovi svih, pa i naših sukoba. Katastrofalne su naše pogrešne riječi ili nespojiva tumačenja. Balkansko “drveno željezo” još je posvuda oko nas.Postoji, naravno, i čisto bosanski “oksimoron”, pojam, koji na starogrčkom označava nespojivost najmanje dvije vrline ili dva opisa (oxýmoron: oxys - oštar i moros - tup). No, našeg „gvozdenog perja”, izgleda, još nismo u potpunosti svjesni. Iako je opasno, jer svjedoči da nismo naučili bosanske lekcije, pa nas to može odvesti u moralnu propast.&nbsp;Nesretni sretnici - Bosanci i Albanci&nbsp;Neke su stvari naprosto nespojive! Zato se ne mogu načuditi kako je moguće biti etičan ili se čak propinjati u moralnu vertikalu, a ovamo, poslije svih patnji koje su Bosancima nanesene iz iste duhovne pećine - tzv. velike Srbije, nakon svega, iz Sarajeva kritizirati Albance što se evo udružuju. Ili bolje rečeno konsolidiraju ka NATO-u i iz nužde “brišu” granice kao odgovor na još nepobijeđeno zlo. Ono isto u čijim je kandžama i jedan dio Bosne. Još manje razumijem pozive da se odreknemo solidarnosti sa žrtvom!?

Neshvatljivo je to u godini mogućeg raspleta, kad se i većinski slavenske i pravoslavne Crna Gora i Makedonija civilizacijski svrstavaju uz atlantsku alijansu. Ne može se više na dvije stolice. I to svježe američko upozorenje važi za Bosnu, a ne samo za Srbiju.Bosanci kao da su opet izgubili kompas, jer ono što je njihovo ne doživljavaju kao svoje. Dobro je to svojevremeno zapisao Dževad Karahasan govoreći o nesretnim sretnicima: “Bosna je oduvijek prostor iz kojeg se odlazi, bježi, protjeruje, a svi sretnici koji odu, pobjegnu ili budu protjerani i ako do tada nisu znali šta su, postanu Bosanci onog trenutka kad se smjeste negdje drugdje, u nekom svijetu sretnijem od Bosne”.Bosna se (zahvaljujući domaćim oksimoronima), rekao mi je to jednom davno u Skoplju Ferid Muhić, pomirila s šizofrenim imenom, pa se tako i zove “Bosna i Hercegovina”. A (neki) Bosanci, zamislite (?!) sami sebe, u isto vrijeme – nazivaju i “Bosancima i Hercegovcima”. Čisti “homo duplex” ludački.Naše su novine i svi bh. mediji bez izuzetka do sada bili neotporni na te (oksimoronske) kovanice; to vam je kao da se Britanac nacionalno izjasni (i) kao “Englez i Škotlanđanin” ili neki naš komšija kao “Hrvat i Dalmatinac”, odjednom i “Srbin i Vojvođanin”.&nbsp; &nbsp;Gubernija i demokratska ćirilica&nbsp;Bila bi to baš ”luda pamet” koju izgovaraju “živi mrtvaci”. Kao u Šekspirovim oksimoronskim stihovima, kojima odgovara i ovaj bosanski amfiteatar povijesti, jer Hamlet, Magbet i Kralj Lir, u isto vrijeme plivaju u intrigama i krvi. Neki od nas zbore neodgovorno i vežu nespojivo?!Priznajem, rastužila me “logika” onih bosanskih pera koji poslije toliko mnogo slobodarske američke tinte žele povratak na ćirilicu. Doduše, nije to prvi put! Nisam njihov advokat, ali što se prozvanih Albanaca tiče, ovi osviješteni balkanski gorštaci očito nisu kao neki Bosanci – čas uz NATO, a čas “neutralni”; malo s Amerikancima pa onda s Rusima. Znaju Albanci i da nema povratka na otomansku podaničku svijest, i vrijeme kada su ih Turci 1912. godine predali kralju Petru Karađorđeviću na jednokratnu “upotrebu”. Potrajalo je to skoro sto godina.- Tamo gdje su Albanci, tu je NATO - rekao mi je jesenas u Njujorku Behdžet Pacoli (Behgjet Pacolli).- Rusima svaka čast, ali mi nećemo s njima - naglasio mi je ministar vanjskih poslova Kosova, koji je prijateljevao s ruskim predsjednicima, gradio državne objekte u Moskvi i čija je supruga Ruskinja. Toliko, da se zna.Otuda je i ponovno bosansko približavanje još ovakvoj Srbiji jednostavno nespojivo; svakako ne uz dodatno udaljavanje od, ipak, evropskog Zagreba unatoč (prolaznoj) antibosanskoj HDZ politici. Nemoguće je to čak i uz valjane kritike “manje važnih” Taćija i Haradinaja, jer to je bez sve sumnje prizivanje ruske gubernije između Save i Drine. Sad se zaista vidi ko je na kojoj strani. To je dakako i protiv američke logike koja od BiH uporno i ne posustajući pravi demokratsku, a ne autokratsku državu.&nbsp;Romantična Bosna i korisno bosanstvo&nbsp;Nasreću, znaju Amerikanci ko podržava demokratske vrijednosti samo iz straha, “držeći vodu dok majstori odu”, ali i to kada sve prerasta u mentalitet. Shvataju Ameri i posljedice dugotrajne geostrateške ugruhanosti Bosne, u čijoj se avliji predugo igra kolo bez Bosanaca. Ne može se baš uz sve “zapjevati i za pojas zadjenuti”, i sve u sevdah odjenuti. Jedno je tuga, a drugo politička igranka.Zato Amerikanci i pojednostavljuju: Bosancima se, osim romantične svijesti o svom nacionalno zakasnjelom bosanstvu, valja jasnije odrediti prema sasvim pristojnoj i više upotrebnoj nego nacionalnoj vrijednosti tog poimanja.U toj novoj paradigmi svaki bi bosanski Srbin i Hrvat trebao biti siguran i kao i svi ostali - civilizacijski koristan. Dakako, to važi za svijet u kojem prolazi znanje; manje blefiranje. A pamet nije ludost definitivno, posebno ne ona vještačka. Izvjesna je, dakle, samo ona bosanska budućnost u kojoj niko ne priziva da ona bude ekskluzivno turska ili ruska; dio velikog, često kulturno nespojivog “ummeta” (islamskog svijeta) ili panslavenskog bratstva. Jedno su, naime, azijski Sibir i Anadolija, a drugo evropska Vestfalija. I Amerika!

Nasreću, znaju Amerikanci ko podržava demokratske vrijednosti samo iz straha, “držeći vodu dok majstori odu”, ali i to kada sve prerasta u mentalitet

Američka logika i bosanski oksimoron

I to smo doživjeli. Pojavio se čovjek koga se Mile prepao. Što bi rekli, umrlo govno u njemu. Kaže Mile, ako Tužiteljstvo nešto hitno ne poduzme, on će lično pozvati građane na ulice. Dakle, toliko je ukenjao gaće i štrample da je sam pozvao građane da demonstriraju protiv njega. Shvatio je, valjda, ko će mu ga znati, da postoji realna opasnost da ga slučaj Dragičević sruši, pa je odlučio da promijeni uniformu i pređe na pobjedničku stranu, a onda će, s obzirom na to da je na strani pubunjena naroda, ponovno biti neprikosnoveni srpski baja. Srušit će sam sebe, kako bi ponovo instalirao sebe. Takav mu je, čini se, plan. Glup, ali bolje ikakav plan nego nikakav.Sve nebuloze pale u voduVrijeđanja oca ubijenog djeteta koja je ovaj zalužanski lola praktikovao posljednjih mjeseci najednom su splasnula, utihnula, nestala. Ko bi rekao da Dodik zna za taktiku povlačenja na rezervni borbeni položaj. A ovo je njegovo očigledno, prvo da ga se ja mogu sjetiti, odustajanje od sukoba sa nekim na koga se namjerio.Kaže Dodik da će insistirati na Lukačevoj ostavci, ali da mu se moraju pokazati dokazi o njegovoj odgovornosti. Eto ga, opet izvrtanje stvari ovoga maga iluzije. Nije, predsjedniče Predsjedništa BiH i glavni bajo u Srba, potrebno dokazivati Lukačevu odgovornost.On ne mora biti nogiran zbog odgovornosti, naprotiv, treba ga izbaciti zbog neodgovornosti. Neodgovornost organizovanja pres- konferencije na kojoj je ministar lično prezentirao kako je David bio drogiran, ni manje ni više nego LSD-om, da je opljačkao kuću, u njoj pojeo čak i neki burek, a onda naprasno umro sam od sebe, policijskim žargonom rečeno – zadesnom smrću.Sve ove nebuloze, koje nam je Lukač servirao na toj martovskoj presici, pale su u vodu naknadnom obdukcijom i istragom. To je neodgovornost zbog koje se ostavka ne bi smjela dovoditi u pitanje. Pa znate li, Dodiče i Lukače, može li to vaša srednjovjekovna svijest pojmiti, zbog kakvih stvari u civiliziranom svijetu državni službenici podnose ostavke?Cijela holandska vlada, nazad nekoliko godina, podnese ostavku zbog izvještaja o Srebrenici. Nit' luk jeli, nit' luk mirisali, nego je njihova ostavka čisto moralni čin. No, da bi čovjek uradio moralan čin, preduslov je da bude, logično - moralan. Lukač i Dodik su davno dokazali da im je kao hirurškim putem odstranjena ta karakterna osobina.Šta ćemo s neopravdanom upotrebom sileEvo, ako misle da smo zaboravili na tu sramnu Lukačevu pres- konferenciju, šta ćemo s hapšenjima mirnih prosvjednika na ulicama Banje Luke? Šta ćemo sa tom očigledno neopravdanom upotrebom sile? Samo po sebi to je više nego precizan povod za moralnu ostavku ministra.Da je ta sumnjiva i kompromitovana organizacija zvana MUP RS na hapšenje ubica nesretnog studenta i dječaka Davida Dragičevića potrošila samo dio resursa koje je potrošila na hapšenje organizatora protesta i samog Davora, ubice bi davno bile pronađene, osuđene i smještene u, pretpostavljam, fočanski kazamat. No, to jednostavno nije tako.Davoru Dragičeviću želim snage za dvije stvari. Prvo, da uspije u sebi naći dovoljno mira koji će mu omogućiti manje vulgarne istupe koji će, samim time, biti efektniji. Gledajući RTRS, postaje jasno da su silne psovke koje je izgovorio bile kontraproduktivne i da ih ovaj medijski bastion vlasti masovno koristi kako bi narušio njegov ugled. Drugo, želim mu da u sebi nađe i dovoljno snage da izdrži do kraja. Bitka koju vodi je nadrasla njega i tužnu priču njegove porodice. Ona je od ogromnog značaja za sve nas.

Ko bi rekao da Dodik zna za taktiku povlačenja na rezervni borbeni položaj. A ovo je njegovo očigledno, prvo da ga se ja mogu sjetiti, odustajanje od sukoba sa nekim na koga se namjerio

Da bi čovjek uradio moralan čin, preduslov je da bude, logično - moralan. Lukač i Dodik su davno dokazali da im je kao hirurškim putem odstranjena ta karakterna osobina.

Bitka koju vodi Davor je nadrasla njega i tužnu priču njegove porodice, ona je od ogromnog značaja za sve nas

Dragičević VS Dodik

Film "Leptir" (“Papillon”), kultna zatvorska priča u kojoj su sjajne uloge ostvarili legendarni Stiv Mekvin (Steve McQueen) i Dastin Hofman (Dustin Hoffman), dobila je rimejk u kojem igraju glumci bh. kasting agencije “Zona”, na čijem je čelu Anila Gajević.&nbsp; Prikazivanje rimejka “Leptir” u bh. i hrvatskim kinima počelo je prije nekoliko dana, a glumačku ekipu čine Slavko Sobin, Goran Navojec, Luka Peroš i Rešad Strik (Reshad). 
Inače, ovo nije prvi svjetski uspjeh bh. kasting agencije, a kako je i sama agentica Gajević priznala, ovo ostvarenje otvorilo im je vrata Holivuda. 
Upravo zahvaljujući Gajević, mnogi glumci s ovih prostora angažirani su u internacionalnim filmovima i serijama. 
Gajević je “Zonu” osnovala 2008. godine. Namjera je bila okupiti bh. glumce, a potom i glumce iz regije i predstaviti ih izvan naših granica, u čemu je Gajević i uspjela. Rođena je u Sarajevu i, prije nego što je osnovala “Zonu”, bavila se novinarstvom te je u “Dnevnom avazu” radila nekoliko godina.

U rimejku “Leptir” igraju glumci kasting agencije “Zona”

Gajević: Vlasnica agencije već 10 godina

Agentica za Holivud

Teško je već pobrojati visoke srbijanske dužnosnike koji se ne ustežu od niskih političkih strasti prema Bosni i Hercegovini. Ali, tu su i “iznenađenja” koja dodatno otvaraju oči! Poput Ane Brnabić, koja nije potekla iz Šešeljevog radikalnog krila “moderne” srpske politike, već iz sasvim druge duhovne i socijalne provenijencije. Ipak se “okliznula” na istu koru banana republike.&nbsp;&nbsp; 
Iako je trebala biti predstavnik nove, pametne, a ne velike Srbije, Brnabić je bez ikakve moralne zadrške prvo negirala genocid u Srebrenici, a onda se priključila mitomanskoj jadikovki o prekrajanju granica na račun Bosne. A ta beogradska mantra iz prošlog stoljeća definitivno ne bi smjela biti narativ za novu epohu.
Aktuelna premijerka Srbije zato je i najveće razočarenje, više od dvojice Aleksandara, ideologa Vučića ili tamo nekog izvođača radova Vulina. Još se, nažalost, ne odustaje od propalog velikodržavnog projekta, koji bi se sada mogao nazvati – “daj šta daš Srbija”.
I Ana se, eto, uključila u tu opasnu “igru riječi”, zapravo nastavak izravnog uplitanja u unutrašnje poslove BiH.&nbsp;Zadrška je, čini se, samo u tome, jer znamo da Bosna i Hercegovina ostaje sigurnosno i pitanje od vitalnog nacionalnog interesa za Amerikance u Evropi.&nbsp;Varnice iz Beograda ipak ne prestaju.
Bosna i Bosanci nastavljaju trpjeti, čast izuzecima, od iste "svesrpske" retorike. Još smo pod izravnom prijetnjom politički mutiranog Vučića i njegove ekipe, uz još jednog predvodnika - Ivicu Dacića; on već u kontinuitetu (retorički) uvezuje nezavisnost BiH i Kosova, hraneći tako opaki Dodikov separatizam.&nbsp;
Valja biti krajnje oprezan s tom skupinom, jer više niko ne zna ni koje je Vučićevo (političko) lice pravo, ono rusko ili “američko”; s ovim drugim još ima prolaz na Zapadu, mnogo više nego uspavani bosanski političari.&nbsp;
Iako javno veliča balkanskog kasapina Miloševića, nabavlja agresivno, a ne odbrambeno rusko oružje, zbog čega Amerikanci iz prikrajka mašu lepezom sankcija, Evropa se još nada da će Vučić pristati na sve bolne kompromise oko Kosova.&nbsp;
No, zato niko u političkom Sarajevu, bez obzira na to je li riječ o vlasti ili o opoziciji, ne smije povjerovati u isključivu miroljubivost i opću&nbsp;benevolentnost ovakvih srbijanskih komšija.

I Ana se, eto, uključila u tu opasnu “igru riječi”, zapravo nastavak izravnog uplitanja u unutrašnje poslove BiH

Opasno uplitanje

Prisustvo mene kao predsjednika Foruma za zaštitu Muslimana u Banjoj Luci za Aliju Izetbegovića bio je pozitivan znak, jer je to osiguralo da SDA prva organizira svoje skupove i formira svoje ogranke. Zato me je Alija zamolio da se odazovem na svaki skup koji bi oni organizirali, te rekao da bi mi bio veoma zahvalan ako to učinim.Halida hanuma putovala je s nama do LješevaJa sam to, naravno, činio i za druge, ne samo za njegovu stranku, nego i neke druge Muslimane koji su pokušali organizirati stranku pa im je to zabranjeno. Poveo sam spor pred Vrhovnim sudom u Beogradu i dobio ga, tako da je jednom čovjeku iz Srebrenika omogućeno da formira stranku.S Alijom Izetbegovićem, inače, imao sam još jedan kontakt koji se odnosio na njegovu želju da s njim zajedno putujem u Žepče, gdje je trebala biti održana osnivačka skupština ogranka njegove stranke. Pozvao me je da zajedno putujemo tamo, jer je i u Žepču bila složena situacija. Vrlo rado sam se odazvao i jedno jutro Alija Izetbegović je došao automobilom mojoj kući.U autu je bila i Halida hanuma, njegova supruga, koja je trebala s nama putovati do Lješeva, gdje je imala rođake, a koje je usput željela posjetiti. Nakon što smo se ispozdravljali i ispitali, a pogotovo se Halida hanuma raspitivala za uspjeh liječenja moje žene pomoću nekog lijeka koji je ona sama preporučila, dospjeli smo u Lješevo i nju ostavili tamo, a Alija i ja nastavili smo put sami.

Razgovarali smo o onome što nas je obojicu zanimalo. Zapravo razgovor je započeo Alijinim pitanjem: „Objasni ti meni, profesore, kako si došao do nacionalnog koncepta. Meni je najvažnije da sam ja Musliman, nemam osjećanje nacionalno, mogao bih da živim i u Sudanu i u Pakistanu, da sam u muslimanskoj sredini. Kako ti to posmatraš i kako si došao do toga stava da smo mi nacija“.Pokušao sam da objasnim rekavši mu: „Postoji velika razlika između političkog i vjerskog konteksta. Ti vjerski možeš biti Musliman u bilo kojoj sredini i na bilo kojem meridijanu i da se ili kao pojedinac, individua, ili kao skupina ljudi koje si identificirao osjećaš savršeno dobro i komotno. Ali, ti možeš biti član jedne nacionalne skupine samo u vezi i na mjestu gdje postoji ta nacija, gdje je njeno leglo, gdje je ona rođena, gdje se ona razvila. To je jedan moment. Drugi moment jeste da, ako ja nemam nacionalnog osjećaja, onda ne bih trebao da se bavim nacionalnom politikom, a kod nas politika ne može biti vjerska. Politika mora biti nacionalna, jednostavno zbog toga što je u Evropi historija poprimila oblik nastanka i razvoja nacija i nacionalnih država.

Prema tome, i mi smo u tom kontekstu evropski narod, mi bosanski Muslimani nismo samo po vjeri Muslimani, nego i nacionalno, kako se danas kaže Muslimani, ali prema mome shvatanju smo Bošnjaci, jedna specifična nacionalna skupina čiji nacionalni identitet se razlikuje od identiteta Srba i Hrvata. Taj identitet nije nastao ni asimilacijom drugih niti disimilacijom, to jeste razlikovanjem i odvajanjem od nekih drugih, jer nama nikada u našoj hiljadugodišnjoj historiji niko nije smetao. Mogli smo da živimo u miru i saradnji sa svim skupinama koje su se pojavljivale na ovom prostoru i to je jedna razlika između karaktera našeg nacionalnog identiteta, ali, svejedno, mi jesmo nacija i moramo voditi nacionalnu politiku“.Austrija nam je nametnula položaj, a Srbija održavalaNa to je Alija Izetbegović kazao: „Morat ću da razmislim“. Ja sam dalje nastavio: „Odavno sam zastupao to gledište da mi imamo svoje historijsko i nacionalno ime koje nam je Austrija zabranila, a mi oklijevamo da ga vratimo sebi. Mi moramo vratiti sebi sva svojstva koja su nam bila oduzeta, jer smo bili proglašeni samo jednom vjerskom skupinom koja je ostatak osmanske vladavine. Prema tome, mi smo bili definirani kao apolitički svijet i da nemamo prava voditi politiku i učestvovati u državi. Naravno da mi takav položaj ne možemo prihvatiti, jer nam je nametnut. To nam je Austrija nasilno nametnula, a Srbija odnosno Jugoslavija održavala, kao i komunistički režim koji nam je omogućio da svoje vjersko ime usvojimo kao nacionalno, što je potpuno suprotno načelu da je svaki Musliman u svijetu identičan u vjeri, ali nije u naciji“.Nakon ovog razgovora, u vrijeme dok smo još blisko sarađivali, Alija i ja smo obavili i još jedan vrlo zanimljiv razgovor.Kada se spremao da ide u Ameriku, a tada je predsjednik Skupštine bio, koliko se sjećam, Zlatan Karavdić, Alija je mene molio da interveniram kod vlasti da se članovima njegove grupe vrate pasoši koji su im bili oduzeti. Intervenirao sam i Karavdić je zaista poduzeo prema tadašnjem ministru unutrašnjih poslova aktivnosti, odnosno kao predsjednik Skupštine zahtijevao je da se tim ljudima vrate pasoši.Znam dobro da je pjesniku tada vraćen pasoš. Zapravo problem se javio kad je Alija želio povesti njega u Ameriku prilikom prvog gostovanja, a on nije imao pasoš, jer mu ga policija nije htjela vratiti.„Molim te, profesore, ja imam apsolutno povjerenje u tebe i tvoju korektnost i tvoju dobru volju, budi ljubazan i pomozi Muhamedu Čengiću koji će ostati ovdje i voditi poslove stranke, prije svega, formiranje stranačkih ogranaka po Bosni i Hercegovini. Nemoj odbiti ako te pozove da ideš s njim, pomozi mu da skupovi prođu kako Bog zapovijeda, poduči ga kako se politički govori i nastupa, jer ljudi ulaze tek u politiku, nisu vični političkom načinu govora, često govore što im padne na pamet, nemaju neki planski organizirani nastup...“, zamolio me je Alija. „Alija, ja ti dajem obećanje da ću voditi brigu o tome“, odgovorio sam.I stvarno sam vodio brigu, kako sam i obećao. Nijedan skup na koji me je Muhamed Čengić pozvao nisam izostavio, tri mjeseca sam s njim putovao po Bosni i Hercegovini.

Stvarno sam vodio brigu, kako sam i obećao. Nijedan skup na koji me je Muhamed Čengić pozvao nisam izostavio, tri mjeseca sam s njim putovao po Bosni i Hercegovini

Kada se spremao da ide u Ameriku, a tada je predsjednik Skupštine bio, koliko se sjećam, Zlatan Karavdić, Alija je mene molio da interveniram kod vlasti da se članovima njegove grupe vrate pasoši koji su im bili oduzeti. To sam i učinio

Mogli smo da živimo u miru i saradnji sa svim skupinama koje su se pojavljivale na ovom prostoru i to je jedna razlika između karaktera našeg nacionalnog identiteta, ali, svejedno, mi jesmo nacija i moramo voditi nacionalnu politiku

Bošnjacima nikada niko nije smetao

Prijeti li Federaciji blokada, znat će se vrlo, već naredne sedmice kada je zakazana sjednica Predstavničkog doma Parlamenta Federacije, na kojoj bi parlamentarci trebali razmatrati usvajanje budžeta za 2019.po hitnom postupku.
Upravo će ova sjednica, ustvari, i pokazati ko su poslanici i političke stranke koje žele da rade za interese građana ili im je i dalje preča borba za fotelje i jeftini populizam.
A da su fotelje preče od interesa Federacije, već se može i naslutiti. Iako je do sjednice ostalo četiri dana najavljene su opstrukcije kada je u pitanju i sama konstituirajuća sjednica Parlamenta, a kamoli usvajanja budžeta koji je od interesa cijele Federacije.
Bez uvijek dogovorene vlasti na Federalnom nivou, opstruktivne SDA koja ne može prežaliti da nije dio većine u Parlamentu FBiH, teško je onda i očekivati da poslanici i razmatraju ovako važan dokument. 
Pogotovo što nikada još iz SDA i HDZ BiH nisu dostavili ni imena šefova klubova, bez čega je nemoguće konstituirati novi saziv. Sve su to već smišljenje opstrukcije koje će, kako stvari stoje, rezulturati novim optužbama i blokadama.
Optužbe i teške riječi pale se već i kod imenovanja predsjedavajućeg Predstavničkog doma Elvira Karajbića, jer se tada pokazalo da je zakonodavna vlast moguća bez ove dvije stranke.
No umjesto da se pomire se činjenicom da su dio opozicije, da stranke okupljenje oko SDP imaju većinu, SDA i HDZ su se opredijelile na blokade..Teško je onda očekivati da se 9.janura bilo šta i promijeni osim da se donese odluka o prijevremenom finansiranju. Kako stvari stoje, tako će na kraju i biti.

Sjednica Parlamenta FBiH pokazat će ko su poslanici i političke stranke koje žele da rade za interese građana

Blokada zbog fotelja

Među sedam studenata završne godine Bihaćkog univerziteta koji su dobili nagrade i priznanja za izvrstan uspjeh u akademskoj 2017/2018. godini našla se Melisa Ćehić iz Bosanske Otoke.&nbsp; Ova mlada Otočanka uvijek je sanjala da će jednog dana postati pravnica, a danas taj san ostvaruje kao student treće godine Pravnog fakulteta u Bihaću, sa prosjekom ocjena 10. Dobitnica je i ovogodišnje stipendije Bošnjačkog instituta – Fondacije Adila Zulfikarpašića. Melisa svakodnevno putuje iz Bosanske Otoke u Bihać, ali joj ovo ne predstavlja nikakav teret. Aktivan je član društva, pa je tako i koordinator tamošnjeg ogranka Omladinske banke, s najviše ostvarenih projekata i najvećim novčanim fondom.
Kao i njene kolege i kolegice, Melisa svoju budućnost vidi u Bosni i Hercegovini, bez obzira da li će svoje usavršavanje nastaviti u zemljama Evropske unije ili ovdje. Smatra se studenti iz BiH mogu lahko uklopiti u najbolje evropske univerzitete jer su znanje i stručnost naših profesora na visokom nivou. 
- Naprosto, vi što više znate, više vrijedite. Prvenstveno učim radi sebe, jer znam da što god da naučim danas, sutra će meni donijeti dobro. Vi kada radite, cijene se vaše znanje i vaš trud, a sve ostalo nije bitno – smatra Ćehić.

Najbolja studentica Bihaćkog univerziteta

Desetka do desetke

Oprašta se Dragan Lukač od direktorske fotelje u Federalnoj upravi policije. Nelegalno je i vjerno služio režimu. Po slovu zakona, penzija ga je sljedovala još davne 2013. godine. Međutim, poznato je da politički pokrovitelji prvog federalnog pendreka baš i ne fermaju zakone ukoliko im remete planove. Zauzvrat, Lukač se nalogodavcima dostojno odužio- progonio je političke protivnike, pokretao istrage, falsificirao činjenice, hapsio pred kamerama, prisluškivao, uhodio, ucjenjivao...Formalna diskvalifikacija umirovljenika sa javne scene dodatno će oslabiti policijsko-pravosudnu hobotnicu koju su takozvani zaštitinici bošnjačkih interesa etablirali tokom posljednje decenije. Pogledajte, naprimjer, kako je to izgledalo u svakodnevnoj praksi prije nepune dvije godine. Sudom Bosne i Hercegovine dominira Meddžida Kreso, odana marioneta,&nbsp;&nbsp; institucionalna adresa za dugotrajno procesuiranje i mrcvarenje naciljanih žrtava. Državnim tužiteljstvom rukovodi Goran Salihović, zadužen za podmetanje nepostojećih krivičnih djela političkoj konkurenciji i kafansko rasipanje državnog novca. U režiranim informbiroovskim obračunima, Salihovićeva desna i lijeva ruka su Dubravko Čampara i Božo Mihajlović. (Srećom, tužiteljski trojac već neko vrijeme tavori u kanalu, ozbiljno su kompromitirani i predaleko od nekadašnje moći.) Zna se, jel' tako, koja familija posjeduje privatnog kućnog špijuna u liku i (ne)djelu direktora Obavještajno-sigurnosne agencije Osmana Mehmedagića- Osmice. Stoga je valjda šef OSA-e prečesto i lično izdavao specijalne naredbe u ime vrha režima. Bojim se, također, da pogrešno je u cijeloj priči zanemariti&nbsp; esencijalnu ulogu uticajnog osnivača vladajuće stranke Mirsada Ćemana, koji je godinama komandovao odlukama Ustavnog suda BiH. Tamo brkica i danas aktivno presuđuje.Zaljuljala se, nadajmo se, režimska osovina zla! Jer stare su pozicije nepovratno izgubljene. Nastupila je neuogodna faza hibernacije. To vam je kad režimlije utihnu...&nbsp;

Zna se, jel' tako, koja familija posjeduje privatnog kućnog špijuna

Kad režimlije utihnu...

Baletan Admir Kalkan, član ansambla Narodnog pozorišta u Sarajevu, pozvan je na gostovanje u Narodno pozorište u Beogradu. S tom trupom krajem decembra je gostovao i u Briselu, gdje je upriličena premijera predstave “Krcko Oraščić”. Mladi baletan iz BiH oduševio je dvjema ulogama, a pred njim je još nekoliko gostovanja u Belgiji. To je snažan vjetar u leđa za Kalkana, koji je i u Sarajevu ostvario zapažene baletne role.Admir Kalkan rođen je kao vanbračno dijete 15. februara 1996. Biološku majku, koja ga je ostavila kada je imao 14 mjeseci, poznaje i u kontaktu je s njom, ali oca nikad nije upoznao.Odrastao je u SOS Dječijem selu u Sarajevu. Majkom naziva ženu s kojom nije u krvnom niti u bilo kakvom drugom srodstvu, a braćom djecu s kojom je odrastao.U ansamblu Narodnog pozorišta Sarajevo je od 2013. godine.

Mladi baletan iz Sarajeva dobio poziv da pleše s baletom Narodnog pozorišta Beograd

Iz SOS sela na briselsku pozornicu

Policija traga za nestalim D. D. iz Banjaluke. Nestanak je prijavljen policiji koja intenzivno traga za navedenom osobom. U skladu sa uputstvom, poduzimaju se sve potrebne mjere i radnje u cilju pronalaska nestalog lica, izjavila je portparolka Policijske uprave Banjaluka Marija Markanović. Posljednji put viđen je u nedjelju navečer u centru grada. Policija je saopštila kako je u momentu nestanka D. D. na sebi imao crnu jaknu, tamnoplave farmerke i smeđe cipele...&nbsp; Ukoliko ste pomislili da se u citiranom slučaju radi o jučerašnjoj informaciji povodom recentne hajke MUP-a Republike Srpske na Davora Dragičevića, naivno griješite! Preuzeti tekst, naime, objavile su banjalučke „Nezavisne novine“ u drugoj polovini marta prošle godine, a inicijali D. D. ne odnose se na aktuelnog Davora, već na ubijenog Davida Dragičevića. 
Krug se, dakle, zatvorio! Pošto su institucionalno amnestirali izvršioce likvidacije nedužnog mladića, republičkosrpski režim kreće u bestijalni lov na pokojnikovog unesrećenog oca. Koji valjda treba biti eliminiran jer uporno ne odustaje od traganja za istinom o jednom svirepom zločinu. Istovremeno, mediji pod kontrolom vlasti amaterski su režiranu predstavu dodatno dramatizirali i epizodnom ulogom Velike Britanije, čiju su ambasadu klevetnički proglasili Davorovom sigurnom kućom pred policijskom potjerom. Naravno, kretenska laž je demantirana, ali novinarski su lešinari nesumnjivo ostvarili postavljeni zadatak „antisrpske satanizacije“ progonjenog čovjeka. 
Obračun sa Davorom Dragičevićem i čelnicima pokreta „Pravda za Davida“ dramatično je metastazirao! Neutješno nervozni Dodik, pobješnjeli prvi pendrek Dragan Lukač, neuračunljiva Željka Cvijanović (navode se čak i strogo privatni motivi predsjednice za nepronalazak ubica)... 
Stoga i svjedočimo svakodnevnim hapšenjima nevinih ljudi, a više niko normalan ne računa da će se režim zaustaviti na dosadašnjih tridesetak zatočenih. Zanimljiv je, pritom, podatak da za skoro godinu dana od Davidovog ubistva, policija i tužilaštvo u RS-u nisu priveli nijednu osobu, niti su pomislili da, onako, reda radi, osumnjičene barem pozovu na protokolarni informativni razgovor uz bosansku kahvu i rahat-lokum. 
Nažalost, takav je pristup uobičajen u strahovladama! Jer, identično sluganstvo režimu policijske su i tužiteljske institucije pokazale i poslije atentata na Milana Vukelića te Murata Badića u Banjoj Luci, nakon svirepog ubistva djevojčice Melihe Durić u Vlasenici... Zločinci su sigurni i na slobodi, pod zaštitom SNSD-ove vlasti. 
Iskreno, gade mi se šovinisti, ratni huškači i salonski četnici poput Bore Đorđevića. Međutim prije više od trideset godina lik je napisao- Pogledaj bagru, anđele, njihova duša je prokleta, svima su stavili amove, sebi sagradili hramove, ruke im ogrezle u krv. 
Doživimo li Davida Dragičevića kao anđela iz pjesme, sve će nam se samo kazati...

Obračun sa Davorom Dragičevićem dramatično je metastazirao!

Pogledaj dom svoj, Davide...

Dino Merlin trijumfalnim nastupom u Budvi ušao je u 2019. godinu. Ovim spektaklom apsolutna muzička zvijezda okončala je turneju „Hotel Nacional“, kojoj je od ljeta 2014. prisustvovalo više od 900.000 posjetilaca.&nbsp;Merlin je u godini iza nas nastupao na svim stranama svijeta i svugdje su reakcija i emocije publike bile iste. Tražila se karta više za spektakle koji su rađeni na svjetskom nivou. Kako ništa u životu nije slučajno, tako nije slučajno što je Merlinov nadimak Čarobnjak, jer su njegovi nastupi prava magija za publiku.
Posljednji album “Hotel Nacional” Dino Merlin objavio je 2014. i dospio je među top 10 najprodavanijih world albuma svijeta na listi “Billboard World Albums”. Mnogi Merlinovi nastupi ušli su u historiju – jedini je muzičar koji je četiri puta održao koncert na dupke punom stadionu Koševo, na javnom dočeku 2017. godine okupio je 100.000 ljudi... &nbsp;
Dino Merlin rođen je 12. septembra 1962. godine u Sarajevu. U dugogodišnjem je braku s Amelom i imaju kćerku Naidu i sina Hamzu.

Koncertima turneje „Hotel Nacional“ od ljeta 2014. prisustvovalo više od 900.000 posjetilaca

Trijumf Čarobnjaka

Godina 2018. prohujala je s vihorom. Dugo će se pamtiti. Masovno nezadovoljstvo, pravna nesigurnost, ispunjene predizborne laži, nezabilježena društvena propast, opći očaj i sumrak tolerancije u Bosni i Hercegovini. Bila je to najdepresivnija godina još od ratne 1993. i premijernog odlaska bh. delegacije na Pjesmu Evrovizije, godina našeg kolektivnog strovaljivanja! 
Neperspektivnu balkansku državicu na jugoistoku Starog kontinenta u više navrata posjetili su svi važniji svjetski državnici - od pomoćnika asistenta zamjenika američkog referenta za Balkan, preko šefa kuhinje u menzi briselskog sjedišta Evropske komisije, do glavnog dresera tigrova Vladimira Putina. Općenito, sve što je moglo da raste, naraslo je. Posebno nosevi vladajućih političara!
Statistika je, naravski, neumoljiva! Brutalno se povećao BDP. Prosječna plaća na kraju minule sezone iznosila je 1.109 eura, više nego u Hrvatskoj, jednako k'o u Sloveniji. Običnom penzioneru poštar svakog prvog u mjesecu na ruke isporuči oko 700 eura. Ima se, mašallah, love i za godišnji u zimskim mjesecima. 
Posjedujemo najbrže rastuću prerađivačku industriju na dunjaluku. U bosanskim halama proizvode se sofisticirani dijelovi za avione, astronautska odijela, šoferšajbne za prekookeanske brodove, bolidi Formule 1 te autohtoni hercegovački suši. 
Odnos izvoza i uvoza je sedamnaest naprema jedan. Budžeti su “nakvasali” za nekoliko milijardi konvertibilnih maraka, poglavito oni kantonalni. Kroz “Berlinsku inicijativu” osiguran je svjež novac za cestogradnju. U narednoj godini očekuje se nastavak forsiranja Koridora WC na zahtjevnoj ruti od Piljužića do Male Brusnice. Najavljeno je i puštanje u promet modernog mosta sa četiri kolovozne trake iz Stoca prema Neumu, koji je izgrađen samodoprinosom boračkih populacija i maloljetnih korisnika javnih kuhinja. Farba se trotoar ispred zgrade Predsjedništva BiH.&nbsp;
Broj radnih mjesta u nerealnom sektoru skočio je za nevjerovatnih 100 hiljada. Javni dug u BiH drastično je smanjen, a u poređenju s Kraljevinom Španijom, trostruko je niži po glavi stanovnika. Stoga, valjda, i slavni Mesi razmišlja o potpisu za Krupu na Vrbasu. U međuvremenu, BiH je postala najveće evropsko gradilište...&nbsp;VAŽNO OBAVJEŠTENJE: 
Kolumna je hakirana! Za sva dodatna pojašnjenja obratiti se hakerima iz vladajućih stranaka.

Statistika je neumoljiva! Brutalno se povećao BDP

Hakirana kolumna

Haris Hajradinović, bh. fudbalski internacionalac, prema pisanju francuskog portala Foot Mercato, mogao bi biti na meti više klubova u predstojećem prijelaznom roku.&nbsp;Igrač hrvatskog prvoligaša Osijeka postigao je u protekloj polusezoni sedam golova i upisao četiri asistencije, a očigledno je da mu je prijala prekomanda u veznu liniju s ranije pozicije lijevog beka.&nbsp; Kako je objavljeno, za 24-godišnjeg Hajradinovića postoji interes i iz liga petice, prije svega iz njemačkog Štutgarta, španskog Hetafea i francuskog Rena, a u red planira stati i grčki velikan Olimpijakos. Prema istom izvoru, Osijek je postavio početnu cijenu veću do 1,5 miliona eura, što sigurno nije poseban problem evropskim klubovima.
Haris Hajradinović rođen je u makedonskom Prilepu, a odrastao je u Sarajevu, gdje je prošao omladinsku školu Fudbalskog kluba Željezničar.&nbsp;Potom je igrao za Olimpik, Inter Zaprešić, slovački Trenčin, belgijski Gent i norveški Haugesund. Igrao je za bh. reprezentativne selekcije do 18, 19 i 21 godine, gdje je ubilježio ukupno 16 nastupa.

Interes za 24-godišnjeg bh. internacionalca stiže i iz liga petice

Hajradinović: Odlična polusezona u Osijeku

Na meti evropskih klubova

Pokušajmo zamisliti sljedeću scenu... Ratna je 1943., Sarajevo pod privremenom fašističkom okupacijom. Vrijeme je predizborne kampanje. Sa crno-bijelih plakata na „Bulevaru Adolfa Hitlera“ namrgođeni kandidati (od Jure Francetića do Mustafe Busuladžića) pozivaju podanike da glasaju po vlastitoj savjesti... 
Dobro, znam da nacistički zločinci generalno preziru demokratiju, da ne podnose ljudska i građanska prava, da im se živo fućka za izbore i birače. Međutim, čisto hipotetički, da li je u „dotiranom filmu“ baziranom na tragičnim historijskim činjenicama režiserski oportuno makar u nekom lijevom, sporednom kadru prikazati plakat ili vizitku romskog ili jevrejskog izbornog kandidata? 
Slažete se, bila bi to naučna fantastika. Bolesna propaganda dostojna ranih celuloidnih radova Leni Rifenštal. 
No, vratimo se u sumornu bosanskohercegovačku stvarnost. Jer svaka sličnost imaginarne filmske scene sa aktuelnostima u BiH svakako je namjerna. Evo, naprimjer, počinje deseta kalendarska godina dosljednog neprovođenja presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu „Sejdić i Finci“. I apsolutno ništa se ne poduzima da se nešto promijeni! 
A htjeli bi, kao, preko reda u Evropsku uniju i NATO savez. Da reformišu tranzicijsko društvo i oslobode tržište, usvoje civilizacijske i ISO standarde, provedu agende, da masovno zapošljavaju u Njemačkoj... Glede i unatoč što se, kako vidimo, zadaci izvršavaju neodgovorno i sa uobičajenim balkanskim probijanjem predviđenih rokova, barem jednom heftično dosadne birokrate iz Brisela Denisu Zvizdiću žestoko zamjere i zbog izvjesnih Sejdića i Fincija. 
Optužilo pravedno bh. vlast da brutalno gazi po svetim ljudskim pravima bh. državljana koji nisu ni Bošnjaci ni Srbi ni Hrvati. Već je dotične insane ovdje i sada zapalo da budu - kako se to kaže - građani drugog reda!
Još jednu su godinu naših života pojeli politički skakavci. Nek' je zato sretna, bolja i uspješnija naredna!
Boba je falila da zaboravim, možete li zamisliti sljedeću scenu... Sarajevo u 21. stoljeću. Vrijeme je predizborne kampanje. Sa fotošopiranih plakata na „Bulevaru Meše Selimovića“ nasmijani kandidati za Predsjedništvo BiH Dervo Sejdić i Jakob Finci. Čisto hipotetički.

Apsolutno ništa se ne poduzima da se nešto promijeni

Građani drugog reda

Politički i medijski šlager čiji refren kako smo svi mi za Evropsku uniju, također, znamo otpjevati. No, istina je i da bi ulaskom BiH u NATO svi mi vrijednosno ojačali i investiciono profitirali.&nbsp;&nbsp; 
Prihvatanje je to praktično upotrebljive zbirke demokratskih, političkih i ekonomskih vrijednosti, ali i garancija za održavanje već ostvarenih prava i sloboda. Ipak je Bosna, kao društvo, u dejtonskim godinama otišla naprijed! Nema povratka na staro. Maršalovo doba je prošlo, a za državu nam se još treba boriti. 
Najbolji način da se odvrate, zaustave ili konačno slome bosanski lešinari iz komšiluka, posebno s one strane Drine, jeste nastavak reformi na putu ka NATO-u. To je sigurnosna faktura, na kojoj piše koliko je visoka cijena za “buduće” agresore ako računaju na avanturu ponavljanja historije, jer BiH uz NATO nije sama. Čak i na toj trnovitoj stazi prema NATO-u i bez obzira što Akcijski plan (MAP) još nije članstvo u njemu, Bosna ostaje dio euro-američke sigurnosne strukture. 
Neka ne budalasaju oni što nabavljaju ruski arsenal aviona, tenkova i raketa, da bi dio Bosne šutke pao. Što bi rekli (osviješteni) Crnogorci, a evo i regionalno, ekspresno dolazeći Makedonci: “Boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka”. Junaci su, dakako, oni koji brane civilizacijske vrijednosti u odnosu na srednjovjekovni mrak ili gulage iz minulog stoljeća. To je ta racionalna linija razgraničenja, a ne ideološki ili mitsko-religijski obrasci, koji (opet) vode u krvavu prošlost. 
Pa tako, dok u jeku geostrategijske debate o kosovskom pitanju tvrdi da je RS, koju još maliciozno nazivaju (samo) “srpska”, za Srbiju taj bh. entitet “važniji od Kosova”, Ivica Dačić mora znati da nijedan dio BiH nije za “ponijeti kući”! I da to nema veze s Ukrajinom (!?) i ostalim ruskim apetitima od Baltika i Crnog mora pa sve do Jadrana. 
Amerikanci su rekli da ne prihvataju takav “status quo” niti novo zveckanje oružjem na Balkanu. Zato uz kriterij za formiranje nove vlasti u BiH na svim nivoima mora biti vidljiv i taj sigurnosni -vrijednosni konsenzus bosanskog opstajanja za sve građane i svakog bosanskog Srbina i Hrvata.

Sretna vam godina nova

Američka logika i bosanski oksimoron

Dragičević VS Dodik

Agentica za Holivud

Opasno uplitanje

Bošnjacima nikada niko nije smetao

Blokada zbog fotelja

Desetka do desetke

Kad režimlije utihnu...

Iz SOS sela na briselsku pozornicu

Pogledaj dom svoj, Davide...

Trijumf Čarobnjaka

Hakirana kolumna

Na meti evropskih klubova

Građani drugog reda

Linija razgraničenja

Kolumne

Sretna vam godina nova

Američka logika i bosanski oksimoron

Dragičević VS Dodik

Agentica za Holivud

Opasno uplitanje

Bošnjacima nikada niko nije smetao

Blokada zbog fotelja

Desetka do desetke

Kad režimlije utihnu...

Iz SOS sela na briselsku pozornicu

Pogledaj dom svoj, Davide...

Trijumf Čarobnjaka

Hakirana kolumna

Na meti evropskih klubova

Građani drugog reda

Linija razgraničenja