Juventus je u prvome kolu Lige prvaka pobijedio sa 2:0 Valensiji na Mestalji, iako je od 29. minute igrao bez Kristijana Ronalda (Cristiano&nbsp;Ronaldo). Upravo toliko vremena je trebalo Portugalcu da izgubi živce i dobije crveni karton zbog nesportskog ponašanja...&nbsp; Srećom po Italijane raspoložen je bio naš reprezentativac Miralem Pjanić, koji je sa dva pogotka iz jedanaesteraca trasirao put „Staroj dami“ do važnog gostujućeg trijumfa. 
Prvi gol postigao je u samom finišu prvog poluvremena – u 45. minuti, a na isti način, povećao je prednost u 51. minuti za konačnih 2:0.
Pjanić je rođen 2. aprila 1990. godine u Tuzli. Međutim, zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu njegova porodica je izbjegla u Luksemburg, gdje je napravio prve fudbalske korake u Schifflangeu 95. Čak je nastupao za omladinske selekcije Luksemburga, ali kada je došlo vrijeme da se opredijeli za sportsko državljanstvo, nije imao dileme. Odlučio se da brani boje domovine, i kako često ističe, nije pogriješio. 
Pjanić već devetu sezonu igra u Ligi prvaka, gdje je nezaobilazan član prve postave, kako u Lionu, tako i Romi, te Juventusu. Ista stvar je i u našem državnom timu.

Nakon isključenja Ronalda, srećom po Italijane raspoložen je bio naš reprezentativac koji je trasirao put do važnog trijumfa

Pjanić: Postigao dva gola s bijele tačke

Majstor u top formi

Uzalud američka ambasadorica Maureen Cormack bh. političare poziva u demokratsku kampanju. Žena očajnički apelira na civilizirani dijalog, takmičenje u rješenjima i zaustavljanje verbalnog nasilja. Nažalost, zbog svojih će dobronamjernih (pre)poruka i sama postati žrtva predizbornog ludila. Režimskoj bulumenti oko Milorada Dodika đilkoške uvrede na račun ambasadorice omiljena su disciplina na predizbornim vašarima. Da nije tragično, bilo bi užasno! 
Hronično pomračenje uma koje je u RS-u jednako obuzelo „dodikovce“, kao i pojedine lidere SDS-ovog političkog bloka, najjasnije se zrcali kroz predizborni odnos prema notornim ratnim zločincima. Tako je Ratko Mladić postao maskota Dodikovih četnika, dok je Radovanu Karadžiću pripala uloga džokera u kandžama današnjih vlasnika njegove stranke. Konsekventno, politički su podijeljeni i potomci presuđenih zlikovaca - Mladićevo kopile je uz Dodika, a debeloguze karadžićevke uz gatačkog guslara Vukotu Govedaricu. 
A opet taj Govedarica, govedo tatino retardirano... Dvadeset dana pred izbore ono se sjetilo obećati da nastavlja „slavnim putem prvog predsjednika RS-a“. Umjesto što se na zločinca zakleo, korisnije bi bilo da se gudalom zaklao. Ako ništa, manja bi šteta nastupila za guslarski polusvijet!
Međutim, nisu samo četnici presudne belegije u zaoštravanju ove odvratne kampanje. Željki Cvijanović izvukli su kostura iz familijarnog ormara optužujući je da je unuka ustaškog satnika iz onog tamo rata. Premijerka informaciju još nije demantirala. Ali zato se uspjela po(h)valiti da o njoj „plasiraju razne gadosti, pa i to da joj je svekrva muslimanka“!?
U povjerenju, premijerkina šovinistička konstatacija odvratnija je čak i od Govedaričine opsjednutosti „prvim predsjednikom“. Jer, eto, ispada da svaku eventualnu vezu s „muslimanima“ Dodikova plavojka podvodi pod tešku klevetničku djelatnost i, kako reče, „gadost“. 
Ne znam, nisam pametan, ali izgleda da se ovi iz rukovodstava SNSD-a i SDS-a dijele samo na dvije sorte - na idiote i na kretene: Treće nema!

Da nije tragično, bilo bi užasno!

Predizborna životinjska farma

Otkako je Armin Kajmaković direktor Međunarodnog aerodroma Sarajevo, poslovanje kompanije nikad nije bilo bolje. Kako kaže, svakim danom trude se da prva slika bude ne samo pozitivna nego impresivna.&nbsp; Iza sebe ima uspješne projekte. Očekuju milionitog putnika, u toku je realizacija kapitalnih razvojnih projekata, modernizacija i dogradnja Terminala B...
Bez obzira na oštru konkurenciju, konstantno rade na privlačenju novih aviokompanija, a trenutno ih djeluje 20.
Aerodrom će u potpunosti biti reorganiziran i dobit će sve što je potrebno za funkcionalno i moderno poslovanje. Taj projekt vrijedan je 38 miliona KM i finansirat će ga iz vlastitog budžeta, za šta je zaslužan Kajmaković.&nbsp;
&nbsp;
&nbsp;
&nbsp;

Trude se da prva slika bude ne samo pozitivna nego impresivna

Oživio aerodrom

Institucionalno iživljavanje direktorice KCUS-a nad Ismetom Gavrankapetanovićem očigledno neće prestati ni nakon najnovije odluke Upravnog odbora Univerziteta u Sarajevu, gdje se dekanesi Medicinskog fakulteta naređuje da uglednom profesoru vrati otetu katedru. Svjesnim srljanjem u krivično djelo, politički instalirana Semra Čavaljuga iznova iskazuje poslušnost Sebiji Izetbegović kakve se ne bi postidjeli ni najzahtjevniji vlasnici kućnih ljubimaca. Žalosno, ali proceduralno izdresirano!&nbsp; I dok dobrog doktora Ipeta, simbola ratnog i mirnodopskog Sarajeva, maltretira i mobinguje, na glavnom je ulazu okupirane koševske bolnice supruga „malog sina velikog oca“ po okolnim banderama povješala vlastite predizborne plakate. Nasmijana, optimistična i retuširana do neprepoznatljivosti, Sebija I. podsjeća na zrelu i ambicioznu apsolventicu ekstenzivnijeg studentskog staža. Odokativno, čovjek joj ne bi dao više od 34. Što i nije loše za kandidatkinju iz havarisanog SDA lagera. Trebalo bi tek skrenuti građansku pažnju da među te silne plakate, koji se protežu niz Bolničku ulicu, kroz cijelo Koševo, pa sve tamo do Titove, zlonamjerno ne zaluta portret Bakira Izetbegovića. Nebudiprimjereno, izgledalo bi k'o da se za uspomenu i dugo sjećanje mrzovoljni dedo fotografisao s unukom-mezimicom...
Neko je pedantno izračunao da je tokom direktorovanja neformalne predsjednice Asocijacije mladih SDA, prosječno iz KCUS-a u svakih dvanaest dana otjeran po jedan vrhunski specijalista. Norma od pedeset ljekara udarnički je prebačena! Zato je valjda i opravdana sumnjičavost šefa SDA koju ćemo ovdje pokušati zabilježiti u izvornom geografskom kontekstu. 
„Za tu gospođu ja mislim da se Bošnjaci sve masovnije pitaju zašto je ona uopšte ovdje s nama. Što je došla? Šta je cilj? Jer jedno vrijeme je to bilo uništavanje konkurencije, kad neki ljekari pokušaju da se podignu, ona ih satare jednog po jednog. To više nisu bili pojedinci. Mislim da se naš narod s razlogom pita zašto je ona tu, šta je njen cilj u svemu tome. I mislim da jednostavno neće, nema šanse da to prođe.“
Uglavnom, Izetbegovićeva kla(di)onica najavljuje - uzalud joj bilo retuširanje i masovno plakatiranje. Jer narod zna ko je sebi ja...

Norma od pedeset ljekara udarnički je prebačena!

HU IS JU Dr. Iživljago

Spojem iskustva i male rešetke uz pomoć 90.000 pčela dobije se gram pčelinjeg otrova. Sulejman Jakupović, pčelar iz Kozarca kod Prijedora, ove godine proizveo je nevjerovatna dva kilograma dragocjenog apitoksina.&nbsp; Ovim poslom bavi se 11 godina i bez imalo straha ulazi u košnicu. Sve radi na human način, pčele ubadaju staklo na kojem ostaje otrov, a one nastavljaju sa svojim poslom. Sve što proizvede, plasira na američko tržište za potrebe farmaceutske industrije. 
Iako gram košta od 35 do 55 eura i nema problema s plasmanom robe, Jakupović neće povećavati broj košnica, jer nema radne snage i ljudi koji su zainteresirani za ovu vrstu posla. 
Uprkos tome, njegova četveročlana porodica i troje uposlenika žive sasvim pristojno od ovog posla.

Ove godine proizveo nevjerovatna dva kilograma dragocjenog apitoksina

Jakupović: Sve što proizvede, ide na američko tržište

Zarada na otrovu

Samo u filmovima o diktaturama i diktatorima policijski šefovi igraju glavne sporedne uloge. Legalnim represivnim aparatom, vladajući establišment lakše održava i kontroliše vlast, eliminiše političku konkurenciju, hapsi i progoni nepodobne, uhodi i kompromituje neugodne... Povijesna je činjenica da se u nedemokratskim sredinama za policijske šefove biraju mračnjaci od naročitog povjerenja - odane režimske sluge i moralne nakaze sa pendrekom umjesto mozga! 
U totalitarnim društvima nastaju likovi poput Lavrentija Pavloviča Berije, ozloglašenog šefa svih raspoloživih sovjetskih policija i tajnih službi. Mada mu taj krimen nikad nije dokazan, osnovano se sumnja da je na vrhuncu moći otrovao i svog stvoritelja Staljina. 
Onda, štajaznam, Aleksandar Ranković zvani Leka, višedecenijski Titov saradnik, osnivač OZNE, UDBE i mučilišta Goli otok. Koji će polovinom šezdesetih godina prošlog stoljeća opasno zglajzati zbog pretjeranog njuškanja oko maršalove supruge, nenajavljenih posjeta predsjedničkoj spavaćoj sobi i dnevnom boravku, te tajnog prisluškivanja crvenog telefona u rezidenciji na beogradskoj adresi Užička 15. 
Prije nego su konačno eliminisani, Berija i Ranković brutalno će uništiti živote nepreglednim kolonama nevinih ljudi. I sve svoje zločine počinili su dosljedno prilagođavajući rastezljiva zakonska rješenja vlastitim potrebama. 
Policijski šefovi u bh. entitetima također dejstvuju u djelomično promjenljivim legalističkim okvirima. Matorijem od njih dvojice, odlazak u penziju godinama se nezakonito odgađa u skladu sa nečasnim potrebama režima. Po uzoru, dakle, na pokojnika Beriju i rahmetliju Rankovića, dva će Dragana, dva Lukača, izvršiti apsolutno svaki zadatak koji stigne iz stranačkih centrala SDA i SNSD-a. Makar se i ne držali zakona k'o pijan plota, hapsit će, uhoditi, eliminisati, kompromitovati! 
Pametno zato kaže drug Marx: „Istorija se uvijek ponavlja dvaput. Prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa.“

Pametno kaže drug Marx...

Dva Lukača malo jača!

Golom za LA Galaksi Zlatan Ibrahimović je nakon Kristijana Ronalda (Cristiano) i Lionela Mesija (Messi) postao treći aktivni igrač koji je uspio čak 500 puta pogoditi protivničke mreže. Na samo sebi svojstven način postigao je 500. gol, a sebe je nakon toga nazvao „Bogom golova“.&nbsp;&nbsp; Za bivšeg reprezentativca Švedske to je 17. gol u dresu američkog prvoligaša, a ostaje upisano da je pogađao kao igrač čak devet klubova. Najviše su patili protivnici dok je igrao za PSG. Za veliki francuski klub pogodio je 156 puta.
Zlatan Ibrahimović rođen je 3. oktobra 1981. godine u Malmeu. Ranije je igrao za Malme, Ajaks, Juventus, Inter, Barcelonu, Milan, PSG i Mačester junajted. Ubilježio je 116 nastupa za reprezentaciju Švedske i postigao 62 gola.

Mašina za golove

Najčešći razlog koji građani BiH navode kad objašnjavaju zašto neće izaći na izbore jest onaj da su svi političari isti. U njegovoj podlozi nalazi se lažni moralizam i tobožnje ogorčenje, jer, eto, svi političari daju obećanja koja ne ispunjavaju, svi oni lažu, kradu, svi zapošljavaju članove svoje uže i šire porodice u državne službe itd. Nije rijedak slučaj da oni koji tako govore traže uslugu koja direktno vodi u korupciju, ili neki teži oblik ogrešenja o zakon, a o moralnim normama da i ne govorim. Ratni zločini Takvim građanima nerijetko se u javnom prostoru pridružuju pojedini novinari, a i neki nezavisni intelektualci. U njihovim medijskim nastupima može se čuti uopšteni govor: u parlamentu ništa ne rade, ali primaju visoke plaće, vlada je neefikasna, sve razine vlasti nisu ispunile ni deset procenata svojih predizbornih obećanja itd.Ono što ni građani, ni novinari, ni ti nezavisni intelektualci ne kažu jeste: ko u parlamentima i vladama ne radi, članovi koje političke partije su ti koji ne rade, a iz takvog lijenog mišljenja i klišeiziranog govora nužno mora iscuriti slojevita politička i društvena stvarnost kao voda iz boce kojoj se uslikala histerična tiranka iz Kliničkog centra.Ona je, kako neki dan na televiziji N1 reče Ismet Gavrankapetanović, svaki dvanaesti dan tjerala po jednog specijalistu iz te bolnice, a s Medicinskog fakulteta desetinu profesora. Na funkciju direktorice došla je zato što je imala dobre veze: muža predsjednika SDA, svekra koji je proglašen ocem nacije, a ona, supruga i snaha, studirala je gotovo desetljeće s prosjekom ocjena ispod svakog dostojanstva.Doktorirala munjevitom brzinom, kojom su i ona i muž stekli bogatstvo. Ne može, dakle, takva Sebija Izetbegović biti ista kao npr. Damir Arnaut, najaktivniji poslanik u državnom parlamentu, koji je dobio nekoliko teških pravnih bitaka, poput one vezane za Ganićevo i Divjakovo hapšenje, zbog toga što ih je Srbija optužila za ratne zločine.Ne može, jer je Arnaut vrijedan, pošten, marljiv i stručan, što je dokazao i svojim radom u parlamentu, a u bolnicu u kojoj vlada tiranka bolesnici moraju donositi gaze, zavoje, tablete, i druga sredstva za svoje liječenje, jer Izetbegovićeva supruga na njihov račun provodi uštede. No, nisu samo njih dvoje primjer dijametralnih suprotnosti u politici.Ovo su samo neki od dokaza da nisu svi isti, nego veoma različiti, pa je osnovno pitanje: kome lijeno mišljenje, nesklono nijansiranju, argumentiranju, dokazivanju i preciznom imenovanju fenomena stvarnosti, te klišeizirani govor idu na ruku? Odgovor je jasan: onima na vlasti koji šire društvenu apatiju kako bi i dalje na bezočan način harčili javna dobra i vampirski pili krv svojim podanicima. Za njih glasaju njihovi klijenti, dok druge građane uvjeravaju kako su svi isti i kako nisu moguće promjene na izborima. Zato takav apatični način mišljenja u konačnici nije ništa drugo do društvena laž koju vlastodršci šire da bi lakše psihološki i mentalno dotukli svoje podanike. Nepotizam i korupcija Postoje bitne razlike između političkih partija, njihovih ideologija, programa, odgovornosti članstva prema građanima, pa nije ništa drugo do propaganda predstavljati ih sve kao da su SDA.&nbsp; Možda i u njoj ima poštenih ljudi, ali nisu vidljivi, niti mogu uticati na odluke vrha stranke. Njihovo poštenje taj vrh koristi da bi razvio nepotizam, korupciju, pljačku društvene imovine i vampirski pio krv građanstvu ove zemlje, a naročito Bošnjacima u koje se kune dok im oduzima sve šanse za dostojanstven život. Pogon SDA mentalno porobio akademsku zajednicuNije SDP oduzeo autonomiju Univerzitetu u Sarajevu, nego SDA svojim Zakonom koji je nametnuo njen ministar Kazazović. Nije DF ili SBB tražio da se nastava u sarajevskim školama sluša SAMO na jednom jeziku, kako je to tražio moćni, a nesposobni Kazazović, nastojeći uvesti diskriminaciju u obrazovni proces po sličnoj metodi kako ona postoji u Republici Srpskoj. Nije oduzeta institucionalna i naučna autonomija na Sarajevskom univerzitetu zbog, npr., Naše stranke, nego je to učinio pogon SDA koji je mentalno porobio akademsku zajednicu.

U njegovoj podlozi nalazi se lažni moralizam i tobožnje ogorčenje

Nisu svi isti

Dvadesetak dana je do izbora. Kampanja se razmahala, a prognoze o favoritima i gubitnicima neizbježne su teme dnevne dokolice. Očekujući poraz nacionalista, sociolog Esad Bajtal tvrdi kako je osamdeset posto ovdašnjeg stanovništva egzistencijalno ugroženo usljed loše vlasti. „Ali bez obzira na njihovu ogorčenost egzistencijalnom dimenzijom svog življenja, ako se ne spriječe krađe, postoji opasnost da oni koji su krivi za to nezadovoljstvo ponovo dobiju izbore“, poentira Bajtal. 


Vjerovati u neregularnost izbora u poludržavi poput BiH potpuno je utemeljen osjećaj! Kaže mi nedavno banjalučki poznanik da je režim Milorada Dodika gotovo sve policijske stanice u RS pretvorio u agitpropovske štabove SNSD-a, odakle se koordinira stranačkim marifetlucima. Naivno je sumnjati da u bobu nije isto i na područjima pod političkom okupacijom HDZ-a i SDA. Uostalom, nacionalisti su bezbroj puta dokazali da ne raspolažu nikakvim konkretnim planovima i programima izvan sirovog imperativa za osvajanjem vlasti po svaku cijenu. Ugaoni kamen za ostvarenje tog cilja jeste izborna krađa! 


Zbog pripremljene pljačke i falsificiranja volje bh. građana zabrinuta je Američka ambasada u Sarajevu jednako kao i „misionari“ iz OSCE-a. Jer znaju da ovdje ne pobjeđuju pobjednici, već oni što glasove broje i štimaju mandate. A brojači iz SDA, HDZ-a i SNSD-a svjetski su kvarnjaci. 


Još kad se u kriminalnu matricu zapetljaju trutovi iz Centralne izborne komisije BiH, onda postizborna prevara postaje, rek'o bi notorni Božo Ljubić, legalna i legitimna. Glasna šutnja iz Danijela Ozme 7 nakon višestruko dokumentiranih malverzacija s izbornim spiskovima, mrtvim glasačima i živim preletačima, u najboljem slučaju jeste neodgovorna, drska i nepristojna. Međutim, imali su „cikovci“ i gorih izdanja...


P. S. Nego, šta kaže Irena Hadžiabdić, kako će proći Šefik Dž.? I može li se navući koji glasić za ona dobra stara zenička vremena?

Ovdje ne pobjeđuju pobjednici, već oni što glasove broje

Prevara se sprema, CIK-a nigdje nema!

Maraton ima novog kralja. Kenijac Eliud Kipčog (Kipchoge) jučer je u utrci u njemačkoj prijestonici Berlinu oborio četiri godine star svjetski rekord, poboljšavši dosadašnji najbolji rezultat za nevjerovatnih 78 sekundi. Bio je to 11. put da je svjetski rekord oboren na Berlinskom maratonu, a osmi put u muškoj konkurenciji.&nbsp; 
Stazu dugu 42 kilometra, Kipčog je istrčao za dva sata, jednu minutu i 39 sekundi. Kenijac je ovom pobjedom potvrdio da se nalazi u nevjerovatnoj formi jer je prethodno slavio i u Londonu. Kipčog je tako s trona srušio sunarodnjaka Denisa Kimeta (Dennis Kimett). Još jednom je potvrdio da je daleko najbolji maratonac modernog doba. 

Kipčog je rođen 5. novembra 1984. godine u Nandi Distriktu. Na posljednjim Olimpijskim igrama održanim 2016. godine u brazilskom Rio de Žaneiru osvojio je zlatnu medalju u maratonu. 
Prije maratona bio je sjajan i na 5.000 metara, pa je tako 2003. na Svjetskom prvenstvu u glavnom gradu Francuske Parizu postao prvak.

Kenijac u Berlinu istrčao najbolje vrijeme u historiji maratona

Svjetski rekorder

Sve od vremena balkanskog kasapina Slobodana Miloševića, kada je zemlje bivše Jugoslavije zapljusnuo krvavi val nacionalšovinizma, pa do danas borba s mitskim utvarama prošlosti skoro da ne jenjava. Nažalost, to je još glavna municija onih koji se beskrupulozno održavaju na vlasti.&nbsp;&nbsp; 
Tako, umjesto naoružavanja znanjem ponajviše o vlastitim greškama iz skorije prošlosti, u susjednoj Srbiji opet gomilaju zalihe istinskog oružja. S prstom na okidaču, uz sve ruske Migove i rakete, Aleksandar Vučić otvoreno prijeti Kosovu, a drugim komšijama bestidno nameće povijesnu amneziju, da je Milošević bio “veliki lider”?!&nbsp;

Bilo da se radi o učestalom izbornom vatrometu u kojem se hrane najgore predrasude i neznanje umjesto da se zagovara emancipacija svih građana, ili da je riječ o radikalizmu upakovanom u neku “progresivnu” ambalažu, to je neprihvatljiv koncept koji jednom za sva vremena treba argumentirano poraziti. Nažalost, lakše je to reći nego realizirati.

Zbog (ne)očekivane epizode iz sage o Vučiću, Miloševiću i njihovim politički preživjelim trabantima nameće se i neko novo preispitivanje onoga što nazivamo balkanskom realpolitikom. Čak i bez ovih izbora u Bosni je aktuelno pitanje ko se to u ime Bošnjaka i svih Bosanaca može suprotstaviti neomiloševićevskoj politici.&nbsp;To, svakako, nisu zagovarači orijentalne ili ruske “alternative”!&nbsp;To su oni koji čvrsto stoje uz evropske i američke temelje BiH.

I do sada je službeno Sarajevo, uz varničenje i neizdrživu ciku izlizanih kočnica, na svu tu paljbu iz Beograda reagiralo kasno, uglavnom reaktivno, bez strateškog promišljanja, srljajući u historijski ponor. Najgrlatiji su bili lažnjaci, spremni na sve da bi se održali na vlasti. Progovorili bi tek nakon što bi drugi založili sve što su imali, znanje i iskustvo, da bi Miloševića i njegove sljedbenike zaustavili u doba kad se za to plaćala najveća cijena.&nbsp;

Prije mnogih drugih Fahrudin Radončić je o svemu jasno pisao i upozoravao cjeli region, dok su ostali šutjeli vjerujući da će nojevskim zabijanjem glave u pijesak imati miran san nakon Hrvatske i Slovenije 1991. godine.&nbsp;Još je važnije što Radončićev stop Miloševiću važi još i danas. &nbsp;

Nema sumnje da se budućnost zapadnog Balkana s BiH u evropskom epicentru mora konačno utemeljiti na regionalnom kompromisu i građanskoj inkluzivnosti – jednakih prava za sve bez obzira na vjeru i naciju ili drugu afilijaciju. No, ovdašnja tolerancija može se graditi samo s onima koji o tome od samog početka sve znaju, a ne samo ksenofobično natucaju.

Borba s mitskim utvarama prošlosti skoro da ne jenjava

Stop Miloševićevim trabantima

Bosanskohercegovački hitmejker&nbsp;Nazif Gljiva&nbsp;(69) obilježava četrdeset godina muzičke karijere. I to sa stilom! Njegov slavljenički album pod nazivom „Antologija 1 – Pozdrav iz Sarajeva“ je završen. Kako je kazao u intervjuu za „Dnevni avaz“, CD ima duh Halida Bešlića, a kada se spoji „štih“ dvije ovakve legende, uspjeh je zagarantiran.&nbsp; 
Sarajevska legenda, autor, kantautor, organizator velikih koncerata, veliki šarmer, dobar drug, suprug, otac, djed - sve to je Nazif Gljiva. Napisao je brojne hitove, od kojih neki i danas imaju status evergrina, i ostavio neizbrisiv trag u narodnoj muzici. Nakon što je prije nekoliko mjeseci objavio singl „Arijana“, već je stigao i novi album, jer Nazif nije izlazio iz studija. Marljivo je radio, što će poštovaoci njegovog lika i djela na koncu i prepoznati.

Nazif Gljiva rođen je 28. avgusta 1949. godine u Ilijašu, u porodici Ibre i Nurije Cakaj.&nbsp;Sa suprugom Sadom vjenčao se početkom sedamdesetih godina i imaju sinove Damira i Emira.

Napisao je brojne hitove, od kojih neki i danas imaju status evergrina, i ostavio neizbrisiv trag u narodnoj muzici

40 godina sa stilom

Prije neki dan je bio Međunarodni dan pismenosti. Pismenost građana je jedan od najvažnijih zadataka svakog društva. Što više ljudi opismenjeno, bogatija zemlja. Bogatija ne samo onako kako to ekonomisti procjenjuju nego i bogatstvom koje ljudi u sebi nose. Pismenost bi morala biti vodič za sve one koji odlučuju u ime građana koji su im dali glas na nekim prethodnim izborima, no da li je to baš tako u BiH? Koliko se ulaže u obrazovanje koje će osposobiti mladog čovjeka da može početi raditi, da može ostati u domovini, da može maštati o životu u kojem se svakim danom postiže sve više. Interes djetetaEto, neki dan čitamo ponovo tužnu vijest. Slavko Mršević iz Rudog, mladić koji je izbačen iz škole, i dalje ne može biti redovan učenik. Iako je trebao biti četvrti razred srednje škole, on danas nije nigdje. Mogao je početi sve ispočetka u nekoj bravarskoj školi, ali to nije ono za čim je Slavko žudio. To nije ono što je Slavko prethodno svojim trudom i radom postigao. Slavka zanima saobraćaj. Možda malo sporije nego drugi, ali je htio završiti školu iz svojih snova. Nažalost, njegovi snovi će ostati nedosanjani, jer neko nije razumio niti autističnog Slavka, niti njegovu obitelj, niti najbolji interes djeteta uopće. A najbolji interes djeteta mora biti vodič za sve koji se bave školom i odgojem djece. Briga o djetetu nije samo briga za sigurno društveno okružje. To je briga kojom se stvaraju uvjeti za život dostojan čovjeka, za život u kojem se okružje mjeri školama otvorenim za svu djecu.Slavko nije jedini koji će ostati na ulici jer stariji nemaju razumijevanja. Ili, bolje reći, starije ne zanima njegov život. I možda će neko sad reći da je Slavko jedan i da to nikako ne znači da školstvo nije dobro. No i jedan, samo jedan učenik, dovoljno je važan. On je cijelo školstvo. Danas Slavko, sutra neko drugi.Sjećam se Armina. Bio je izbačen iz škole. Onako, suviše olako, baš kao što se bacaju nepotrebne stvari. Zašto? Prekršio je pravila škole. Uistinu, jeste bio prekršio. Ali on je bio samo tinejdžer koji nije znao kako i dokle može. A to su znali oni drugi koji su odlučili da Arminu više nijedna škola ne treba biti otvorena. Kaznu za njega je odredila pedagoginja škole. To je ona osoba koja po svaku cijenu treba da štiti učenike i nalazi načine kako da ih vrati na put s kojeg su skrenuli. Za Armina nije bilo razumijevanja. Nijedna druga škola nije htjela da primi prijestupnika. Ostala mu je samo ulica. A ulica, ulica ne uči pismenosti, nego zakonima jačeg. Zakonima sile i bezakonju. Nakon kucanja na brojna školska vrata, jedva bi ponovno upisan u školu na kraju grada. Tamo je, gle čuda, taj plavooki mladić završio posljednja dva razreda srednje škole odličnim uspjehom! Poslije je upisao psihologiju. U roku je završio taj studij. Kad su ga pitali zašto je upisao psihologiju, jednostavno je odgovorio - da bi pomogao djeci koja se nađu u njegovoj situaciji. A njegova situacija nije bila ništa drugo nego tinejdžerska želja za priznanjem. Želio se dokazati pred vršnjacima iz ulice koji su u njemu vidjeli štrebera. A biti mladić i biti štreber nije dobitna formula u gradu u kojem se pismenost mjeri napamet naučenim rečenicama iz lekcija.Na vratima životaNo, zar „štreberi“ ne bi trebali biti uzor svakom djetetu? Zar djeca koja žele da znaju usprkos nametnutim stegama ne bi trebala biti djeca koja će motivirati mlađe od sebe i koja će maštati kako da budu još bolja? E, to se zove briga za pismenošću. Briga za djecu koja tek u život ulaze i na vratima života susreću pravila. Ako je jedno od pravila zabraniti Slavku nastavak srednjoškolskog obrazovanja u školi u kojoj je dogurao do trećeg razreda, onda neka se Dan pismenosti slavi drugdje, jer mi još ne naučismo ni što to znači. A obrazovanje u ovoj maloj zemlji kao i u svakoj drugoj jeste sve ono što ostane u nama nakon što zaboravimo što smo sve u školi naučili.

Mogao je početi sve ispočetka u nekoj bravarskoj školi, ali to nije ono za čim je Slavko žudio. To nije ono što je Slavko prethodno svojim trudom i radom postigao. Slavka zanima saobraćaj

„Najveća nada svake zemlje leži u primjerenom obrazovanju mladih“

Slavkov nedosanjani san

Slušao sam nedavno predsjednika Klintona (Bill Clinton) kako recitira i stih po stih analizira poemu “Odloženi snovi" iz knjige "Harlem”, koju je još 1951. godine spjevao crnoputi Lengston Hjuđis (Langston Hughes). I kao da sam usred Njujorka opet čuo elegiju o Bosni.&nbsp; U tom se bezvremenom sonetu, u kojem lokacija nije ni važna, miješaju sadašnjost i budućnost, san i java i do kosti bolna (balkanska) poetika. A zvuči i kao bosanska politika, jer slabiji se najlakše korumpiraju.
Lament i selamet
- Šta se, dakle, događa kad se odlože snovi? Je li oni presuše, kao zrno grožđa na suncu? Ognoje kao rana i onda otpadnu? Da li vonjaju kao truhlo meso? Ili se pretvore u slatki sirup, neki lažni osmijeh, što je grijeh. Možda se sve i uruši kao teški teret koji ne nosimo iz čista mira! Ili sve to ponovo eksplodira?&nbsp;
Iako obuzet stihovima, Klinton je ipak kao svaki preduzimljivi političar ustvrdio da su za odložene snove najčešće krivi drugi, posebno ako su gubitnici pasivni. Ne spominjući Bosnu, rekao je kako je bolje uzeti stvari u svoje ruke. Jer, od lamenta nema selameta.

A i opasno je, kao što pjesnik na kraju kaže.
Amerikanci imaju i izreku “no pain – no gain”, bez bola, koji je ekvivalent krvi i znoju, nema dobitka u životnom boju.
Eh sad, to što predsjednik Klinton nije dozvolio, a to je narativ koji još preovladava u Sarajevu, da se Republika Bosna i Hercegovina u punoj mjeri državno konsolidira nakon vojnoredarstvene operacije “Oluja”, kojom se i Republika Hrvatska u avgustu 1995. godine ponovo uspravila na svoje noge, gotovo da je manji grijeh od onog koji Bosanci nose na svojim plećima, nisu dovoljno dugo nudili vlastite argumente, jasnu politiku i evropsku strategiju umjesto Orijenta, koji je uveliko počeo nepozvan ulaziti u njihovu avliju. Vrag bi ga znao, kako i zbog čega, ali da se naslutiti šta je značio taj projekt.&nbsp;Prije tačno 23 godine Klinton je na CNN-u poručio kako je RS tu da bude kontrateža islamističkim aspiracijama u Bosni. I niko ga do danas nije u potpunosti demantirao kako je ta paradigma opasna, čak i glupa i ponajviše nepravedna, pa se ne može održati. Intelektualci ne govore dovoljno, kao da zavise od vlasti u Sarajevu, koja ne daje dovoljno argumentirane municije za “kontru” ovom priprostom šablonu, jer pojedinci su u svemu učestvovali iz debelih interesa.
Zato se onaj američki “dašak svježeg zraka” Milorad Dodik i usuđuje reći kako će o bosanskim granicama odlučivati Srbija.&nbsp;Iako američka Radio Slobodna Evropa (RFE) kaže da, ustvari, Putin crta nove granice na Balkanu. Ponajviše su, naime, bili ruski, ovi probni baloni iz Beograda u korist novih balkanskih razgraničenja. Da bi sve kulminiralo Vučićevom pohvalom “velikog lidera” Slobodana Miloševića, samo što nije rekao “Slobo, bre, alal vera”! Iako je to, kaže onomad povjesničar Tvrtko Jakovina, kao da su Nijemci, nakon svega, hvalili Hitlera?! I rekli imao je “dobre ideje”, ali su mu rezultati bili loši. Zemljo, otvori se!

Novih pet minuta&nbsp;Aleksandar Vučić se mora prisjetiti da su ga, ne tako davno, u aprilu 2012. godine, upravo Amerikanci preko bivšeg gradonačelnika Njujorka Rudija Đulijanija (Rudy Giuliani) amnestirali i nominalno odvojili od Tomislava Nikolića i Vojislava Šešelja. Ali su ga i zadužili za ono o čemu (sve bezuspješnije) priča evo već šest godina. Naravno, Vučić je još u igri (itekako), ali se ne zaboravlja da mu je povjeren poseban zadatak, da prizna Albance i podvije rep uz stradale Bosance. A ne da sanja snove nedosanjane. 
Zapravo, valja se i upitati ko ovdje ima opasnije - odložene snove?
Dok jedni, čak i neopravdano, malo sanjaju o Bosni i Hercegovini, cijeloj i iz jednog komada, ovi drugi, sada povodom Kosova, opet buncaju, da je opet došlo nečijih pet minuta!?
- Ima samo jedna stvar koja čini svaki san neostvarivim, a to je strah od neuspjeha, napisao je u romanu “Alhemičar” ljekoviti brazilski pisac Paulo Koeljo (Coelho). Tačno je to.
Nasreću, izgleda da su se i rušitelji Bosne konačno uplašili svojih snova, ma šta prijetili, veličajući opet avete prošlosti.
Jer, mogao bi se neko dosjetiti i onog pozdrava u rimskom senatu, prije naše ere, s kojim je Marko Poricije završavao svako svoje obraćanje senatorima: “Uostalom, mislim da Kartaginu treba razoriti” (Karthaginam esse delendam)! Sve dok Rimljani, 146. godine prije Krista, doista nisu u prah i pepeo pretvorili ovu tada sredozemnu velesilu.
Bolje je da se dogovorimo i onda držimo dogovora. I da se baš previše ne igramo riječima. Ne može uvijek ono dobro jutro, čaršijo na sve četiri strane! Nipošto nisu isti ubice, zločinci, žrtve i borci za pravdu.

Dok jedni, čak i neopravdano, malo sanjaju o Bosni i Hercegovini, cijeloj i iz jednog komada, ovi drugi, sada povodom Kosova, opet buncaju, da je opet došlo nečijih pet minuta

Odloženi snovi

U tradiciji gotovo svih naroda spominje se neman koja se u našem narodu i našim jezikom naziva aždaha, a označava biće nadnaravnih moći, zapravo, zmijoliko biće s krilima i dugim vratom s tri glave opremljene snažnim očnjacima, što znači da se radi o mesožderu.Veliki zalogajiOva životinja se kod nas još naziva i zmaj, a u našu bosansku i bošnjačku tradiciju ušla je putem djela jednog hrvatskog književnika koji je napisao roman „Zmaj od Bosne“, opisujući život i sudbinu poznatog predvodnika bosanskog ustanka protiv osmanske vladavine i predvodnika borbe za autonomiju Bosne s početka 19. stoljeća Husein-bega Gradaščevića zvanog Husein Kapetan.Sam pojam aždaha u osnovi sadrži značenje bića koje guta velike komade mesa ili druge hrane kojom se hrani pa su iz tog značenja izvedeni i neki drugi nazivi. Naprimjer, ažder označava osobu koja jede mnogo i koja hranu guta u velikim zalogajima. Postoji i druga upotreba riječi aždahe, a ona označava jednu vrstu opasača koji su naše žene nosile na tzv. dugoj košulji preko koje je išla anterija.Ovaj opasač je označavao struk osobe koja nosi dugu košulju, a njegova kopča nazivana je ažder ili ežder, vjerovatno zbog toga što je građena upravo tako da gornji dio liči na čeljust zmaja ili aždahe, a manji dio se umeće u tu čeljust i tako zatvara. Najpoznatija verzija predmeta koji sadrži prikaz aždahe je ikona koja je vjerovatno najčešća ikona u našem pravoslavnom življu, a koja predstavlja svetoga Đorđa koji kopljem ubija tu neman. Ikona nosi naslov „Sveti Đorđije ubija aždaju“, kako se to u srpskoj tradiciji najčešće bilježi.Ovaj pojam odnosno riječ aždaha pala mi je na pamet kad sam promišljao o tome kakav je status i ponašanje karakteristično za naše Predsjedništvo i njegove članove.Jedna od bitnih karakteristika aždahe ili zmaja sastoji se u tome da svaka od njegove tri glave ima sposobnost da se kreće nezavisno i da najčešće i djeluje svaka za sebe, a ne sinhrono i zajedno.Problem je u tome što, ukoliko aždaha prijeti nekom biću, ono ne može da se od nje odbrani uništavajući jednu glavu, jer druge dvije nastavljaju svaka za sebe da djeluju, stoga je jedan od najvažnijih principa borbe protiv aždahe da se ona mora pogubiti na taj način da se pogodi direktno u srce, a to je moguće samo ako se kroz otvorenu čeljust kopljem dopre do srca i ono probode ili ako se jednim snažnim zamahom mača ili sablje odjednom odrube sve tri glave. U srpskoj epskoj tradiciji, po uzoru na troglavu aždahu, stvoren je lik troglavog Arapina kojeg niko ne može pogubiti ukoliko ne odrubi sve tri njegove glave, a ta tradicija ovu mogućnost, tj. sposobnost, pripisuje jedino Kraljeviću Marku, jedinom junaku srpske epike koji je sposoban da ubije boljega i jačega od sebe jer kako to kaže pjesma „Kraljević Marko i Musa Kesedžija“, za saradnika ima vilu Raviolu koja mu u posljednjem času došapne savjet da upotrijebi skriveni nož iz potaje i tako kako sam Kraljević Marko na kraju pjesme kaže: „Jao mene, do Boga miloga, gdje ja ubih od sebe boljega“.

Disparantno ponašanjeSve ove reminisense i paralele padale su mi na um prateći i čitajući vijesti o ponašanjima i izjavama članova našeg Predsjedništva.Ono što čovjek može zaključiti o njihovom ponašanju jeste da se njih trojica ponašaju kao tri aždahine glave, da svaki djeluje za sebe i kao predstavnik nekakve svoje nacije ili sfere u kojoj ostvaruje dominaciju i da nisu u stanju da se ponašaju kao jedinstveno tijelo s obzirom da predstavljaju upravo jedinstvo države.Tako jedan od njih javno izjavljuje da želi da uništi državu čije jedinstvo zapravo predstavlja, jer Predsjedništvo države predstavlja jedinstvenu bosansku državu, čak i da tu jedinstvenu bosansku državu ne samo podijeli nego i njen dio u kojem vlada priključi drugoj državi.To isto je suština nezavisnog i disparatnog ponašanja drugog člana Predsjedništva koji čak i kao predsjedavajući Predsjedništva obilazi evropske zemlje i govori protiv jedinstva zemlje kojom predsjedava ili koji saziva diplomate hrvatskog porijekla na savjetovanje o mogućnostima zasebnog njihovog djelovanja u korist hrvatskih nacionalnih interesa koji se definiraju u Hrvatskom saboru, odnosno kojeg određuje Hrvatska demokratska zajednica čije vrhovno tijelo zasjeda u Zagrebu, a predsjedavajući našeg Predsjedništva predstavlja jednog od vodećih članova vrha te stranke.Zapravo, pokazujući time da HDZ u Bosni i Hercegovini nije bosanska, nego hrvatska stranka, formirana iz Zagreba i čija se politika određuje u Zagrebu.Pokušaji trećeg člana Predsjedništva da parira takvim ponašanjima svojih kolega svodi i njega na poziciju zastupnika samo jednog dijela jedinstvene nam države, zbog čega ni on ne pokazuje interes za cjelinu i za stanje jednakosti svih građana na cijeloj teritoriji naše države.Nikakve jurisdikcijeOvakvo ponašanje članova Predsjedništva omogućuje činjenica da se oni biraju kao predstavnici nacija, što praktično biva svedeno na predstavnike političkih stranaka koje dominiraju u određenom nacionalnom korpusu, a, s druge strane, to ih dovodi u poziciju da se ne dogovaraju ni o kakvom jedinstvenom državnom tijelu ili institutu.Oni ne mogu odgovarati direktno naciji jer nacija mora poprimiti formu političke organizacije da bi joj se moglo odgovarati, a to znači da onda oni odgovaraju samo dijelu naroda. Istovremeno, oni ne odgovaraju ni Parlamentarnoj skupštini, a nad njihovim postupcima, čak i kad su direktno antidržavni, nema nikakve jurisdikcije sudstvo države BiH, pa čak ni Ustavni sud, tako da se Predsjedništvo naše države pojavljuje kao neuhvatljiva pojava koja lebdi iznad nas, siše ogromne pare poreznih obveznika, a njima ne vraća ništa osim opće konfuzije i sve većih razočarenja.Ali kako prema takvoj aždahi primijeniti recept koji je epska tradicija preporučila kad se radi o epskoj aždahi.Jedina mogućnost bi bila da ta aždaha sama sebi presudi tako što bi utvrdila vrlo precizna pravila ponašanja i odgovornosti svojih članova i sama sebi izricala sankcije odnosno sankcije svojim članovima ukoliko bi oni odstupili od utvrđenih pravila koje bi u jednom jednostavnom referendumu potvrdili građani ove države.To bi bilo to koplje koje bi probilo srce aždahi ili zamah sabljom Kraljevića Marka koji bi smirio troglavog Arapina.

Problem je u tome što, ukoliko aždaha prijeti nekom biću, ono ne može da se od nje odbrani uništavajući jednu glavu, jer druge dvije nastavljaju svaka za sebe da djeluju

Ovakvo ponašanje članova Predsjedništva omogućuje činjenica da se oni biraju kao predstavnici nacija, što praktično biva svedeno na predstavnike političkih stranaka

Jedina mogućnost bi bila da ta aždaha sama sebi presudi tako što bi utvrdila vrlo precizna pravila ponašanja i odgovornosti svojih članova i sama sebi izricala sankcije

Ko će ubiti troglavu aždahu

Kandidatkinja Stranke demokratske akcije za Parlament FBiH, direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, inače supruga predsjednika SDA, osvanula je među prvima na predizbornim plakatima.

Nasmijana i vedra, kakvu je, inače, ne možemo vidjeti, pojavljuje se ažurno i na stranačkim skupovima. I ponavlja mantru koju smo već toliko puta čuli kao da želi uvjeriti i one koji je slušaju i samu sebe u izvrsne rezultate koje ostvaruje.

Kandidatkinja za Parlament FBiH narodu po stranačkim skupovima poručuje da je bolje da vjeruju njoj nego vlastitim očima, dok se igra s milionima koje je, navodno, vratila u posljednje dvije i po godine, koliko je na čelu KCUS-a. Ne zaboravlja istaknuti svoje poštenje, moral, kako je vrijedna, kako čuva dostojanstvo profesije i etiku bijelog mantila. Istog onog kojeg je u naletu samoljublja i ego tripa pokušala skinuti s leđa najmanje 40 doktora, koji su otišli s Koševa otkako je upravo ona ponudila “red, rad i disciplinu”.

Insistiranje na tim, kako ih voli reći, bolnim reformama, u kojima nije bilo milosti ni za vrhunske doktore od Koševa, Sebiju Izetbegović vodi do Parlamenta. Kad nekome nešto tako uporno ponavljate, a svjedočite da je do jučer i gaza bila veliki luksuz, onda morate imati debele razloge za samozadovoljstvo.

Koje se na kraju, pred umornim, bolesnim, nezaposlenim, obespravljenim glasačima upakuje i ponudi u prozirnoj boci bistre vode. Samo da duh ne pobjegne iz boce!&nbsp;

Majstor u top formi

Predizborna životinjska farma

Oživio aerodrom

HU IS JU Dr. Iživljago

Zarada na otrovu

Dva Lukača malo jača!

Mašina za golove

Nisu svi isti

Prevara se sprema, CIK-a nigdje nema!

Svjetski rekorder

Stop Miloševićevim trabantima

40 godina sa stilom

Slavkov nedosanjani san

Odloženi snovi

Ko će ubiti troglavu aždahu

Duh u boci

Kolumne

Majstor u top formi

Predizborna životinjska farma

Oživio aerodrom

HU IS JU Dr. Iživljago

Zarada na otrovu

Dva Lukača malo jača!

Mašina za golove

Nisu svi isti

Prevara se sprema, CIK-a nigdje nema!

Svjetski rekorder

Stop Miloševićevim trabantima

40 godina sa stilom

Slavkov nedosanjani san

Odloženi snovi

Ko će ubiti troglavu aždahu

Duh u boci