Jasmin Mahmuzić, direktor Agencije za bankarstvo FBiH, pokazao je pravu viziju i znanje svog posla kad je, u saradnji s ekonomskim fakultetima u Sarajevu i Ljubljani, pokrenuo master studij, koji će stvarati stručnjake i menadžerie u finansijskom sektoru.&nbsp;&nbsp; 
Na master studiju koji će voditi Ekonomski fakultet u Sarajevu, nastava će se odvijati na engleskom jeziku i po strogim evropskim standardima. Svršenici ovog studija provodit će u finansijskim institucijama i bankama tranziciju tog sektora prema načinu poslovanja Evropske unije. 

Mahmuzić je na ovaj način pokazao zavidno znanje i preventivno djelovao na potencijalni problem s kojim su se susrele susjedne države, koje su prošle proces prudruživanja EU. 

Mahmuzić je rođen 1973. godine u Tuzli. Magitrirao je ekonomiju 2006. u Sarajevu i na Univerzitetu Delaver (SAD). Posjeduje višegodišnje iskustvo u bankarskom sektoru, a značajan dio karijere proveo je radeći za međunarodne organizacije, uključujući Ured visokog predstavnika (OHR) i Organizaciju za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE). 

Autor je nekoliko naučnih i stručnih radova.

Pokrenuo studij koji će po evropskim standardima školovati kadrove za finansijski sistem

Mahmuzić: Titulu magistra ekonomskih nauka stekao je 2006. godine

Ulaganje u znanje

Evropski parlament konačno je sankcionirao mađarskog premijera Viktora Orbana. Tvorac “žilet-žice” i populista upitne mentalne uračunljivosti upisan je u klub nepoželjnih državnika zbog kontinuiranog kršenja civilizacijskih vrijednosti. Mada je odluka donesena uvjerljivom zastupničkom većinom, na europaušalima zbrinute hrvatske desničarke odlučile su ostati uz svog ideološkog uzora i kolektivno glasati protiv Orbanovog kažnjavanja!

Podrška iz Hrvatske načetom diktatoru nikoga nije iznenadila. Uostalom, poznato je kako aktuelna HDZ-ova vlast u Zagrebu baštini jednako zaostale tekovine i da se radi o istom šovinističkom šrotu!

Nedavno je “bespuća povijesne gluposti” iznova demonstrirala predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. U intervjuu za austrijske novine natovarila se nepodopštinama koje ni remorker ne bi bio u stanju povući, ali je ipak uspjela zadržati rejting najpopularnije političarke u nacionalizmom nabrijanom susjedstvu.

Tamo gdje medo donosi poštu (a na takvom terenu predsjednica je provela djetinjstvo), svakodnevni život i lokalna trgovina monotono se klatare. Pa, tako, u seoskom granapu stalno prodaju kruh od istog pekara. Mlijeko na police redovito stiže s iste farme. Oni sretniji, kakvi su, eto, živjeli u Kolindinoj rodnoj Grobinšćini, mogli su u prodavnici kupiti i jogurt. Doduše, uvijek je to bio jedan te isti jogurt, međutim i najstariji žitelji Grobničkog polja znali bi reći da se jogurtu ne gleda u zube...

U tom jednoličnom jogurtu čučali su svi Kolindini mladalački nemiri. Željela je birati između više njih različitih, ne pristajući zadovoljiti se samo jednim i jedinim. Htjela ih je što više kušati i osobno testirati. U očajničkoj potrazi za jogurtima raznim, iz Grobinšćine će se otisnuti u Rijeku, a potom i preko bare, u Ameriku...

Za sve to vrijeme strahovala je od represivnog komunističkog aparata. Znala je, naime, da UDBA i u jogurt puše. Pa je u onoj pokojnoj tamnici naroda, čiji se maršal javno izjašnjavao kao Hrvat, mlada Grobničanka ispod petokrake na pionirsku kapu za svaki slučaj zašila šahovnicu, vjerujući da će Franjo Tuđman jednog dana skinuti JNA činove i Hrvatima donijeti demokratiju. Kad se to dogodilo, Kolinda je već bila “za jogurt spremna”!

Za jogurt spremna

Bespuća povijesne gluposti

Ovogodišnji kandidat Bosne i Hercegovine za nagradu Oskar Američke filmske akademije je film "Ne ostavljaj me" rediteljice Aide Begić.&nbsp; 
Udruženje filmskih radnika BiH organiziralo je izbor i komisija od deset članova odlučila je da to bude Aidin film. 

“Ne ostavljaj me” je priča o boli, potrazi za smislom života i prijateljstvu sirijske siročadi. 

Sirijski dječaci Isa, Ahmed i Muataz žive težak život kao izbjeglice u čarobnom, mitskom turskom gradu Šanlijurfa. Film se snimao na autentičnim lokacijama te s djecom, sirijskim izbjeglicama.

Svjetsku premijeru imao je prošle godine na Antalija Film Festivalu, a jučer je počela i distribucija u kinima u Bosni i Hercegovini.

“Ne ostavljaj me” prikazan je ove godine na Sarajevo Film Festivalu u okviru programa “BH Film” i “U fokusu”, a do danas je obišao desetine svjetskih festivala, među kojima je i poznati Edinburg Film Festival. 

Aida Begić rođena je 1976. u Sarajevu, diplomirala je filmsku i kazališnu režiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu 2000. godine. 

Njen diplomski film "Prvo smrtno iskustvo" prikazan je na više od dvadeset međunarodnih filmskih festivala.

Film "Ne ostavljaj me" kandidat je Bosne i Hercegovine za nagradu Oskar Američke filmske akademije

Pohod na Oskara

Valjda po uzoru na najopušteniju navijačicu u političkom esnafu (pogađate, radi se o druželjubivoj Kolindi Grabar-Kitarović), predsjedavajući Predsjedništva BiH nabacio je sportski sako, ogrnuo žuto-plavi šal i zasjao u VIP loži Bilinog polja. 

U pratnju su postrojeni neizbježni Šefik Džaferović i namrgođeni Denis Zvizdić, čija je čehra odavala neugodnu tajnu kako je na tribine dospio radi stvaranja lažnog dojma o bratstvu i jedinstvu među posvađanim čelnicima SDA. Božemeoprosti, Zvizdić je izgledao k'o da su ga priveli u obližnji KP dom, a ne na nogometni stadion.

Izetbegovićeva vucaranja sa zbunjenim Džaferovićem te njegova nastojanja da beznadežno dosadnog budžetskog parazita i bukvarskog primjerka “ćate-birokrate” promovira u harizmatičnog lika, besmisleni su i osuđeni na propast. Džaferović definitivno ne uživa punu podršku stranačke baze, a nesumnjivo je da se izvan tog nepotističko-koruptivnog kružoka nema čemu nadati. Zna to šef SDA. I zato je nervozan.

Ali, Džaferović nije jedini Izetbegovićev veliki problem. Višegodišnje papučarsko ispunjavanje neprimjerenih želja vlastite supruge, eskalacija sukoba s bivšim ahbabima i saradnicima, opasna međunarodna izolacija naroda i države, u kombinaciji s već pripremljenom osvetom “gatačkog klana” zbog sprečavanja Zvizdićeve predsjedničke kandidature, na kraju će skupo koštati samog Izetbegovića. Koji je, primjećuje to čak i Abdulah Skaka iz trebevićke uspinjače, potpuno izgubio kontrolu nad vlastitom strankom. 

U našem narodu kažu: “Kad mačke nema, miševi kolo vode.” Takva je situacija zadesila i SDA. Umjesto posrnulog lidera s rezervisanom kartom u jednom smjeru ka Istanbulu, većinu važnih odluka u predizbornoj kampanji donose lokalne kabadahije izdžikljale na teškom kriminalu i budžetskoj korupciji. To je polusvijet što puni stranice crnih hronika - ubice na cesti, optuženici, siledžije, primitivci i zaostali šovinisti. 

U njihovom jedinstvu je snaga SDA. Koja će brutalno srušiti Izetbegovića sa stranačkog trona. Opklade primamo do polovine maja naredne godine...

Opklade primamo do polovine maja naredne godine…

Izetbegović ne zna da će ga smijeniti!

Ako je do sada i bilo nekih dilema o tome ko je naš najbolji fudbaler, one su nestale. Novim fantastičnim nastupom i pogotkom koji je našoj nogometnoj reprezentaciji donio pobjedu nad Austrijom u drugom kolu Lige nacija, Edin Džeko postao je najbolji strijelac i igrač s najviše nastupa za Bosnu i Hercegovinu.&nbsp; 
Imala je BiH i ranije fudbalskih majstora, reprezentativaca, legendi i imat će ih uvijek, ali niko do sada Bosni i Hercegovini na zelenom terenu nije dao kao Džeko.

To potvrđuju brojke, koje kažu da je Dijamant u 96 nastupa postigao 53 pogotka za naš državni tim, po čemu je jedinstven rekorder. Džeko je na terenu pravi lider našeg tima, igrač na kojeg se saigrači mogu osloniti, a navijači vjeruju da može riješiti svaku utakmicu, kao ovu posljednju na Bilinom polju.

Edin Džeko rođen je 17. marta 1986. godine u Sarajevu, a karijeru je počeo u Željezničaru. Nakon što ga je bivši trener Jirži Plišek preporučio Teplicama, u Želji su bili sretni što su dobili 25.000 eura obeštećenja za tada 20-godišnjeg napadača. Uvidjevši u Džeki potencijal, Česi su mu ponudili državljanstvo i mogućnost da zaigra za njihovu reprezentaciju, što je Dijamant odbio uz riječi da može igrati samo za Bosnu i Hercegovinu.

Bosni i Hercegovini, sretnoj što ima takvog fudbalera, poklonio je svoj rekordni pogodak, postignut protiv neugodnih Austrijanaca.

U 96 nastupa postigao 53 pogotka za naš državni tim, po čemu je rekorder

Niko kao Dijamant

Pamtim to kao da je bilo danas. Kad je Radio-televizija Republike Srpske u vremenskoj prognozi objavila “ekskluzivu” povodom početka jesenje berbe. U neprirodnoj pozi, nasmijan i izvaljen preko brda krtole, ekranom je dominirao Nikola Špirić. U gumenim čizmama i radnom odijelu, izgledao je k'o pravi pravcati seljak. Bilo je to taman prošle sezone u ova doba.

Špirić je i preksinoć gostovao u centralnom dnevniku “TV Bastilje” republičkosrpskog režima. No, ovog puta, između nesuvislih izjava Milorada Dodika, Željke Cvijanović i predizbornih parastosa “s koca i konopca”, najdugovječniji bh. političar morao je objašnjavati pozadinu vlastitog ukazanja na američkoj crnoj listi. “Pokazat će se čiji je to rukopis, ali moja je poruka da nema kolebanja”, objasnio je.

Uglavnom, zbog “ozbiljne korupcije” američka vlada nije sankcionirala samo drvarsku varalicu, već i njegovu kompletnu porodicu. Na crnu listu dospjeli su Naida Salković (koja je u ratnim okolnostima i formalnopravno “pokrštena” u Nadu Špirić), sin Aleksandar i kćerka Jovana. Budući da su im zabranjene finansijske veze sa Sjedinjenim Američkim Državama i putovanje “preko bare”, sve ukazuje na to da ovdje imamo posla sa porodičnim, kako se kaže, udruženim zločinačkim poduhvatom. K'o da gledam, Mostarci bi dobacili: “'Ta će Dodik i njegova familija…”

U zaštitu koruptivnog djelovanja porodice Špirić očekivano su ustali i preostali tipovi pod međunarodnim sankcijama. Predvodi ih predsjednik RS. Ustade Dodik, ustaše svi! Pa i ona nesretna premijerka. Koja, izgleda, još nije provalila da su predsjednik i potpredsjednik stranke, čija je istaknuta sljedbenica, ozbiljno zaglavili. Šteta! Jer, kad se osvijesti, kad “dođe tobe”, za Željku Cvijanović vjerovatno će biti prekasno.

Za razliku od naivne premijerke, namazani delegati HDZ-a i SNSD-a u Domu naroda BiH dobro su razumjeli posljednju poruku iz Amerike. Zato su, valjda, jučer jednoglasno podržali izmjene Zakona o krivičnom postupku. Protiv kojih su godinama bili s obje ruke. Ali, to je bilo davno. Kada porodica Špirić ni sanjala nije o crnoj listi.

Ustade Dodik, ustaše svi

Memoari porodice Špirić

Kemal Karić, mladić iz Sarajeva, od rođenja vodi bitke za normalan život. U svojih 26 godina imao je čak 32 operacije, a bio je i najmlađa beba amputirac u opkoljenom Sarajevu.

Nekoliko mjeseci nakon što je rođen, te ratne 1992. godine granata mu je ubila majku dok ga je nosila u naručju. Tada je ostao i bez noge. Svoje prve korake napravio je u bolnici, među nepoznatim svijetom. 

Ni nakon toga život ga nije mazio. Godinama je na birou za zapošljavanje, jer posla za njega nema. Prima invalidninu, od koje jedva preživljava, a stanuje sa nanom. 

Kemal se, ipak, hrabro borio sa svim životnim nedaćama. Trenirao je fudbal, sjedeću odbojku i nije klonuo duhom. A onda su ga snašle nove nedaće. Prije tri godine dobio je tumor, s kojim se i danas bori. 

Bez pomoći države, samo uz podršku dobrih ljudi iz BiH i jednog novinara iz Italije, koji mu je pritekao u pomoć još dok je bio beba, ovih dana opet ide u Italiju na nove operacije. 

Kemal ne namjerava stati u svojoj borbi za ozdravljenje, a njegovoj snazi treba se diviti.

U svojih 26 godina imao  je čak 32 operacije

Snaga kojoj se treba diviti

Neposredno pred početak rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu, “Top lista nadrealista” objavila je skeč o nemilim događajima u Švedskoj. Između protokolarnog saopćenja o zvaničnom susretu predsjednika Saveznog izvršnog vijeća Gorana Bregovića s državnim sekretarom Sjedinjenih Američkih Država Brusom Springstinom (Bruce Springsteen) te informacije o diplomatskom protestu vlade Japana zbog nekontroliranog uvoza televizora preduzeća “EI-Niš” u Zemlju izlazećeg sunca, nekako se uglavila i vijest o eskalaciji međuetničkih sukoba u sjevernoevropskoj Kraljevini. 
“Nadrealistima” se, inače, zasluženo pripisuje neobjašnjiva vidovitost (o kakvoj ovdašnje gatare mogu samo sanjati), a izgleda da se dokazane proročanske sklonosti nisu ograničavale tek na geografije gdje su živjeli i stvarali sarajevski zakebanti.
Uglavnom, na prekjučerašnjim švedskim parlamentarnim izborima, vladajuća lijevo-liberalna koalicija nije zabilježila uobičajeno uvjerljivu pobjedu. S obzirom na to da je i (pre)bogatu domovinu Zlatana Ibrahimovića pogodila ozbiljna migrantska kriza, desničarske stranke su uz grmljavinu ksenofobije prvi put u povijesti osvojile čak četrdeset posto glasova. Dovoljan razlog da euroskeptici šampanjcem zaliju “pad” najslobodnije i najuređenije države na dunjaluku... 
Poznatu izreku “okreće se točak historije” neki jezikoslovci objašnjavaju kao djelovanje u sadašnjosti kako bi se nabolje izmijenila budućnost. Ukoliko je to tačno, a potom i djelimično primjenjivo u bh. stvarnosti, onda su recentni izborni rezultati iz Švedske, zapravo, ohrabrujući. Jer, stanje je, naime, moguće totalno promijeniti. 
Zato je pitanje opće higijene i građanskog reda da okrenemo “točak historije” i s funkcija rastjeramo budžetsko-nacionalističke parazite koji ovom državom feudalno vladaju već frtalj stoljeća. Vrijeme je, dakle, da se odgovorno osvijestimo. I kako kaže onaj pjesnik: Uradimo nešto za svoju savjest! U suprotnom, nema druge nego spakovati kofere za Švedsku. A i tamo, znali su “Nadrealisti”, ima problema.

Kako kaže onaj pjesnik: Uradimo nešto za svoju savjest

U Švedskoj problemi, zdra'o!

Srbijanski teniser Novak Đoković ponovo je onaj stari – nezaustavljiv. U velikom finalu US Opena Đoković je, poslije velike borbe, nadigrao trećeg nosioca, Argentinca Huana Martina del Potra (Juana Martina del Potra)&nbsp;rezultatom 6:3, 7:6 (7:4), 6:3 i došao do treće titule na Otvorenom prvenstvu Sjedinjenih Američkih Država.&nbsp;&nbsp;Trijumfom u Njujorku Novak je povećao broj osvojenih gren slem titula na 14 i tako se izjednačio s legendarnim Amerikancem&nbsp;Pitom Samprasom (Pete),&nbsp;koji je 2002. godine upravo u Njujorku osvojio svoju posljednju gren slem titulu. 
Za 31-godišnjeg Srbijanca ovo je bilo 23. finale na gren slem turnirima, u kojem je za osvojeni trijumf zaradio 3,8 miliona američkih dolara.&nbsp;Uz bodove za pobjedu u Njujorku, Đoković je na novoj ATP listi skočio na treće mjesto, iza Španca&nbsp;Rafaela Nadala&nbsp;i Švicarca&nbsp;Rodžera Federera (Roger). 
Đoković je rođen 22. maja 1987. godine u Beogradu. Prvo mjesto&nbsp;na ATP&nbsp;listi ostvario je 4. maja 2011., a broj jedan na svijetu bio je ukupno 223 sedmice.

Trijumfom na US Openu osvojio 14. gren slem turnir

Đoković je ponovo onaj stari – nezaustavljiv

Kralj Amerike

I zvanično je koncem prošle sedmice otpočela izborna kampanja. Već na njenom startu može se reći da SBB i SDP po porukama koje upućuju biračima vode pobjedničku, a SDA gubitničku kampanju. SBB je otišao u Srebrenicu, čiju simboliku je Izetbegovićeva stranka prisvojila pretvorivši čak i genocid u svoje političko vlasništvo. Sjetimo se prednjepomenuti se u prošlom mandatu ponašao kao bahati i surovi vlasnik naših života, da bi nas sve slagao kako njegov agent Sakib Softić ima međunarodni pravni legitimitet da zastupa BiH u reviziji tužbe protiv Srbije za genocid. 

Demografska pustinja

Najveći simbolički kapital Bošnjaka, taj je prodao svojom besprizornom laži. SBB je s pravom odabrao Srebrenicu za početak kampanje, poručujući kako će vratiti moralnost tom kapitalu i ukupnoj politici. SDP je dan nakon SDA otvorio Kampanju u Zenici. Dok su Izetbegović i svita njegovih neobegovskih sluga još jednom pokušali slagati građane kako nisu nimalo krivi što je BiH za više od dvadeset godina njihove bezočne vlasti postala najsiromašnija zemlja u Evropi s opasnošću da u bliskoj budućnosti postane demografska pustinja, SDP je pred prepunom zeničkom Arenom otvarao prostor nade za politiku socijalne pravednosti.

S pravom je primijetio vrsni intelektualac Žarko Papić u analizi na televiziji N1 da SDP i SBB vode pozitivnu kampanju. S pravom, jer te dvije stranke nude konkretna ekonomska rješenja i šire prostor društvene slobode, nakon terora Izetbegovićeve policijske države koja je svojim protivnicima montirala političke procese, prisluškivala telefone bez dozvole suda, tukla novinare koji je kritiziraju, mentalno zarobila akademsku zajednicu, klerikalizirala društveno polje, ličnu volju i interes nadredila zakonu, korupcijom, nepotizmom i kriminalom premrežila sve državne institucije, a svojim partijskim članovima dala sve što je opljačkala od građana.
Formiranje vlasti 
Iz te mentalne i egzistencijalne tamnice, SDP i SBB pokušavaju spasiti građane ove zemlje od vampirski surove Izetbegovićeve vlasti.
No, početak kampanje pokazuje da se politika nade otvara i u onome što se naziva hrvatski politički blok. Jer, HDZ-1990, nakon što se oslobodio Ljubićevog mentalnog terora i radikalnog nacionalizma, nudi sa svojim koalicionim partnerima mogućnost izlaska zemlje iz ustavne krize.
Predragocjeno bi bilo da lider te stranke Ilija Cvitanović pošalje jasnu poruku kako je nakon izbora moguće formirati vlast čiju bi okosnicu, kako je odlično primijećeno u „Dnevnom listu“, činila njegova stranka i njena koalicija skupa s SDP-om i SBB-om. Bila bi to u Federaciji BiH vlast koja bi mogla spasiti zemlju od katastrofe u koju su je vodili Izetbegović i njegov vjerni partner Dragan Čović. Drugim riječima, vlast za partijske poslušnike, njihove porodice i familije, mogla bi nakon oktobra zamijeniti vlast za građane, što bi otvorilo nadu za njihovu egzistencijalnu sigurnost.

Gotov si, tako je kampanju u Republici Srpskoj otpočeo Proevropski blok, pridružujući se borbi protiv Dodikovog režima. Svako onaj ko je imalo pratio borbu Davora Dragičevića za istinu o svirepom ubistvu njegovog sina Davida, precizno zna kome je poruka upućena. Onom, dakle, autokrati kojem je prije neki dan na Trgu Krajine u Banjaluci Davor Dragičević skresao u brk da njegov policijski i sudski aparat skriva istinu o ubistvu nevinog mladića.
Snaga opozicije
Ko u Izetbegovićevom sudskom, tužilačkom i policijskom aparatu skriva istinu o ubistvu Dženana Memića? Koje hulje pretvorene u šrafove bega sa Poljina? Proevropski blok i Savez za pobjedu naprosto su demontirali Dodikov režim. Ostaje još samo da tu snagu opozicije u Republici Srpskoj uvide i građani i na i izborima se oslobode od Dodikovog kazamata.
Otvara se, dakle pitanje: sklapa li se to već na početku izborne kampanje nova vlast u oba entiteta i na nivou države. Reklo bi se – da, ali energiju koju nose partije u borbi protiv Izetbegovićevog, Čovićevog i Dodikovog vlastodržačkog aparata moraju prepoznati građani, da bi se oslobodili iz egzistencijalnog kazamata u koji ih je zarobila bezočna vlast.

SDP i SBB šire prostor društvene slobode, nakon terora Izetbegovićeve policijske države koja je svojim protivnicima montirala političke procese, prisluškivala telefone bez dozvole suda, tukla novinare...

Kraj bezočne vlasti

Balkansko bure baruta uzvraća udarac! Jučerašnja posjeta srbijanskog predsjednika nezavisnom Kosovu, te propagandni igrokaz Aleksandra Vučića da se probije do zabačenog sela Banje na sjeveru države, osvježila je loše i mračne uspomene. Vraćaju se slike kad se preko barikada, nacionaliz(a)ma i mržnje u raspadajućoj Jugoslaviji „događao narod“... 
Sve je, dakle, ličilo na Kninsku krajinu iz avgusta 1990. godine. Traktori i balvani na cesti, policijske patrole, transparenti i uvrede, uz poneki prijeteći rafal iz kalašnjikova. Da se razumijemo, drugi su akteri, zastave i orlovi, ali princip je isti! 
Kosovski premijer Ramuš Haradinaj dogovorno je zabranio posjetu srbijanske delegacije navodno iz sigurnosnih razloga. „Odluka stupa na snagu odmah!“, naredio je tamošnjoj policiji. Do bola patetično, Vučić se onda telefonom obratio Srbima iz „zabranjenog sela“, a beogradske novinare očinski posavjetovao „da se odmah vrate i ne rizikuju živote“ kad već, jelte, predsjednik lično žrtvuje vlastitu glavu. 
Poznato je da se u zadnjih sto godina svaki balkanski belaj namirio preko Bosne i Hercegovine. Tako bi, nažalost, moglo ostati i nakon najnovije srpsko-kosovske brakorazvodne parnice o čijim stvarnim modalitetima i teritorijalnim rješenjima zvanično Sarajevo pojma nema. 
Poražavajuće je, zato, posmatrati nesposobni šefovski tronožac ovdašnje državne vlasti - Bakira Izetbegovića, Šefika Džaferovića, Denisa Zvizdića - kako nezainteresirano drinca i pogubno izbjegava diplomatsku borbu za cjelovitost BiH vratiti u igru na svjetskoj sceni. Umjesto odgovornog lobiranja za odbranu i zaštitu naše zemlje od mutnih pregovora o budućnosti Kosova, oni obilaze stranačka sijela, ispijaju kafe i gule jabuke očekujući valjda još osam godina kriminalne vlasti. U kojim bi se ova država i definitivno raspala. Jer, iskustvo nas uči, što je više SDA, to je manje BiH! Ako ne vjerujete, pitajte Milorada Dodika ili Dragana Čovića.

Iskustvo nas uči, što je više SDA, to je manje BiH!

Kosovska balvan revolucija

Bh. reprezentativac Ognjen Vranješ osuđen je na osam mjeseci zatvora uslovno, zbog toga što je putem društvenih mreža objavio nekoliko, kako je sud kvalifikovao, neprijateljskih poruka, upućenih navijačima Olimpijakosa.&nbsp;&nbsp; Vranješ je veoma brzo objave obrisao, ali to nije promijenilo stvar, pa je, iako više ne igra u Grčkoj stigla pravosnažna uslovna presuda.
Inače, jedna od posebno upečatljivih Vranješovih objava, pojavila se uoči utakmice protiv Olimpijakosa. Na fotografiji je bila maskota Heavi metal benda Iron Maiden, koja drži zastavu AEK-a iznad groba. Na nadrgrobnom kamenu je stajalo „Gate 7“, što je naziv za navijače Olimpijakosa.
Ognjen Vranješ je u Grčku stigao u januaru prošle godine i sa AEK-om je bio prvak. Bio je jedan od ljubimaca navijača, a u ovogodišnjem ljetnom prelaznom roku prešao je u belgijski Anderleht za 2,5 miliona eura. Za reprezentaciju BiH odigrao je 36 utakmica.

Bh. reprezentativac osuđen na osam mjeseci uslovno

Poruke navijačima

Drugovi, gospodo bh. političari, 666. pitanje iz Aplikacije za pristup kandidaturi Debeloj Dami, odmilja zvanoj Evropa, glasi: Koliko dugo je Debela Dama držala ruke na očima dok su se dešavali zločini u Bosni i Hercegovini, koliko je bh. državljana izgnano sa svojih ognjišta, zatim koliko ih je nasilno likvidirano, onda gdje su lokacije preostalih masovnih grobnica, pa u tom istom pitanju koliko je građana Bosne i Hercegovine od 1996. do danas emigriralo svuda po svijetu? Hvala za pare Vjerodostojnost odgovora kontrolirat će Niski Predstavnik EU u BiH. Vrijeme sad... Odgovor: Poštovani i dragi predstavnici Debele Dame, Vaše Ekselencije, mnogocijenjeni Ambasadori u BiH, štovani Vladari Planete iz MMF-a, dragi naš SARAJLIJO, Niski Predstavniče, što nikad nisi imao petlje upotrijebiti Bonske Ovlasti, dozvol’te prvo da Vas obavijestimo da smo novcem od prošle tranše MMF-a u prostorijama Vijeća ministara BiH napravili i opremili posebnu prostoriju gdje ćemo u budućnosti daleko od očiju javnosti neometano moći da Vam ližemo i ljubimo dupe... Hvala Vam za te pare, a kako smo se dogovorili, naša djeca, naši unuci i djeca njihove djece, tj. naši prapraunuci, vraćat će kredite uz kamatnu stopu od 44,7 % i 65,3 %. Hvala još jednom, evo jedan topli aplauz od takmičara iz našega bh. tima. Što se tiče odgovora na Vaše 666. pitanje za kandidatski status, mi bismo Vas odmah zamolili da imate razumijevanje, nismo stigli baš dobro da naučimo, ali šta je, tu je... Dakle... mmm... Bosnu, a i Hercegovinu, od 1996. do danas napustilo je mnogo ljudi, žena i djece... mmm... i starijih osoba, dakako. Izvan BiH živi 1.677.177 nekadašnjih Bosanaca i Hercegovaca. U Hrvatskoj 409.357, u Srbiji 333.992, u Sloveniji 96.921, u Njemačkoj 159.380, u Austriji 149.755, u Švicarskoj 57.542, u Švedskoj 56.477, aaaa, a samo u 2015. godini iz BiH je otišlo 300 ljekara. Eto. Zna Bakir Ne prihvata se odgovor, nepotpuno, gdje su oni nasilno otjerani i gdje su masovne grobnice? Ako to može za drugi put, nismo se baš pripremili. Ne može, ali pošto ste se potrudili oko sobe za lizanje i ljubljenje dupeta, evo dodatno pitanje: Gdje se u BiH jede najbolja janjetina? Pa, ukusi su različiti, aaaa, ima na nekoliko lokacija gdje se dobro jede, aaa, janjetina, svuda je dobra, a najbolja... ... Eto, ni to, brate, ne znate. Neka vam kaže Bakir, Sultan od Ade Ciganlije zna đe se najbolje ždere dok borci gladuju. Tako je, hajde sad da vidimo tu sobu, Bećirevića prvog u red i recite onom Džaferoviću da se ne grize, žalili su se, brate, neki ljudi na njega iz EU... I tako dalje.

Pošto ste se potrudili oko sobe za lizanje i ljubljenje dupeta, evo dodatno pitanje: Gdje se u BiH jede najbolja janjetina?

666. pitanje

Kada u fudbalskoj utakmici najbolji igrač bude golman pobjedničke ekipe, e onda je savršeno jasno kakvo je, najblaže rečeno, skromno izdanje pružio tim koji je odnio bodove.&nbsp;&nbsp; Upravo takav slučaj desio se jučer u Belfastu, gdje je fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine u prvom kolu premijernog izdanja novog takmičenja, Lige nacija, pobijedila (2:1) Sjevernu Irsku, najviše zahvaljujući raspoloženom čuvaru mreže Ibrahimu Šehiću (30). 
„Zmajevi“ su pružili partiju koje će se slabo ko sjećati, izuzev sjajnih intervencija nekadašnjeg golmana Željezničara i azerbejdžanskog Karabaga, a sada člana turskog prvoligaša Erzurumspora. 
Šehić je godinama bio u sjeni Asmira Begovića, a sada je u njegovom odsustvu, nakon nekoliko prijateljskih mečeva, i u takmičarskoj utakmici pokazao da može biti prvi čuvar mreže državnog tima.

Sjajni golman najzaslužniji za pobjedu BiH u Belfastu

Šehić: Odlično iskoristio odsustvo Begovića

Junak "Zmajeva"

Srce demobilisanog borca Rame Bećirovića više nije moglo izdržati. Ni nepravdu, ni poniženja, ni besparicu, ni brutalnu stvarnost koju je preživljavao nakon rata.&nbsp;Kao mladić priključio se borbi za Bosnu i Hercegovinu, ostavio mladost i zdravlje tamo gdje je bio najpotrebniji, u rovovima Vozuće i Mahnjače. Branio pedalj ove zemljice srcem hrabrog Bosanca, vjerovao, kao i svi, da će kad zlo jednom prođe, država biti bolja, pravednija, posebno pažljiva prema svojim najboljim sinovima.
Ramo je, nažalost, na najgori način shvatio da su ratne postale postratne floskule na kojima je vlast, koja gotovo 20 godina bez prestanka vodi državu, gradila vile za sebe, a Potemkinova sela za narod.
Ramo je uhapšen na protestima prije četiri dana. Njegovi najbliži kažu da je, iako je bio težak srčani bolesnik, bio i brutalno pretučen.&nbsp;Ramino srce nije izdržalo. Ni rat, ni poraće. Sit obećanja i razočaranja što među 100.000 radnih mjesta nema neko i za njega i njegove demobilisane drugove, Ramo je spas potražio među saborcima i sapatnicima. 
Njihova odluka da borbu za svoja prava nastave odlučnije i oštrije neće otrijezniti vlasti opijene predizbornim skupovima i samoljubivim uvjerenjem da bez njih nema Bosne.&nbsp;Bosne nema i ne bi bilo bez Rame i njegovih drugova!

Srce Rame Bećirovića nije izdržalo, ni rat, ni poraće, ni obećanja, ni razočaranja

Smrt i mir

Kažu da je ovih dana bio Dan zagrljaja. Zagrljaj ohrabruje, umiruje, čini nas spokojnim. Daje nam snagu. Grlimo one koje volimo i do kojih nam je stalo. Prije nekoliko godina bilo je neko debatno natjecanje. Nekako na kraju jednog napornog natjecateljskog dana dobila sam na dar fotografiju i uz fotografiju zagrljaj.Malo za srećuNa fotografiji ja nešto govorim natjecateljima. Uz zagrljaj mi je rekao da me grli kao majku. Zagrlila sam i ja njega. Zvao se Zlatan. I ništa tu ne bi bilo čudno da Zlatan nije dijete bez roditelja. Odrastao u domu. Danas punoljetan i pokušava naći svoj čestiti životni put. Tad sam stala i zamislila se. Koliko malo treba čovjeku da bude sretan. Tek samo jedan zagrljaj. Sjela sam i popričala s njim. Rekao mi je da ima brata blizanca i da nikad nisu saznali ko su im roditelji. Išao je u jednu nimalo jednostavnu srednju školu.Rekli bi, tešku. Ali Zlatan je htio da bude dobar, bolji od mogućnosti koje mu je dom pružao. U školi su ga svi voljeli jer bio je vrijedan. Nikad mu ništa nije bilo teško. Ni za koga. Htio je zagrliti sve te ljude oko sebe. Htio im je samo reći da se vole i da ne čine zlo jedni drugima. Htio je da dijeli ljubav. U domu je baš nije imao. Bio je jedan od mnogih. Jedan iz onih soba. Koliko puta prođemo pored tog sarajevskog doma i vidimo razigranu dječurliju ili one starije koji sjede uz ogradu i ne pogledamo ih.Žurimo nekamo. A zapravo ne znamo ni mi gdje žurimo. Jednostavno ne vidimo. Nemamo dovoljno otvorene oči za one koji nas trebaju. Koji trebaju samo lijepu riječ i mrvicu ljubavi. A sva djeca trebaju samo malo ljubavi. I ne zaboravimo, zagrljaj. Zlatan je prošao mnoge teške trenutke. Vrućice, ozljede, dječije bolesti i prve ljubavi bez tople riječi i ruke koja s čela tjera graške znoja. Sve sam. Nije čak ni s bratom bio u sobi. Pa da njih dvojica jedan drugom budu bratu brat.Jednog dana došlo je vrijeme da iz doma mora odseliti u kuću za prijelaz od dječačkog u zrelo doba. Nije to bilo jednostavno. Usprkos svemu. Ponajviše bolnim iskustvima koje je to dječije srce nosilo u sebi. Danas polaže vozački ispit. Razmišlja o poslu i nekoj svojoj obitelji koju želi imati. Veli, volio bi vidjeti mater. Samo da vidi kako izgleda. Ništa više. A ako je i ne vidi, zamišljat će je. Pa brzo dodaje da je, možda, tako i bolje. Da je zamišlja. Veli, možda bi se i ona razočarala u njega. A ja ga samo gledam nekako mala i nemoćna. Šta reći nakon toga? Ipak, dodala sam da bi svaka majka bila ponosna na njega i njegovu dobrotu, poštenje, trud i rad. Na njegovu vjeru u Boga.Onako, čistu vjeru bez interesa. Vjeru čovjeka koji ima samo srce i čiste misli. Uostalom, svi mi koji ga znamo smo barem malo njegova majka, a njegova vjera barem malo sve nas oplemenjuje.To je ljubavI tako, uz Dan zagrljaja svi Zlatani ovog svijeta vrijedni su naše misli, pruženih ruku prema njima i toplog dodira koji će ih uspokojiti. Eto, to je vjera u koju se zaklinjemo da vjerujemo. Eto, to je ljubav za koju volimo da volimo. Eto, to je pažnja koju volimo da imamo. To je pogled na djecu pored koje prolazimo i koja onako bezimena potajno gledaju hoćemo li ih primijetiti.Ovo je priča o jednom Zlatanu i njegovom bratu koji su dočekali svojih osamnaest i hrabro krenuli u vrludavi svijet odraslih. A odrasli? Trebaju učiti od Zlatana kako biti dobar. Kako biti čovjek i kako vjerovati radi dobra i vjerovati da bi dobro prenijeli drugima. Nije teško jer vjera koju Zlatan dijeli s drugima samo poziva dušu da krene dalje no što može vidjeti. Mada, pogledajte nekad tu dječurliju pored koje prođete.

Uz Dan zagrljaja svi Zlatani ovog svijeta vrijedni su naše misli

Ulaganje u znanje

Bespuća povijesne gluposti

Pohod na Oskara

Izetbegović ne zna da će ga smijeniti!

Niko kao Dijamant

Memoari porodice Špirić

Snaga kojoj se treba diviti

U Švedskoj problemi, zdra'o!

Kralj Amerike

Kraj bezočne vlasti

Kosovska balvan revolucija

Poruke navijačima

666. pitanje

Junak "Zmajeva"

Smrt i mir

Tihi uzdah najkraća je molitva

Kolumne

Ulaganje u znanje

Bespuća povijesne gluposti

Pohod na Oskara

Izetbegović ne zna da će ga smijeniti!

Niko kao Dijamant

Memoari porodice Špirić

Snaga kojoj se treba diviti

U Švedskoj problemi, zdra'o!

Kralj Amerike

Kraj bezočne vlasti

Kosovska balvan revolucija

Poruke navijačima

666. pitanje

Junak "Zmajeva"

Smrt i mir

Tihi uzdah najkraća je molitva