Američka ambasadorica Niki Hejli (Nikki Haley) održala je ove sedmice konferenciju za novinare u centrali Ujedinjenih naroda u Njujorku i najavila da će skoro cijela agenda Vijeća sigurnost, kojim ona predsjedava, u septembru biti posvećena Bliskom istoku, tačnije Iranu.Hejli je objavila da će sastanak posvećen Iranu u UN-u voditi lično predsjednik Donald Tramp (Trump), nakon što 25. septembra stigne na 73. zasjedanje Generalne skupštine UN-a. Bit će, znači, opet opasno i intrigantno u isto vrijeme.Nova JaltaPo onome šta je Tramp prošle godine s ovog mjesta izgovorio korejskom diktatoru Kim Jong-unu, nazivajući ga “čovjekom raketom”, a šta kada se s njim rukovao u Singapuru, ovog 12. juna, mnogi se ironično pitaju hoće li naredne godine, ako mu to bude trebalo, ovaj američki predsjednik napraviti sličan salto mortale i rukovati se s iranskim predsjednikom Hasanom Rohanijem (Hassan Rouhani). Iako su sve prognoze da neće, novo je pravilo da se s Trampom nikad ne zna.

Zbog toga u zgradi UN-a već uveliko lebdi duh iz Helsinkija. Pisali smo o tome puno, ali je još malo znano šta su se doista dogovorili Tramp i Vladimir Putin na sastanku u glavnom gradu Finske ovog 16. jula. I je li na pomolu neka “nova Jalta”?Jedan dobro obaviješteni UN-ov diplomata rekao mi je kako se sumnja da su se američki i ruski predsjednik “ipak nešto dogovarali i oko Balkana”. Crne su to slutnje!- Osjećamo to prema reakcijama američkih diplomata; oni su tradicionalno otvoreni u svojoj politici na Balkanu, ali sada malo govore o tome - priznao mi je ovaj dobro obaviješteni znalac.I sam inficiran virusom zavjere gleda li Amerika iza zatvorenih vrata možda blagonaklono na razgraničenja oko Kosova (!?), jer o tome ne govori samo Aleksandar Vučić, već i Hašim Tači, koji ima svoje uho u Vašingtonu, pitao sam o tome američku ambasadoricu Hejli. Ona sigurno zna, jer među prvima čuje predsjednika Trampa.Šta, dakle, ona kaže o mogućem prekrajanju granica na Balkanu.&nbsp;Bez odgovora- Totalno podržavamo Kosovo - rekla mi je Hejli, ali tek nakon konferencije za novinare, ostajući zapravo nedorečena i bez izravnog odgovora na moje pitanje. Upitao sam je zato i da li američka politika na Balkanu, posebno u vezi s Kosovom, ostaje ista?- Nastavit ćemo da se borimo za Kosovo - opet je odgovorila lakonski, možda i zbog velikog broja ljudi oko nas. Sročila je to tako da ne izgovorim sljedeće, najvažnije pitanje - šta će biti s Bosnom, za koju mnogi tvrde da bi uz prešutno ili direktno aminovanje mogla postati prva žrtva otpakivanja Pandorine kutije u Beogradu i Prištini?No, to pitanje kanim postaviti Hojtu Jiu (Hoyt Yee), donedavno ključnom čovjeku za Balkan u Stejt departmenu. Ovaj UN-ov diplomata ekskluzivno mi je rekao da Hojt Ji dolazi u američku misiju u UN-u ovdje u Njujork i to ne u rangu ambasadora nakon što je Trampova administracija u više navrata odbila potvrditi njegovo imenovanje u tom zvanju u Sarajevu, Skoplju ili Podgorici.Ne bi valjalo da prije Amerikanaca na ovo pitanje odgovori Ivica Dačić koji, a da ga niko ništa ne pita, sada tvrdi da je za Srbiju “pitanje Republike Srpske i srpskog naroda u BiH pitanje od nacionalnog značaja broj jedan”.Prema još agresivnoj velikosrpskoj matrici po kojoj je i BiH “Svetog Save domovina”, slijedi ga odjednom mobilisana beogradska politička pješadija. Aleksandar Vulin i ostali već nastavljaju Dačićev narativ da je pola Bosne čak i važnije od “srca Srbije”, dakle Kosova. Sinhronizirano Dodik predviđa da će u drugom mandatu Tramp “priznati nezavisnost RS”?!Iako će američka politika na Balkanu, znači i prema BiH, prije ostati ista nego što će se drastično promijeniti, ne treba potcijeniti ovu malu balkansku igru riječi. Jer, ko zna kako će se završiti velika igra s Iranom, Rusijom, Sirijom, Turskom i Sjevernom Korejom. I Trampu bi, kao i Putinu, Balkan mogao poslužiti tek kao diplomatski začin.Uostalom, na Generalnu skupštinu UN-a ove godine ne dolazi šef ruske države, već u Njujork direktno iz Banje Luke stiže šef ruske diplomatije Sergej Lavrov, nakon što s predsjednikom RS, čovjekom s američke crne liste, porazgovara o budućnosti ovog bh. entiteta.Čujem da Albanci imaju nekoliko opcija - da s Vučićem naprave neko kozmetičko razgraničenje, ali da na Kosovu nipošto ne dopuste formiranje nove “republike srpske”. Ili da na koncu naprosto sačekaju da “oluja” zvana Donald Tramp prođe i da s dogovorom pričekaju na novog američkog predsjednika. Doduše, malo ko zna koliko će potrajati ovo nevrijeme. Ali, sigurno će proći.

Ne treba potcijeniti balkansku igru riječi, a ko zna kako će sve završiti s Iranom, Rusijom, Sirijom, Turskom, Sjevernom Korejom

Kosovski boj opet

Legenda o glasniku koji nosi vlastitu glavu u ruci donoseći glas je česta u istočnjačkim pričama, a jedna se odnosi na Ključ i pad grada u osmanske ruke, kao i zarobljavanje kralja Stjepana Tomaševića

Ključ nije mimoišla sudbina odžaka u Sredicama i Rastoci. Kad su partizani osvojili Ključ u avgustu 1942. godine, grad je bio totalno spaljen i prethodno opljačkan, a stanovništvo je protjerano i uglavnom se našlo u muhadžirluku iz kojeg se neki nikad nisu ni vratili. Malbašina namjera U Ključu je bukvalno ostala samo jedna kuća, a kuriozum te kuće je u tome što je to bila kuća druge žene moga djeda, hadži Derviš-bega, koja je bila iz porodice Kulenovića – Čovki, a koja nije željela da dolazeći u Ključ odsjeda kod svojih snaha, nego je zatražila od muža da joj se izgradi posebna kuća u kojoj bi mogla odsjedati. I poslije rata dolazio sam i pratio obnovu Ključa i života u njemu sa svim tegobama koje su taj proces pratile. Tako je, naprimjer, sa starim gradom povezana i epizoda borbe za turbe koje se nalazilo u mezarluku, u prijelazu između mahale Mistrića i gradske trgovačke mahale u kojoj su pokapani Ključani koji su umirali od perioda austrijske okupacije pa do novijih vremena. To turbe je, prema predaji, bilo podignuto u čast vojnika koji je došao da javi komandantu turskih snaga koje su osvajale turski grad da je grad osvojen i da se kralj Bosne Stjepan Tomašević predao Osmanlijama. Legenda kaže da je glasnik donio glas o predaji noseći vlastitu glavu u ruci i da je predajući raport komandantu pao upravo na mjestu na kojem je podignuto turbe.

Ta legenda o glasniku koji nosi vlastitu glavu u ruci donoseći glas je česta u istočnjačkim pričama, a eto jedna se odnosi na Ključ i pad grada u osmanske ruke, kao i zarobljavanje kralja Stjepana Tomaševića, i to turbe je bilo mjesto hodočašća. U priču o turbetu ušao sam tako što su mi rođaci, a i tadašnji imam stare džamije u Ključu, efendija Štulanović javili da je direktor drvne industrije u Ključu Milan Malbaša, kasnije poznat kao glavni finansijer bosanskim parama četničkog pokreta na Kosovu, odlučio da bagerima sruši mezarluk i turbe kako bi izgradio garaže za svoje preduzeće. Dobivši ovu vijest, odmah sam angažirao tadašnjeg direktora Instituta za očuvanje spomenika kulture koji je, na moj zahtjev, istu večer donio i potpisao rješenje o stavljanju turbeta pod zaštitu države. S rješenjem u rukama osvanuo sam u Ključu i zajedno s imamom Štulanovićem zatražio intervenciju vlasti da se spriječi uništenje spomenika kulture. Zehrina reakcija Prije ove intervencije, na pojavu bagera koji su trebali da ruše mezarluk i turbe, reagirala je moja amidžična Zehra, koja je okupila sve žene iz mahale Mehmedagića i s njima došla u mezarluke, gdje su žene polegle između mezara i tako onemogućile rušenje. Na svu sreću, Ključ nije imao dovoljno policijskih snaga da spriječe ovu demonstraciju jer, ukoliko bi nekolicina policajaca silom digla neke od tih žena, druge bi odmah došle i legle na njihovo mjesto. Tako je zajedničkom akcijom, uz pomoć odluke Instituta i demonstracija stanovništva, vlast bila prisiljena da obustavi rušenje, ali je, nažalost, došao odgovor na drugoj strani. Pošto nisu imali nikakve mogućnosti da me ugroze, osim da me prijave policiji, odnosno tadašnjoj Udbi, u kojoj je već bilo dosta prijava protiv mene, obrušili su se na imama Štulanovića i pokušali montirati aferu uvodeći u nju i jedan broj uglednih stanovnika naselja Donje i Gornje Krasulje. Neki od tih ljudi su nakon što su bili prisiljeni otići u muhadžirluk dospjeli u razne vojske, pa među njima i u SS grupe, ali pošto nisu učestvovali u bilo kakvim akcijama u BiH, nisu bili progonjeni. Međutim, u ovom momentu policija je pokušala konstruirati zavjeru između imama Štulanovića i SS-ovaca koji su radili u Njemačkoj i uspjeli da steknu imovinu.

Počeli su hapsiti ljude, tako da je moralo doći do intervencije u najvećim političkim organima kako bi se ovo nasilje, ako ne sasvim spriječilo, onda barem ograničilo. Tada je predloženo da se obavi dogovor i da zastupnici prava kulturnog spomenika naprave ustupak tako da se spomenik premjesti na prostor Hajribašča, odnosno ispod starog grada, gdje je postojala istoimena mahala, i da se na račun općine izmjeste mezari, a da općina, odnosno Malbaša i drvna industrija, izmjesti i izgradi garaže na tom prostoru. Tako je postignuto kompromisno rješenje, međutim, ono što je karakteristično za slična rješenja je to da je nakon toga imam Štulanović morao zbog stalnog pritiska i intriga napustiti Ključ, a Muhamedu Filipoviću je bilo zabranjeno da otvori džamiju kako je bilo dogovoreno s mutevelijom, gdje su on i njegova supruga Nadija hanuma bili najveći donatori. Moj prilog bio je u novcu, a Nadija hanuma darovala je veliki ćilim za obnovljenu džamiju. Novi imam saopćio mi je da je od nadležne strane, ne objašnjavajući koja je to strana, dobio zabranu da ja budem počašćen pravom da otvorim i predam njemu ključeve džamije.

Nakon što je postignuto kompromisno rješenje, imam Štulanović morao je zbog stalnog pritiska i intriga napustiti Ključ, a Muhamedu Filipoviću je bilo zabranjeno da otvori džamiju

Pošto nisu imali nikakve mogućnosti da ugroze mene, obrušili su se na imama Štulanovića i pokušali montirati aferu uvodeći u nju i jedan broj uglednih stanovnika naselja Donje i Gornje Krasulje

Borba za turbe i prijave Udbi

Mlada fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine na pragu je plasmana na Evropsko prvenstvo dogodine u Italiji.&nbsp; 
Predvođeni selektorom Vinkom Marinovićem, i mladi „Zmajevi“ jučer su u Zenici deklasirali Švicarsku sa 3:0 i s nova tri boda učvrstili se na vodećoj poziciji kvalifikacijske grupe 8 sa 18 bodova. Ako ne bude previše nesretnih okolnosti do kraja ciklusa, naše momke, Ermedina Demirovića, Amera Gojaka, Luku Menala i ostale, gledat ćemo iduće godine na takmičenju najboljih mladih selekcija Evrope.

Velike zasluge za ovakve rezultate našeg U-21 tima ima Marinović, stručnjak koji je svoju karijeru izgradio u BiH. Nakon što je u prvom trenerskom poslu uveo Kozaru iz Gradiške u Premijer ligu BiH, Marinović je preko Kolubare i banjalučkog Borca napredovao do Zrinjskog, s kojim je 2016. godine osvojio titulu prvaka BiH. 

Tada je čelnicima Nogometnog saveza BiH postalo jasno da je Marinović jedan od najboljih trenera u našoj zemlji, te je prošle godine postavljen za selektora mlade reprezentacije. To je, prema nekim mišljenjima, vjerovatno najbolja odluka našeg saveza posljednjih godina, što potvrđuje i skor u ovim kvalifikacijama, šest pobjeda i dva poraza u osam utakmica.

Vinko Marinović rođen je 3. marta 1971. godine u Beču, a u igračkoj karijeri nastupao je za Kozaru, Borac, Crvenu zvezdu, belgijski Beršot i Laktaše.

Mladi „Zmajevi“ jučer su deklasirali Švicarsku sa 3:0 i učvrstili se na vodećoj poziciji kvalifikacijske grupe

Trener za uspjehe

Koliko vlast brine to što sve veći broj ljudi svakodnevno odlazi iz BiH s kartom u jednom pravcu, govori i podatak da nema čak ni zvaničnih brojki ni evidencija o tome koliko ih je napustilo zemlju, primjerice, barem u posljednjih godinu dana. 

A kamoli da ima namjere ili strategije da se stvore uvjeti za rad i život u zemlji dostojni čovjeka, a kojima bi se, ako ne vratili oni što su već otišli, a ono barem zadržali oni koji još čekaju da se nešto promijeni.

Doduše, od politike SDA, koja je u vlasti duže od 20 godina i koja je i dovela zemlju u ovakvo stanje, teško je i očekivati da ima lijek za bolesti čiji je ona uzročnik. 

Nemoguće je u cijeloj ovoj situaciji ne vidjeti apsurd da su danas iz zemlje primorani bježati oni koji su je branili i odbranili, dok su najviši funkcioneri SDA rat s porodicama proveli u inozemstvu.

A upravo su oni u vlasti koja je otjerala i tjera ljude iz ove zemlje. Jer, zbog nerada SDA vlasti i dugogodišnjeg bahatog i nemarnog odnosa prema svim kategorijama stanovništva, izuzimajući one koji su u porodičnim i uskostranačkim vezama s ovom vladajućom strankom, danas svi osjećamo i trpimo posljedice. 

One su sada vidljive po zatvorenim školama zbog nedostatka učenika koje su roditelji odveli u inozemstvo, bolnicama koje ostaju bez ljekara specijalista i drugih medicinskih radnika, firmama koje sve češće napuštaju tesari, mesari, pekari... 

To, očigledno, ne zabrinjava one koji odlučuju o našim životima i sudbini zemlje, jer su njima najbitniji njihovi lični interesi. Zato, građani moraju iskoristiti svoje pravo da glasaju 7. oktobra i realno odluče i ocijene ko je uistinu zaslužio da dobije njihov glas.

Od politike SDA, koja je u vlasti duže od 20 godina i koja je i dovela zemlju u ovakvo stanje, teško je i očekivati da ima lijek za bolesti čiji je ona uzročnik

Posljedice egzodusa

Počelo je! U narednih mjesec dana eto nam skupova, jumbo plakata i fotošopiranih kandidata na banderama. Poštanske će sandučiće zatrpati šareni propagandni sadržaji, telefoni užariti iznuđenim anketama, a sa uličnih će nas štandova vući za rukav objašnjavajući da su nezamjenjivi. Dolazi vrijeme TV debata, izbornih hronika i radijskih džinglova. Na prvi pogled sve je isto k'o i prije. Međutim, ovog puta totalno je drukčije, presudno za budućnost ove zemlje...
U normalnim državama odavno se glasa elektronski. Apolitična pametna mašina sprečava izborne krađe, a konačni rezultati znaju se odmah nakon zatvaranja birališta. Kod nas se, eto, u kompjuteriziranoj realnosti 21. stoljeća, Centralna izborna komisija svečano pohvalila providnim glasačkim kutijama koje će, najavljuju „cikovci“, omogućiti poštene i fer izbore. Moguće, al' providno do bola.
Puni smo kurioziteta neprimjerenih drugim nacijama, pa nam se tako u CIK-ovim knjigama broj registriranih birača gotovo poklopio sa zadnjim popisom stanovništva. Dakle, svi imaju pravo glasa. I živi i mrtvi, i punoljetni i maloljetni, a znamo iz iskustva da je svaki bod (i kod kuće i na strani) dragocjen! 
Bez obzira na tradicionalne izborne prevare u režiji vladajućih stranaka, korisno je upozoriti da ovdašnje izborne pobjednike značajno određuju oni koji uopšte ne glasaju. Zato je bitno iskoristiti šansu da se očajno i besperspektivno stanje promijeni. Uostalom, to je građanska dužnost!
Vječito vladajuća SDA, naime, uvijek računa na sigurnih 150 hiljada glasača. Naprosto, toliko svojih podanika uhljebili su i strovalili na budžetske jasle, u javna preduzeća i institucije vlasti - od opštinskog do državnog nivoa. Ta ucijenjena glasačka mašinerija SDA-ov je najznačajniji izborni materijal. Naravno, ne treba zanemariti ni novac koji pljačkaju od bh. sirotinje kako bi kafom isteklog roka trajanja i zelenim bananama (ot)kupili povjerenje.
Da bi konačno pokazali da nismo za grane, niti za banane, na oktobarskom referendumu bahati feudalni režim mora pasti!

Nismo mi za grane, niti za banane

Režim mora pasti!

Jedan od najaktivnijih reditelja u našoj zemlji zasigurno je Dino Mustafić. Njegove predstave nikad ne prođu nezapaženo. Ako već ne djeluje u svojoj državi, onda je negdje u jednoj od komšijskih zemalja, gdje se svi oduševe njegovim umijećem.&nbsp; Mustafić je jedan od onih koji na najbolji način predstavljaju BiH gdje god da se pojave.
Sada već davne 2003. godine, Mustafić je režirao film „Remake“, koji je osvojio bh. publiku i šire.
Danas, nakon 15 godina pauze na velikom ekranu, priprema film „Paviljon“, na kojem radi s Viktorom Ivančićem. Riječ je o filmu u kojem generacija onih boljih i vrijednih, koji su stvarali državu, uzima stvari u svoje ruke u Domu penzionera na satiričan, duhovit način... 
Dino Mustafić rođen je 6. jula 1969. u Sarajevu. Režirao je brojne predstave koje, skoro u pravilu, osvajaju već na prvu. Jedno vrijeme bio je direktor Festivala MESS, a danas se bavi njegovom organizacijom.

Nakon 15 godina pauze na velikom ekranu, priprema film „Paviljon“, na kojem radi s Viktorom Ivančićem

Mustafić: Njegove predstave ne prolaze nezapaženo

Jedan od najboljih predstavnika BiH

Informacija da je Policijska uprava Trebinje Tužilaštvu BiH podnijela prijavu za navodni ratni zločin protiv Harisa Silajdžića, najnovija je provokacija režima Milorada Dodika i još jedan pokušaj izjednačavanja žrtve i agresora.&nbsp; 
Odlično se zna da Silajdžić, kao ministar vanjskih poslova, nije imao nikakve kompetencije nad upravljanjem Armijom RBiH ili lokalnim ratnim strukturama te da je sve vrijeme rata radio veliki diplomatski posao za državu, izvan Bosne i Hercegovine.
 
Politički i nacionalistički ostrašćenim pojedincima iz MUP-a RS činjenice ništa ne znače. Kao što nikada ne žele priznati da se u Srebrenici dogodio genocid, da je Sarajevo bilo pod višegodišnjom opsadom, da je ubijeno 200 hiljada Bošnjaka, sada se ne želi pogledati istini u lice i shvatiti da je Silajdžić kao ministar vanjskih poslova nova žrtva raspamećenog režima. 

Neko, očigledno, Silajdžiću organizira progon, kao u slučajevima Jovana Divjaka i Ejupa Ganića, a u kojima su obojica dokazala svoju nevinost.

Milorade, vrijeme je da se urazumiš i da svoje policijske kerove vratiš u boksove.

Odlično se zna da je Silajdžić, kao ministar vanjskih poslova, sve vrijeme rata radio veliki diplomatski posao za državu, izvan njenih granica

Milorade, nećeš od Silajdžića napraviti žrtvu kao u slučajevima Ganića i Divjaka

Umjesto da se poput „motrištanke“ i bivše glavne vedete panislamista sa balkanske Al Jazeere, Mirjane Hrge dakle, zabavljam recentnim skandalom ovdašnjeg džet-seta i pripadajućeg polusvijeta na temu ko je mazn'o telefon iz tašne supruge bivšeg premijera Sarajevskog kantona (arapski migranti ili dugoprsti jalijaši, pitanje je sad!), odlučio sam, kako se kaže, misliti globalno, a djelovati lokalno.
Nastojati spriječiti, kazniti, na koncu, i osuditi nasilje, pogotovo nad ženama, civilizacijska je tekovina! Po tome se određujemo kao ljudska bića. Problem, međutim, nastaje kad kritika spontano otkliže u jadni rasizam s ponekom seksualnom aluzijom na tamnopute „nabildane momke koji puše Marlboro“, kao što tefteri poznata voditeljica. Izgleda da nema tog događaja zbog kojeg desničari nisu u stanju prosuti rasističku prašinu i pljunuti otrov s jezika...
A kad već o nasilju je riječ, evo jednog konkretnog primjera što se u pravilnim dnevnim dozama ponavlja nekoliko godina. Kako nam je objasnio Bakir I., Općina Centar Sarajevo važnija je od deset drugih općina. Čini je petnaest mjesnih zajednica. Među njima i MZ Breka.
Tamo ima „Konzumov“ granap, a u granapu prodavačice. Prinuđene da se usred bijela dana zaključavaju na radnom mjestu u strahu od naoružanih razbojnika koji tu redovno provaljuju. Da opljačkaju pazar pred očima šokiranih mušterija i isprepadane djece iz komšiluka.
Ni po jada u pazaru, dabogda im ne trebalo! Ali, pokušajte zamisliti kako vaša majka, sestra ili kćerka svakog dana odlazi na posao strepeći od naoružanih manijaka. I da je pritom niko ne želi adekvatno zaštititi. Ni policija, ni zaštitari, ni mrzovoljni šefovi u firmi!
To je, ljudi moji, tuga od života! Jer, čemerno je društvo gdje nedužne žene svakodnevno riskiraju život kako bi zaradile onu crkavicu od plate. Rade k'o da su u ratu, na prvoj liniji. S glavom u torbi, potiljka prislonjenog na cijev revolvera.
Ako niste znali, sve se to, jelte, događa usred općine vrednije od deset drugih.

Odlučio sam, kako se kaže, misliti globalno, a djelovati lokalno

GRANAP Nasilje nad ženama!

Nakon što je više od mjesec dana lutao Federacijom, lupetao birokratske gluposti pred polupraznim dvoranama, šetao ulicama gdje su ga građani ignorirali kao anonimusa, Šefik Džaferović pokušao je svoj dugogodišnji imidž budžetskog krpelja popraviti razgovorom s privrednicima.
Jedina veza
Čovjek koji je radio kao sekretar AID-a (tajne obavještajne službe koju je zbog teških zloupotreba rasformirala međunarodna zajednica u BiH), čovjek koji je više od 25 godina na budžetu i osoba koja je kao član nadzornog odbora utjecala da jedna firma bankrotira, u želji da imitira uspješnog Radončića posjetio je jednu kompaniju iz drvoprerađivačke industrije i razgovarao o tome kako tobože unaprijediti ekonomski ambijent.
Čovjek čija je jedina veza s privredom ta da je od te iste privrede do sada dobio više od milion maraka za svoju višedecenijsku budžetsku plaću, a isto se odnosi i na njegove brojne rođake i prijatelje koje je zaposlio u državnim institucijama, ima pravo da nastavi životni stil kameleonskog pretvaranja. 
Kao što je bio neuspješan političar i navodni pravni ekspert, a ispostavilo se da još nikad nije predložio nijedan zakon koji bi bio zapamćen po njemu, sada opskurni budžetlija želi se pretvoriti u nekoga koga zanima realni sektor.
Apsolutna neznalica 
Razumljiv je strah kompanija koje su primile Džaferovića u svoje pogone - neki su bili i pod istragama, a drugi su uništili neke uspješne bh. kompanije – ali žalosno je da budžetski krpelj i uhljeb zalazi u materije u kojim je apsolutna neznalica. 
Gradio nije, ali zapošljavao jeste, i to u državnim institucijama. A kako će tek zapošljavati ako bude u novoj prilici, uopće nije teško naslutiti. 
Uostalom, Džaferović je javno rekao da mu je strateški politički cilj da nastavi s politikom Bakira Izetbegovića. Znajući da je Bakir za osam godina svog mandata izgradio jedino trotoar pred Predsjedništvom BiH, više je nego jasno kakvi će biti dometi njegovog imitatora Šefika Džaferovića.

Znajući da je Bakir za svog mandata izgradio jedino trotoar, jasno je kakvi će biti dometi njegovog imitatora Džaferovića

Džaferović: Nepopravljivi imidž budžetskog krpelja

Budžetski parazit postao "privrednik"

Civilizirani ljudi radije će zaobići primitivce nego pristati da se s takvim valjaju u blatu. Tako je i ministar vanjskih poslova Kosova Behdžet Pacoli (Behgjet Pacolli), zbog najnovijih verbalnih idiotluka Milorada Dodika, odlučio odbiti poziv bosanskohercegovačkog šefa diplomatije Igora Crnatka za posjetu Banjaluci.&nbsp;&nbsp; Pametno je postupio Kosovar! Jer, Dodikovo društvo, a pogotovo njegovo gostoprimstvo, dosljedno izbjegava svako ko imalo drži do vlastitog dostojanstva i obraza. 
Pod tragičnom upravom „Laktašenka“ pola države Bosne i Hercegovine pretvoreno je u šovinistički rezervat, gdje se slave ratni zločini, inspiratori teških nedjela, ubice i koljači. Po republičkosrpskim vukojebinama niču obilježja presuđenim zlikovcima, poput onog nedavno erektiranog spolovila poklonjenog Ratku Mladiću u okolini Kalinovika.

Željka Cvijanović tvrdi kako uživa u Dodikovom deranju. Istovremeno, premijerka voli plesati

Uz fanfare i nezaobilaznu četničku ikonografiju, Dodik je i lično otvarao škole nazivane po ratnim zločincima, odlikovao ruske plaćenike, siledžije i teroriste, a u predsjedničkoj dokolici posvetio se i discipliniranju medija, premlaćivanju novinara, zaštiti izvršilaca teških krivičnih djela - od ubica Davida Dragičevića, preko napadača na Vladimira Kovačevića, do zvorničkih naručilaca planirane likvidacije Slobodana Vaskovića.
I sve se to, kako rekosmo, događa u pola države BiH gdje vlada odmetnuti drumski razbojnik sa američke crne liste i najizoliraniji političar u Evropi. Međutim, Dodik je svjestan kako je na kraju svog puta, u slijepoj ulici, da nema dalje! Zato očajnički, posljednji put zapravo, računa na zatupljenost i zapuštenost biračkog tijela s kojim arlauče pod šatorima.&nbsp;&nbsp;Željka Cvijanović tvrdi kako uživa u Dodikovom deranju. Istovremeno, premijerka voli plesati. U prosjeku, njih dvoje zajedno, dakle, sviraju curku. I zato je važno tandem kolektivno srušiti 7. oktobra. Do ljudi je!

Pametno je postupio Kosovar!

Šatorsko deranje i premijerkin ples

Glumac Irfan Mensur prethodnih dana boravio je u Sarajevu. Povod njegovog dolaska bilo je bh. državljanstvo koje je tražio nakon 51 godinu, koliko živi u Beogradu.&nbsp;&nbsp; 
Državljaninom naše zemlje postao je ponovo prekjučer.

U svoj rodni grad došao je nakon skoro šest godina, pa je s velikom radoznalošću obišao skoro svaki dio Sarajeva, u kojem je proveo djetinjstvo. Konstatirao je da se bh. metropola mnogo promijenila.

Ovaj vrhunski glumac rođen je u Sarajevu 19. januara 1952. Tokom svoje karijere ostvario je značajne uloge u pozorištu, na filmu i u televizijskim projektima. Postao je jedan od najcjenjenijih glumaca na prostoru bivše Jugoslavije.

Cijenjeni glumac prekjučer ponovo postao državljanin naše zemlje

Povratak korijenima

Dinastija Izetbegović ovih se dana strateški dislocirala na dvije strane svijeta. Glava porodice pohodila je džender senzibilno stranačko sijelo u Mostaru, gdje je upriličena projekcija prigodnog predizborno-propagandnog filma radnog naslova „Trijumf dolje“ o veličanstvenim postignućima direktorice KCUS-a, dok je istovremeno, samo na uzavrelom Bliskom istoku, suprug s Poljina hedonistički uživao u tradicionalnim palestinskim delicijama oblizujući prste ostacima besplatnog falafela. 
U međuvremenu, počela je nova školska godina. Zahvaljujući nepostojećim razvojnim projektima i lažnim obećanjima sramotne vladajuće koalicije, sezona je otvorena uz rekordno mali broj prvačića. U odnosu na prethodnu godinu, fale nam ukupno 33 razreda - 31 u FBiH i dva u RS.&nbsp;To je skoro hiljadu djevojčica i dječaka koji su, zajedno sa njihovim pretežno mladim roditeljima, bili primorani napustiti ove izgubljene prostore. Nove generacije prognanika gase svijeće i pakuju kofere vjerujući da ih obiteljska sreća i nafaka čekaju u iznuđenim bauštelskim oazama što škrto svjetlucaju po raznim njemačkama, švedskama, norveškama, austrijama...
Također, zvanični podaci (raz)otkrivaju kako se u „većem“ bh. entitetu, kojim suvereno sa HDZ-om rukovodi i komanduje „Dinastija Izetbegović“, zabrinjavajuće povećao broj nezaposlenih u odnosu na prethodnu godinu.&nbsp;Iako nije egzaktno dokazano zašto je uopće došlo do negativnog poremećaja na tržištu rada (pogotovo u odnosu na činjenicu da je SDA i ove godine dosljedno implementirala tradicionalno predizborno zbrinjavanje svojih vjernih glasača na državne jasle), ionako prebukirani zahodi za zapošljavanje, ipak, bilježe stalni rast broja korisnika i poprilično zbunjuju čelnike vladajućih stranaka.
Što je više kleveta i laži, zahodi su miliji i draži!

Zahodi za zapošljavanje

Čuveni trener Jasmin Repeša, koji je veliko ime i u evropskim razmjerima, vodit će reprezentaciju Bosne i Hercegovine u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo!
Iako se Košarkaški savez naše države našao u teškoj situaciji, nakon povlačenja Duška Vujoševića i njegovog pomoćnika Mensura Bajramovića, cijela "bh. basket drama" imala je neočekivano povoljan rasplet.
Repeša je, nakon što su ga kontaktirali predstavnici KSBiH, pristao sjesti na klupu „Zmajeva" te će, kako su saopćili iz našeg saveza, na volonterskoj osnovi voditi reprezentaciju u predstojećim utakmicama protiv Finske i Češke!
Čuveni stručnjak, koji je osvojio dvadesetak trofeja u Hrvatskoj, Italiji, Turskoj... tako će prvi put u karijeri imati angažman u državi u kojoj je rođen (1. juni 1961. u Čapljini).
Trenersku karijeru Repeša je gradio u Hrvatskoj, gdje je trenirao Cedevitu, Cibonu, Split i reprezentaciju Hrvatske. Vodio je i mnoge poznate evropske ekipe kao što su Tofaš, Virtus Roma, Unikaha, Beneton, Fortitudo, Armani...

Poznati košarkaški trener vodit će BiH na volonterskoj osnovi

Repeša: Prvi angažman u državi u kojoj je rođen

Evropska klasa na klupi "Zmajeva"

Najava nove balkanske političke krize u vezi sa srbijanskom inicijativom o razgraničenju s Kosovom otvara nekoliko važnih pitanja uoči oktobarskih izbora u Bosni i Hercegovini. Na prvom mjestu je svakako odgovornost dosadašnje bošnjačke politike, prije svega Bakira Izetbegovića, za slabljenje bosanskohercegovačke pozicije u Briselu, Bonu, Parizu, Vašingtonu, Londonu i drugim političkim centrima na Zapadu.&nbsp;&nbsp; 
Demografska katastrofa

Vežući sudbinu zemlje za Erdoanov režim, Izetbegović ju je osudio na međunarodnu izolaciju, a Bošnjake je odveo u evropski geto. Zato BiH danas nema onu podršku na Zapadu koju je imala neposredno poslije rata, u istoj onoj mjeri u kojoj Izetbegović i Stranka demokratske akcije nemaju viziju bosanskohercegovačke i bošnjačke evropske budućnosti. 

Drugo pitanje koje se nameće u situaciji nasilnog vezivanja srbijansko-kosovskih odnosa s našom zemljom je ono u vezi s političkim snagama koje mogu riješiti unutrašnje krize u zemlji, od ustavne preko ekonomske do kulturne i moralne. Svojom dvadesetogodišnjom vladavinom SDA je, skupa s Hrvatskom demokratskom zajednicom i Savezom nezavisnih socijaldemokrata, destruirala zemlju iznutra. Stoga je BiH postala država beznađa i demografske katastrofe, koju su nacionalističke ideologije definirale kao prostor nedovršenog rata.

Jasno je da pregovori između Srbije i Kosova dokazuju poraz srpske nacionalističke, prije svega miloševićevske politike. Ovdašnji nacionalisti morali bi iz tog poraza nešto naučiti. Ponajprije to da svaki oblik nacionalističkog posezanja za tuđom teritorijom vodi direktno u poraz. Ratovi u BiH, Hrvatskoj i na Kosovu to su pokazali. Otud pitanje teritorijalnog razgraničenja Srbije i Kosova nije ništa drugo do završetak poraza Miloševićevog režima u istoj onoj mjeri u kojoj je dokaz da je Kosovo postalo država, bez obzira na srbijansko nepriznavanje te činjenice.

Izazov koji taj poraz stavlja pred BiH je pronalazak formule prema kojoj će BiH prevladati svoju postdejtonsku krizu. Ona se, jasno je, ne može riješiti nacionalizmom. Da je mogla, već bi se riješila u proteklih dvadeset godina. Ali se, zato, može rješavati liberalnim sekularizmom i politikom socijalne pravednosti.&nbsp;&nbsp;Dvije su partije na početku kampanje već uobličile takvu politiku. Socijaldemokratska partija ponudila je u svom programu viziju rješenja ekonomske, socijalne i kulturne krize, a Savez za bolju budućnost je naglašenim liberalizmom, sekularizmom i usmjeravanjem bošnjačke politike ka Zapadu u bošnjačkom političkom polju otvorio prostor optimizma i nade. Te bi dvije partije mogle činiti okosnicu vlasti u Federaciji nakon izbora, baš zbog svojih programskih politika.

Svojom dvadesetogodišnjom vladavinom SDA je skupa s HDZ-om i SNSD-om destruirala zemlju iznutra&nbsp;

Ne treba posebno naglašavati koliko je dragocjena SBB-ova najava čvrstog zaokreta ka Evropi nakon Izetbegovićevog vezivanja sudbine zemlje i Bošnjaka za Erdoanov režim. Takva politika vratit će povjerenje Zapada u bošnjački politički faktor i osigurati podršku za teritorijalni integritet i prosperitet zemlje.

Sekularne vrijednosti&nbsp;
Isto se to može reći i za SDP-ovu prozapadnu i proevropsku politiku. Dodirna programska tačka te dvije partije je i insistiranje na sekularnim društvenim vrijednostima nakon SDA-ove snažne klerikalizacije društvenog polja, a pogotovo univerzitetskog prostora i nametanja klerikalnih normi akademskoj zajednici. Nisu samo to dodirne tačke te dvije političke partije, već i čitav niz drugih.&nbsp; One pokazuju da se nakon narednih izbora može stvoriti snažna proevropska koalicija, koja će u uvjetima moguće regionalne političke krize i zahtjeva za teritorijalnom disolucijom zemlje, znati pronaći adekvatan odgovor. Baš ono što SDA nije ni znala, a ni mogla sa svojim lažnim patriotizmom i patuljastim nacionalizmom, osuđujući Bošnjake da na međunarodnom planu plaćaju ogromnu cijenu za Erdoanove i Izetbegovićeve političke promašaje i očigledno sljepilo.&nbsp; 


 Povratak nade u dugoročnu stabilnost i sigurnost 

One političke snage koje Bošnjake vraćaju Zapadu, a BiH sa liberalnih i lijevih političkih pozicija usmjeravaju ka postapokaliptičnom međeutničkom skladu otvaraju prostor za povratka nade u dugoročnu stabilnost i sigurnost.&nbsp;&nbsp;

SDP nudi rješenje ekonomske, socijalne i kulturne krize, a SBB liberalizmom, sekularizmom i usmjeravanjem bošnjačke politike ka Zapadu otvara prostor optimizmu i nadi

Politike nade

U njemačkom Štutgartu, gradu, sprema se spektakl. Stranački teferič s niskotiražnim pripadnicima estradno-političkog džet-seta održat će se 8. septembra, tačno u osam navečer. Zakupljena je “Filderhalle”, razmontirani su koševi, uklonjene pokretne tribine, a na parket su pristavljene plastične stolice, kineski stolovi i zeleni stolnjaci.

Neuglednu ćeliju Stranke demokratske akcije u Leinfeldenu spopala je nesvakidašnja organizacijska gungula. Cirkulišu aktivisti, članovi i samosvjesne obožavateljke. Dominira njemački žamor uz poneku psovku iz zavičaja. Zaduženja se dijele (ti to uradi, ti to završi…), štampa se promotivni materijal, na majice i kape, čarape i gaće, štanca se logo od 24., šestog i prvog slova abecede.

Pripremljena je raznovrsna meza u tri slijeda, zaključno s desertom. I piće za mladiće. Ima svega, da štogod ne zafali! Kafe i čaja, obične i kisele vode, soka negaziranog, “kole”, energetskih napitaka, piva bezalkoholnog...

Dugoočekivanu manifestaciju “Svi za Bosnu i Hercegovinu” za povijest će zabilježiti kamere lokalne sarajevske televizije, čija tehnička ekipa “u kopačkama” spremno čeka prvi sudijski zvižduk i put na tezgu kod Angele Merkel.

Za groznicu subotnje večeri pobrinut će se iskusni “Euro bend” sa poznatom interpretatorkom zabavnih sadržaja Elvirom Rahić. Njihov performans vesela je uvertira za monotoni nastup glavne zvijezde. Navodno je planirano da, prije konačnog ukazanja Šefika Džaferovića na stejdžu, Elvira s rajom otpjeva svoj najintrigantniji muzički broj “Šanse su ti male”.

I onda, u krešendu, dakle kulminacija, dok bubnjar udara završni tuš, a harmonikaš razvlači previsoke tonove, predsjednički kandidat SDA se, uz asistenciju mladih stranačkih aktivista, improviziranim stepenicama uspinje na binu. I tu počinje da priča...

Džaba je ulaz. Jer, ko bi platio da ga sluša? I to još u Njemačkoj.

Džaba je ulaz. Jer, ko bi platio da ga sluša

Šefik i Elvira, ko to tamo svira?

Papa Franjo jučer je još jednom pozvao sve strane koje imaju utjecaja u sirijskom sukobu, da zaštite ljudska prava i civile u sjevernoj regiji Idlib usred najavljenog napada vladinih snaga u Siriji. Poglavar Katoličke crkve još jednom je na ovaj način dokazao svoju humanost i brigu za dobrobit čovječanstva.&nbsp;&nbsp; 
Inače, pokazujući brigu za skoro tri miliona stanovnika, koliko ih živi u Idlibu, papa Franjo ostao je dosljedan svom uvjerenju da ljude ne treba dijeliti po vjeri nego suditi na osnovu dobrih i loših postupaka. 

Poruke mira koje upućuje papa Franjo, dobrodošle su u svijetu, koji je, čini se, kao nikad opterećen konstantnim sukobima, sporovima i netrpeljivošću. 

Zbog toga je i krajnje značajno da poglavar jedne od tri vodeće svjetske religije insistira na očuvanju ljudskih života. 

Papa Franjo rođen je 17. decembra&nbsp;1936. godine u Buenos Airesu i 266. je poglavar&nbsp;Katoličke crkve. Za papu je izabran 13. marta 2013. godine, kao nasljednik&nbsp;Benedikta XVI, koji je 28. februara podnio ostavku.

Kosovski boj opet

Borba za turbe i prijave Udbi

Trener za uspjehe

Posljedice egzodusa

Režim mora pasti!

Jedan od najboljih predstavnika BiH

Milorade, nećeš od Silajdžića napraviti žrtvu kao u slučajevima Ganića i Divjaka

GRANAP Nasilje nad ženama!

Budžetski parazit postao "privrednik"

Šatorsko deranje i premijerkin ples

Povratak korijenima

Zahodi za zapošljavanje

Evropska klasa na klupi "Zmajeva"

Politike nade

Šefik i Elvira, ko to tamo svira?

Bitne poruke

Kolumne

Kosovski boj opet

Borba za turbe i prijave Udbi

Trener za uspjehe

Posljedice egzodusa

Režim mora pasti!

Jedan od najboljih predstavnika BiH

Milorade, nećeš od Silajdžića napraviti žrtvu kao u slučajevima Ganića i Divjaka

GRANAP Nasilje nad ženama!

Budžetski parazit postao "privrednik"

Šatorsko deranje i premijerkin ples

Povratak korijenima

Zahodi za zapošljavanje

Evropska klasa na klupi "Zmajeva"

Politike nade

Šefik i Elvira, ko to tamo svira?

Bitne poruke