Svi koji iole ozbiljnije promišljaju ne samo situaciju u Bosni i Hercegovini, regiji, nego i cijelome svijetu, saglasni su da su nakon Drugog svjetskog rata, koji se odigrao kao velika konflagracija demokratskih snaga sa snagama fašizma i pobjedom demokratskih snaga, stvoreni uvjeti za nastanak ere mirnog razvitka i, jednostavnije rečeno, tehničkog sređivanja problema koje je mučna prethodna historija Evrope i svijeta ostavila tadašnjoj generaciji.

<h2>Nestvarne zamisli
</h2>

A historija je pobjednicima nad fašizmom ostavila u naslijeđe kolonijalni sistem koji je bio ne samo nemoralan već i politički neproduktivan, jer nije bio u stanju da ostvaruje ciljeve koje su mu njegovi tvorci postavljali. Pobjednici nad fašizmom su stvorili i Organizaciju ujedinjenih naroda koja je trebala biti ne samo čuvar teško postignute pobjede i uspostavljanja mira nego i faktor koji će programirati mjere razvoja u svijetu koje će voditi ujednačavanju stanja i mogućnosti ljudi kao bitnom faktoru ostvarenja pretpostavki za trajniji i mirniji razvoj. 


Nažalost, nije proteklo ni nekoliko godina, a ove lijepe zamisli su se pokazale nestvarnim i došlo je do sukoba između grupacije komunističkih zemalja i grupacije demokratskih zemalja, tj. do Korejskog rata, koji je pokazao da su političke snage u svijetu ekstremno polarizirane. Nova polarizacija nastala je kao posljedica načina rješavanja problema koje je ostavila vladavina fašizma i dugotrajni rat. 


Naime, pobjednici nad fašizmom Sjedinjene Američke Države, Sovjetski savez, Velika Britanija, Francuska i Kina su nizom sporazuma od Kazablanke do Jalte mir utemeljili na ideji podjela svijeta na zone utjecaja koji se sveo na utjecaj dva bloka sila. Ostvarenje ovog plana izazvalo je jačanje suprotnosti koje su dovele do cijelog niza lokalnih ratova u Koreji, Malaji, Indoneziji, Indiji, Pakistanu i Indokini, a kasnije se ta situacija prenijela i na Bliski istok, gdje je nastao palestinsko-židovski rat i cijeli niz lokalnih sukoba u Africi. 


Od trajnog mira, harmonizacije interesa i mogućnosti država i ljudi u svijetu nije preostalo ništa drugo osim nove i još dublje podjele svijeta na dva pola u nešto reduciranom obliku, budući da je nekadašnji Pokret nesvrstanih, koji je funkcionirao kao faktor amortizacije i sprečavanja eventualno velikog sukoba, nestao, a veliki sukob sprečava samo strah svih da su stvorena i toliko raširena sredstva masovnog uništavanja da svaki veliki rat sličan onom kakav se odigrao sredinom 20. stoljeća vodi svijet u apsolutnu katastrofu. 


I ako izuzmemo slučaj, što u historiji nije rijetko, koji može da dovede do velike konflagracije bez obzira na namjere učesnika te igre, te svijet bude pošteđen nuklearne katastrofe, ostaje opravdani strah od drugih vrsta katastrofe, a to je klimatska katastrofa i porast broja stanovništva s uporednim smanjenjem obradivog zemljišta i drugih izvora za život, uz sve veću koncentraciju bogatstva u sve manjem broju ruku i sve obimnijem siromaštvu.

Iluzije i laži



Takav razvoj vodi ka sve većoj nestabilnosti, povećanju nesigurnosti, brige, potpune otuđenosti i izgubljenosti ljudi i to u dvostrukom aspektu. Niko, ma kako bio moćan i silan, ne može izbjeći negativne posljedice egzistencijalne situacije, osim ako sije iluzije i laži, a cijeloj toj situaciji veliki doprinos i težinu donosi s jedne strane ekstremna polarizacija među ljudima s milijardama stanovnika koji jedva preživljavaju ili se nalaze izvan podnošljivih granica uvjeta života, te maloga broja sve bogatijih ljudi koji vladaju današnjim svijetom. 



Na drugoj strani, to izaziva turbulencije i stalne socijalne sukobe za koje niko normalan ne može pretpostaviti da neće prijeći granicu i da u izvjesnim situacijama neće izazvati pobunu velikih razmjera onih koji su poniženi i uvrijeđeni, kao i da neće dovesti do pojave novih oblika totalitarizma kako bi se ukupna situacija držala u granicama koje vladajući smatraju podnošljivim. 



Sve ovo što se odnosi na svijet u cjelini, odnosi se i na Evropu, pa i na našu regiju, s time što naša regija nosi vrlo svježe ožiljke jedne konflagracije koja je završila genocidom nad jednim narodom, a nije bila ni logična ni opravdana ni razumna, niti je mogla donijeti bilo kakav rezultat. Kao mali laboratorijski ogled, situacija u našoj zemlji i u regiji dokazuje da se metodama nasilja ne mogu rješavati problemi, nego samo proizvoditi i produbljivati krizne situacije i stvarati novi problemi. 



Ni 130.000 mrtvih ljudi, uništena zemlja koja je vraćena 50 godina unazad, nije pomoglo da se ostvari jedini ideal koji može proizvesti bilo koja totalitarna ili nacionalno ekskluzivna misao o posebnim pravima jednog naroda prema drugim u kojem ljudi u 21. stoljeću još sanjaju o stvaranju nacionalnih država kao da se nalazimo na početku evropske historije. 



Da bismo mogli odgovoriti svim izazovima koje ovakvo stanje postavlja pred ljude i ljudsko mišljenje, a namjerno izbjegavam da kažem političare, jer naši političari za 30 godina nisu uspjeli dokazati sposobnost kvalitetnog političkog mišljenja, moramo najprije shvatiti da nam jedino kvalitetno, odgovorno, kritičko mišljenje i nauka mogu pomoći da razumijemo stanje u kojem se nalazimo i kojim i kakvim putevima možemo da ga prevaziđemo. 



Svako mišljenje koje ima intenciju da spozna i razumije svijet počinje s diferencijom. 



To se pogotovo odnosi na kritičko mišljenje, a diferencijacija je jedna logička kategorija čije je značenje definirao još Aristotel, a posebno ga detaljno analizirao Hegel u svojoj logici odnosno u svom filozofskom sistemu. Zadatak ovog priloga sastoji se u tome da na nizu primjera pokaže kako se može i mora vršiti diferencijacija prema različitim pojavama u životu, prema određenim idejama, politikama, načinima mišljenja, praksi, postupanju i svim drugim aspektima onoga što se zove ukupnost društvenog postojanja i djelovanja.

Akademik Muhamed Filipović: Samo nam kritičko mišljenje i nauka mogu pomoći

Iako Amerike formalno nema u priči o “novoj” evropskoj regionalnoj strategiji o zapadnom Balkanu, taj sveobuhvatni papir o proširenju EU u biti je dio starog američkog plana o ujedinjenoj, mirnoj i demokratskoj Evropi. To je drugi krak atlantskog sidra za koje Amerikanci ostaju strateški ankerisani.

<h2>Bosna u epicentru</h2>

To što su evropske balkanske strategije učestale otprilike na svake dvije godine, a američka pozicija o Evropi ostaje ista već više od 70 godina, dokaz je da Americi, nasreću, još uspijeva na ovaj ili onaj način da Evropu čuva bdijući prije svega nad njenom sigurnošću. Amerika, EU, NATO još su ta gravitaciona sila u odnosu na koju ostatak svijeta tek mjeri svoju snagu. 


U tu je političku geografiju BiH epicentralno uključena. Ipak, čak i uz sve vrijednosne pomake mogla bi ostati ogromni evropski problem ako, recimo, 2025. godinu ne shvati kao "posljednji" rok za sustizanje sada najbolje plasiranih EU pretendenata Srbije i Crne Gore. I da se prisjeti Makedonije, koja je na početku (2005. godine) imala više evropskih poena od Hrvatske, već pet godina članice EU.


Znamo i to da ovo već odavno nije moralna utakmica. U toj će se tekmi nominalna prednost istočnih susjeda samo još više uvećati ako Bosna nastavi svoje bolno iskustvo izražavati ponajprije mentalitetom hronične žrtve, nažalost, i radi već viđenih pojedinačnih šićara, uključujući i one izborne. BiH ne može dalje ka Evropi samo apologetski, niti “patriotski”, već samo pošteno - ni po babi ni po stričevima.


Ilustracije radi, u američkoj strategiji prema Bosni i Hercegovini i njenom komšiluku još se ništa ne mijenja ni nakon nedavnog odlaska Toma Šenona (Thomas Shannon), trećeg po redu u hijerarhiji Stejt departmenta. Niti poslije ostavke Brajana Hojta Jia (Brian Hoyt Yee), koji bi još mogao zasjesti u jednu od američkih balkanskih diplomatskih stolica. Niti zbog često zbunjujuće retorike Trampove administracije.


Valja sad svojom metlom počistiti vlastitu avliju, dakako, prije sve češće najavljivanih promjena Dejtonskog sporazuma. I ne zaboraviti da te promjene neće doći preko nekog “Dejtona 2” o kome su površno pričali (pa im je prigovorila i Američka ambasada u Sarajevu) neki kongresmeni, prihvatili inertni mediji i dobro uhljebljeni nevladin sektor, čast izuzetcima, naravno.


Da bi dostigla rivale ili se priključila njihovoj zahuktaloj evropskoj lokomotivi, u suprotnom smjeru od romantičnog “Orijent ekspresa”, u BiH se mora dogoditi unutrašnji građanski dogovor. Mora se povući donja granica za politiku u svim njenim stranačkim i “nacionalnim” izdanjima i crvena linija za akademsku i medijsku zajednicu: mediji da nastave propitivati sve one koji od sadašnjeg dejtonskog stanja prave “svetu kravu”!

Građanska kriza 



Ako se i dolazeći izbori opet shvate kao sredstvo za održavanje istih notornih vlastodržaca, ma koliko se oni krili iza “narodnih” umjesto građanskih interesa - onda će ova evropska, kao i sve druge zapadne strategije za Bosnu – biti adio, a ne dobar dan, Evropo! To bi tek značilo evropsko otpadništvo. 



To je recept za pogrešnu “reformsku” terapiju, tek kao nastavak međusobnog optuživanja za svakojaki radikalizam ili prozivke za nacionalnu izdaju. Iako smo upravo tako stigli da “imamo” (?!) islamsku, kršćansku, svakakvu, ali ne i Bosnu po mjeri svih ljudi koji u njoj žive. Nažalost, apartheid još kuca na bosanska vrata. 



Zato više ne bi smjelo biti ni neutralnosti! Bosanci se opet suočavaju s tom renesansnom, dakle, temeljno evropskom dilemom. U Danteovoj “Božanstvenoj komediji” zapisano je da su najdublji ponori pakla rezervirani za “one koji u kriznim vremenima ostanu neutralni”. Naravno, prije nego što ovaj semantički patos shvatimo literalno, treba ga preuzeti kao najaktuelniji bosanski kredo dok traje ova bosanska kriza. 



Moram još oštrije! Sarajevo, Mostar, Banja Luka, sve što bi stalo u ono - “prođoh Bosnom kroz gradove” - ostaju divne egzotične destinacije na evropskoj periferiji. Ali, sevdah, pjesma, šenlučenje, lokalna umišljenost, gotovo mentalitetsko varanje preraslo u notorno “narodnjaštvo”, da ne kažem najjeftiniji politički populizam, neće napaćenu BiH uvesti u najveći mirovni i avangardni projekt na svijetu - Evropsku uniju. 



Hoće švicarska preciznost, kojoj su Bosanci skloni u Evropi, i američka poduzimljivost, s kojom su kompatibilni širom svijeta. Da ne kažem jedna vrsta “kalvinizma”, ne kao religija, naravno, već kao pragmatični slijed koraka. Bosni i cijelom zapadnom Balkanu zaista treba reformirana vjera u budućnost i novi evropski savez za bolje sutra.

Evropa ni po babi ni po stričevima

Za one koji poznaju opunomoćenika generalnog sekretara Ujedinjenih naroda za prevenciju genocida Adamu Dienga, nije iznenađujuće da se on našao u Potočarima kada na ovom mjestu nema političkih mikrofona.

<h2>Barikada pomirenja
</h2>

Dieng je u Srebrenicu stigao van datuma vezanog uz tužne obljetnice, samo uz buket bijelih ljiljana da se i susretne samo sa žrtvama. Jer, naslušali smo se i političkih govora uz srebreničke godišnjice i prigušene jecaje žena u suzama, čiji je stoicizam nemoguće dosegnuti.&nbsp;

Zato ova posjeta nije bila politika, već najveći čin poniznog ljudskog pijeteta pokazanog na najvećem bosanskom stratištu, da bi se izrazilo poštovanje prema svim stradalnicima. Iako se službeni dio, naravno, ne može izbjeći, Diengova posjeta Srebrenici ponajviše je bila lične prirode, što je i čini dodatno vjerodostojnom. 


No, dobro je da je specijalni predstavnik za prevenciju genocida koji, očito, u svijetu kakav jeste ima pune ruke posla, posjetio Srebrenicu i u ime UN-a. Sva tri posljednja generalna sekretara ove svjetske organizacije, Kofi Anan (Annan), Ban Ki-mun (Ki-moon) i Antonio Guteres (Guterres), izgovorili su iste riječi - da je ova bosanska tragedija najveća tamna mrlja na kolektivnoj savjesti UN-a, koja će nas još dugo progoniti. 


Nakon svega i negiranje genocida ili manipuliranje žrtvama u političke svrhe neprihvatljivo je i tome se svim sredstvima treba suprotstaviti. 


- S velikom dozom stida danas ovdje odajem počast svim žrtvama genocida, koji se, nažalost, i nakon presude negira, kako u Bosni i Hercegovini tako i drugim zemljama. Negiranje genocida je izravna barikada pomirenja i svi moramo učiniti sve da to prestane – poručio je Dieng ove sedmice upravo iz Srebrenice. 


Jasno je, zločinci ne mogu biti heroji, a njihova glorifikacija na Balkanu još je otvoren problem.


Jasna poruka


Podsjećanja radi, u intervjuu za “Avaz” nakon izricanja kazne Ratku Mladiću Adama Dieng je govorio kako ništa ne može izbrisati horore prošlosti. Ali, žrtve kroz ovu presudu mogu bar imati neku utjehu tražeći smiraj za sve svoje napaćene duše, koračajući ipak naprijed, a ne u prošlost. Jer, živjeti se mora!


Presuda Mladiću, rekao je tada Dieng, poslala je jasnu poruku - da nema mjesta gdje se zločinci mogu sakriti i da će ih pravda uvijek stići. A “krivična odgovornost ne odnosi se samo na prošlost već i na budućnost”, pojasnio je specijalni izaslanik UN-a za prevenciju genocida.


Šuteći pred brojem 8.372 i imenima isklesanim u kameni monument u Potočarima, Dieng je ovaj put i bez riječi ponovio tu poruku. Jer, to je lekcija koja se konačno mora naučiti. 


Iz biografije&nbsp; 

Adama Dieng rođen je 1950. godine u Senegalu. Jedan je od najpoznatijih pravnika u Africi, ali i na međunarodnoj sceni. Bio je registrator vrhovnog suda u Senegalu, a od 1990. do 2000. godine obavljao je visoke dužnosti u Međunarodnoj komisiji pravnika, uključujući i generalnog sekretara te organizacije. 


Kofi Anan ga je 2001. imenovao za registratora Haškog suda za Ruandu, a od 2012. obnaša dužnost UN povjerenika za prevenciju genocida. Dieng, posvećeni musliman, poznat je i po kritikama na račun onih koji “u ime islama” krše prava nemuslimana i žena.

Ličnost sedmice Adama Dieng: Lekcija koja se mora naučiti

Stavljajući u ime Međureligijskog vijeća u BiH potpis na Platformu za mir, vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije pokazao je da možemo bolje i zaslužujemo biti dio porodice normalnih, mirnih, tolerantnih naroda.&nbsp; 
Platforma za mir važan je dokument za našu zemlju, a vladika potvrđuje da i sam zna kako običan potpis ne znači ništa. Važne su riječi, ali su djela još važnija. Zna on da mir ne smije biti samo riječ na usnama, da mir ne smije biti lažan, a borba za mir mora biti dio istinskog vjerovanja i dobrih namjera. Poručuje nam vladika i da će borci za mir na svom putu biti napadani i ismijavani, ali da drugog puta nema.

- Ako ne budemo radili na razumijevanju i pomirenju, života neće biti ni za one koji su otišli negdje da bi se ovdje vratili, kao ni za nas koji smo ostali ovdje, jer ničega neće biti ako budemo strepili od novih sukoba i pokolja – poručio je.

Možda danas, kad su mnoge deklaracije, dokumenti, platforme, ostali mrtvo slovo na papiru, nismo ni svjesni značaja riječi ni čina vladike Grigorija. Ali, moramo vjerovati da zajednički život u BiH vodi samo kroz dijalog i razumijevanje. Vjerske zajednice i crkve važan su putokaz na putu ka tome.

Borba za mir

Više od polovine Bosanaca i Hercegovaca završilo je srednju školu, saopćila je, čini se, ponosno, Državna agencija za statistiku. Povod je Međunarodni dan obrazovanja, koji je u svijetu obilježavan jučer. Evropska unija inače obrazovanje navodi kao veoma bitan preduvjet ekonomskog i društvenog razvoja zemlje, a i mi se slomismo da skoro svake godine uvedemo nešto novo, uglavnom stihijski, bez plana i cilja.

Iz analize koju su iz Agencije poslali medijima vidi se da je sve manje djece koja pohađaju osnovnu školu.&nbsp;&nbsp; No, to i nije neka novina. Od nekadašnjih kao nar punih razreda i škola ostalo je tek po nekoliko odjeljenja s najviše dvadesetak učenika. Širom zemlje, kojom hara bijela kuga, zatvaraju se škole, izmišljaju kojekakva područna odjeljenja, zgrade pretvaraju u ambasade, skladišta. Tek povremeno poneko izrazi zabrinutost i idemo dalje.
Zanimljivo je, međutim, da, kako kopni broj osnovnoškolaca, tako raste broj onih koji upisuju postdiplomske studije. U poređenju sa 2015., u akademskoj godini koja teče broj onih koji su odlučili postati magistri, doktori veći je za čak 500.

Ovi bi brojevi mogli svašta objasniti – kako smo sve stariji, kako se teško odlučujemo rađati nove generacije, kako nam odlaze oni koji će rađati nove generacije ili... hajde da budemo na kraj srca, kako bi mnogi radije učili i stjecali diplome nego radili.&nbsp; 
Šta god se krije iza ovih brojeva, ne treba zaboraviti, to je „samo“ statistika. 


Brutalnost naše stvarnosti, a naročito obrazovnog sistema, negdje je drugo – u dvije škole pod jednim krovom ili s bošnjačkom djecom iz Zvornika kojoj nije dozvoljeno da pohađa nastavu na svom, maternjem, bosanskom jeziku! Iz toga se može zaključiti – pismeni jesmo, ali čitati ne znamo. Ni stvarno ni između redova!&nbsp;

Između redova

Crveni karton nesposobnoj bosanskohercegovačkoj vlasti, koji je friško stigao iz Evropske unije, argumentiran je, opravdan i, na koncu, očekivan. Ipak, ukoliko bi se ozbiljno i odgovorno prihvatile (pre)poruke iz Brisela, to bi moglo imati čak i ljekovito dejstvo za naše, poprilično zapušteno društvo. 

Prvi čovjek Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić prvi je potrčao da nedvosmislene kritike i negativne ocjene vlastitih reformskih poduhvata premodulira i pretoči u pohvale te podršku politici koju godinama personificira.&nbsp; 
Kamo puste sreće da je barem na toj nesretnoj pres-konferenciji, sklepanoj samo njemu u čast, izgovorio mrvicu istine i državnički upozorio bh. javnost na dramatičan zastoj u EU integracijama.
Jok! Umjesto toga, „mister predsjedavajući“ okupljene je novinare bezuspješno uvjeravao da više vjeruju njemu nego vlastitim očima i ušima. Aferim!
Šef Delegacije EU u našoj zemlji Lars-Gunar Vigemark (Lars-Gunnar Wigemark) u „Avazu“ je jučer u više navrata ukazao na važnost borbe protiv korupcije, prizivao je neovisne, profesionalne i hrabre tužitelje te izgradnju sistemske platforme gdje će svi građani biti jednako tretirani pred zakonom.
Kad bi Vigemarkove riječi oslobodili uobičajenog diplomatskog celofana, postalo bi jasno kako Evropa političku kontrolu nad bh. pravosuđem smatra najvećom kočnicom napretka naše zemlje. Stara je to priča, a Vigemark zapravo nije rekao ništa novo.
Jer, i vrapci na oluku Centrale SDA znaju da negdje, u „polumraku poznate sobe“, postoje tužitelji i policajci što su vazda spremni kriminalizirati i iza rešetaka strpati svakog „neprijatelja“ kojeg režim odredi i nanišani. U jedinstvu (politike, policije i tužiteljstva) je snaga.
Iz evropske perspektive to se bratstvo među čelnicima vladajuće stranke i funkcionera represivnog aparata bolje i jasnije primjećuje nego iz ovog našeg, donjeg rakursa posmatranja.
Zato kontinuirano i dobivamo odbijenice iz EU. I to će se nastaviti. Sve dok se stvari potpuno ne promijene. I dok politika ne skine šapu s institucija za provođenje zakona i reda u ovoj zemlji.

MINUTA: Evropska unija, bratstvo i jedinstvo

Ilon Mask (Elon Musk), južnoafrički investitor, inžinjer, izumitelj i multimilijarder, u životu je prošao i dobro i loše, potonuo, ali se i digao poput feniksa. 

Sada će u anale historije ući kao osoba koja je lansirala najsnažniju raketu na svijetu, vlastiti „Falcon Heavy“.

Privatna američka firma „SpaceX“ tako je ostvarila novu prekretnicu, a sam Mask tvrdi da raketa može ići do Marsa, pa čak i do najdalje planete u Sunčevom sistemu, Plutona. Kaže da još pokušava shvatiti šta se dogodilo, jer mu sve izgleda nadrealno.

Lansiranje je koštalo 500 miliona dolara, a čak tri puta kompanija zamalo nije otkazala cijeli projekt.

Mask je rođen 28. juna 1971. u Pretoriji. Na čelu je firmi poput „Tesla“ i „SpaceX“, a danas ga mnogi smatraju Iron Manom stvarnog svijeta.

Od oktobra 2017. Maskovo bogatstvo se procjenjuje na 21 milijardu dolara, čime je u 2017. postao 21. najbogatija osoba u Americi.

Iron Man stvarnog svijeta

Ovog proljeća navršava se sedamdeseta godišnjica Rezolucije Informbiroa. Bio je to posljednji pokušaj Staljinovog zločinačkog režima da sovjetskom čizmom pregazi tadašnju komunističku Jugoslaviju i ispiše je iz civiliziranog svijeta. Tito i drugovi odgovorili su u skladu s mogućnostima...&nbsp;&nbsp; 
Prijetila je opasnost od invazije Crvene armije. Strahovalo se zbog izvjesne okupacije i državne kapitulacije. Uslijedila su uhođenja i privođenja, nasilje, (ne)utemeljene optužbe, golootočke torture... Ugašeni su i razoreni životi. Nerijetko i nevinih ljudi. 

Osuđivani su po kratkom postupku. Ponekad samo zato što su osvanuli ispod pogrešne slike u nezgodno doba. Imali smo jednog takvog u familiji. Daidža naš, partizan, golootočanin s višegodišnjim stažom. O tom ostrvu nikad nije pričao...

Danas su neka druga vremena. Ali, u geopolitici se ništa radikalno promijenilo nije. Zato mi se čini važnim podsjetiti na događaje od prije sedam decenija. 

Jer mi u BiH imamo samo dva izbora. Da nastavimo tumarati u ovom mraku postepeno se pretvarajući u balkansku verziju krimskog poluotoka, ili da zaista p(r)ogledamo u Brisel, EU i NATO.

Naš put sami biramo. I niko nas ne može zaustaviti ukoliko zaista želimo da ga pređemo. Al' ne zaboravimo, dosadašnja iskustva jadna su nam i poražavajuća.

MINUTA: Ruska čizma

Angela Merkel definitivno će dobiti i četvrti mandat na mjestu kancelara najjače evropske sile, nakon što je postignut sporazum među njemačkim strankama o formiranju velike koalicije.&nbsp;&nbsp; 
Konzervativci Angele Merkel i SPD Martina Šulca (Schulz) vodit će državu u narednom periodu, koji će biti veoma izazovan na ekonomskom i sigurnosnom planu. 

Njena odgovornost još je veća jer su oči građana širom Starog kontinenta uprte u nju. Ona se nametnula ne samo kao njemački nego i kao lider cijele Evrope. 

Merkel je rođena 17. jula 1954. u Hamburgu. Ona je prva predsjednica njemačke vlade. U više je navrata proglašavana najmoćnijom ženom svijeta. Godine 2015. američki časopis „Time“ izabrao ju je za osobu godine.

Lider Evrope

Da se odmah razumijemo, Deklaracija Skupštine Kantona 10 u kojoj se bez ijednog dokaza ukazuje na „stvaranje bošnjačkog islamskog kalifata u srcu Evrope“ jeste netačna, odvratna i, na koncu, opasna.&nbsp; &nbsp; Lišena minimuma zdravorazumske logike, a suštinski utemeljena na šagoljevskom propagandnom naslijeđu, optužujuća uvreda što su je zastupnici stranaka s hrvatskim predznakom iz Livna poslali svojim bošnjačkim susjedima, direktni je napad na mir i suživot u ovom gradiću. 
Ipak, autorstvo nad tim malignim spinom gdje se čitav jedan evropski narod kolektivno konektuje na ISIL i terorizam, pogrešno bi i glupo bilo fakturisati livanjskim HDZ-ovcima. Uostalom, da li još neko normalan vjeruje kako mašta i „komunikacijsko vizionarstvo“ lokalnih intereždžija i zapuštenih radikala na gemištu dopiru do tih visina? 
Nažalost, već predugo se terorizam bošnjačkom narodu podmeće i kreira u samom vrhu hrvatske države. Za kabinetskim stolovima desničarskih jastrebova pozicioniranim od Pantovčaka do Markova trga. Logično, klevetničku matricu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović o hiljadama raspojasanih bjelosvjetskih terorista-povratnika ušuškanih širom BiH i na granicama EU, kao zgodnu političku agendu preuzeo je i njen najvažniji bh. izaslanik Dragan Čović. 
I uzalud demantiji domaćih i stranih sigurnosno-policijskih agencija da se bošnjački narod i ISIL ni u putu nisu sreli. Džaba dokazi i uvjeravanja da se brutalno i uporno laže. Jer, kako je to lucidno primijetio Emir Suljagić, ko još ozbiljan može i želi pregovarati s „isilovcima“...

MINUTA: ISIL i opasna podmetanja

Nedžad Omerspahić svoju hrabrost, humanost, ljudsku veličinu pokazao je na najbolji mogući način. Ovaj mladić kojeg život nije mazio i dovodio ga je u razna iskušenja, velika i bolna, odlučio je donirati bubreg teško oboljelom bh. novinaru Mimi Šahinpašiću.&nbsp;&nbsp; 
Ovaj tridesetogodišnji Sarajlija zna šta znači druga šansa. Jer, i on se kao dijete našao u situaciji da mu je pomoć drugoga bila potrebna. Oštetio je rožnjaču i ostao bez vida. Ovaj heroj vid nije izgubio zahvaljujući donoru, u čijoj se ulozi i on sada našao. Za njegovo dobročinstvo već se pročulo u cijeloj zemlji. Svima nam je Omerspahić nakon ovog poteza postao ponos, dika, uzor. A tako i treba biti. 

Pokazao je i da u Bosni i Hercegovini mnogo humanih ljudi spremnih da pomognu drugima, potvrđuju onu Merlinovu da „nije sreća para puna vreća“. Prava je sreća imati uz sebe, kada smo sretni, a posebno u nevolji, ljude velikog srca koji zauzvrat ne traže ništa, a od sebe daju sve da nekome život olakšaju, pomognu im, pruže podršku u najtežem trenutku!

Veliki heroj

Nedavno je predsjedavajući Vijeća ministara Denis Zvizdić izjavio da je časno biti kandidat SDA za Predsjedništvo BiH. „Časno je i slasno“, elegijski poluglasno, nastavljaju tamburati članovi opasnog familijarno-stranačkog klana čiji je Zvizdić neskriveni adut, favorit, rođak, prst i nokat, sve i svašta...
U toj dvorskoj marisani za kontrolu i moć u vječito vladajućoj stranci (uključujući komandnu odgovornost nad izdašnim finansijskim tokovima), porodica je vazda igrala značajnu ulogu. Tako je bilo jučer. Tako je danas. A ništa se bitno promijeniti neće ni kol'ko sutra. 
Ko u to ne vjeruje, eno mu Dine Konakovića pa nek' ga upita kako politički preživjeti onda kad te nepotizmom združene stranačke kolege ubace u mašinu za mljevenje odmetnutih kadrova. 
Zvizdić je odavno zvanični kandidat svojih bližnjih za fotelju u državnom Predsjedništvu. Ako im to pođe za rukom, uz asistenciju montiranih optužnica i dugih pendreka, k'o gatački sir je prirodno da rođak blickrigom stigne i do čela SDA. 
A nije da se Zvizdić u protekle tri godine nije svojski (po)trudio. Učinio je, naime, apsolutno sve što je bilo do njega da mu se u civiliziranim i demokratskim (evropskim) državama za sva vremena uskrati mogućnost bavljenja politikom. 
Međutim, kod nas je to malo drugačije. Zato je Zvizdić danas tu gdje jeste. A i mi svi skupa s njim. Na samom dnu, u ekonomskom mulju. Tamo gdje se, sjetimo se one stare pjesme, kokuzne duše gnijezde...

MINUTA: Od Zvizdića dva putića

Filadelfija iglsi uspjeli su napraviti prvorazrednu senzaciju i slaviti u Superbolu, gdje su srušili moćnu dinastiju Nju Ingland patriotsa i velikog Toma Brejdija (Brady).„Orlove“ je u historiju poveo kvoterbek&nbsp;Nik Fols (Nick Foles), koji je ušao u historiju kao jedini čovjek koji je ubacio i uhvatio pas za tačdaun, što nikad prije toga nije viđeno.Fols je pred Superbol bio glavna nada Filadelfije, grada koji toliko voli sport, a čiji su navijači propatili kao rijetko ko posljednjih godina.&nbsp;&nbsp; 
Sada su doživjeli totalnu ekstazu, najviše zahvaljujući upravo Folsu, koji uopće nije ni trebao biti tu, da nije došlo do spleta okolnosti.Naime, prvi kvoterbek Filadelfije Karson Venc (Carson Wentz) povrijedio se neposredno prije plej-ofa, a do tada je fenomenalnim partijama vodio Iglse do skora 13:2 u regularnom dijelu sezone. 

Tada su svim navijačima Filadelfije potonule sve lađe i snovi o Superbolu. Morali su se uzdati u čovjeka koji je nešto ranije razmišljao o kraju karijere, jer je u posljednje četiri godine imao skoro isti broj tačdauna kao i presječenih lopti.No, Fols nije čovjek koji odustaje tek tako... Nik Fols rođen je 20. januara 1989. godine u Ostinu.

Meč života!

Legenda kaže da je u kampanji za one prijeratne izbore kandidat Liberalne stranke za Predsjedništvo BiH Nazif Gljiva, dakle, negdje u Bosni, pod utjecajem potapajućeg jesenjeg pljuska, okupljenim simpatizerima obećao izgradnju autoputa „s četiri trake u oba smjera“.
Nakon što pokisla i promrznula raja baš i nije pokazala naročito oduševljenje masovnom cestogradnjom, Gljiva im je, navodno, egzaltirano poručio: „Ako vam to nije dovoljno, onda ćemo cijeli autoput pokriti krovom. Da ne kisnete dok vozite!“Bila istinita ili ne, ova priča najbolje opisuje stanje u vezi s izgradnjom bilo čega ovdje, pa tako i autoputeva. Osim što demonstriraju potpuno političko nesuglasje s ekonomskim vizijama i razvojnim projektima, čelnici vlasti svakodnevno se trude dokazati da vlastitu predizbornu retoriku zapravo baštine na doktrini iz legende s našim poznatim folk-hitmejkerom. 
Tako je, valjda ohrabren nedavnim trilateralnim predsjedničkim sijelom u Ankari, federalni premijer Fadil Novalić poletio da izjavi kako će se „brza cesta prema Tuzli graditi s četiri trake“, dok Bakir Izetbegović obećava projekt stoljeća s izgrađenih (ne budimo sitničavi) tristotinjak kilometara „prstenastog turskog autoputa“. 

Ostalo je nepoznato (a saznat ćemo sve) koliko će nam crijepa trebati da se ti silni kilometri pokriju. Pa da onda, k“o ljudi, ne kisnemo dok vozimo...

MINUTA: Crijep za autoputeve

FM Jam ekipa Frenkie, Indigo i Kontra preksinoć su u Domu mladih održali fenomenalan koncert i tako počeli s regionalnom turnejom u okviru koje promoviraju novi album pod nazivom „Egzil“.&nbsp; &nbsp; 
Adnana Hamidovića alias Frenkieja mnogobrojna publika srdačno je dočekala, a nezaboravnu atmosferu dugo će pamtiti. Nastupom u Domu mladih pokazali su da hip-hop u našoj zemlji nije zaboravljan te da ima još mnogo onih koji ga vole. 

Novi album nezaustavljivog trojca s pravom je za kratko vrijeme postigao veliki uspjeh. Sljedeći koncert je 9. februara u tuzlanskom klubu „Palma“. 

Frenkie je rođen 31. maja 1982. u Bijeljini, gdje je živio do 1992. godine. Nakon što je počeo rat, s porodicom se preselio u Njemačku, gdje je živio do 1998. godine.

Prve korake u hip-hopu napravio je upravo u Njemačkoj, gdje se i susreo s ovom vrstom muzike. Tamo je napisao i prve tekstove koji su tada bili na njemačkom jeziku. Jedne prilike je izjavio da je njemački hip-hop dosta utjecao na njegov današnji stil repanja.

Energični reper

Aspergerov sindrom jedan je od nekoliko poremećaja iz autističnog spektra koji karakteriziraju poteškoće u društvenoj interakciji i ograničeni, stereotipni interesi i aktivnosti. Sindrom se često naziva i blažim oblikom autizma.&nbsp;&nbsp;Slavko Mršević, devetnaestogodišnjak iz Rudog, izbačen je iz škole jer ima ovaj poremećaj. Želio je biti saobraćajni tehničar, ali ga je rukovodstvo škole udaljilo s nastave.&nbsp;

Pljuštala su upozorenja u kojima je stajalo da škola krši sve domaće i međunarodne konvencije i zakone, ali ništa nije pomagalo. Tri puta je išao pred komisiju za procjenu potreba i tri puta je komisija nalagala da mu se omogući nastavak redovnog školovanja. 
Srđan je udaljen iz škole bez ikakvog pisanog akta, čime je porodici onemogućeno pravo na žalbu. U Pedagoškom zavodu RS naveli su da se učenik treba školovati po redovnom nastavnom planu. 

Ombudsmen za djecu upozorio je da je škola povrijedila Zakon o srednjem obrazovanju, a pravo učenika na obrazovanje dovela u pitanje. Ali ništa nije vrijedilo - Srđanu je školovanje zabranjeno. 

Osobe s Aspergerovim sindromom često imaju ograničeno i ponavljajuće ponašanje, interese i aktivnosti, a ponekad ih prate abnormalna intenzivnost i fokusiranost. 

Mogu se držati krutih rutina, kretati se na stereotipne i ponavljajuće načine ili se preokupirati dijelovima predmeta ili teme. Kada se sve ovo zna, postavlja se pitanje ko ima Aspergerov sindrom: Srđan ili sistem koji mu brani školovanje.

Akademik Muhamed Filipović: Samo nam kritičko mišljenje i nauka mogu pomoći

Evropa ni po babi ni po stričevima

Ličnost sedmice Adama Dieng: Lekcija koja se mora naučiti

Borba za mir

Između redova

MINUTA: Evropska unija, bratstvo i jedinstvo

Iron Man stvarnog svijeta

MINUTA: Ruska čizma

Lider Evrope

MINUTA: ISIL i opasna podmetanja

Veliki heroj

MINUTA: Od Zvizdića dva putića

Meč života!

MINUTA: Crijep za autoputeve

Energični reper

Aspergerov sindrom

Kolumne

Akademik Muhamed Filipović: Samo nam kritičko mišljenje i nauka mogu pomoći

Evropa ni po babi ni po stričevima

Ličnost sedmice Adama Dieng: Lekcija koja se mora naučiti

Borba za mir

Između redova

MINUTA: Evropska unija, bratstvo i jedinstvo

Iron Man stvarnog svijeta

MINUTA: Ruska čizma

Lider Evrope

MINUTA: ISIL i opasna podmetanja

Veliki heroj

MINUTA: Od Zvizdića dva putića

Meč života!

MINUTA: Crijep za autoputeve

Energični reper

Aspergerov sindrom