Ubrzo je, nažalost, došlo do poznate krize u enklavi Srebrenica, koja je sama po sebi isturila mene u centar interesa britanske javnosti, i ne samo nje, već cijele svjetske javnosti, jer su me sve novine, televizijske i radiostanice počele pozivati da dajem izjave i učestvujem u programima koje su oni povodom tog zbivanja organizirali.&nbsp;&nbsp; 
BBC prednjačio&nbsp;Mislim da je jedinstven slučaj da jedan ambasador u toku mjeseca 64 puta nastupi u različitim televizijskim i radioemisijama u organizaciji svih kuća koje imaju svoja predstavništva u Londonu, od BBC-a pa nadalje. Mogu reći da sam taj mjesec proveo uglavnom krstareći ogromnim Londonom iz jedne u drugu televizijsku kuću i radiostanicu. 
Taj angažman nije bio jednostavan niti propagandni, nego prije svega se kroz tu aktivnost odvijala jedna veoma teška borba protiv ogromnih falsifikata koje su u ratu proizvodile brojne medijske kuće s BBC-jem na čelu. 
Način na koji su vodeći ljudi tih kuća postupali sastoji se u tome da formalno daju prava predstavniku Bosne i Hercegovine da govori, ali mu sistematski suprotstavljaju govornike suprotnog stava i ponašanja kako bi neutralizirali efekte onoga što je rečeno, a sve pod maskom jednakog prava svih strana da iznosi svoje mišljenje. 
Međutim, ono što sam zapazio odmah je činjenica da BBC nije nijedanput bio u stanju da u emisiju pozove stvarnog predstavnika srpskih snaga koje vode rat protiv Bosne i Hercegovine. 
To je bila slaba tačka ponašanja redakcije BBC-ja i ja sam čekao priliku da takvo ponašanje demaskiram. Ove emisije su obično bile u vrijeme koje se zove prime time, poslije 20 sati, a vodio ih je jedan od najpoznatijih njihovih voditelja i komentatora. 
Oni nisu znali da ja poznajem dobro srpski svijet i savršeno dobro razlikujem bosanske Srbe i Srbe iz Srbije i kad su jednoga dana pozvali mlađeg čovjeka koji se predstavio kao predstavnik bosanskih Srba, odlučio sam raščistiti situaciju. Optužio sam voditelja da obmanjuje britansku i svjetsku javnost time što u emisiju dovodi čovjeka koji nije autentični predstavnik bosanskih Srba, nego politički agent Srbije, i da dopušta tom čovjeku da iznosi laži.

Fatalna greška
Očekivao sam da će mi voditelj parirati tako što će ustvrditi da čovjek ima pravo da iznosi svoje mišljenje i da može biti angažiran od bosanskih Srba, a to je bila fatalna greška voditelja jer sam mu uzvratio tvrdnjom da bi on kao voditelj tako važne emisije na tako važnoj televiziji morao da razlikuje statement of facts of statement of opinion (saopćenje činjenica i saopćenje mišljenja). 
Naprimjer, na govornikove riječi da su „Srbi bili uvijek većinsko stanovništvo Bosne, da je Bosna pripadala Srbiji i da su Srbi u Bosni uvijek bili proganjani”, ustvrdio sam da se radi o historijskim činjenicama, a te su činjenice u interpretaciji sagovornika teške laži i nemaju nikakve veze s mišljenjem, jer se mišljenje odnosi na činjenice, a ne na konstataciju činjenica. 
Zbog toga sam zatražio da redakcija emisije smijeni voditelja, jer je očevidno u službi jedne strane i dopušta takve manipulacije koje nisu dostojne jedne televizije kakva BBC želi da bude. Ovim istupom sam potpuno razbio tu emisiju i više se nikad u kasnijim emisijama taj voditelj nije pojavio niti se desio slučaj da mi je u emisiju doveden takozvani predstavnik druge strane. 
Ovaj slučaj je još više pobudio interes kod različitih televizijskih kuća pa su me brojne, kao što su one za Srednji istok, američke, holandske, njemačke, počele intervjuirati i tražiti mišljenje. 
Nažalost, mi smo, izgleda, unaprijed bili izgubili bitku za Srebrenicu i to po prokušanoj metodi koju zapadna diplomatija primjenjuje, a to je da sami sebe lišimo i prava i mogućnosti da odlučujemo o svojoj sudbini. 
Pristali smo na to da predamo enklavu Srebrenice Srbima, demobilišući prije toga naše oružane snage, a da im nismo osigurali sigurno povlačenje na slobodni teritorij. Zatim je naš ministar vanjskih poslova na konferenciji za štampu u Hagu izjavio da Vlada BiH nije smatrala potrebnim da se prethodno evakuiraju naši razoružani vojnici i stanovništvo, jer je željela da Srebrenica i nadalje ostane multietničko područje. 
Mene je šokirala takva izjava ministra koji je pokazao da pojma nema o Bosni, o sudbini Bošnjaka i o tome s kim imamo posla.&nbsp;A, cjelokupno historijsko iskustvo i pogotovo iskustvo rata koji je trajao pokazalo je da Srbi ne ratuju samo za teritorij ili vlast, nego ratuju za eliminaciju Bošnjaka s određenog teritorija i to svim mogućim metodama, od najsigurnije, a to je masovno uništavanje stanovništva, do one manje kao što je njegovo raseljavanje po svijetu.

Akademik Muhamed Filipović: Teška borba protiv medijskih falsifikata

Kada u Evropsku komisiju KONAČNO stignu „usaglašeni“ odgovori Bosne i Hercegovine na famozni Upitnik, bit će to još jedna blamaža ove naše države. 


U Briselu su već svikli na to. Zato BiH i ne tretiraju ozbiljno. Ona je na samom kraju procesa približavanja Evropskoj uniji. Ipak, dva odgovora na jedno obično statističko pitanje previše je čak i od Sarajeva!

Denis Zvizdić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH, ključni je akter i krivac i za ovaj skandal.&nbsp;&nbsp; 
On je, naime, slavodobitno objavio da su svi odgovori na Upitnik „usaglašeni“. Smotano i nepamento pokušao je sakriti šta je odgovoreno Briselu. Među odgovorima našle su se i brojke o broju stanovnika ove napaćene države. U jednoj koloni su cifre koje je priznala i podržala EU, a u drugoj brojke koje je oborio čak i Ustavni sud. 

Zvizdić je nonšalantno pogazio obje institucije i cifre spakovao u kovertu za Brisel. 

Već je postala urbana legenda da japanski zvaničnici izvrše harakiri zbog toga što voz zakasni na neku stanicu par minuta. U BiH, naravno, niko ne očekuje harakiri od Zvizdića. Ali, njemu ne pada na pamet ni da se izvini, objasni... A možda bi i htio, ali ni to ne umije. 

Upitnik jeste krajnje tehnička stvar. On treba pokazati realno stanje u jednoj državi. No, odgovori ni u kojem slučaju ne mogu pokazati da država koja želi u EU ne poštuje čak ni svoj Ustavni sud! 

Bosna i Hercegovina s „premijerom“ Zvizdićem oborila je sve rekorde u Briselu skupljanjem odgovora na Upitnik. Sve vrijeme i razumijevanje koje su našoj zemlji priskrbili brojni evropski prijatelji, naši diplomati... Zvizdić je pomnožio s nulom jednim nepotrebnim i sasvim truhlim kompromisom. 

Političar koji se transparentno nameće za kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, ne umije iznjedriti razuman kompromis ni o jednoj (običnoj) brojci!

Zvizdić je davno trebao nestati s političke scene ove države. I za njegovo i za naše dobro. 

Ali, bolesna ambicija to mu ne dopušta. Želja da je u fotelji jača je od svega. Nit' pameti ima, nit' se čega stidi!

Još jedna blamaža

Za izradu jedne perike potrebno je šest donatora i osam dana. Vrijedno ih prave u Udruženju „Srce za djecu koja boluje od raka u FBiH“ na radionicama „Moja kosa, tvoja kosa“.&nbsp;&nbsp; 
Pod palicom direktora Udruženja Fikreta Kubata do sada su ih napravili 11 i uručili ih najmlađima. 

Kubat ovim i brojnim drugim projektima pokazuje da najmlađi pacijenti koji trenutno biju životne bitke nisu zaboravljeni. Za njihove porodice koje dolaze izvan Sarajeva pokrenuo je gradnju Roditeljske kuće, čime je bolesnim mališanima olakšano bar toliko da njihovi roditelji mogu biti uz njih. 

Kada je ponestalo novca za rad, organizirao je donatorske večeri, humanitarne akcije, govorio da mališani ne bi morali patiti i zbog nebrige društva i države. 

Fikret Kubat rođen je 23. marta 1976. u Visokom.

Borac za teško bolesnu djecu

Činio je fudbal većim od pukog guranja lopte između dva gola, nekom vrstom sportske umjetnosti, divili su mu se širom svijeta proteklih 20 godina, uživali u njegovi majstorijama...&nbsp;&nbsp; 
Ronaldinjo (Ronaldinho) tamo prije nešto više od deset godina bio je idol milionima u rodnom Brazilu, Parizu, Barceloni, Milanu... Čarobnjak uvijek nasmijanog lica odlučio je zatvoriti svoju fudbalsku priču, barem kada je u pitanju igračka karijera.

Njegova priča počinje 21. marta 1980. godine u Porto Alegreu. Fudbalom se počeo baviti u Gremiju, iz kojeg je 2001. prešao u Pari Sen Žermen. Najbolje igre pružao je Barceloni, s kojom je 2006. postao prvak Evrope. Kasnije je nosio dres Milana, Fluminensea, Keretara...

U dresu reprezentacije Brazila bio je svjetski šampion (2002.) i osvajač krune u Južnoj Americi (1999.). Dva puta proglašavan je za najboljeg fudbalera na svijetu, 2004. i 2005.

Odlazak čarobnjaka

Naslušali smo se proteklih dana ko sve grli Bosnu i Hercegovinu, bilo geografski, poput Hrvatske, ili politički, poput Srbije. Naravno, nema niti može biti znaka jednakosti između onih koji bi da s Bosnom dijele sazviježđe NATO-a i EU i onih koji još sjede na dvije stolice - između Moskve i Brisela.

Dakako, važno je podsjetiti da BiH s Hrvatskom doista dijeli hiljadu kilometara evropske granice i da je bosanski put u Evropu na zapadu, a ne istoku.Ali, nakon svega, jasno je i da BiH može opstati samo u evropskom zagrljaju, a to nije nužno komšijski steg. 

Valja to raščlaniti, posebno ako se susjedi otvoreno ili kamuflirano inertno stavljaju na stranu antibosanskih snaga u bh. državi i kao da jedva čekaju prvu priliku za njeno rasturanje. Prečesto zivkanje Milorada Dodika u Beograd, a Dragana Čovića u Zagreb, ne govori baš u prilog da se Srbija prije svega, a onda i ne sasvim evropski sazrela Hrvatska, doista ne miješaju u unutrašnja pitanja u BiH. 

No, i Sarajevu bi najpametnije bilo da odmah prestane s prozivanjem Beograda, a posebno Zagreba, za unutrašnje političko vrenje u BiH i da se maši posla, dovršavajući Upitnik za članstvo u EU. 

Uostalom, jasno artikuliran iskorak koji je, evo, u našoj zemlji napravila Kolinda Grabar-Kitarović pokušaj je da se anuliraju višemjesečne medijske i političke histerije zbog njenih nespretnih izjava ili stavova o Bosni, koji se ne podudaraju s viđenjem EU i Amerike. 

Čak i uz potrebnu obazrivost i izoštreni vid - na kakvim to stolicama sjede Dodik i Aleksandar Vučić u Beogradu, Bosanci više nemaju alibi da se kriju iza paravana vlastite političke nepreduzimljivosti, pravdajući se nesavršenim Dejtonom. 

Dobro, a ne savršeno jeste ono što već odavno treba Bosni.
&nbsp;

Evropski zagrljaj

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović jučer je u Sarajevu, na početku trodnevne posjete BiH, govorila biranim, učtivim, za političke prilike i neuobičajenim riječima. 


Pred novinarima je Grabar-Kitarović izgovorila da Hrvatska geografski grli BiH, pa se nada da će tako biti i u drugom smislu, dajući do znanja Bosancima i Hercegovcima da u tom zagrljaju možemo biti mirni.

Zbog činjenice da možda nismo dobro shvatili izjave i gestove što su iz zvaničnog Zagreba kretali prema Sarajevu, predsjednica Hrvatske tvrdi da se stvarala negativna klima u medijima, da se puno stvari izvlačilo iz konteksta.&nbsp;&nbsp; 
I tu joj se može dati za pravo. Osim u slučaju „odlazak u Ankaru“, jer se tu nije puno moglo izvlačiti iz konteksta. 

Činjenica je da je u Tursku otputovala ne bi li u ime hrvatskog naroda u BiH zatražila pomoć od turskog predsjednika u konačnom usaglašavanju Izbornog zakona. Kao da nas nema ili nema potrebe za nama u tom dijalogu. 

Kad, eto, i to zaboravimo, jer se s tog sastanka i nema šta upamtiti, ostaje činjenica da, ne samo što smo susjedi nego i zbog činjenice da su Hrvati u BiH konstitutivan (dakle, ravnopravan) narod, Hrvatska mora BiH doživljavati i uvažavati kao ravnu sebi.

Hrvatska i BiH povijesno, kulturno, ekonomski, žive zajedno i tu činjenicu nisu i neće izbrisati brojni problemi, koje smo s vremenom savladavali. Zato je u pravu predsjednica Grabar-Kitarović kad kaže da, osim potpore ravnopravnosti Hrvata, mora pružati potporu i drugim narodima. 

Za početak je i nova vrsta dijaloga Zagreba i Sarajeva dovoljna. Dovoljno je priznati greške, a bilo ih je, i otvoreno o njima govoriti. 

Sve što se izvuče iz konteksta dobije novi kontekst!

Novi dijalog

Damir Džumhur ovih dana u Melburnu ispisuje najljepše stranice bosanskohercegovačkog tenisa. Ono što je još nedavno izgledalo nemoguće, postalo je realnost.&nbsp;&nbsp; 
Uvjerljivo je prvi reket BiH prošao dva kola Australian Opena. Nakon što je pobijedio Italijana Paola Lorencija (Lorenzi) u maratonu od pet setova, pomeo je domaćeg igrača Džona Milmana (John Millman). Zahvaljujući Džumhurovim prošlogodišnjim uspjesima, ova dvojica tenisera su na ATP listi iza njega, pa su ove pobjede i očekivane. Zašto ne i očekivati ovakve rezultate od nosioca na prvom gren slemu sezone? 

Ali, do tog statusa trebalo je doći, a Džumhura je tu dovela sjajna prošla godina u kojoj je rušio sve pred sobom. Dokazao se, još jučer tek talentirani teniser postao je majstor ovog sporta, kojeg ni oni najbolji ne smiju potcijeniti. Tako mu pristupa i naredni protivnik, Rafael Nadal.

Španac jučer kaže da je Džumhur mnogo napredovao od njihovog posljednjeg 
meča i da ga jedno može pobijediti ako bude igrao u jačem ritmu, bude agresivniji. Zato u petak možemo opušteno uživati i posmatrati kako naš Džumhur iz svjetskog broja jedan izvlači maksimum, i ko zna...

Damir Džumhur rođen je 20. maja 1992. godine u Sarajevu. Do sada je u karijeri od turnira zaradio više od dva miliona dolara.

Sarajevski majstor

U malom američkom gradu Utika, koji broji 60.000 stanovnika, svoj novi dom našao je veliki broj Bosanaca i Hercegovaca. Jedan od njih je i Rifet Begić, čovjek koji je najzaslužniji što ćemo od naredne sezone u američkoj profesionalnoj UPSL nogometnoj ligi (četvrti rang takmičenja) imati i prvi bosanskohercegovački klub – FC Krajišnik.&nbsp;&nbsp; 
Taj tim trenutno nastupa u amaterskom rangu, a kako već odavno bilježi sjajne rezultate i odskače od ostalih američkih timova, apetiti su porasli, pa se generalni menadžer kluba Begić odlučio na hrabar potez – da se oproba i u profesionalnom nogometu, a samouvjereno najavljuje da će Krajišnik u doglednoj budućnosti zaigrati i u elitnom razredu američkog nogometa – MLS-u.

Historija FC Krajišnik vrlo je bogata, klub je formiran 1997. godine. Ideja o osnivanju i formiranju potekla je od Begića i Nedžada Kajtezovića. Inače, sjajna je ovo prilika i za sve talentirane trenere i nogometaše iz BiH, koji žive u Americi, da se priključe prvom bh. profesionalnom klubu u SAD.

Menadžer s vizijom

Sve što se ovih dana vidjelo i čulo o pripadnicima „Srbske časti“ koji marširaju po Republici Srpskoj, pa i prostorom njenog najvišeg zakonodavnog tijela, ruku na srce, debelo služi na nečast naroda iza čijeg se ime zaklanjaju.One koji su devedesetih godina u Bijeljini, Zvorniku, Brčkom... preživjeli susret sa Arkanovim zločincima, „humanitarci“ okupljeni u „Srbskoj časti“ što se ovih dana ukazuju na naslovnicama domaćih medija neodoljivo su, ne samo likom i uniformama, već i mirnodopskom biografijom, podsjetili na vremena od prije dvadeset i pet godina.

Baš kao nekad među Arkanovim, tako su i među ovdašnjim pripadnicima „Srbske časti“, svoje mjesto našli mozgovi raznih vrsta kriminala, čija se „humanitarna djelatnost“ kojom pravdaju svoje postojanje, prema navodima ministra sigurnosti BiH, nerijetko svodi na reket, razbojništvo, ucjenjivanje, dilanje droge itd. 
Dakle, već viđeno!

Tačno je da je trenutna priča o „Srbskoj časti“ i bilderima u crnim odorama dobro došla aktuelnoj vlasti u Republici Srpskoj da se bar nakratko odmori od pitanja gladnih sunarodnjaka, posebno demobilisanih boraca, o razlozima njihgovog teškog egzistencijalnog stanja. 

Kako bi gladna usta zanijemila, vlast je sve svoje snage usmjerila u odbranu ove organizacije, dajući prostor likovima poput izvjesnog veterana Duška Vukotića iz Zvornika da, umjesto o problemima populacije koju predstavlja, gudi o tobožnjoj časti. „Srbske časti“. Možda je prevara donekle i uspjela, ali ne zadugo! 

Naime, podaci koji su procurili u javnost govore da sve što se veže za organiziranje ove družine zaslužuje ozbiljnu posvećenost ne samo domaćeg pravosuđa, već i međunarodnih organizacija plaćenih da nadgledaju mir i red u ovoj zemlji. 

Što prije krenu na posao, to bolje za sve nas.

Srbska nečast

Moglo bi se s veoma mnogo razloga tvrditi da HDZ BiH, odnosno oni koji sebe vide kao jedine predstavnike hrvatskoga naroda i to smatraju svojim monopolom, vode kampanju za promjenu izbornog sistema kako bi tim izmjenama, odnosno stvaranjem posebnih izbornih jedinica za Hrvate, na mala vrata uveli ustavnopravnu podjelu teritorija na bošnjački i hrvatski dio i time uspostavili osnovu za obnovu „Herceg-Bosne”.&nbsp;&nbsp; 
Pravni identitet

Prevelika uloga nacionalnih identiteta u ustavnopravnim i političkim odnosima za ostatak teških ratnih prilika koje su djelovale na sadržaj Dejtonskog sporazuma, nikako nije smjela biti trajna osnova života bosanske države niti demokratskih odnosa u njenom političkom životu, a što se u svim obrazloženjima samoga sporazuma redovito naglašava. 

Od samoga početka bilo je jasno da uspostavljeni mir mora da vodi demokratskom razvoju Bosne i Hercegovine kao univerzalno priznate jedinstvene države i članice Ujedinjenih nacija. Pravni identitet BiH održan je u formi u kojoj je bilo moguće da se održi s pretpostavkom da će mir i demokratski razvoj u zemlji, a pogotovo eventualna integracija BiH u Evropsku zajednicu, anulirati sve nasilno stvorene i iznuđene, a u praksi apsolutno dezavuirane promjene u njenom ustavnopravnom i političkom poretku. 

S obzirom na sve činjenice, od najveće opasnosti je proces političkog razvoja koji bi ojačao osnove i izvore stvaranja zasebnih nacionalnih država na tlu BiH. 

A hrvatski zahtjev da se formiraju posebne izborne jedinice za Hrvate ne znači ništa drugo nego rezervaciju teritorija i uvođenje tih teritorija u politički sistem, koje treba da budu osnova budućih nacionalnih država. 

Slučaj „Komšić” 

Najbitnija osnova jeste stvaranje političkog sistema u kojem se osnovno građansko pravo, a to je pravo čovjeka da svojim glasom određuje sopstvenu sudbinu, uvjetuje pripadnošću određenoj nacionalnoj grupaciji i podliježe arbitru nacionalnog identiteta, tj. vladajućoj stranci ili oligarhiji koja je uzela sebi monopol da određuje ko pripada, a ko ne pripada određenoj naciji i ko ima višak prava na određenoj teritoriji u odnosu na one građane naše države koji ne pripadaju naciji koja tom teritorijom vlada. 

Tvrdnje predstavnika HDZ-a da izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH predstavlja negiranje prava Hrvata da biraju sebi Hrvata za predstavnika u tom organu su besmislene s obzirom na činjenicu da je Željko Komšić Hrvat.

Niko nema pravo, a najmanje Čović, da osporava činjenicu da je Željko Komšić Hrvat. Međutim, iako nije nezakonito, kandidiranje Komšića od socijaldemokratske opcije je svakako politički nekorektno, jer je upotrijebio biračko tijelo socijaldemokratije da izabere predstavnika hrvatskog političkog establišmenta. 
Zašto Lagumdžija nije sebe kandidirao

Nekorektnost postupka ondašnjeg vodstva socijaldemokrata, kada je Komšić kandidiran i izabran za hrvatskog člana Predsjedništva, jeste u tome što su oni pragmatički cilj pretpostavili principijelnom stavu u odnosu na predstavljanje naroda. 

Da su postupali principijelno, oni bi, kako god da su predložili Komšića za predstavnika Hrvata, predložili i Lagumdžiju za predstavnika Bošnjaka ili nekog člana SDP-a srpske nacionalnosti za predstavnika Srba, jer legitimitet svaki predstavnik dobiva glasovima koje dobije na izborima, a opravdava svojim ponašanjem i stavovima koje zauzima. 

Suština funkcije člana Predsjedništva je da vodi brigu o interesima naroda koji predstavlja, ali istovremeno i u skladu s interesima svih drugih građana države kojom počinje da upravlja kao član najvišeg političkog tijela. 

(Sutra: Zašto se Kolinda Grabar-Kitarović treba izviniti Bošnjacima)

Akademik Muhamed Filipović: Opasni pokušaj stvaranja zasebnih nacionalnih država

Poslije sramotnog plasmana na 84. poziciju od 146 rangiranih zemalja časopisa „Forbes“ o povoljnosti poslovne klime, stižu i crne prognoze Svjetske banke, čije projekcije govore da će u ekonomskom pogledu 2018. godina biti mnogo teža od one koju smo nedavno ispratili.

Epilog je to četverogodišnjeg, pardon, višedecenijskog nerada vlasti okupljene oko jednih te istih, koji su se i u posljednjem mandatu potrudili da pričaju o reformskom putu BiH, a da pritom ništa ne (u)rade. Zbog njihovog nerada bit ćemo kažnjeni svi mi, jer će zemlje regiona i dalje napredovati, dok će evidentna politička nestabilnost našu državu gurati u još veću propast i beznađe. Upravo je temelj ekonomskog oporavka svake države, pa tako bezbeli i BiH, politička stabilnost kao najbitniji preduvjet za privlačenje stranih investicija. Nas investitori zaobilaze u širokom luku, a i oni koji dođu i vide s kakvim birokratskim aparatom imaju posla, brže-bolje kupe mašine i odlaze istočnije.&nbsp;&nbsp; 
U protekle četiri godine naslušali smo se bajki o novim investicijama, novim zapošljavanjima, infrastrukturnim radovima... Ali bismo, k'o biva, konkretne efekte trebali osjetiti u izbornoj 2018. godini, kada će se po dobro oprobanim receptima zamazivati oči glasačkom tijelu. Zbog takvih nerealiziranih obećanja nekome bi trebao porasti nos kao u bajci Karla Kolodija (Carlo Colodi), dobro znanom „Pinokiju“. 

No, matematika je egzaktna nauka i ako su stručnjaci Svjetske banke obznanili još crnje prognoze za 2018., onda svako od nas treba staviti prst na čelo i zapitati se: „Do kada će nas više lagati?“ 

Rast BDP-a od oko tri posto, gore ili dolje, nije rast koji može ovoj državi donijeti boljitak i bolju budućnost. Rast od sramotnih 2,7 posto, koliko nam prognoziraju u Svjetskoj banci za 2018. godinu, posljednji je signal za uzbunu. 

Nažalost, u najavi su još žešća politička trvenja, u još jednoj beskrupuloznoj političkoj utakmici, na gubitku će biti samo obični građani. Oni će mnogima biti moneta za potkusurivanje u izbornoj kampanji, dok će naša država tonuti ka dnu na listi najsiromašnijih zemalja svijeta.

Signal za uzbunu

Samo istinski borac kao što je Dževad Delić, direktor kompanije „Steelmin“ iz Jajca, može u ovako kompliciranom sistemu kakav je u našoj državi, iz godine u godinu ostvarivati pozitivne poslovne rezultate. 

Samo pravi profesionalac i menadžer s vizijom može u sve tmurnijoj bh. ekonomskoj stvarnosti uspješno voditi kompaniju sa 80 uposlenih kojom se ponosi i investitor iz Velike Britanije. 

Praktično, nevjerovatno zvuči i vijest da se u godini kad Svjetska banka daje crne prognoze, Delić odlučuje pokrenuti i proizvodnju ferosicilija i tako osigurati posao za još oko 300 radnika. 

Direktor ove kompanije iz Jajca dugo godina je bio izbjeglica u Australiji. Tu je "naučio znanje" i osigurao solidne uvjete za život. 

Želja za rodnom grudom ipak je prevagnula, pa je napustio lagodan život u Australiji i vratio se u Jajce kako bi pokrenuo posao. Uspio je i investitora iz Velike Britanije ubijediti da uloži novac u ovaj bh. grad. A sve to kako bi se borio s vjetrenjačama, ili nerazumijevanjem bh. političara.

Ne zarađuje milione, rijetko je na naslovnicama, ali je, nema nikakve sumnje u to, svjetska klasa.&nbsp;Benjamin Burić bio je naš najbolji rukometaš u kvalifikacijama za odlazak na Svjetsko prvenstvo 2019. godine u Danskoj i Njemačkoj.&nbsp;&nbsp; Fenomenalni golman briljirao je u preksinoćnjoj pobjedi nad Švicarskom u Tuzli, ali zbog administrativnih propusta „Zmajevi“ još nisu sigurni hoće li igrati u baražu. 
Burić je u utakmici velikog značaja za obje ekipe imao čak 20 odbrana i još jednom pokazao zašto ga je njemački velikan Flensburg i evropski prvak iz 2014. godine kaparisao još prošlog septembra. 
Rođen je 20. novembra 1990. godine u Doboju. Nakon nastupa za Maglaj, Izviđač i Borac iz Banje Luke, otišao je u inozemstvo.&nbsp;Odlične igre u slovenskom Gorenju donijele su transfer u njemački bundesligaš Vecla, čiji je član bio do kraja ove sezone, kada postaje golman Flensburga. 
Njegov brat blizanac Senjamin je, također, rukometni reprezentativac BiH.

Svjetska klasa

U ljubavi i ratu, kažu, cilj opravdava sredstvo. I u politici. Naročito u BiH. Da nije bilo Nikole Makijavelija, italijanskog filozofa, ne bi bilo ni makijavelista. Možda bi se sljedbenici te filozofije zvali po bh. političarima. Cilj je jedan - pobijediti na izborima. Osvojiti što je moguće veći dio kolača zvanog vlast.&nbsp;&nbsp;

Sredstva su različita. Od forsiranja lažnih stranačkih programa za oporavak ekonomije, otvaranja stotina hiljada radnih mjesta, pa do mahanja granicama, izmišljanja nekih uopćenih problema koji s gladnim trbuhom Save, Ivana i Muje nemaju nikakve veze... 
Pa je često sredstvo za osvajanje kolača i lažni patriotizam, koji po pravilu prijeđe u najtvrđi oblik nacionalizma. 
Međutim, davno oprobana priča o ratu i novim sukobima, nažalost, i danas pije vode. Pokazuje to i pojava „Srbske časti“, u kojoj članstvo mahom uzeše okorjeli kriminalci, dovođeni u vezu s prostitucijom, lihvarstvom i organiziranim kriminalom.&nbsp;No, to nije bitno. Bez obzira na to što su svoje biografije članovi ovog udruženja napunili kriminalnim djelima, neko ih je pustio u malu salu Narodne skupštine Republike Srpske. 
Jučer su i iz NDP-a pitali ko je pustio samozvane paravojnike u malu salu NSRS. Bitno je da samoprozvani kriminalci sebe nazvaše paravojnicima i uz, nadasve simbolično ime „Srbska čast“, dovoljno su oružje u rukama politike da posluže za podizanje tenzija i provokacija s ciljem držanja u strahu preostalog stanovništva u RS. 
Nije bitno ni to što ne posegnuše za gramatikom srpskog jezika kad su davali ime i ne izjednačiše suglasnike („b“ prelazi u „p“ ispred „s“) pa ne dadoše ime „Srpska“ umjesto „Srbska čast“. 
Nažalost, bliže se izbori, čeka nas prljava predizborna kampanja. Opet bildanje nacionalizma. Čekaju nas prijetnje ratovima, huškanja, upiranja prstom u drugoga, izmišljanja lažnih neprijatelja i sve to pred kamerama da se etnosi koncentriraju, zbiju redove i da glasaju za svoje vođe. Priča o „Srbskoj časti“ se pojavljuje slično kao i priča o ruskim vojnicima Kozacima uoči izbora 2014. godine.&nbsp;

Bildanje nacionalizma

Kad sam čuo za odluku Željka Komšića da će se ponovo kandidirati za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, podsjetila me ta vijest na često izrečenu ocjenu koju je moguće naći u radovima o primjerima djela naše usmene književnosti koje je bilježio Vuk Karadžić. Kad bi našao varijante jedne te iste poslovice, izreke ili stiha, on bi zapisao: „Isto to samo malo drugačije.“

<h2>Velike štete</h2>

Ono što su učinili, prvo Željko Komšić obznanivši namjeru da se kandidira za hrvatskog člana Predsjedništva, a zatim odmah i Nermin Nikšić, koji je izjavio da će SDP podržati tu kandidaturu, jeste ponavljanje već viđenog i, nažalost, već dokazano štetnog postupka krađe pozicije člana Predsjedništva od Hrvata. Međutim, moja uvjerenost da je autor te ideje bio Zlatko Lagumdžija, služeći se članom SDP-a Željkom Komšićem, sada mora biti korigirana u tom smislu da je stvarni autor te ideje, najvjerovatnije, bio sam Komšić, a ne Lagumdžija. 



Ne smije se dopustiti da funkcija člana Predsjedništva postane ustavnoproizvodna pozicija. Stoga se postupak Komšića i Nikšića ne može ocijeniti drugačije nego kao neodgovorno i negativno miješanje u proces smirenja u zemlji, koji zavisi od uspjeha odgovornijih snaga u državi da nađu rješenje kojim će biti onemogućene krađe pozicija upotrebom nekvalificiranih glasova i u izboru ljudi će predstavljati interese određenog naroda i države kao jedinstvene cjeline. 


Respektabilna snaga


Cijela ta igra je utoliko štetnija što je u toku aktivnost i diplomatije i politike u našoj zemlji i u okviru regije da se prevaziđe kriza povjerenja koju je u naš politički život unijela diverzija Lagumdžije i Komšića, a i koju sada dvojac porijeklom iz iste političke laboratorije pokušava da reprizira. 


Istina je, kada jedna politička, nekad respektabilna snaga spadne na nivo da joj preostaju samo diverzije kao politički potezi, tada je jasno da se ta politička snaga mora na prvom mjestu pozabaviti sama sobom i pokušati pronaći politiku koja je utemeljena na razumijevanju političkih odnosa u svijetu i u zemlji i ponuditi rješenja za kapitalne probleme zemlje i naroda, a ne praviti od politike cirkus.

 
Politička, a ne ustavotvorna pozicija


Međutim, ako se uvažavaju priroda našeg političkog sistema i posljedice odnosa koje on proizvodi, onda se mora znati i poštovati činjenica da je položaj člana Predsjedništva u našem političkom sistemu politička, a ne ustavotvorna pozicija i ona, logikom političkih odnosa koji u zemlji vladaju, pripada onoj političkoj snazi koja je vladajuća u određenom nacionalnom političkom tijelu, što u našem političkom sistemu ni u kom slučaju nije SDP, nego vladajuća politička snaga u hrvatskom narodu. Svaka promjena odnosa i izlazak izvan okvira koji vladaju izaziva poremećaj u funkcioniranju političkog sistema i nanosi velike štete i državi i političkim odnosima u njoj.

Ugledni akademik piše za „Avaz“: Političke diverzije

Predsjednik Evropske komisije (EK) Žan-Klod Junker (Jean-Claude Juncker) možda i u najbolje vrijeme podsjetio je lidere Evropske unije (EU) da ova naddržavna organizacija ima obaveze prema zemljama na zapadnom Balkanu.&nbsp;&nbsp; On je na dan kad je predsjedavanje EU preuzela Bugarska podsjetio čelnike evropskih država na greške Brisela iz devedesetih godina prošlog stoljeća zbog kojih se na Balkanu desilo zlo. Snažne poruke uputio je Junker kazavši da EU sebi više ne može dopustiti da ovu regiju ostavi bez pažnje i da se zemljama Balkana mora osigurati evropska budućnost, koju i zaslužuju. 
Junker je procijenio da su se u regiji počeli dešavati određeni procesi slični onima iz devedesetih, pa je odlučio na zalasku svog mandata predsjednika EK najaviti i službenu posjetu zemljama zapadnog Balkana da bi još jednom uvjerio domaće lidere u neupitnost evropske perspektive. Perspektive mira, saradnje nasuprot ratu i sukobima. 
Junker je rođen 9. decembra 1954. godine u Luksemburgu, lider&nbsp;je Hrišćansko-socijalne narodne partije, a bio&nbsp;je premijer i ministar finansija Luksemburga.

Akademik Muhamed Filipović: Teška borba protiv medijskih falsifikata

Još jedna blamaža

Borac za teško bolesnu djecu

Odlazak čarobnjaka

Evropski zagrljaj

Novi dijalog

Sarajevski majstor

Menadžer s vizijom

Srbska nečast

Akademik Muhamed Filipović: Opasni pokušaj stvaranja zasebnih nacionalnih država

Signal za uzbunu

Menadžer s vizijom

Svjetska klasa

Bildanje nacionalizma

Ugledni akademik piše za „Avaz“: Političke diverzije

Poruke za budućnost

Kolumne

Akademik Muhamed Filipović: Teška borba protiv medijskih falsifikata

Još jedna blamaža

Borac za teško bolesnu djecu

Odlazak čarobnjaka

Evropski zagrljaj

Novi dijalog

Sarajevski majstor

Menadžer s vizijom

Srbska nečast

Akademik Muhamed Filipović: Opasni pokušaj stvaranja zasebnih nacionalnih država

Signal za uzbunu

Menadžer s vizijom

Svjetska klasa

Bildanje nacionalizma

Ugledni akademik piše za „Avaz“: Političke diverzije

Poruke za budućnost