Na turnir je došao kao šesti nosilac, a kroz njega prošao autoritetom prvoga. Pobjeda Damira Džumhura na ATP 250 turniru u Moskvi sve nas je obradovala, ali nikoga nije iznenadila. Nešto već viđeno, prošlog mjeseca u St. Peterburgu.

Skroman je bio naš najbolji teniser kad je pokušao objasniti da je imao i malo sreće u pobjedi u finalu nad Litvancem Rikardasom Berankisom (Ricardas). Jednom sreća može pomoći, ali njegovi uspjesi govore nešto drugo. Već je svima jasno da je izrastao u izuzetnog tenisera. 

Prisjetimo se njegovog ovogodišnjeg niza, još od avgusta i polufinala u meksičkom Los Kabosu, pa finala Santo Dominga i Vinston Salema, tri kola US Opena, trijumfa u St. Peterburgu i polufinala Šenzena, sve do jučerašnjeg osvajanja Moskve. Možemo konstatirati da su u pitanju kontinuitet i kvalitet.

Prvi reket BiH je danas 31. igrač svijeta, sa sjajnim izgledima da već ove sedmice u Beču uđe u Top 30.

Damir Džumhur je rođen 20. maja 1992. godine u Sarajevu. U karijeri je do sada od turnira zaradio nešto malo više od 2 miliona dolara.&nbsp;&nbsp;

Osvojio Rusiju

Piše: Goran DAKIĆ (gorandakic@yahoo.com)&nbsp;
O navikama naših političara je valjda sve rečeno. S jedne strane nalaze se oni koji neprestano galame i zavađaju sve oko sebe, s druge su oni koji ponekad nešto kažu, i to samo kada to treba da unovče, a na trećoj strani je ona manjina koja pošteno i uradi. Najbrojniji su oni koji šute i ama baš ništa ne rade.

Toliko toga je napisano o aktivnostima poslanika na svim mogućim i nemogućim nivoima. Računali su novinari nebrojeno puta koji su poslanici aktivni, a koji neprestano spavaju. Sabirala su se poslanička pitanja, a zbir je uvijek bio isti - samo su pojedini „lajali“, dok je većina tišinom branila svoje naknade. 

Članovi bh. delegacije u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope prošle godine su redom, osim Damira Arnauta, bili „ćutolozi“. Mladen Bosić (SDS), Milica Marković (SNSD), Senad Šepić (SDA), Bojana Krišto (HDZ) popravili su ove godine skor, koji je prošlog ljeta bio katastrofalan, ali odmah ide pitanje - je li to zato što se bliže izbori?

Prema podacima Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope, Borjana Krišto prošle godine nije bila ni na jednom od 54 glasanja, dok je ove godine 41 put stiskala dugmiće „za“ i „protiv“. Ako neko za godinu s nule dođe do 41, to znači da su izborne liste već počele da se sastavljaju. 

Mogu li političari u BiH uraditi bilo šta mimo izbornog ciklusa i daleko od ličnog interesa? To su hamletovska pitanja na koja niko, čini se, nema odgovor. Moramo li čekati izborne godine da dobijemo komad asfalta ili da dođe do povećanja plaća koje su prije toga ionako smanjene? 

Bit će da se političari jednom u mandatu „mrse“. Sve ostalo je kod njih posno.

Posni mandati

Zar postoji veće kazna od one kada se poslije najmanje četiri decenije poštenog rada za svoja egzistencijalna prava morate boriti na ulici? Upravo je takva sudbina zadesila stotine hiljada najpoštenijih građana ove zemlje - penzionera, koji će sredinom naredne sedmice napokon javno progovoriti o nedaćama koje ih prate posljednjih dvadesetak godina.&nbsp;&nbsp; 
Najpoštenijih zato što ćete ih na početku svakog mjeseca vidjeti u redovima kako izmiruju svoje komunalne i druge dugove i obaveze. Najpoštenijih zato što ih krase strpljenje, spremnost na kompromis i dogovore. Najpoštenije zato što rano liježu, makar i gladni, i nikoga živog ne diraju...

No, s druge strane, oni čiji je najveći infrastrukturni domet gradnja trotoara ispred Predsjedništva BiH ne žele čuti vapaje najpoštenijih građana ove zemlje zato što slijepo slijede pogubnu ideologiju svog partijskog šefa da se što više oteže svaki potencijalni napredak. 

Njima se, očito, ne žuri, jer kako drugačije tumačiti da će protratiti još jedan mandat, a da najavljeno povećanje penzija nije ispunjeno ili da se famozni zakon koji regulira takvu oblast kiseli po ladicama i rasteže po parlamentarnim klupama. 

Njima se ne žuri jer je posrijedi osveta loših đaka, koji ne žele poboljšati standard onima koji su ih učili o životu. Njima se ne žuri zbog njihove nezajažljive pohlepe za uhljebljenje neuhljebljenih članova bliže i dalje porodice. 

Penzioneri, pak, nemaju više vremena za čekanje. Čak 300.000 pripadnika najpoštenije populacije ove zemlje, kada poplaća režije i kupi lijekove, tokom mjeseca na raspolaganju ima toliko novca da može kupiti hljeb i mlijeko svaki dan. 

Zar je to ono “zlatno doba” kojem su stremili tokom svoje radne ere? Naravno da nije, ali u državi gdje loši đaci vladaju godinama unazad penzioneri su primorani da se na ulici bore za svoje bolje sutra.

Osveta loših đaka

U sklopu obilježavanja 50 godina muzičke karijere Josipa Lisac preksinoć je i u Mostaru priredila koncert za pamćenje.

Slavljenički nastup u gradu na Neretvi započela je Šantićevom „Što te nema“, čime je u startu oduševila fanove koji su je tokom cijelog nastupa bodrili dugim aplauzima. 

Jedna od najoriginalnijih ličnosti na muzičkoj sceni ovih prostora nikada nije podlijegala trendovima, nego je ostala jedinstvena i neponovljiva.

Josipa Lisac rođena je u Zagrebu 14. februara 1950. godine. Poznata je po izvornoj mješavini različitih muzičkih žanrova, unikatnoj i ekscentričnoj scenskoj pojavi te izraženim vokalnim sposobnostima.

Kao dijete posebnog muzičkog talenta, već u 10. godini postaje članica Dječjeg hora Radio-televizije Zagreb. Njenu impresivnu karijeru obilježio je veliki broj hitova i sjajnih kompozicija.

Ljubav svog života Karla Metikoša upoznala je 1971. godine. On je, također, imao veliki utjecaj na Josipinu muzičku karijeru, a nakon njegove smrti 1991. godine, pjevačica organizira tradicionalne koncerte u čast Karlu Metikošu.

Jedinstvena i neponovljiva

Akademijom u Narodnom pozorištu u Sarajevu te premijerom dokumentarnog filma “Alija, posljednji bedem islama” obilježena je 14. godišnjica smrti prvog predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića. Zahvaljujući signalu BHT-a, širu se javnost (uz uobičajeni miks klasične glazbe i unaprijed pripremljenih govora) prigodno podsjetilo na životno djelo prvog predsjednika nezavisne države. U istom danu, samo u Bosanskom kulturnom centru, probrani gosti pozvani su na projekciju dokumentarca realiziranog u turskoj produkciji i uz političko-finansijsku podršku tamošnjeg (sve)moćnog suverena Redžepa Tajipa Erdoana (Recep Tayyip Erdogan).

<h2>Turska ofanziva na Balkanu</h2>

Da ovaj događaj dobije i aktuelniju političku dimenziju nego što objektivno zaslužuje, potrudio se lično nasljednik glavnog aktera filma, Bakir I. dakle. On je, kako su objavili mediji, sam naslov filma ocijenio “pretencioznim i jednodimenzionalnim”.Iskreno, u rijetko čemu bismo se u proteklim godinama s Izetbegovićem juniorom mogli usaglasiti kao što je to ovaj slučaj s navedenom formulacijom o jednom krajnje neprimjerenom filmskom naslovu. Podvaljujući isključivo vjersku dimenziju prvom predsjedniku države koja je, ne zaboravimo, svoju nezavisnost preskupo platila životima nedužnih ljudi, turske filmadžije direktno negiraju borbu za slobodu svih naših građana koji su vjerovali (ili još vjeruju) u Bosnu i Hercegovinu izgrađenu na onoj Platformi iz 1992. godine, a koju je usvojilo tadašnje multietničko Predsjedništvo RBiH. Istina, i sam je Izetbegović u svojim ratnim magnovenjima često samoubilački odustajao od zacrtanih “platformskih zaključaka”. Međutim, nakon Dejtona, on bi im se retorički uglavnom vraćao, baš onako kao što se živ čovjek vraća svojim dragim uspomenama, u neko bolje vrijeme, na plemenite ideje… &nbsp; Sve izraženiji trendovi turskog “umjetničkog švrljanja” po novijoj bosanskohercegovačkoj povijesti, kao i stalno agresivno prizivanje tapije na našu zemlju i bošnjački narod u njoj od zvanične Ankare, nesumnjivo nanose puno više štete nego koristi svima nama koji ovdje živimo. U nedostatku važnijih i unosnijih vanjskopolitičkih ciljeva, trenutno se turska ofanziva na Balkanu vodi na samo dva vidljiva i zacrtana fronta - dubokog ekonomskog bratimljenja sa Srbijom s jedne i tutorske verbalne brige za BiH s druge strane rijeke Drine. U tom smislu je i nedavna Erdoanova posjeta sa svitom turskih privrednika Beogradu te njegova neskrivena podrška politici Aleksandra Vučića, u svijetu odjeknula glasnije i od onih neoprostivih falševa Ivice Dačića u okviru njegovog pjevačkog performansa tokom svečane večere u Domu garde. Dva dana nakon povratka iz Beograda, Erdoan nas je Twitterom obavijestio da je u Istanbulu ugostio “svog brata” Bakira I. O čemu su konkretno razgovarali, iz nasmijanog se selfija nije moglo doznati, jer odranije znamo da nakon tih susreta tišina tradicionalno odzvanja iz oba predsjednička kabineta. Kamo sreće da je tako ostalo i ovoga puta. Ipak, kao ventilator za rastjerivanje guste magle s istanbulskog druženja isprsio se bošnjački član Predsjedništva BiH. Pakleni plan šefa SDA On nam je tako (valjda ponesen emocijama nakon filmske priče o vlastitom ocu) otkrio da mu je Erdoan u Istanbulu rekao “da je Alija njemu Bosnu u amanet ostavio”. Iako ovo nije prvi put da se sudbina cijele jedne suverene države dovodi u nedopustiv kontekst dalekog turskog vladara, nema nikakvih dilema da je Izetbegović ovu rečenicu plasirao svjesno i s jasnim političkim ciljem. Znao je, naime, da će takva izjava ponovo proizvesti opravdane negativne reakcije među političarima s kojim Izetbegovićeva SDA, ako je neko slučajno zaboravio, godinama bratski dijeli i vlast i svu njenu slast. U želji da dodatno radikalizira ionako razoreno i podijeljeno bh. društvo, “Erdoanov sarajevski brat” zapravo je odigrao na sigurno, čvrsto uvjeren da će “amanet” na političkoj sceni proizvesti ozbiljan kijamet. Nakon što se to, nažalost, i dogodilo, više niko nema potrebu da razmišlja o propasti bh. ekonomije, o predizbornim lažima i sto hiljada novozaposlenih, o egzodusu ljekara iz KCUS-a i mladih ljudi iz države, o namještenim tenderima i bogaćenju odabranih familija… Sve su to, eto, postale sekundarne pojave u odnosu na naš suštinski problem, a to je međunacionalna mržnja. Zato ne gubimo vrijeme i prihvatimo se dizanja zidova što nas dijele. Ostvarimo pakleni plan aktuelnog šefa SDA i nacionalistički se vrijeđajmo u narednih godinu dana. Sve tamo do sljedećih izbora…&nbsp;&nbsp; &nbsp;

Ugledni novinar piše za ''Dnevni avaz'': Amanet i politički kijamet

Izjava da je Bosna i Hercegovina ostavljena „u amanet“ nekome, jedan je od najtežih udaraca, i to u njene temelje, koje je neko mogao zadati! 

Ostavimo po strani sada je li ona uopće istinita. Ona je besmislena i nepotrebna. 

Bosna i Hercegovina je suverena i nezavisna država i tutori nam nisu potrebni! Neophodne su nam duboke reforme, vladavina zakona, borba protiv korupcije, istinska radna mjesta i strane i domaće investicije, savremene ceste i još savremenije usluge...

Ne treba BiH nikakvog tutora, nikakvog kome je „ostavljena u amanet“ i ko god misli da je to dobra stvar, neka ide istom tom „amanetliji“. 

Bolno je bilo gledati kako se pred grobom prvog predsjednika suverene i nezavisne države Alije Izetbegovića ne veličaju sinovi i kćeri koji su položili svoje živote za državu BiH, već jedan „tutor“. I to isti onaj koji samo prije nekoliko dana u neposrednom susjedstvu otvori više hiljada radnih mjesta nego što je onaj što ga zaziva za tutora u svom životu vidio. 

Uporno i odvratno podaništvo ovog drugog (B. I.) rastuće demonstrira prema ovom prvom, otišlo je toliko daleko da je jedini odgovor koji mu se sada može dati onaj koji je formulirao rahmetli Alija Isaković – dostojanstveni prezir. 

Time se, istovremeno, može objasniti i šutnja koja je potom uslijedila u bošnjačkoj zajednici, a koju je dao pred grobom svog oca. No, odšutjeti se ipak ne može. Bilo bi preopasno i štetno. 

Naravno, neporecivo je da kod Bošnjaka postoji određena simpatija prema Turskoj. Ona je i logična, s obzirom i na to da je u toj zemlji najmanje šest miliona potomaka Bošnjaka s ovih prostora. 

No, Bošnjaci su autohton evropski narod i BiH je suverena i nezavisna evropska država (u kojoj Bošnjaci ne žive sami), kojoj je mjesto u evropskoj, a ne nekoj euroazijskoj porodici država i naroda. 

I to je naša budućnost. I tačka!

Idi u Tursku!

Vlatko Stefanovski, jedan od najboljih gitarista današnjice, objavio je novi album pod nazivom "Mother Tongue". Ovom čuvenom muzičaru trebalo je svega nekoliko dana da snimi devet instrumentalnih kompozicija koje je upakovao u album čiju je naslovnicu ukrasio fotografijom svoje majke Nade. 
Priznaje da je album pun emocija, jer je u posljednje vrijeme imao mnogo privatnih problema. Na radost brojnih ljubitelja njegove muzike, imao je potrebu da se isprazni, pa je tako u nove kompozicije urezao svoje duhovno, mentalno i emotivno stanje. 
Nakon velikih i, kako je i sam kazao, vrlo zahtjevnih koncerata u Skoplju i Beogradu, bio je prezasićen zvukom. Došao je kući, osamio se i, jednostavno, odsvirao novo remek-djelo.
Vlatko Stefanovski rođen je 24. januara 1957. u Prilepu u Makedoniji. Gitaru je počeo svirati kada je imao 13 godina, a s grupom "Leb i sol" snimio je 13 albuma.

Dragulj maga gitare

Ako je iko imao i djelić sumnje u igračke kvalitete Edina Džeke, u srijedu navečer definitivno ih je otklonio. Sada je svima jasno – bosanskohercegovački napadač je svjetska klasa i igrač koji se ne rađa baš tako često.&nbsp;Dijamant je ponovo zasjao, ovog puta na kultnom londonskom stadionu Stemford bridžu, na utakmici njegove Rome i Čelzija (3:3). 
Maestralni Edin u 100. utakmici u dresu rimskog kluba postigao je dva pogotka, od čega prvi spada u nogometna remek-djela, kada je Džeko uhvatio volej ljevicom i probio čuvara mreže Čelzija Tibu Kurtou. Gol kakav je nekad postigao legendarni Marko Van Basten. Džeko je tako potvrdio izvrsnu formu ove sezone.
Edin Džeko rođen je 17. marta 1986. godine u Sarajevu. Za Romu je potpisao 2015. i već je postigao 59 golova.

Svjetska klasa!

Haški tribunal 22. novembra će izreći presudu ratnom načelniku Generalštaba Vojske RS Ratku Mladiću, potpisniku svih naredbi za počinjenje najtežih ratnih zločina nad Bošnjacima i Hrvatima u BiH u proteklom ratu, generalu ruku krvavih do ramena, optuženom za genocid nad zarobljenicima Srebrenice - najveći ratni zločin nad civilima nakon holokausta,&nbsp;&nbsp; General kukavica, koji se godinama, bježeći od pravde, u Srbiji skrivao po kasarnama i seoskim ćumezima, kojem sveti nisu bili ni životi srpske djece koja bi ga primijetila u nekoj od njegovih jazbina, napokon će stati pred lice svoje krvave biografije, od koje više nema bježanja. 
Manipulator koji je tokom suđenja, uplašen da bi ga najavljena presuda mogla doživotno ostaviti u zatvoru, činio sve da prevari sudije, Mladić je tokom haškog pritvora nekoliko puta pokušavao izmoliti privremenu slobodu, na koju do sada nisu puštani čak ni optuženici s daleko blažim kvalifikacijama zločina za koje ih je Tužilaštvo u Hagu teretilo. Mislio je, valjda, da se bježanjem iz pritvorskih rešetaka može spasiti i od zaslužene kazne!
O kakvoj se strukturi ličnosti radi, najbolje svjedoči njegov prvi izlazak pred sudije Haškog tribunala. S tri podignuta prsta, okrenuo se prema galeriji sudnice s koje su ga posmatrale majke Srebrenice i počeo cerekati, misleći valjda da je još heroj, a ne moralno i fizički uneređena generalska kreatura koja predstavlja historijsku sramotu vojske kojom je komandovao, ali i naroda iz kojeg dolazi. 
Ratko Mladić nakon pune 22 godine suočit će se s težinom krvavih zločina koji su pod njegovom komandom počinjeni nad Bošnjacima i Hrvatima u BiH. Onima koji i dalje budu klicali Mladićevom ruganju majkama Srebrenice, poruka je da pravda može kasniti, ali se od nje ne može pobjeći. Posebno ne od one Božije, koja je, svjedoci smo, do sada mnoge zločince stigla i prije one ovozemaljske. Zato, Bože pravde!

Bože pravde!

<hr><hr>Mlad, uporan i predan onome što voli. Iako je rođen bez nogu, kako kaže 19-godišnji Vuk Radovanović, to mu ne predstavlja nikakav hendikep da se bavi sportom. Odličan je primjer mladima kako se uz rad i trud može postići sve.&nbsp;&nbsp; - Optimista sam. Ne vidim prepreku da se kajakaštvom bavim i u narednih 15 godina – poručio je Radovanović.&nbsp;Od šeste godine bavi se sportom. Već sa 13 godina počeo je trenirati kajakaštvo.Nakon uspješne prošle godine kada je osvojio 13. mjesto na svjetskom prvenstvu u Duisburgu, svojom upornošću i predanošću treninzima ove godine ostvario je još bolji rezultat. Na svjetskom prvenstvu u Češkoj osvojio je odlično 5. mjesto.

Puni podršku ima od oca koji se turdio da bude jak u onome što ima, u gornjem dijelu tijela.

Trenutno nastupa za Kajak-klub Vojvodina iz Novog Sada, a član je i reprezentacije Srbije. Rođen je 7. februara 1998. godine u Doboju.

Sportista jake volje

Bosna i Hercegovina kroz svoju je historiju često bila na raskrsnici i tražila odgovor na pitanje u kojem smjeru krenuti. Bilo je tih dilema i u periodu nakon agresije, ali u jednom slučaju put kojim trebamo ići čini se kristalno jasan - onaj koji nas vodi ka EU i NATO-u.&nbsp; Mnogo je i previše razloga zbog kojih moramo ići tim i nijednim drugim smjerom ako i državi i građanima, bez obzira na to koje nacije ili vjere bili, želimo dobro.
Zato ni odluka Narodne skupštine RS ne može našu državu skrenuti s tog puta. Jer, državne institucije već su pokazale opredijeljenost za taj pravac i dok najviši organi države ne izmjene te odluke, tako će i ostati. RS sama te i takve odluke ne može donositi. To su jasno rekli i međunarodni faktori, kao što su OHR i Ambasada SAD. 
Mnogo je ratova bilo i mnogo je krvi proliveno na ovim prostorima i upravo zbog toga se BiH kao država mora staviti pod kišobran najjačeg vojno-političkog bloka na svijetu, koji garantira mir i stabilnost svima, ne samo Bošnjacima ili Hrvatima ili Srbima.
No, nisu mir i stabilnost jedini razlog zbog kojeg se trebamo prikloniti najjačima. Jasno je to kazao i lider SBB-a Fahrudin Radončić, ističući ekonomske beneficije koje dolaze s članstvom u Savezu koji je okupio najjače zemlje, ne vojno, već privredno.
Svaki investitor koji bi da širi biznis i utjecaj, a ne da pere pare, prije će novac uložiti u državu koja ima garancije stabilnosti nego u državu koja ih nema. Neće on da strahuje od političkih i drugih „žešćih“ turbulencija.
Stoga je kristalno jasno: Nije ulazak u NATO samo odbrambeno-sigurnosni mehanizam države, nego prije svega ekonomski prioritet kako bi investitorima bila upućena poruka da je njihov novac ovdje siguran i dobrodošao.

Nema drugog puta

Iako je cijeli balkanski region za Almu Zadić čuo tek nakon izbora u Austriji, ona je i prije glasanja, 15. oktobra, bila itekako poznata. Kao advokatica, njeno ime nalazi se na zvaničnoj stranici Ambasade Srbije u Beču. Tamo su pobrojane osobe kojima se građani Srbije mogu obratiti za pravnu pomoć i uredno je navedeno da, između ostalih, govori i bosanski jezik.&nbsp;

Zadić je poznata i u nevladinom sektoru kao gorljivi borac za zaštitu ljudskih prava, ogorčeni protivnik nacionalizma i ksenofobije i ustrajni borac za evropske vrijednosti i ugled Austrije, u kojoj je ostvarila svojevrsni "američki san", i svoje domovine Bosne i Hercegovine.U Austriju je stigla iz Tuzle kada je imala deset godina. Nije znala ni riječ njemačkog. No, predanim radom uspjela je i magistrirati pravo u Beču i stići do stažiranja u Tribunalu u Hagu (ICTY). Željna izazova, uputila se i do Amerike i na prestižnom Univerzitetu Kolumbija odbranila još jedan magisterij 2010., a dvije godine kasnije doktorirala je na Univerzitetu u Beču.Ulazeći u austrijski parlament, najavila je da će se nepokolebljivo boriti protiv radikalizma i zastupati interese BiH i regiona na putu ka EU.- Moja domovina može računati na mene - rekla je u intervjuu za „Dnevni avaz“, jednom od prvih koje je dala nakon izbora.Rođena je 1984. godine u Tuzli.

Ponos BiH

Ne zbog toga što će sa samo 31 godinom postati najmlađi predsjednik vlade u Evropi i budući kancelar Austrije, već zato što je populističkom retorikom Sebastian Kurz iz desno orijentirane Narodne stranke (OVP) pobijedio na ovim vanrednim izborima, mnogim Evropljanima zebe srce. O Balkanu da i ne govorimo!&nbsp;&nbsp;Pobjeda desničara u Austriji ili, kao nedavno u Njemačkoj, njihov proboj do statusa “treće političke sile” zabrinjava jer je sazdana na političkoj platformi uzavrelih nacionalističkih strasti, nerijetko i sa ksenofobičnim poremećajem sistema vrijednosti. 
Umjesto zlatnih evropskih standarda, o čemu sanjaju aspiranti ka EU - željni tolerancije i konačnog bijega iz ralja vlastitog nacionalizma - Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija, Kosovo i Makedonija suočavaju se sa sloganima na štetu tih ideala. Da ne govorimo o lokalnom separatizmu koji evropski desničari neodgovorno podržavaju!
Ti pomiješani signali, bez obzira na umirujuće diplomatske izjave, dodatno ugrožavaju brzinu balkanskih zemalja ka EU. 
Problem je i što se populistički trendovi u evropskom komšiluku ne neutraliziraju, već održavaju djelimično praznim balkanski sigurnosni vakuum.&nbsp;Ovdje, sve više, k’o s poslom ulijeću Rusi, Turci, Kinezi, Saudijci, doduše bogati i moćni, ali ne s obećanim evropskim vrijednostima.
Uz sve, izbjeglička kriza iz 2015. i njeno reduciranje na “zloglasnu” balkansku rutu pokazala je da nacionalni šovinizam nije poražen među nama. Zato bi glas razuma morao biti onaj koji upućuje Angela Merkel priznajući da nema rješenja ni za izbjegličku dramu bez dogovora o toj krizi na njenom izvoru i u njenim korijenima.
Takav, a ne pervertirani glas, dakle glas bez koketiranja s nacionalistima na Balkanu ili drugdje, potreban je sada cijeloj Evropi. Više nego ikad.&nbsp;

Strah od desnice

Rodžer Federer (Roger) 2016. je završio kao 16. teniser svijeta, što je bio njegov najslabiji plasman od 2002. Nepunu godinu kasnije, legendarni Švicarac mogao bi ponovo postati prvi igrač planete!
Zbrisavši u finalu u kineskom Šangaju aktuelnog lidera Rafalea Nadala sa 6:4, 6:3, švicarski veteran osvojio je svoju šestu titulu u 2017. i još više se primakao Špancu, kojeg bi mogao i prestići na ATP listi do kraja godine.
Federer je prema broju titula u karijeri već dostigao čuvenog Ivana Lendla (94). Ispred je još samo legendarni Džimi Konors (Jimmy Connors), sa 109. Rodžer već drži rekord po broju osvojenih gren slem turnira (19).
Federer je rođen 8. avgusta 1981. godine u Bazelu. Sa suprugom Mirkom, bivšom teniserkom, ima četvero djece. U karijeri, koju je počeo još 1998., samo od nastupa na turnirima zaradio je približno 110 miliona dolara.

Povratak veterana

Dok budete ovo čitali, dr. Ismet Gavrankapetanović, smijenjeni direktor Ortopedije KCUS-a, bit će na putu u Istanbul.&nbsp;Večeras će na velikoj manifestaciji milionskog udruženja „Sancak Bosna“ govoriti povodom 14. godišnjice smrti prvog predsjednika Bosne i Hercegovine. I to kao njegov osobni ljekar. Ljekar koji ga je na svojim rukama unio na Dječiji odjel Ortopedije nakon pada i povrede.
U Istanbulu je o ocu prekjučer govorio Bakir Izetbegović, sin Alijin i muž Sebijin. Onaj od kojeg je dr. Gavrankapetanović, na preporuku reisa Kavazovića, tražio pomoć ili savjet kako izaći nakraj s direktoricom. Koja je, eto, supruga Bakirova i snaha Alijina. Tako se sklapa novi, skoro savršeni krug. 
Bakir i Gavrankapetanović neće se sresti u Istanbulu.
Otkako je direktorica KCUS-a odlučila da kazni i Gavrankapetanovića i otjera još najmanje 40 vrsnih ljekara iz najznačajnije zdravstvene institucije u BiH, javnost se ne smiruje. Dr. Gavrankapetanović samo je personifikacija te nepravde. Polako, tiho i svakodnevno stiže podrška njegovim kolegama i njemu.
U javnosti je nekako nezapaženo prošao dio iz hutbe reisu-l-uleme Kavazovića povodom Kruban-bajrama da “javni poslovi, kao što su sigurnost, zdravstvena zaštita, vakcinacija i školovanje djece, uvjeti studiranja, stanje u javnim ustanovama, opremljenost vojske i policije, socijalna zaštita... jesu ono što nam život znači“. Svi trebamo, dodao je reis Kavazović, „da uživamo naša pojedinačna i kolektivna prava, da se osjećamo ljudima, da živimo u našem ljudskom dostojanstvu slobodni i bez straha“.
Nemalo iznenađenje upravo zato izaziva i saopćenje Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca, oštar apel da se zaustavi progon najstručnijih kadrova iz KCUS.
Tako VKBI bez zadrške upozorava da se javno zdravstvo ne može voditi mandatnim politikama i traži da se odbace personalni animoziteti, prekine nerazborito ponašanje, zaustavi mobing nad ljekarima i zdravstvenim radnicima. 
Dok bivšim i sadašnjim ljekarima iz KCUS-a stižu poruke podrške iz cijelog svijeta, od kolega i pacijenata, i dok direktorica šalje saopćenja i demantije, dotle ljekari i dalje odlaze, zdravstvo postaje privatna imovina jedne familije, a pacijenti ispaštaju.

Savršeni krug

Kada smo 25. septembra 2014. godine na glasačkom mjestu u školi u Kravici (možete zamisliti, u Kravici!) upitali vremešnu staricu šta očekuje od referenduma, a upravo je na listiću s pitanjem o obilježavanju 9. januara, neustavnog dana RS, bila zaokružila „da“, kao iz topa je odgovorila da „očekuje veće penzije i da se omladina zaposli“. &nbsp;
I taj referendum, kao i ovaj o Sudu i Tužilaštva BiH u vezi s kojim se ovih dana koplja lome u RS, nisu ništa drugo nego novo izluđivanje građana tog entiteta. 

U nedostatku novca i ideja za “veće penzije i zapošljavanje omladine”, o čemu već više od 20 godina mašta huda baba iz Kravice, predsjednik RS Milorad Dodik i njegova svita na kraju ovog, kao i onog prošlog mandata, narodu nemaju šta ponuditi osim priče o Naseru Oriću, referendumima, srpskim izdajnicima, nacionalnoj ugroženosti...

Tako je sve što su ovih dana o presudi Oriću izrekli Dodik i njegovi pravni logističari bila čista izmišljotina i laž, pa i ona da su kćerke kuharice odreda Vojske RS iz Bjelovca bile zarobljene, mučene i ubijene. A vještačenja eksperata, i to i iz Srbije, kao i onih iz BiH, dokazala su da su one poginule kao posada oklopnih transportera i to u bombardiranju aviona tadašnje JNA. 

Vještaci su, također, demantirali i gnusnu laž da je Orić vadio oči sudiji iz Srebrenice, a što nimalo nije pomoglo Dodiku da skupa sa svojim plaćenim „ekspertima“ pogleda istini u oči i sam sebe upita je li to način da se pred izbore dodvori vlastitom narodu. 

Dodikovoj mantri da je presuda Oriću kap koja je prelila čašu te da on referendumom želi spašavati srpski narod od sudskih progona davno je istekao rok trajanja.

Jer srpski, kao i sve druge narode u BiH, treba spašavati od sistemske korupcije, bijega omladine iz zemlje, bijele kuge i raznih drugih kuga koje im je nametnula dugogodišnja ista vlast kakva je i ona kojom dirigira Milorad Dodik. 

A što se tiče optuženika za ratne zločine, bilo Dodikovog referenduma ili ne, oni će jedino na sudovima moći dokazati jesu li pravi ili krivi.

Osvojio Rusiju

Posni mandati

Osveta loših đaka

Jedinstvena i neponovljiva

Ugledni novinar piše za ''Dnevni avaz'': Amanet i politički kijamet

Idi u Tursku!

Dragulj maga gitare

Svjetska klasa!

Bože pravde!

Sportista jake volje

Nema drugog puta

Ponos BiH

Strah od desnice

Povratak veterana

Savršeni krug

Dodikova mantra

Kolumne

Osvojio Rusiju

Posni mandati

Osveta loših đaka

Jedinstvena i neponovljiva

Ugledni novinar piše za ''Dnevni avaz'': Amanet i politički kijamet

Idi u Tursku!

Dragulj maga gitare

Svjetska klasa!

Bože pravde!

Sportista jake volje

Nema drugog puta

Ponos BiH

Strah od desnice

Povratak veterana

Savršeni krug

Dodikova mantra