Entoni Džošua (Anthony Joshua) odbranio je tron u superteškoj kategoriji. U svojoj 20. profesionalnoj borbi, za pojaseve IBF i WBA, britanski bokser došao je i do dvadesete pobjede nad izazivačem Karlosom Takamom (Carlos), Kameruncem s francuskim državljanstvom. &nbsp; 
Kao i u prethodnih 19 mečeva, i protiv Takama je Džošua borbu okončao nokautom. Uz jedno veliko ali...

Nema uopće dileme da je Džošua bio bolji i da je potpuno dominirao sve do 10. runde, koliko se boksalo na stadionu u Kardifu. No, utisak je da je sudija u ringu nepotrebno prekinuo borbu. Zvižduci su uslijedili sa svih strana, jer je na taj način bačena sjenka na meč. No, kako god, Džošua je još jednom potvrdio da se radi o velikom šampionu.

Entoni Džošua rođen je 15. oktobra 1989. godine u Votfordu. Porijeklom je Nigerijac. U školi su ga zvali Femi. Bio je izvrstan u nogometu i atletici, a držao je i školski rekord na 100 metara.

Odbranio tron!

Piše: Sanja Vlaisavljević Oktobar je mjesec u kojem se obilježavaju brojni međunarodni praznici. Jedan od njih je Međunarodni dan žena na selu. O tom prazniku se veoma malo govori i uvijek prođe nekako neopaženo. Međutim, žene sa sela zaslužuju svakodnevnu pažnju. Kako zbog načina života, tako i zbog posla koji su primorane obavljati, a koji ostaje neprimijećen i obezvrijeđen, tamo negdje daleko, u njihovom kraju.
&nbsp;

<h2>Žive život</h2>

Žene sa sela su često tokom odrastanja izložene diskriminaciji u ime praktičnosti. One mnogo češće ne idu u školu nego što idu. Ako je posrijedi izbor između brata i sestre, brat uvijek ima prednost, a sestra treba ostati kući i pomagati obitelji u domaćinskim poslovima. Nije ni brat toga pošteđen kada dođe kući, ali djevojčica "prirodno" pripada kući. Ona pomaže ocu i majci, ona se sprema za život žene na selu.&nbsp;&nbsp;
Djevojčice nemaju skupe dvorce u koje smještaju svoje lutkice, nemaju ni kućne ljubimce koje nose na kupanje u bogati salon, nego se igraju s prirodom i u prirodi. Njima su cvijeće i biljke drugari, a sve što im nedostaje same naprave. Kod njih nema dvoličnosti i prenemaganja. One život uče od majki s kojima odrastaju.&nbsp;
Uče po modelu u kojem nema prostora za prevaru. Sjetih se sentence majke sa sela koja veli: "Na selu se rađaju djeca kao ljudi, a u gradu kao kućni ljubimci". Zašto? Djeca svjedoče svemu što njihovi roditelji rade. Svjedoci su i radosti i žalosti, pjevanja i muke oko posla. Ta djeca nisu sklonjena od života. Ona život žive. A posebno djevojčice koje odmalena uče biti ženama sa sela. Žene sa sela ne primaju plaću za sve one poslove kojima se bave, premda je njihov posao mnogo složeniji od žena u gradu. 
Volja i snaga
&nbsp;Njihove ruke su ogrubjele od rada na njivi i s domaćim životinjama. One su domaćice i kuharice. Majke i supruge. One nemaju vremena za frizera i kozmetičara, za ugodne razgovore u restoranima. One se natječu s danom i s mrakom da sustignu sve što mora biti obavljeno. Kod njih nema bolovanja i zamjene, jer njihove obitelji ovise o njima. One rade u tri smjene i nemaju kad da se žale. A kad ih pitate kako su, gotovo po dogovoru svaka od njih kaže: "Dobro, bože zdravlja, samo da su djeca živa i zdrava". I da, baš to je njihov moto kojim idu kroz život.&nbsp;
Stoga, kada govorimo o položaju žene u društvu, uvijek, prije svih, moramo imati u vidu Nju. Ženu sa sela. Djevojčicu, djevojku, majku, suprugu i radnicu, Nju koja ne zna za odmor. Pa ni za muške i ženske poslove. Samo te žene znaju koliko volje i snage treba za jedan dan u kojem nema predaha ili vremena samo za sebe.

Žena sa sela

Drugog oktobra „Dnevni avaz“ napunio je 22 godine. Tog dana 1995., u iznimno teškim vremenima, u opkoljenom Sarajevu, utemeljitelj „Avaza“ Fahrudin Radončić odlučio se na nevjerovatno hrabar potez – od sedmičnika „Bošnjački avaz“ pokrenuti dnevnu novinu.&nbsp; 
Zahvaljujući njegovoj savršenoj viziji, entuzijazmu, upornosti, vrijednom radu s jasnim ciljem, nastao je jedan od najvećih projekata nakon stjecanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine. O njegovoj opstojnosti najbolje govori podatak da danas s ponosom izdajemo naš 8.000. broj. 

Pod okriljem „Avazovog“ medijskog sistema odštampane su stotine miliona primjeraka novina, pokrenut je prvi magazin za ženu i porodicu „Azra“, prvi bh. sportski list „Sport“... Danas „Avazov“ portal ima milion klikova dnevno i postavlja nove standarde u online novinarstvu. 

„Avazova“ vrata uvijek su bila otvorena mladim ljudima, željnim učenja, dokazivanja i napredovanja. Etablirali smo mnoga imena u svijetu novinarstva, ali i političkom, kulturnom, sportskom, javnom životu uopće. Uvijek smo se trudili promovirati uspjehe Bosanaca i Hercegovaca, biti na licu mjesta i biti objektivni. To su samo neki od vizionarskih sastojaka za uspjeh utemeljitelja „Avaza“ Fahrudina Radončića.

Svjedočimo neupitnoj činjenici da je „Avaz“ jedan od najjačih bh. brendova i neprikosnoveni lider na medijskoj sceni Bosne i Hercegovine. Ubjedljivo smo, godinama već, najtiražniji, najčitaniji i najutjecajniji medij u BiH, a jedan od najcitiranijih u regiji. 

Kao medij kojem narod najviše vjeruje, za šta svaki dan dobivamo dokaz na kiosku, gdje nam čitaoci daju svoj glas, izloženi smo konstantnim i ozbiljnim pritiscima. 

Upad specijalaca SIPA-e s dugim cijevima u redakciju „Dnevnog avaza“ eklatantan je primjer jednog od najvećih pritisaka na medije u novijoj historiji novinarstva. Ostali smo uzdignute glave i jasno poručili da nas nikakva zastrašivanja neće zaustaviti! 

Borba protiv korupcije, nepotizma, krčmljenja državnog novca, vladanja pet familija, svojatanje i dijeljenje državne teritorije, uhljebljavanje podobnih, a ne davanje prilike sposobnima... Odbrana prava građana na sigurnost, nezavisno pravosuđe, kvalitetno obrazovanje, zdravstvo, na kraju - na život dostojan čovjeka - samo su neke od smjernica kojima ćemo ostati dosljedni. 

Dragi naši čitaoci, hvala Vam na dugogodišnjem povjerenju, i zapamtite, zbog Vas smo tu!

8.000 dana uz čitaoce

Glumačka legenda, muzičar i reditelj Rade Šerbedžija još jednom je pokazao svoju privrženost BiH i povezanost sa sarajevskom publikom, koja traje godinama. &nbsp; 
Njegov nastup u sarajevskom „Mikser Houseu" s bendom „Zapadni kolodvor" obilježen je emocijama, koje su, kako on kaže, došle direktno iz srca. Dobrom interakcijom između njega i sarajevske raje brojne ljubitelje poezije i njegovih stihova počastio je interpretacijama pjesama „Kose boje maka", „Imam pjesmu za tebe", „Barbara", „Panonske trešnje", a za kraj je ostavio "Ne daj se, Ines".

Prijatelja, kaže, ima mnogo u Sarajevu, raja mu je posebna i lijepo se osjeća u glavnom bh. gradu koji ga cijeni kao umjetnika. I ovog put prošetao je Baščaršijom, sa svima se pozdravio, s prijateljima odigrao i partiju golfa. Do sljedećeg gostovanja i dobrodošlice koju legenda sa šeširom uvijek ima u BiH.

Rođen je 27. jula 1946. godine u mjestu Bunić kod Udbine u Hrvatskoj. Smatra se jednim od najboljih glumaca bivše Jugoslavije. Pojavljujući se u više od 40 igranih filmova. Istaknuti je i pozorišni glumac. Učešće u filmu "Prije kiše" 1994. godine donijelo mu je i nominaciju za Oskara. Među brojnim drugim, ostvario je i zapaženu ulogu u rediteljskom prvjencu Anđeline Đoli (Angelina Jolie) "U zemlji krvi i meda".&nbsp;

Legenda sa šeširom

Nisu slučajno Aleksandru Vučiću prigovarali kako se ne može sjediti na dvije stolice - između Zapada i Orijenta, pri čemu ovo drugo znači Rusije, i da je, ponegdje, previše paprenog turskog začina. Ali, on je “terao” po svome balansirajući između Vašingtona i Moskve, Brisela i Berlina. Vješto (je) žonglira(o) i u Bosni i to s čovjekom s američke crne liste i najisturenijim Putinovim balkanskim igračem Miloradom Dodikom. Govori, bre, engleskiNo, onomad je glavni američki diplomatski operativac zadužen za zapadni Balkan Hojt Brajan Ji (Hoyt Brian Yee) u Beogradu na čistom srpskom jeziku rekao kako za Srbiju nema više balansiranja. “Ne možete sjediti na dvije stolice!”. I kratko, na engleskom, zaključio da je to opasno naročito ako su stolice prilično razmaknute.&nbsp; U prijevodu govoreći, takoreći srpski, to bi značilo kako za ovo - treba imati veliko političko dupe! A na Balkanu ga još niko nema. Sve države koje žele ući u EU ili NATO, rekao je vrlo precizno zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara, “moraju jasno pokazati šta je njihova odluka i to potkrijepiti konkretnim koracima”! Nema više plesanja oko istine - kao kiša oko Kragujevca. 
Do Evrope se stiže drugačije - vladavinom prava i jačanjem demokratske tolerancije. A ne zahrđalim ruskim Migovima (29), kojima Srbija, zapravo, još prijeti komšijama, podsjećajući na svoju povijesnu ulogu regionalnog hegemona.&nbsp; Iako ovo drugo američki diplomata nije eksplicitno spomenuo, navodeći da je Rusija u Srbiju investirala oko 80 miliona, a EU i Amerika - kroz razne oblike pomoći u tu zemlju uložile 1,5 milijardi dolara - to mnogi imaju na umu. Ili, kao što je to u prošlosedmičnom intervjuu za “Avaz” formulirao Miroslav Lajčak: Srbija ima pravo da prijateljuje i s Rusijom i Turskom, ali sasvim je drugo - njeno strateško opredjeljenje. 
Bosna i Hercegovina, nažalost, još nije članica NATO-a, jer tako žele u Srbiji i Rusiji. Zato je važno da je upravo u Beogradu fakturiran očekivani račun s potpisom Stejt departmenta. Uz sve i kao potvrda da domaće američko političko vrenje s Donaldom Trampom (Trump) ne znači strateško odstupanje od američke politike na Balkanu, kako je to očekivala proruska opozicija sa Šešeljem na čelu.

Zajednički jezikBalkanski aspiranti za EU, čija su prava i slobode i američki vitalni nacionalni interes, sada bi, jednostavno, trebali demonstrirati kojem mentalnom sklopu teže. Važno je to zbog autoritarnih trendova jer, kada bi se “dozvolilo” i slobodni mediji pokleknuli, dogodila bi nam se feudalna diktatura političkih dinastija. I sve bi to u srcu Evrope moglo okončati u općem totalitarizmu. Treba to osujetiti prije posljednje - terminalne faze.&nbsp; Za razliku od diktature i autoritarnog oblika vladanja, "totalitarizam je više psihologija nego ideologija”, kako je to uočio Orvel (George Orwel). U totalitarizmu se slobodna misao zamrzava i okameni zadugo; ko bi to poslije razbijao, opet kao Berlinski zid.
Nije Vučić, naravno, jedini političar na Balkanu koji je demonstrirao kako izgleda sjediti na dvije stolice. Takva bi se paranoja mogla uskoro dogoditi vodećim političarima u Hrvatskoj, koji su s dvije noge i u EU i u NATO-u. Od Rusije bi mogli ovisiti energija i krediti za posrnuli “Agrokor”. &nbsp; Predsjednik Srbije je ipak jedini iz toga napravio za neke maestralnu, a za druge frustrirajuću propagandu. Ali, od toga sada malo ko u Evropi i Americi ima koristi; uostalom, demagogija može biti efikasna samo na kratke staze! Opasnost je tim veća, jer Vučić se još od Miloševićevog doba, kada je u zlo vrijeme bio njegov ministar “informisanja”, dokazao kao ekspert za spinovanje. 
Zato su Amerikanci sasvim namjenski izgovorili upozorenje o dvije opasno razmaknute stolice i jednoj te istoj propagandi. Da se Vučić ne "zaigra" previše. I onaj pojednostavljeni narativ kako su Rusi naši prijatelji, a Amerikanci saveznici, kao da više ne važi. Ne igra se više na dvije karte! Od Katalonije do Ukrajine i EU mora se boriti protiv secesionističke propagande. &nbsp; Evropski ministri već su upozorili šeficu EU diplomatije Federiku Mogerini (Federica Mogherini) na ofanzivu ruskih dezinformacija koje su sada “sofisticiranije i intenzivnije nego ikada”. Zatražena je kolektivna odbrana: aktiviranje Strateške radne grupe za Istok kao i Radne grupe za južni i zapadni Balkan. 
Jezik će od sada morati biti čist, neambivalentan i jasan, čak i među pretendentima za EU, a kamoli u Hrvatskoj poslije približavanja Zagreba i Moskve. O Bosni i Srbiji da i ne govorimo!

Dvije stolice i jedna propaganda

Stečajna upraviteljica kladanjskog “Konjuha” Asima Pračić krajem oktobra je oglasila sedmi pokušaj prodaje tog preduzeća u čijoj je stečajnoj masi i kompleks “Muška voda”. Sudski vještaci procijenili su jedinstvenu “zračnu banju” ili “prirodni biser Tuzlanskog kantona” na 3,4 miliona maraka. &nbsp; 
Jasno je i da će u slučaju kupovine potencijalna mušterija morati izdvojiti još najmanje dva puta više od naznačene cijene kako bi zapušteni kompleks i učinila ponovo reprezentativnim u oblasti sportskog i zdravstvenog turizma. 

Proteklih su godina naši sportski klubovi ostavljali milione maraka u centrima iz istočnog i zapadnog komšiluka ili u poznatim mediteranskim destinacijama gdje su išli na zimske ili ljetne pripreme. Novac se odlijevao u tuđe džepove, a naši su centri propadali.

Budući da smo prvaci svijeta u bagetelisanju svojih prirodnih potencijala, ne čudi što je „Muška voda” po sedmi put otišla na doboš, jer se čini sve kako bi se njena neupitna cijena srozala do te mjere kako bi je tajkuni, iznjedreni pod šinjelima višedecenijske vladavine pet familija, privatizirali za sitne pare. 

Stoga su oči zaduženih za prodaju “Muške vode” uprte u naše “prvake svijeta”, odnosno u naše vrhunske sportiste koji su svojim marljivim radom i zalaganjem ostvarili višemilionske ugovore.

Takvih je, nažalost, premalo i mogu se pobrojati na prste, ali... U slučaju da počnu svoj pošteno zarađeni novac investirati u sportske objekte ili prirodne komplekse neprocjenjive vrijednosti, poput “Muške vode”, za nasljednike ne trebaju brinuti, a neke nove generacije dobit će svoje prvake.

Prvaci svijeta

Iako zimski prijelazni rok još nije ni na vidiku, italijanski mediji jučer su objavili da našeg fudbalskog reprezentativca i člana Juventusa Miralema Pjanića u svoje redove žele dovesti Mančester junajted i njegov ljuti gradski rival Siti. Obeštećenje za sjajnog veznjaka Bosne i Hercegove i italijanskog prvaka iznosi ogromnih 60 miliona eura, ali taj iznos neće predstavljati nikakav problem za prebogate otočke klubove. Ipak, veliko je pitanje koliko je uopće realno da dođe do transfera, jer, prema medijima na Apeninima, gigant iz Torina i ne pomišlja da se odrekne Pjanića, bez obzira na silne milione.
Pjanić je rođen 2. aprila 1990. godine u Tuzli. Početkom agresije 1992. na Bosnu i Hercegovinu Miralem je s porodicom izbjegao u Luksembrug, gdje je i počeo trenirati fudbal. Pažnju evropske javnosti skrenuo je igrajući za francuski Mec, što mu je 2008. donijelo transfer u Lion. &nbsp; Pjanić je tri sezone sa mnogo uspjeha nosio dres Liona, da bi u ljeto 2011. potpisao za Romu. Pet godina Pjanić je bio jedan od glavnih igrača “Vučice”, da bi kruna dosadašnje karijere bio transfer u Juventus za 32 miliona eura u junu 2016. Za reprezentaciju BiH odigrao je 75 mečeva i postigao 12 golova.

Zaludio Engleze

Anila Gajević, vlasnica i direktorica „Zone“, prve casting agencije u BiH, pozvana je u članstvo prestižne Evropske filmske akademije (EFA), koju je prije 26 godina osnovao Ingmar Bergman.&nbsp;&nbsp; 
U ovu značajnu instituciju bh. agentica došla je zahvaljujući svom radu i uspjehu, jer sve više glumaca iz naše zemlje i regiona, koje ona zastupa, dospijeva i do Holivuda. 

Cilj EFA-e je da promovira evropsku filmsku kulturu širom svijeta i da podrži i štiti interese evropske filmske industrije, a članstvom sarajevske agentice, bh. filmska umjetnost i glumci mogu očekivati podršku i status kakav zaslužuju. 

Anila Gajević rođena je 12. decembra 1979. u Sarajevu. Nakon uspješne novinarske karijere, osnovala je privatnu agenciju, jedinu u toj branši u našoj zemlji. Zahvaljujući njoj, mnogi glumci okušali su se na velikim holivudskim produkcijama glumeći rame uz rame sa svjetskim zvijezdama.

Priznanje za bh. agenticu

Piše: Fahir KARALIĆ (fkaralic@avaz.ba)&nbsp; 
Desetak hiljada penzionera protestiralo je u srijedu ispred zgrade Vlade Federacije u Sarajevu. Na istom mjestu već mjesecima su u šatorima demobilisani borci koji ne odustaju od protesta, jer nemaju šta izgubiti - nemaju ništa. U Sarajevu, ali i ostalim gradovima širom Federacije bubrežni bolesnici odustajali su od dijalize, riskirali život. 

Penzioneri i borci tražili su hljeba. Dijalizirani bolesnici molili su za život.

Stanje nacije veoma je loše - nezaposlenost, negativna ekonomska kretanja, zaduženost, neuspjeh u provođenju reformi, zastoj na evropskom putu. Dokumentirano je to u velikoj analizi Centara civilnih inicijativa, koja se nimalo nije svidjela vlastima. 

Uslijedio je udar na CCI od predstavnika vlasti i režimskih medija. Pokušali su ubijediti penzionere da su im penzije sasvim dobre, dijalizirane bolesnike da imaju i viška lijekova i kvalitetno liječenje, demobilisane borce da nemaju razloga za proteste. 

Vjerujte više našim izjavama nego svojim očima, stomacima, bubrezima... tako je trebala glasiti poruka premijera, ministara, u pravilu iz SDA.

Ljekari nisu napustili KCUS. Oni su samo promijenili agregatno stanje. Izgovorila je ovo Sebija, direktorica KCUS-a i supruga Bakira Izetbegovića, bošnjačkog člana Predsjedništva i čelnika SDA, u intervjuu za BHT 1. Kada je shvatila da je bila suviše iskrena, da je to previše istine za narod, jednostavno je zabranila emitiranje intervjua. 

Uspjela je u tome uprkos najavama intervjua, trailerima... Kako i neće kad joj je muž tih dana u Turskoj sa sultanom Erdoanom, gdje mu Bosnu prkosnu poklanja na pladnju. Ne pita on za mišljenje milione Bosanaca i Hercegovaca, što bi Sebija za intervju.

Ova vlast, s Bakirom i Sebijom na čelu, davno je priključila ovu državu na agregat. Nekad isključe agregat radnicima, nekad borcima, bolesnicima... Pa ga upet uključe da nakon mraka vide malo svjetla i namalo im budu zahvalni. 

Tako će nas i držati na uzdi sve dok jednom ne odluče potpuno isključiti agregat i ostaviti nas u totalnom mraku. Ili će narod prije toga uzeti agregat u svoje ruke i napraviti totalne promjene u ovoj državi – ili vilajetu, ako bi po Bakirovom bilo!

Bakirov i Sebijin agregat!

Tomislav Žuljević, predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH, predstavnik ljudi koji su se jučer i koji će se danas isključiti s aparata za dijalizu zarad svih, i sadašnjih i budućih, bubrežnih bolesnika, zarad mladih.&nbsp;&nbsp; 
Ustrajan je u višegodišnjoj borbi za izmjene Zakona o transplantaciji organa i tkiva radi liječenja. Birokratija ih godinama vuče po ladicama iako znače više transplantacija. 

Ne bi li natjerao vlast na rad, uporno sa sapatnicima dokazuje da je transplantacija državi jeftinija od dijalize na koju idu hiljade ljudi. Bori se ne samo za bubrežne bolesnike nego i za sve buduće pacijente ne bi li im povećao šanse kada im zatreba neki organ. 

Vlastitim primjerom zalaganja za sve pokušava, uz pomoć ljudi koje okuplja Udruženje, doprijeti do ljudi na vlasti koji su zaboravili građane čim su zasjeli u udobne fotelje. 

Udruženje je upornom borbom za sada primoralo Federalnu vladu da pripremi izmjene Zakona, ali neće odustati dok to ne učini i Parlament. Dok izmjene ne stupe na snagu.

Borac za sve

Piše: Kenan KEŠMER (kenan.k@avaz.ba)&nbsp;&nbsp; 
Kada su već svi počeli sumnjati da će penzioneri ikad izaći na ulicu nakon tolikih najava i odustajanja, pripadnici treće životne dobi jučer su bili odlučni i svima pokazali kako se to radi. Mirno i dostojanstveno.

Njih nekoliko hiljada stiglo je iz svih krajeva u glavni grad, pred zgradu u kojoj se donose odluke koje direktno utječu na njihov život.

Iako više nisu u najboljim godinama, iako više nisu toliko vitalni, ustali su i krenuli da traže ono što im pripada. Više penzije koje im garantiraju dostojanstven život umjesto životarenja. I ne samo za sebe. Ono za šta se oni sada izbore, sutra će koristiti svi koji jednom dođu u te godine. I uspjeli su. Svi njihovi zahtjevi su prihvaćeni.

Penzioneri su tako mladima održali važnu lekciju. Lako je biti glasan i buntovan kucajući po tastaturi, na društvenim mrežama, u komentarima... Ali, kada treba to glasno reći? Pojavi se jedan čovjek, kao nedavno na „protestima“ mladih protiv nezaposlenosti.

Penzioneri su nakon nebrojenih pokušaja razgovora, prevara, lažnih obećanja izašli na ulice i pokazali da se mirnim i dostojanstvenim protestima može postići nešto.

Pitanje je: Trebaju li mladi, ugledajući se na starije, krenuti sličnim putem? Razloga za to je mnogo. Od nezaposlenosti, besperspektivnosti, nedostatka vode, prava na liječenje, užasnog sistema obrazovanja i tako dalje...

Imaju li mladi petlje ili će se i dalje držati tastatura?

Lekcija mladima

Siromašni smo, u dugovima, živimo gore nego lani, ne osjećamo se sigurno, posla i dalje nema, a kad ga ima, plaće su niske, penzionerima nikad teže, ne vidimo izlaz. Kažu da je pesimizam gori i od najgorih problema, ali budimo realni, čak i ako uključimo mudrost, iskustvo, pamet, koju, eto, vele da imamo, teško je biti optimističan pred brojevima i statistikama koje naš život svagdašnji najbolje opisuju.
Prosječni je bh. građanin naučio lekciju i već godinama prvo plati račune, pa u fasungu po brašno, šećer, ulje, ostavi sitno djeci za užinu... kad obrneš i okreneš, u potrošačkoj korpi nestalo više od 1.500, a prosječna plaća (čestitke sretnicima) tek 850. Pa onda se pomalo odvadi. Manje za hranu, ništa za odjeću i obuću, ništa za sitne životne radosti. Samo za preživljavanje, da korpu ispuniš dopola i budeš sretan, presretan. Nekako mirno, premirno posmatramo kako postajemo sirotinja, skrivamo pogled od roditelja koji su odavno sirotinja, tješimo se kako ćemo i njima i djeci jednom nadoknaditi sve. Kad sve ovo prođe. 
I u tom prolaženju ode život. Znaju to penzioneri koji će danas pred Vladom Federacije BiH zatražiti dostojanstven život. &nbsp; Znaju to dijalizni pacijenti koji će moliti za svoje zdravlje. Znaju to radnici koji će preklinjati za plaću koju su zaradili. Znaju to borci, mladi, nezaposleni, obespravljeni, ljekari i pacijenti... Čekamo, čekamo da prođu. A prolazi nam život!

Čekamo da prođu

Jednostavno najbolji. Portugalski nogometni genijalac Kristijano Ronaldo (Cristiano) izabran je za najboljeg nogometaša svijeta u 2017. godini, peti put u karijeri. I zaista, portugalski as dominirao je ove godine. Vodio je Real Madrid do trofeja u Ligi prvaka, španskoj Primeri i Superkupu Evrope, te je najzaslužniji što su Madriđani postali prva ekipa koja je odbranila evropski trofej. 

Nije to sve, kao pojedinac je bio najbolji strijelac Lige prvaka, najbolji napadač u izboru UEFA-e, najbolji nogometaš u izboru UEFA-e, osvojio je "Zlatnu loptu" u Svjetskom prvenstvu klubova, najbolji je strijelac na Svjetskom prvenstvu klubova.

Ostvario je nekoliko i fantastičnih dostignuća kao što su het-trik protiv Bajerna, dva het-trika protiv Atletiko Madrida, golovi protiv Dortmunda, Barcelone, Juventusa, kao i 15 golova u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo.

Kristijano Ronaldo rođen je 5. feburara 1985. godine na Madeiri. Prije Reala, nosio je dresove Mančester junajteda i Sportinga iz Lisabona.

Jednostavno najbolji

Piše: Almasa HADŽIĆ (almasahadzic@avaz.ba)&nbsp; 
Strukovni sindikat doktora medicine i stomatologije Federacije prekjučer je i zvanično obavijestio Vladu FBiH o započetom postupku stupanja u generalni štrajk. 

Da ljekari traže rješenje svojih statusnih pitanja štrajkom, malo je slučajeva u svijetu. Prosto, jer zbog posla koji obavljaju - vode brigu o zdravlju i svojom stručnošću i znanjem spašavaju živote ljudi - svaka iole ozbiljna država ima poseban osjećaj odgovornosti. 

Prosječna plaća ljekara specijaliste u FBiH iznosi oko 1.400 maraka. To je ono što primi za redovan rad, za šta, naprimjer, rođak nekog političkog faktora, ili lokalnog tajkuna, s kupljenom diplomom s kojom je sjeo na izmišljenu funkciju u „Telecomu“, „Elektroprivredi“, ministarstvu, primi i po 3.000 i više maraka mjesečno.

Ili još gore. Po kojem je to parametru više vrijedan neki poslanik u Parlamentu BiH koji mjesečno, radio – ne radio, primi oko 5.000 maraka plus druge prinadležnosti, od nekog specijaliste interniste, hirurga, kardiologa, koji se bavi visokosofisticiranom medicinom i svakodnevno spašava živote ljudi? Ni po kojem!

U državi kakva je BiH, gdje su mjerila vrijednosti u skoro svim oblastima, pa i u medicini, crtale partijske sveznalice, a ne ljudi od znanja i struke, do štrajka doktora medicine i stomatologije moralo je doći. 

Svjedoci smo da je posljedica dugogodišnjeg ponižavajućeg odnosa države prema svojim ljekarima i medicinarima njihov masovni odlazak na rad u zemlje zapadne Evrope. 

Za razliku od ljekara koji napuštaju državu i odlaze da rade u Njemačku, Švicarsku, Austriju, Švedsku... odnosno u zemlje u kojima će se vrednovati njihova stručnost i trud, nije zabilježen slučaj da je državu napustio neki ministar, poslanik ili funkcioner u dobro plaćenoj državnoj firmi. Kamo sreće da jeste!

Vrednovanje ljekara

Film Aide Begić „Ne ostavljaj me“ otvorio je 54. izdanje Filmskog festivala u Antaliji, koji važi za jedan od onih s najdužom tradicijom u Turskoj. Nesvakidašnje je bilo kada se uspješna bh. rediteljka na bini pojavila sa sirijskim mališanima iz filma i na ovaj način još jednom dala svoj glas slabima i nemoćnima.&nbsp; 
Film „Ne ostavljaj me“ donosi priču o sirijskoj djeci, izbjeglicama i siročadi, koja žive na jugoistoku Turske. Stoga je Begić, inspirirana ovom pričom, poručila da, iako su svi ljudi različiti, mogu živjeti zajedno. Film je nastao kao plod jednogodišnjeg rada sa sirijskom djecom u dva turska grada.

Riječ je o umjetničkom i humanitarnom projektu, realiziranom kako bi unio radost u dječije živote, a odrasli da se upoznaju s njihovim snovima, nadama, željama i strahovima. Stoga, ne čudi da je kraj filma dočekan ovacijama i gromoglasnim aplauzom.

Višestruko nagrađivana rediteljka također je istakla da je sretna što je njeno igrano ostvarenje doživjelo svjetsku premijeru upravo na ovom festivalu. 

Aida Begić rođena je u Sarajevu 1976., a filmsku i pozorišnu režiju završila je na Akademiji scenskih umjetnosti u glavnom gradu BiH prije 17 godina.

Glas za slabe

Autor: Sanja VLAISAVLJEVIĆŠkola postoji radi učenika. Učenici idu u školu da nešto nauče. Kako iz općeg obrazovanja tako i iz lijepog ponašanja. No dobivaju li uistinu to znanje, te vještine? Je li prakticiranje bontona i etičkih vrlina prioritet za nastavnike? Je li strogo razlikovanje laži od istine nit vodilja nastavnika u školi? Jesu li učenici uvijek iznad profesorskih sujeta ili su samo kotači jednog sistema? Čini se da su samo kotači i da baš takvi napuštaju svoje dvanaestogodišnje školovanje. Vještine, vrline, sposobnosti etičkog rasuđivanja i ne dotaknu.

<h2>Istraga o vladanju</h2>

A ako takvi uđu u život zrelog čovjeka, oni teško mogu primjenjivati istinske vrijednosti u svom životu. I tako iz generacije u generaciju. Zamislimo samo situaciju u kojoj nastavnik ne može da vlada satom. Ode pedagogu da se požali na učenike, a on ga savjetuje da piše izjavu protiv učenika. I onda krene proces. Istraga o vladanju učenika na satu. Uobičajeni poziv roditeljima na razgovor i kanonada dobro uvježbanih rečenica protiv učenika kako bi se po svaku cijenu odbranio integritet nastavnika.&nbsp; 


Je li bit obrazovanja zaštititi nastavnika po svaku cijenu ili uvažiti stav učenika, pa čak i njegov bunt? Propitati razloge. Djeca su najbolji lakmus-papir za naše propuste, licemjerje, površnost i laži. Djeca ne praštaju. Djeca pamte. Često je dječije pamćenje bolno i nepravdom protkano. Zašto nastavnici kad dobiju moć dnevnika, moć ocjenjivanja i, još prije, moć kažnjavanja, izgube osjećaj za tananu ljudskost mladih? Nije bit školovanja u kažnjavanju, nego u odgoju.



No, može li odgojiti onaj koji ne zna značenje te riječi? Teško. On poseže za kažnjavanjem, a kažnjavanje dovodi do novog prijestupa. Kraj se ne nazire. Je li moguće da danas, kad su nam usta puna vjere i vjerskih pravila, vlada toliko nepravde u školama? U vremenu u kojem je vjeronauk tik uz maternji jezik, učenici trpe nepravdu nastavničkih odluka o njihovom vladanju. O čemu nam govori ekskomuniciranje djece s nižim ocjenama vladanja iz školskih sekcija? O tjeranju djece na ulicu jer smetaju. S njima se nikad ne zna i bolje ih je skloniti, a kad ih jednom sklonimo na ulicu tu je kraj. Ili, bolje reći, početak kraja razvoja njihovih etičkih vrlina.



Odbačeni i kažnjeni



Odbačeni i kažnjeni oni nisu sposobni da se sami bore za bolje. Ako po svaku cijenu želimo kazniti u učenju uspješno, ali i samosvjesno dijete zbog, recimo, njegovog opravdanog prigovora nastavniku, mi kažnjavamo sebe i svoj poziv. Stavljamo na njega teret naše nesposobnosti i površnosti i zauvijek gubimo dijete na dobrom putu njegovog razvoja. Stoga ne treba čuditi ako se onda pojavi dječji prijezir, revolt i bunt, jer oni su samo dah ljudskog u njima. Kada i ovi alarmi utihnu u djetetu, pod pritiskom prijetnji kažnjavanjem, dobili smo bitku u ime pukog autoriteta. Slomljen je otpor, ali i ličnost u djetetu. Na scenu stupa poslušnik koji će prvom prilikom napraviti isti grijeh kakav je njemu pričinjen.



Modelari dječijih ličnosti moraju biti svjesni da duše njihovih mladih učenika strepe i drhte nad nepravdom, a kada je osjete, ona ih kao rana na duši više nikad ne napušta, jer je došla iz mirne luke učiteljice života i znanja, iz škole. Od učitelja. Koliko je samo teško biti učitelj života i znanja. Nemojte trčati tim putem ako ne možete udahnuti oštar zrak odgovornosti učitelja.

Odbranio tron!

Žena sa sela

8.000 dana uz čitaoce

Legenda sa šeširom

Dvije stolice i jedna propaganda

Prvaci svijeta

Zaludio Engleze

Priznanje za bh. agenticu

Bakirov i Sebijin agregat!

Borac za sve

Lekcija mladima

Čekamo da prođu

Jednostavno najbolji

Vrednovanje ljekara

Glas za slabe

Sličice iz škole

Kolumne

Odbranio tron!

Žena sa sela

8.000 dana uz čitaoce

Legenda sa šeširom

Dvije stolice i jedna propaganda

Prvaci svijeta

Zaludio Engleze

Priznanje za bh. agenticu

Bakirov i Sebijin agregat!

Borac za sve

Lekcija mladima

Čekamo da prođu

Jednostavno najbolji

Vrednovanje ljekara

Glas za slabe

Sličice iz škole