Kadetski ko&scaron;arka&scaron;ki reprezentativac BiH Džanan Musa na&scaron;ao se proteklih dana u centru pažnje svjetske javnosti nakon &scaron;to je legendarni Majkl Džordan (Michael Jordan) izrazio želju da upozna njegove roditelje i lično im kaže da Musu smatra vanserijskim talentom.

Trener Univerziteta Sjeverna Karolina Roj Vilijams (Roy Williams) kontaktirao je Musine roditelje, a onda ih spojio s Džordanom, koji je karijeru počeo upravo na ovom univerzitetu.

Jedna američka agencija želi da &scaron;to prije Musu odvede u SAD, gdje bi bio student i igrač Sjeverne Karoline, a zatim pre&scaron;ao u NBA. Koliko je potencijal mladog ko&scaron;arka&scaron;a cijenjen u SAD, govori podatak da mu čak predviđaju da će jednog dana biti prvi izbor NBA drafta.

Džanan Musa rođen je 8. maja 1999. u Bihaću. Počeo je igrati ko&scaron;arku kada je imao sedam godina. Kao dječak bio je član KK Ko&scaron; iz Sarajeva, koji je osnovao nekada&scaron;nji reprezentativac BiH Sejo Bukva.

Od 2014. Musa je član Cedevite iz Zagreba, koja je posljednjih godina jedan od najboljih klubova u regionu. Iako ima 16 godina, Musa bilježi nastupe za prvi tim Cedevite, čak i u mečevima Eurolige.

Velika zvijezda u Bosni i Hercegovini postao je pro&scaron;le godine kada je predvodio kadetsku reprezentaciju na&scaron;e zemlje na Evropskom prvenstvu u Litvaniji. BiH je postala prvak Evrope, a Musa je bio prvi strijelac i najkorisniji igrač turnira.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Džanan Musa

Zadivio i Džordana

Nebrojeno puta do sada nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić svojim izjavama održao je lekciju svima onima koji na BiH gledaju kao na ne&scaron;to prolazno, ali i onima koji u BiH žive, a ne vide je kao svoju prvu domovinu. Povodom Uskrsa, Puljić je poslao i poruku onima koji negiraju istinu.

Govoreći na prijemu povodom ovog katoličkog blagdana, Puljić je naveo da je on pao u sjenu Ha&scaron;kog tribunala i presude Karadžiću te istakao potrebu da je svi prihvate.

- Potrebno je da se u ljudskim du&scaron;ama dogodi pobjeda nad zlom. Ljudski sudovi trebaju dovesti do katarze. Ako nema kajanja za zlo, nema izgradnje mira, pomirenja niti vraćanja povjerenja - kazao je Puljić.

Osim &scaron;to je pozvao sve ljude da se okrenu istini te da se ograde od jezivih zločina koji su počinjeni u ime jedne ideologije, Puljić je i političarima koji su bili na prijemu, ukazao da svoj posao moraju raditi bolje kako bi stvorili bolju klimu u BiH te da rade u korist građana i cijelog dru&scaron;tva. Nije ovo prvi put da kardinal Puljić, kao svojevrsni glasnogovornik istine, jasno i glasno kaže ono &scaron;to svi trebaju znati. Od toga da je BiH država svih koji žive u njoj do istine koja se tiče agresije na na&scaron;u zemlju.

Ličnost dana    Vinko Puljić

Na braniku istine

Proročanske poruke &scaron;to ih je u intervjuu s autorom ovih redova juna 2009. godine iznio akademik Muhamed Filipović, u kojem se zabrinuto pitao je li nama u BiH namijenjena sudbina evropskih Palestinaca, bljesnule su jučer nad Mostarom uz vijest da je grupa nepoznatih vandala, navodno hrvatskih navijača, u zoru divljala po staroj jezgri grada.&nbsp;

Kao da su se na trenutak otvorila vrata pakla, a vatreni jezici zlokobno upozorili da, ne bude li pameti, u na&scaron;em divnom Mostaru, na beharli obalama Neretve, uskoro možemo imati neku buduću Gazu. Posebno jer su jučer jedna za drugom stizale vijesti iz na&scaron;eg grada svjetlosti da se, nakon provokacije, u kafićima priprema odgovor &quot;s druge strane&quot;. Želi opet neko nemire i krv?

Grad &Scaron;antića, Komadine, Či&scaron;ića, Đikića, Derivere, Nik&scaron;ića, Sefića, Kebe, Voljevice, grad o čijoj su ljepoti pisali Andrić i Džumhur, a pobjedama slavili Halilhodžić, Bajović, Marić, Vladić, Tuce, Kajtaz, Mujić, &quot;Mostarske ki&scaron;e&quot; i drugih velikani koji su tabanali tim divnim mahalama, naprosto, nakon svega, nije zaslužio takvu sudbinu.&nbsp;

No, tako je to kada se u nedostatku ideja, vizija i mudrosti, umjesto da se po&scaron;tuje patina univerzalnih civilizacijskih vrijednosti koje su se u Mostaru stoljećima stvarale, s malim dozama pameti, krene u projekt stvaranja tabora i atara kojima će se uvijek suprotstavljati onaj drugi. Jedna odmazda vuče drugu, i tako do samouni&scaron;tenja.

Bo&scaron;njaci u Mostaru, zahvaljujući svojim političkim predstavnicima, izgubili su mnoge velike bitke. Svjedočio sam tome. Prokockali ono &scaron;to su rahmetli Alija Izetbegović i njegovi saradnici gradili u Dejtonu i neposredno poslije agresije. Propu&scaron;tene su i &scaron;anse koje je, realno, davao E&scaron;daunov statut za Mostar. I sad smo, kao, svi iznenađeni.&nbsp; 
Na koncu, ostala je jedna lju&scaron;tura u dvije ulice čije se odumiranje čekalo. A Mostarci odavno uni&scaron;teni. Umjesto borbe za bolji Mostar i veća prava, rje&scaron;enje je pronađeno u stvaranju etničkih podjela koje naruku idu jedino ratnim planovima i ideji stolnog grada.&nbsp;

Mostar ne smije biti ni hrvatski grad iznad kojeg će se postavljati &scaron;ahovnice, kao ovih dana, ali ni bo&scaron;njački geto. Za prava se ne bori novim podjelama. Jer, budu li se opet crtale karte, na ulicama bh. gradova, i ne samo Mostara, uskoro ćemo gledati neke nove gaze, belfaste, bejrute... A onda su nam uzalud sve općine i gradovi. Zbog toga bi se političko Sarajevo, ako ga ima, moralo ozbiljno zabrinuti.

Komentar dana

Mostarska vrata pakla

Ratne 1995. godine, na zgražanje majke i čuđenje ostatka porodice, prijavio sam se u inžinjerijsku četu u sklopu jednog korpusa ARBiH. Tada nisam shvatao ozbiljnost situacije i svoje obaveze kao deminera. Ali, od samih početaka kursa i učenja o minama i eksplozivima komandir mi je govorio: &ldquo;Deminer grije&scaron;i samo dva puta. Prvi put kad se prijavi u inžinjeriju. Drugi put nastrada od mine!&rdquo;&nbsp;

Imao sam ludu sreću da sam pogrije&scaron;io samo jednom, prijavljivanjem. Za drugi put nije bilo previ&scaron;e vremena, ubrzo nakon &scaron;to sam okončao kurs potpisan je Dejtonski sporazum i uslijedila je demilitarizacija. Moj komandir nije bio te sreće, poginuo je, ali ne u ratu, već u miru, čisteći minsko polje blizu jednog povratničkog sela.&nbsp;

Identična sudbina nakon rata sna&scaron;la je mnoge, pa tako prekjučer i 33-godi&scaron;njeg Albina Memčića. Deminer banjalučke nevladine organizacije &quot;Eko-Dem&quot; poginuo je u eksploziji zaostale mine u mjestu Hajvazi kod Osmaka. Te&scaron;ko je povjerovati da i 20 godina nakon rata čitamo ovakve vijesti, ali tih podmuklih ubica i dalje je previ&scaron;e po tlu Bosne i Hercegovine. Toliko da ni dvije decenije nisu dovoljne da ih se rije&scaron;imo za sva vremena.&nbsp;

Nijedan deminer ne voli svoj posao, s obzirom na to da često gleda smrti u oči. Memčić ga, također, sigurno nije volio. Svaki odlazak na minsko polje uvijek je praćen ledenim strahom koji se slijeva niz kičmu.&nbsp;

Međutim, Memčić nije imao previ&scaron;e izbora, taj posao je radio kako bi imao od čega živjeti. Njegovi shrvani roditelji kažu da je zadnju paru dao za kurs deminera. Planirao je od zarađenog novca opremiti stan kako bi se mogao oženiti...&nbsp;

Nažalost, priča Albina Memčića je lična karta na&scaron;e zemlje. Zemlje u kojoj ljudi moraju život stavljati na kocku da bi - preživjeli.

Dvije greške

Najbolji bh. teniser Damir Džumhur plasirao se u treće kolo ATP turnira u Majamiju nakon &scaron;to je peti nosilac, &Scaron;panac Rafael Nadal predao susret kod rezultata 1:1 u setovima i 3:0 u trećem setu za na&scaron;eg predstavnika.

Džumhur je trijumfom nad jednim od najboljih igrača svih vremena potvrdio mentalnu zrelost. Ni nesnosna vrućina, zbog koje je &Scaron;panac predao meč, nije zaustavila Džumhura da pruži jednu od najboljih partija u karijeri.&nbsp;

Ova pobjeda na&scaron;em najboljem teniseru bit će veliki podstrek u nastavku karijere, jer se ne dobiva svaki dan Kralj &scaron;ljake i osvajač 14 gren slemova.&nbsp;

Džumhur je rođen 20. maja 1992. godine u Sarajevu. Tenisom se počeo baviti s pet godina pod trenerskom palicom njegovog oca Nerfida Džumhura. Na Olimpijskim igrama mladih u Singapuru 2010. godine osvojio je bronzanu medalju.&nbsp;

Damir je od tenisa zaradio vi&scaron;e od 720.000 dolara.

Ličnost dana Damir Džumhur

Bravo, Džumi!

Nema dovoljno riječi kojima se može opisati magična igra na fudbalskom terenu Miralema Pjanića.

Jedinstveni fudbalski velemajstor maestralno izvedenim slobodnim udarcem pogodio je za 3:0 u pobjedi na&scaron;e reprezentacije protiv selekcije Luksemburga.

Najbolji igrač italijanske Rome dugo nije postigao gol u najdražem dresu, ali ovaj put nam se odužio na najbolji način.

Kada su svi očekivali kraj, u drugoj minuti sudijske nadoknade podsjetio je sve za&scaron;to vrijedi 35 miliona eura i &scaron;to će biti jedan od najtraženijih fudbalera na evropskom trži&scaron;tu ovog ljeta.

Pjanić je pogodio protiv selekcije za koju je igrao u omladinskim kategorijama, tačnije U-17 i U-19, nakon čega se odlučio za na&scaron;u domovinu. Rođen je u Tuzli 2. aprila 1990. godine.

U karijeri je igrao za Mec i Lion, a od 2011. godine prelazi u Romu. Za A selekciju na&scaron;e zemlje igra od 2008. godine i u 66 nastupa postigao je 10 pogodaka.

Ugledni britanski list &quot;The Guardian&quot; za pro&scaron;lu godinu stavio ga je na 55. mjesto najboljih svjetskih fudbalera.

&nbsp;

Ličnost dana Miralem Pjanić

Fudbalski velemajstor

Presuda zločincu Radovanu Karadžiću glavna je tema i četvrti dan nakon &scaron;to je krvnik osuđen na 40 godina robije. Sudeći prema brojnim komentarima i reakcijama koji su odaslani, uglavnom putem dru&scaron;tvenih mreža, reklo bi se da smo na pragu 90-ih godina pro&scaron;log stoljeća.

Mnogi od kojih se očekivalo da će presudu pozdraviti i prihvatiti, prvenstveno kao osudu zločinačke politike, odbacuju je. Ili je namjerno poistovjećuju kao presudu čitavom jednom narodu i manjem bh. entitetu koji ima prefiks samo jednog naroda - srpskog. Sve to lo&scaron; je znak i upozorava nas na to da će Karadžićev duh jo&scaron; dugo lebdjeti nad RS i Srbijom.

No, da ipak ima nade da će nekad doći do katarze, govori sve vi&scaron;e onih iz reda Srba koji jasno i glasno kažu da presudu zlikovcu Karadžiću, koja je, kako to poručuje beogradski profesor Žarko Korać, pečat onoga &scaron;to se de&scaron;avalo, te koja, kako navodi&nbsp; istraživač beogradskog Fonda za humanitarno pravo Nemanja Stjepanović, daje naj&scaron;iri uvid u način na koji je RS stvarana, treba prihvatiti kao činjenicu i istinu od koje se ne može pobjeći!

Mnogi Srbi svjesni su činjenice - i ne libe se to javno reći - da je presudi prethodio &scaron;est godina dug proces vođen po najvi&scaron;im svjetskim standardima, koja je potkrijepljena hiljadama stranica dokaza i svjedočenja o genocidnom pohodu Karadžićevih snaga koje su na tom krvavom putu na najmonstruozniji način pobile desetine hiljada ljudi.

Upravo osuda takve politike je i najvažnija stavka presude. A reakcije u kojima se ističe važnost toga da nalogodavci zločina konačno odgovaraju za svoje postupke potvrda su koliko je bitno da pred lice pravde budu izvedeni i da poimenice budu izrečene kazne svima onima koji su bili glavni kreatori zla na ovim prostorima.

Osim &scaron;to će presuda Karadžiću biti glavna prepreka za reviziju pro&scaron;losti, koju su neki već poku&scaron;avali nametnuti, ona je snažan branik svima koji bi po&scaron;li stopama ovog krvnika. Jer, presuda Karadžiću može biti dobra preventiva, ali i lijek za sve one koje uhvati ludilo i, ne daj Bože, ponovo dođe na ideju poput onih Karadžićevih. Zato, kako to reče Stjepanović, pročitajte je!

&nbsp;

&nbsp;

Pročitajte presudu!

Nije prekjučer, kako se to na prvi pogled čini, u Ha&scaron;kom tribunalu presuđeno samo Radovanu Karadžiću, osnivaču Republike Srpske i Srpske demokratske stranke. Uprkos namjerama sudija da individualiziraju krivicu i svedu je na desetak članova udruženog zločinačkog poduhvata, oni su ipak, i to pokazuje tekst presude, osudili u svojoj osnovi zločinačku i genocidnu metodu stvaranja &bdquo;velike Srbije&ldquo;.&nbsp;

Južnokorejski sudija O-Gon Kvon, u ime cijele međunarodne zajednice, Ujedinjenih naroda, faktički cijelog svijeta, utvrdio je da je politički i vojni vrh Srba u BiH posegnuo za najgorim zločinima, nezamislivim civiliziranom svijetu, da bi ostvario plan zauzimanja teritorija &quot;na koje su polagali pravo&quot;.&nbsp;

Karadžić je u tome, to je sasvim jasno, imao ključnu ulogu i kao takav ostat će, dok je živ, a i nakon toga, u historiji upisan rame uz rame s Hitlerom, Himlerom, Polom Potom i drugim najgorim zločincima.&nbsp;

Presuda je, nakon godina apsolutno pravnog procesa, ali paralelnog, vrlo kompliciranog globalnog političkog procesa prihvatanja međunarodnog prava kao posljedice ratnih sukoba, osudila samo način na koji je generacija srpskih lidera s obje strane Drine tih krvavih devedesetih htjela ostvariti san o jednoj srpskoj državi na Balkanu.&nbsp;

Ali, presuda nije dokinula i razmontirala ideju da se do toga dođe, eventualno, drugim sredstvima, i ba&scaron; to je karika koja nedostaje i onemogućava konačno pomirenje i uspostavljanje povjerenja i sigurnosti u ovom dijelu Evrope.&nbsp;

To se, nažalost, ne može očekivati ni od jednog suda, pa ni Tribunala. Tome, toj utopiji koja je toliko zla nanijela, jedino Srbi, kao narod, mogu stati ukraj. Moraju je zauvijek pokopati zajedno s Milo&scaron;evićem, Karadžićem, Mladićem i njihovim saučesnicima, ako ne žele da i dalje njihovi heroji za cijeli svijet budu najgori zločinci.

Čemu je presudio Hag

Ha&scaron;ki tužilac Alan Tiger (Tieger), koji je zastupao optužnicu protiv zločinca Radovana Karadžića, uspio je dokazati njegove genocidne namjere na području Srebrenice te komandovanje udruženim zločinačkim poduhvatom usmjerenim protiv civilnog nesrpskog stanovni&scaron;tva u BiH.

S te strane ovom iskusnom tužiocu, koji je srčano zastupao optužbe protiv Karadžića, uključujući i njegove genocidne namjere u sedam ostalih općina, treba, ipak, čestitati.

Iako na kraju Pretresno vijeće Ha&scaron;kog tribunala nije udovoljilo Tigerovom zahtjevu za određivanje doživotne robije Karadžiću, bez sumnje je donesena historijska presuda ovom krvoloku, a samim time i mračnoj ideologiji koju je provodio tokom devedesetih godina pro&scaron;log stoljeća.&nbsp;

Jer, vrijeme koje je pred nama bez sumnje će ovoj presudi dati dodatno na značaju, s obzirom na to da je pred licem pravde presuđeno jednoj od osoba najodgovornijih za vi&scaron;e stotina hiljada ubijenih, mučenih, silovanih te protjeranih u na&scaron;oj državi.

Tiger je u Ha&scaron;kom tribunalu od 1994. godine te pripada prvoj grupi američkih tužilaca koji su stigli u Tribunal.

Ličnost dana     Alan Tiger

Dokazao genocid

Nakon &scaron;to je u Evropskom parlamentu (EP) pred poslanicima 28 zemalja Evropske unije (EU) upozoreno da u Bosni i Hercegovini ima montiranih procesa i da valja ozbiljno raditi na unapređivanju bh. pravosuđa, najnoviji javni istup slovenskog parlamentarca Igora &Scaron;oltesa, koji je otvoreno kazao da je slučaj protiv lidera Saveza za bolju budućnost &nbsp;politički motiviran, dao je veliki doprinos internacionalizaciji 60-dnevnog pritvora sekularističkom političaru Fahrudinu Radončiću. O ovom procesu će se pred institucijama EU tek govoriti.

Igor &Scaron;oltes, poslanik Zelenih/Evropskog slobodnog saveza u EP-u, rođen je 22. avgusta 1964. u Ljubljani. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u rodnom gradu, gdje je i doktorirao na Fakultetu za dru&scaron;tvene nauke. &Scaron;oltes je u Sloveniji poznat kao unuk Edvarda Kardelja, jugoslavenskog političara koji je bio Titov najbliži i najdugovječniji saradnik.

Ličnost dana   Igor Šoltes

Internacionalizacija slučaja "Radončić"

Je li presuda Radovanu Karadžiću pravda? Nije. To nije potpuna pravda i za žrtve agresije i genocida u BiH takve pravde, očito, neće biti. U ovakvoj situaciji kao &scaron;to jeste i u ovakvom svijetu kakav je, potpuna pravda nije se mogla desiti. Licemjerje svijeta viđeno jo&scaron; od uvođenja embarga 1992. se nastavlja.

Ipak, moramo priznati da je to mnogo vi&scaron;e nego &scaron;to smo očekivali od kraja agresije pa do hap&scaron;enja zločinca 21. jula 2008., kada su mnogi iskreno sumnjali da će Karadžić i Mladić ikad odgovarati za svoja užasna nedjela. Historija pamti deset genocida nad Bo&scaron;njacima, ali, osim presude Draži Mihailoviću za dio zločina, pokoje knjige i izvje&scaron;taja kakvog četničkog komandanta, ne pamti velike procese i kazne.

Zato jučera&scaron;nji dan jeste historijski, ma koliko se Bo&scaron;njacima i drugim bh. patriotima presuda činila nedovoljnom satisfakcijom, posebno zbog izostanka utvrđivanja krivice za&nbsp; 
genocid u Prijedoru i jo&scaron; &scaron;est bh. gradova.&nbsp;

U osnovi, presuđena je jedna ideologija koja je iza sebe ostavila posljednji genocid u Evropi. Karadžić će, prema svemu sudeći, kraj svog jadnog života dočekati iza re&scaron;etaka. A historija svijeta zapisat će da je prvi predsjednik Republike Srpske osuđen za genocid u Srebrenici, progone, istrebljenje, ubistva, deportacije, nehumana djela, prisilno premje&scaron;tanje, &scaron;irenje terora, protupravne napade i uzimanje talaca.&nbsp;

Ma koliko to neko htio osporavati, sada je jasno da je entitet RS stvaran zločinima za koje je jučer krivim progla&scaron;en Karadžić. Izrečena presuda mora osigurati, ako ni&scaron;ta drugo, da se po&scaron;tuju prava preživjelih, povratnika i da im se osiguraju uvjeti za normalan i miran život gdje ih neće tretirati kao uljeze i teroriste na kućnom pragu.&nbsp;

Ovakva presuda treba i pripadnicima srpskog naroda. Ne može se sa zlom živjeti. Istini se mora pogledati u oči. Jer, valja nam i dalje biti jedni pored drugih. Neka presuda zločincu Karadžiću, ma kakva jeste, bude kamen međa&scaron; s kojeg ćemo pogledati u neku bolju budućnost. Ako već nema potpune pravde, barem sretnijih dana ovdje mora biti. No, ako Karadžićev duh nastavi živjeti u manjem entitetu, sve je uzalud.

Je li ovo pravda?

Mnogo smo poruka ovih dana mogli čuti i pročitati u medijima uoči izricanja historijske presude balkanskom krvoloku Radovanu Karadžiću. No, u svemu su najvažniji glasovi razuma poput onih koje već godinama &scaron;iri poglavar Crnogorske pravoslavne crkve mitropolit Mihailo, poručujući svima nama da &ldquo;nema života bez suživota&rdquo;. Za&scaron;to nam to ne bi bila lekcija?&nbsp;

Za&scaron;to nam lekcija ne bi bila te&scaron;ka životna priča Osmana ef. Kavazovića, koji je, nakon &scaron;to je preživio najveće strahote logora Luka i Batković, nahranio srpsku porodicu? Za&scaron;to nam lekcija ne bi bili predstavnici roditelja 1.600 ubijene djece Sarajeva i njihova poruka da presuda Karadžiću treba dati doprinos da mladi mogu zajednički graditi ovu državu za bolji i ljep&scaron;i život, za buduće generacije?

Za&scaron;to nam lekcija ne bi bile majke Srebrenice? One su, i nakon svega &scaron;to su doživjele, svjesne da je Karadžić počinio zločin i nad Srbima te kao majke saosjećaju i sa Smiljom iz Bijeljine, čiji je sin morao ići u Bihać da ratuje i tamo poginuo za nečije interese i ideje!

Svjesni smo da, kakvu god presudu danas pročitaju ha&scaron;ke sudije, ona će biti premala. I najveća moguća kazna za zlikovca, predstavljat će samo minimum pravde Bo&scaron;njacima, najvećim žrtvama agresije, kojima je danas, svakako, najvažnije da Karadžić bude osuđen i za genocid, i to ne samo u Srebrenici nego i Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku, kako to traži i Ha&scaron;ko tužila&scaron;tvo.

Naravno, svjesni smo i toga da, kakva god presuda bude, ona neće u&scaron;utkati negatore genocida, one koji i dalje otvoreno slave zločine i zločince, otvarajući kojekakve studentske domove pod imenima Radovana Karadžića, manipulirajući tako vlastitim narodom.&nbsp;

Njih treba prozreti i pomnožiti s nulom, a poslu&scaron;ati razum i naučiti lekcije da se život i suživot moraju nastaviti graditi, a država BiH jačati za buduće generacije!&nbsp;

&Scaron;to se tiče Karadžića - kako to reko&scaron;e i mitropolit Mihailo i efendija Kavazović - ovozemaljska kazna zločincima ne može biti mjera pravde, jer za sve oblike svireposti rata u Bosni zakon ne poznaje kaznu!

Poslušati razum

Južnokorejski sudija O-Gon Kvon (Kwon) bit će danas osoba u koju će biti uperene oči svjetske javnosti.

Kvon je predsjedavajući Vijeća koje jo&scaron; čine Britanac Hauard Morison (Howard Morrison) i Melvil Berd (Melville Baird) iz Trinidada i Tobaga, a koje će danas objaviti presudu Radovanu Karadžiću, optuženom za genocid u Srebrenici i jo&scaron; sedam bh. općina, progon Bo&scaron;njaka i Hrvata &scaron;irom BiH, teror nad civilima u Sarajevu granatiranjem i snajperskim djelovanjem te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Građanima BiH nije ostao u lijepom sjećanju, jer je 2012. godine u slučaju &quot;Karadžić&quot; nametnuo svoj stav da u sedam bh. općina (Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik) nije počinjen genocid. Ipak, nakon žalbe Tužila&scaron;tva takva odluka je poni&scaron;tena i Karadžiću je ponovo na teret stavljen genocid u ovim bh. općinama. 
Isti taj sudija danas ima historijsku obavezu pred sobom i cijelim svijetom, jer samo osuđujuća presuda može donijeti tračak nade da pravda, iako je spora, postoji.&nbsp;

Njegova presuda bit će vrlo važan argument u potvrđivanju često osporavane istine o tome ko stoji iza pokolja, progona i silovanja.&nbsp;

O-Gon Kvon rođen je 12. septembra 1953. u gradu Čeong-ju. Radi kao stalni sudija Međunarodnog suda od 2001. godine. Obavljao je funkciju potpredsjednika Međunarodnog krivičnog suda za biv&scaron;u Jugoslaviju od 2008. do 2011. godine. Predsjedavao je i Sudskim vijećem u procesu Slobodanu Milo&scaron;eviću.

Ličnost dana O-Gon Kwon

Historijska odgovornost

Svijet je u &scaron;oku nakon jučera&scaron;njih terorističkih napada u Briselu. Niko od nevino poginulih zasigurno jučer ujutro, kada je krenuo iz svojih domova, ni slutio nije da će se naći na meti terorista. Barbarskim i zločinačkim pohodom krvožedni naoružani fanatici, jer kako ih drugačije nazvati, iznenadili su nevine i ljude nespremne na ovoliku količinu zla.&nbsp;

I nisu naudili samo žrtvama ubijenima u napadu. Osim &scaron;to su ožalostili porodice ubijenih i sve oni koji saosjećaju s njima, zlotvori su očigledno ciljano udarili na belgijsku prijestolnicu. Jer, Brisel je i sredi&scaron;te evropskih institucija, NATO-a i brojnih međunarodnih organizacija. U tom gradu, prema zvaničnim podacima, pola stanovni&scaron;tva čine stranci. Od kojih su znatan broj njih muslimani.&nbsp;

Stoga je ovaj teroristički napad, osim &scaron;to je atak na živote nevinih, zasigurno napad na svaki simbol zajedni&scaron;tva i zajedničkog života u Evropi te svih onih vrijednosti na kojima se temelji život u evropskim demokratijama. &nbsp;

Iako, prema nekima teorijama, terorizam proizvode neke druge nepravde u svijetu, takve tvrdnje ne može kao opravdanje uzeti nijedan normalan čovjek. Nažalost, oni koji to čine nisu i ne mogu biti normalni, već jasno instruirani teroristi, s ciljem izazivanja haosa, nereda i straha.&nbsp;

Zato napadi u Briselu, a prije toga u Turskoj i Francuskoj, jo&scaron; jednom su dokazali da se Evropa, a s njom i BiH, treba jače ujediniti u suzbijanju i borbi protiv takvog zla kakvo je terorizam. Jer, on je prijetnja svima nama. Bez obzira na vjeru i naciju i ne bira žrtve po imenu.

Napad na zajedništvo

Novi brutalni teroristički napad u Evropi, ovoga puta u njenoj prijestonici Briselu, veliki je izazov i težak udarac za Federiku Mogerini (Mogherini), visoku predstavnicu Evropske unije za vanjsku politiku i sigurnost i potpredsjednicu Evropske komisije.&nbsp;

Iako se Mogerini u dosada&scaron;njem mandatu pokazala čvrstom i odgovornom političarkom, koja je u vi&scaron;e navrata jasno objavila rat terorističkoj Islamskoj državi, novi napad u Briselu, drugi za veoma kratko vrijeme nakon Pariza, uključio je crveni alarm u Belgiji, zemlji gdje su smje&scaron;tene institucije EU.&nbsp;

Izazov za Mogerini tim je veći jer se napad u Briselu desio nakon skoro tromjesečne opsade ovog grada i potrage za napadačima iz Pariza. Ovo je nesumnjivo veliki izazov za Mogerini, od koje se očekuje da u ovim te&scaron;kim trenucima za cijelu Evropu donese ključne odluke koje će značiti konačni obračun s teroristima i njihovim finansijerima.

Mogerini je rođena 1973. godine u Rimu. Biv&scaron;a je &scaron;efica italijanske diplomatije.

Ličnost dana - Federika Mogerini

Veliki izazov

Dok se u BiH vode otvorene i zakulisne rasprave o Ustavu BiH, izmjenama Izbornog zakona, pitanju rje&scaron;enja za Grad Mostara, potom o neovisnosti pravosuđa i političkim procesima, svakako je korisno čuti glas eksperta kao &scaron;to je prof. dr. Omer Ibrahimagić.

On je, bez dlake na jeziku, u intervjuu za &quot;Dnevni avaz&quot; iznio svoj stav da se izgradnja pravne države u BiH ne može očekivati bez izgradnje građanske države, kao i da se u aktuelnom trenutku, upravo zbog utjecaja politike na sve sfere dru&scaron;tva, može očekivati jo&scaron; slučajeva poput slučaja &bdquo;Radončić&quot;. On je, komentirajući proces protiv lidera SBB-a Fahrudina Radončića, otvoreno kazao da smatra da se u ovom slučaju radi o političkom procesu.

Ako ovo kaže stručnjak koji je 40 godina izučavao politički sistem i ustavno pravo te bio sudija u Ustavnom sudu nekada&scaron;nje SFRJ, zatim prvi predsjednik, a poslije i sudija Ustavnog suda FBiH, onda se nad ovakvim ocjenama moraju zamisliti kako oni koji su danas zaduženi za primjenu i provedbu zakon, tako jo&scaron; vi&scaron;e oni koji nadziru i brinu se o nepovredivosti svačijeg prava na pravdu i po&scaron;tivanje zakona.

Posebnu pažnju zavređuju i Ibrahimagićeve ocjene da &quot;&scaron;to dublje ponire u Dejtonski sporazum, sve vi&scaron;e vjeruje da on nije toliko ni lo&scaron;, koliko je lo&scaron;a njegova primjena&quot;.

Omer Ibrahimagić rođen je u Smolući, u općini Lukavac, 21. januara 1934. godine.

Zadivio i Džordana

Na braniku istine

Mostarska vrata pakla

Dvije greške

Bravo, Džumi!

Fudbalski velemajstor

Pročitajte presudu!

Čemu je presudio Hag

Dokazao genocid

Internacionalizacija slučaja "Radončić"

Je li ovo pravda?

Poslušati razum

Historijska odgovornost

Napad na zajedništvo

Veliki izazov

Glas struke

Kolumne

Zadivio i Džordana

Na braniku istine

Mostarska vrata pakla

Dvije greške

Bravo, Džumi!

Fudbalski velemajstor

Pročitajte presudu!

Čemu je presudio Hag

Dokazao genocid

Internacionalizacija slučaja "Radončić"

Je li ovo pravda?

Poslušati razum

Historijska odgovornost

Napad na zajedništvo

Veliki izazov

Glas struke