Gromoglasnim aplauzom i povicima &quot;&scaron;ampioni&quot;, navijači i ljubitelji sporta po ko zna koji put su jučer dočekali jednu bh. selekciju na Sarajevskom aerodromu.

Ovog puta slavio se uspjeh kadetske nogometne reprezentacije, koja je u Gruziji, u konkurenciji nogometnih velesila poput Italije i Rusije, izborila plasman na Evropsko prvenstvo.

Momci Sakiba Malkočevića u Tbilisi su oti&scaron;li kao autsajderi, a vratili su se kao heroji. Neko će kazati, ni&scaron;ta čudno kada je Bosna i Hercegovina u pitanju.&nbsp;

Nije ni čudno da su Nedim Hadžić, &Scaron;evkija Resić ili sjajni golman Filip Vasilj zasjenili zvijezde Milana, Intera, Juventusa, CSKA, Zenita... ako se zna da Italijani ili Rusi i pored sjajnih uvjeta u kojima rade, nikada neće imati ono &scaron;to imaju na&scaron;a djeca &ndash; talent i bosanski inat.&nbsp;

Bez obzira na to hoćemo li među ovim dečkima za godinu-dvije prepoznati novog Edina Džeku ili Miralema Pjanića, &bdquo;Zmajići&ldquo; će u historiji na&scaron;eg nogometa ostati upisani kao prva selekcija koja je stigla do Evropskog prvenstva.&nbsp;

Nekada je za taj uspjeh nedostajao gol, bod, pa i dva meča baraža, ali sada ovi klinci direktno, u izravnim okr&scaron;ajima ponižavaju protivnike do te mjere da im se oni sklanjaju prilikom ulaska na stadion, u hotel, restoran... &scaron;to je i bio slučaj u Tbilisiju.

Neko, ko se imalo razumije u sport, kazat će da je za uspjeh, naravno osim talenta, bitan i &ndash; gard. E taj gard su upravo na&scaron;i nogometa&scaron;i predstavili tokom ovih kvalifikacija, ali i niza prijateljskih susreta koje su odigrali prije skromnog ispraćaja u Gruziju.

Zbog toga ne smijemo dozvoliti da sve ostane na jednom lijepom dočeku na Sarajevskom aerodromu. Ovim, ali i svim ostalih na&scaron;im &bdquo;Zmajevima&ldquo; u brojnim bh. selekcijama, potrebna je podr&scaron;ka.&nbsp;

Za vjetar u leđa i buđenje ne smijemo čekati da se dogode plasman na Mundijal u Brazil, osvajanje Eurobasketa u Litvaniji ili ovaj uspjeh u Gruziji.

Sportiste treba stalno podržavati, jer su bezbroj puta dokazali da su najbolji ambasadori Bosne i Hercegovine u svijetu.

Heroji nacije to su zaslužili...

Komentar dana

Bosanski inat

Milomir Kovačević Stra&scaron;ni svoj nevjerovatni talent i oko za trenutak iskoristio je kako bi svojim fotografijama pokazao svijetu strahote koje su se događale u njegovom rodnom gradu, Sarajevu. Stra&scaron;ni je jedan od onih ljudi koji su fizički napustili Sarajevo, ali koji mu je kroz svoj rad i djelovanje dao ono svoje najvrednije.

Serijama izložbi, kao &scaron;to je ona najpoznatija, koja prikazuje djecu ratnog Sarajeva, Stra&scaron;ni je ukazao na to da agresija na BiH odnosi cijeli život jednoj generaciji i pozvao svijet na hitno djelovanje. Izložbe Stra&scaron;nog posjećivali su veliki umjetnici, političari i drugi utjecajni ljudi, kojima se zasigurno u pamćenje urezala slika ratnog Sarajeva i BiH, te su, ako ni&scaron;ta drugo, pružili skromnu, individualnu pomoć.

Danas njegove fotografije prikazuju drugu sliku Sarajeva, grada koji se ponovo uzdiže i vraća stari sjaj.

Za sve ono &scaron;to je učinio i &scaron;to i dalje čini, Kovačević je nedavno dobio i najvi&scaron;e priznanje koje Grad Sarajevo dodjeljuje - &Scaron;estoaprilsku nagradu. Time mu se barem dijelom Sarajevo odužilo za ono &scaron;to je on učinio za njega.

Milomir Kovačević Strašni

Fotograf Sarajeva

Nijedan grad u BiH nije bio žrtva političkih igara kao &scaron;to je Mostar. Jedini je to grad u BiH koji je izgubio kontinuitet vlasti. Treba li podsjećati na to da su stanovnici ovog najvećeg grada na Neretvi posljednji put birali predstavnike u Gradsko vijeće 2008. i da su za to pravo ostali uskraćeni i 2012. godine?

Dva najveća politička aktera koja pregovaraju o političkom uređenju Mostara, SDA i HDZ BiH, daleko su od kompromisa. I to je činjenica.

Naravno, ne može biti Mostara s hrvatskom dominacijom. Ba&scaron; kao &scaron;to je apsurdno da se u 21. stoljeću stvaraju etnička geta, kao poligon za međuetnička obračunavanja.

Nemali je broj onih koji tvrde da je od Mostara napravljen grad koji je ugrožen za Bo&scaron;njake, a mnogi od njih zaboravljaju vlastitu odgovornost, jer su propustili da se svih prethodnih godina izbore za ispravan status Bo&scaron;njaka. &Scaron;to s lo&scaron;im pravnicima, &scaron;to s nezasitnim političarima, koji su se samo borili za kolač zvani vlast.

No, dok traju rasprave koje se vuku od Sarajeva prema Mostaru, Mostarci su uni&scaron;teni u svakom smislu!&nbsp; Jer, dok &bdquo;politički nobles&ldquo; nema tih problema, obični ljudi nikada nisu živjeli lo&scaron;ije i bez prave perspektive.

Vic o strancu koji se na&scaron;ao na Bulevaru, nekada&scaron;njoj ratnoj liniji razdvajanja, koji je Muju upitao gdje se nalazi, a ovaj mu uzvratio &bdquo;a ni tamo, ni &#39;vamo&ldquo;, čini se da i dan-danas oslikava stvarno stanje u ovom gradu.

Uništeni Mostarci

Na svečanosti povodom otvaranja Gazi Turali-begovog vakufa u Tuzli, reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović, osvrćući se na djela ovog velikog dobrotvora i vakifa koji je živio u 16. stoljeću, iznova je podsjetio da su samo učinjena &nbsp;dobra djela ono po čemu ćemo biti upamćeni.

Svečani trenutak nije bio prilika za bilo kakve kritike, ali jeste za podsjećanja da u vremenu u kojem živimo moramo graditi i popravljati kako međusobne odnose unutar jednog naroda tako i one s kom&scaron;ijama, bez obzira na to kojoj vjeri ili naciji pripadaju.&nbsp;

Naravno, reis nije davao recepture kako se popravljaju odnosi među ljudima niti je upirao prstom u one koji su najodgovorniji za gradnju tih odnosa, ali je, pozivajući se na kur&#39;anske upute, upozorio da se svi pojedinačno trebamo zapitati &scaron;ta i kako činimo da bi nam u zemlji u kojoj živimo bilo bolje, da bismo jedni drugima vi&scaron;e vjerovali i međusobno se pomagali.&nbsp;

U odnosima kakve u BiH sada imamo, a koje nam, uglavnom, kreiraju politika i interesi onih koji je predstavljaju, te&scaron;ko da ćemo naći mogućnosti da učinimo ne&scaron;to vi&scaron;e na izgradnji međusobnog i međukom&scaron;ijskog povjerenja na koje nas reis poziva.&nbsp;

Jer, tamo gdje se sabljom moći, lažima i nepravdom ubijaju ljudski moral, pravda i nada, a s čime nas život svakodnevno suočava, nema izgleda da se grade povjerenje i bolji odnos ni među rođenom braćom, a kamoli među kom&scaron;ijama.&nbsp;

Niko kao reis Kavazović tako dobro ne poznaje one dobre strane du&scaron;e naroda BiH, &nbsp;posebno Bo&scaron;njaka. Njegove tuzlanske poruke i jesu u dobroj mjeri usmjerene takvima, pri čemu se ne gubi nada da će ih čuti i oni koji godinama, zahvaljujući moći koju imaju, slu&scaron;aju samo sebe. I pri tome uni&scaron;tavaju i posljednju mrvu povjerenja u ljude, zakone, državu, moral...

&nbsp;

Reisove poruke

U velikom derbiju bh. fudbalske Premijer lige Željezničar je u Tuzli savladao Slobodu, 0:1, a junak pobjede gostiju bio je Ivan Lendrić.

Hrvatski napadač postigao je jedini pogodak na utakmici, a njegova ekipa ostvarila je i &scaron;estu pobjedu zaredom u proljetnom dijelu sezone.&nbsp;

Lendrić se pokazao kao veliko pojačanje Želje, postigao je već tri gola, &Scaron;irokom Brijegu, Borcu i Slobodi, a najzaslužniji je i za gol protiv Mladosti kada je nakon njegovog udarca Aladin Isaković skrenuo loptu u svoju mrežu.

Radi se o modernom napadaču koji nije &quot;sidra&scaron;&quot;, već se tokom svih 90 minuta kreće po svim dijelovima terena, vraća u odbranu, i koji bukvalno trči od prve do posljednje minute.

Ivan Lendrić rođen je 8. avgusta 1991. godine u Splitu, a pro&scaron;ao je omladinsku &scaron;kolu Hajduka.

Kao 19-godi&scaron;njak u izboru &bdquo;Sportskih novosti&ldquo; progla&scaron;en je za najboljeg mladog igrača Hrvatske. U sezoni 2010/2011. kao posuđen igrač nastupao je za Zrinjski i bio je najbolji strijelac Premijer lige sa 16 golova.

Nakon toga promijenio je nekoliko klubova, a u Želju je stigao iz grčke Kerkire. Nastupao je za sve omladinske selekcije Hrvatske.

Ličnost dana Ivan Lendrić

Željin golgeter srušio Slobodu

Poruke koje je uoči presude Radovanu Karadžiću, jedne od najvažnijih odluka Međunarodnog krivičnog tribunala za biv&scaron;u Jugoslaviju, izrekao u intervjuu za &bdquo;Avaz&ldquo; Serž Bramerc (Serge Brammertz), glavni ha&scaron;ki tužilac, nisu važne samo za žrtve i njihove porodice koje je podjednako ubila politika jednog od kreatora najmonstruoznijih zločina i genocida nakon Drugog svjetskog rata. &nbsp;

Osim &scaron;to Bramerc kaže da će presuda Karadžiću pokazati da je pravda moguća, iako se u protekle dvije decenije ponekad činila nedostižnom, on posebno potcrtava važnost činjenice &scaron;to će se odluka Tribunala odnositi prvenstveno na Karadžića kao pojedinca, a ne na cijeli jedan narod.

Upravo ovakav stav izbija iz ruku prvo odmetniku od nekada&scaron;nje legalne vlade BiH, zavjereniku ru&scaron;enja BiH i u konačnici planeru i naredbodavcu uni&scaron;tenja bo&scaron;njačkog i drugih nesrpskih naroda u zemlji, argument s kojim poku&scaron;ava i danas manipulirati javno&scaron;ću, u ovom slučaju prvenstveno onom u entitetu RS.

Posebno je bitno &scaron;to Bramerc ističe važnost utvrđivanja Karadžićeve odgovornosti. Jer, ma koliko svi oni koji su preživjeli krvavi pohod Karadžićevih vojski i paravojski priželjkivali maksimalnu kaznu za zlikovca, važno je da presuda bude osuđujuća bez obzira na visinu. Samo tako će biti presuđeno i politici ovog i drugih zlikovaca koji su devedesetih poubijali desetine hiljada nevinih žrtava na ovim prostorima.

Istovremeno, osuđujuća, jedina očekivana i moguća presuda Karadžiću poslat će onima koji i danas sanjaju iste snove i kuju nove planove koje je njihov vođa proveo u djelo devedesetih godina pro&scaron;log stoljeća, poruku da ne mogu proći nekažnjeno i da će ih stići ruka pravde.

Nadu da će krvnik, koji je poku&scaron;ao ostvariti prijetnju da će nestati jednog naroda, u naredni četvrtak u ha&scaron;koj sudnici čuti riječi &ndash; kriv je, daje i ranija odluka Ha&scaron;kog tribunala da je Vojska RS odgovorna za genocid u Srebrenici. A civilni komandant te vojske bio je danas zatvoreni Karadžić.

&nbsp;

Pitanje pravde

Trebala bi nam cijela novina da nabrojimo sve lo&scaron;e poteze koje je Luis van Gal (Louis van Gaal) povukao od kada je do&scaron;ao na klupu Mančester junajteda.

Holandski trener potro&scaron;io je desetine, pa i stotine miliona eura, a njegova ekipa igra nazadni, dosadni fudbal. Navijači Junajteda sve bi mu to nekako i oprostili da barem ima nekakav rezultat.

Iz utrke za titulu prvaka Engleske davno su ispali, četvrto mjesto i plasman u Ligu prvaka prilično je daleko. Jedina slamka bila je Evropska liga, čije osvajanje donosi plasman u Ligu prvaka, ali i tu je zavr&scaron;io na podu. I to na najgori mogući način. Mančester junajted poražen je od svog najvećeg rivala u historiji, Liverpula (2:0, 1:1).

Iako ga kompletna sportska javnost tjera s pozicije trenera, Holanđanin ne pomi&scaron;lja da podnese ostavku, a klub mu ne uručuje otkaz vjerovatno zbog ogromne od&scaron;tete. Ipak, jasno je da će otići, na ovaj ili onaj način.

Van Gal je rođen 8. avgusta 1951. godine. U karijeri je trenirao mnogo velikih klubova poput Ajaksa, Barcelone, Bajerna, a bio je i selektor holandske reprezentacije.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana        Luis van Gal

Na putu prema dolje

Na&scaron;a je obaveza da ne zaboravimo genocid u Srebrenici. Ovim projektom Goražde, Bosanskopodrinjski kanton i Muftijstvo žele poslati poruku da nećemo zaboraviti ono &scaron;to se desilo i učinit ćemo sve da se on nikad vi&scaron;e ne dogodi.

Ovo su riječi koje je Remzija ef. Pitić, muftija goraždanski, izrekao povodom sadnje prvih stabala u Memorijalnoj &scaron;umi 8.372 kod Goražda. Ovom činu prisustvovale su brojne delegacije iz BiH i inozemstva, udruženja porodica žrtava genocida i mnogi drugi, &scaron;to dovoljno govori koliko je značajan ovaj projekt. Ideja je da ukupno 8.372 čovjeka iz svojih sredstava kupe po jednu sadnicu i zasade je sami te se na taj način vežu uz projekt.

Muftijstvo goraždansko s Pitićem na čelu inicijator je sadnje ove &scaron;ume koja će rasti na platou iznad sela Posestra, a koja će ostati kao trajno sjećanje na srebrenički genocid. Prilikom sadnje prvih stabala, muftija je izrazio ponos svojim Goraždem, kao i svima onima koji su pomogli da prvi korak bude napravljen.

Remzija ef. Pitić rođen je 8. januara 1969. godine u Kru&scaron;evljanima kod Nevesinja. Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu zavr&scaron;io je 1988., a Islamski teolo&scaron;ki fakultet 1996. odine. Odlukom Sabora Islamske zajednice u BiH, na dužnost muftije goraždanskog imenovan je 26. aprila 2014.

&nbsp;

&nbsp;

LIČNOST DANA     Remzija ef. Pitić

Prkositi zaboravu

Ugledni kardiohirurzi iz Univerzitetskog kliničkog centra Sarajevo koji su proteklih dana primili i pregledali Fahrudina Radončića, uvjerili su se na svojoj koži u razmjere, žestinu i prave motive sramnog progona lidera SBB-a.&nbsp;

Konzilij ljekara, naime, na&scaron;ao se na udaru represivnog aparata zato &scaron;to je, zaboga, zaključio da Radončića (59) treba ostaviti u bolnici i podvrgnuti daljnjim dijagnostičkim postupcima zbog srčanih problema. Čim su to rekli, pojedincima u Tužila&scaron;tvu BiH postali su sumnjivi.&nbsp;

Zato im je SIPA kucala na vrata, tražila nalaze, saslu&scaron;avala i propitivala njihovu savjesnost, znanje i po&scaron;tenje da ne bi, slučajno, Radončić proveo koji dan vi&scaron;e u bolesničkoj postelji umjesto u pritvoru. Pritisak na ljekare bio je toliki i takav da je sam Radončić, kao častan čovjek, odlučio napustiti bolnicu, ne želeći ih izlagati toj vrsti represije, po cijenu pogor&scaron;anja zdravstvenog stanja.

Skandaloznost i brutalnost takvog postupanja natjerala je i sutkinju Suda BiH Minku Kreho da se na roči&scaron;tu zapita po čijem se nalogu to radi. Ali, uz dužno po&scaron;tovanje, sutkinja nije postavila pravo pitanje. Trebala je pitati: Za&scaron;to se to radi jednom čovjeku, pa makar i optuženom, ali jo&scaron; legitimnom bo&scaron;njačkom lideru, nikad osuđivanom, bez mrlje u karijeri, jednom od najvećih bh. investitora i dokazanom intelektualcu, koji je svoj život posvetio izgradnji demokratskih medija i ekonomskom razvoju države? &nbsp;

Motiv i ovdje, kao i u slučajevima ranijeg pravnog nasilja u postupku protiv Radončića, obja&scaron;njava sve. Da pojedinci iz Tužila&scaron;tva BiH imaju dokaze za svoje lažne tvrdnje, oni ne bi vr&scaron;ili ovakav iracionalni progon i anatemu ljekara, kao &scaron;to su to ranije radili s medijima, advokatima, članovima VSTV-a, političarima koji su se usudili uraditi ili reći bilo &scaron;ta - ne za Radončića, nego za zakon, po&scaron;tenje i istinu.&nbsp;

Nezapamćeni udar na integritet ljekara kojima Sarajlije i bh. građani iz svih dijelova zemlje povjeravaju svoja srca na operacionim stolovima, najnoviji je i eklatantan dokaz da Radončića procesuiraju samo zbog politike i s namjerom njegovog potpunog uklanjanja i uni&scaron;tenja. &nbsp;&nbsp;

Nečasni motivi

Fudbalski klub Sarajevo u utorak je doživio poniženje izgubiv&scaron;i na Ko&scaron;evu od Slobode 0:3 u Kupu BiH, bordo armija navijača bila je&nbsp; ogorčenja izdanjem svog tima, ali je ipak na kraju aplauzom ispratila tuzlansku ekipu, posebno njihovog stratega Husrefa Musemića.&nbsp; &nbsp;

Ko&scaron;evo je Musemiću dalo fudbalsko ime i prezime, ali ga je i u nekoliko navrata tako lako, reklo bi se i u određenoj mjeri nepo&scaron;teno, odbacivalo. U 15. martovskoj noći Musemić je sve naplatio i sada Tuzlake vodi ka duploj kruni. Očitao je lekciju bahatom i lo&scaron;em treneru Sarajeva Miodragu Je&scaron;iću i dobio ovacije na stadionu na kojem je osamdesetih godina pro&scaron;log stoljeća bio jedan od omiljenih bordo fudbalera.

Husref Musemić rođen je 4. jula 1961. godine u Janji. Karijeru je počeo u Radniku iz Bijeljine, da bi od 1979. do 1985. nosio dres Sarajeva, s kojim je osvojio titulu prvaka SFRJ.

Tog ljeta 1985. kao najbolji centarfor biv&scaron;e Jugoslavije pre&scaron;ao je u Crvenu zvezdu, gdje se zadržao do 1989. U karijeri je jo&scaron; igrao za &scaron;kotski Harts i Tvente (Holandija). Vodeći Sarajevo, osvojio je Kup BiH (2005.) i Premijer ligu (2007.).

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana  Husref Musemić

Trenerski majstor

Nakon &scaron;to je u ponedjeljak svojim terencem zgazio jedanaestogodi&scaron;nju Ajnu Omanović iz Visokog te je neposredno nakon toga pritvoren, vozač terenca, izvjesni B. F., jučer je pu&scaron;ten na slobodu. Nije ni prvi ni posljednji koji, nakon &scaron;to svojim bijesnim četverotočka&scaron;em oduzme nekome život, slobodno hoda ovom zemljom, kako bi, tražeći rupe u zakonu, dokazao da su za svoju smrt krivi oni koji su poginuli.

Na slobodu je, neposredno nakon &scaron;to je na sarajevskom Stupu zgazio Fikretu Selman (53), u februaru ove godine pu&scaron;ten i vozač A. M., ba&scaron; kao i onaj koji je na pje&scaron;ačkom prijelazu prije dvije godine ubio Havu &Scaron;ljivić-Dovadžiju. Ni&scaron;ta novo ni iznenađujuće.

Suđenje je na slobodi, nakon hap&scaron;enja i pritvaranja, čekala polovina optuženih zločinaca ratne Brigade policije RS koji su klali i ubijali po Srebrenici i koji su, samo &scaron;to bi&nbsp; iza&scaron;li iz pritvora, bježali u Srbiju. Najeklatantniji primjer milosti bh. tužilaca i sudija je slučaj Novaka Đukića, ubice s tuzlanske Kapije, koji je, umjesto da odmah bude otpremljen u zatvor, nakon presude pu&scaron;ten na slobodu kako bi mirno mogao pobjeći u Srbiju.

Sudeći prema onome kojim se metrom i za čije interese mjeri pravda i provode zakoni BiH, te&scaron;ko da ćemo dočekati da u sudske klupe, pa makar se branili i sa slobode, u skoroj budućnost sjednu&nbsp; kleptomani iz političke i izvr&scaron;ne vlasti u BiH, koji su u posljednjih 20 godina ojadili na&scaron;u zemlju, a sve nas skupa gurnuli u siroma&scaron;tvo i beznađe. Zatvore će, kako sada stvari stoje, puniti nepodobni političari, novinari, hrabri i misleći intelektualci i, eventualno, kriminalci koji se pokažu ozbiljnim konkurentima svojim moćnim nalogodavcima.

Činjenica da u pritvoru samo zbog jedne izjave sjedi Fahrudin Radončić, lider SBB-a, moćne političke partije i poslanik u Domu naroda, jedan od prvih ljudi vladajuće koalicije, a da istovremeno na slobodi uživaju ubice na&scaron;e djece, kriminalci najvi&scaron;eg ranga, ratni zločinci, međunarodni dileri droge... ukazuje na te&scaron;ku bolest od koje je oboljelo bh. pravosuđe. Na to upozoravaju i pisma koja ovih dana kruže internetom, a od čijeg se sadržaja svakome ko ih pročita ledi krv u žilama.

&nbsp;

Čekajući pravdu

Nakon &scaron;to mu je 25. januara oduzeto pravo na slobodu kako bi bio u&scaron;utkan, pa mu dan poslije vol&scaron;ebno nadodata krivična djela koja nisu bila ni spomenuta u naredbama za provođenje istrage niti nalogu za hap&scaron;enje, brutalni postupci prema Fahrudinu Radončiću, lideru druge najjače bo&scaron;njačke političke partije, nastavili su se nizati jedan za drugim.&nbsp;

Ovi posljednji s podlim pipcima pruženim čak i na najčasniju profesiju - ljekare, te&scaron;ko se mogu shvatiti ikako drugačije osim poku&scaron;ajem oduzimanja prava na zdravlje čovjeka! Priželjkuje li to neko, tim slijedom, Radončiću oduzeti čak i pravo na život?!

Predsjednik SBB-a, očigledno, riskirao je i to, poku&scaron;avajući, kao i nebrojeno puta do sada, za&scaron;tititi integritet časnih ljudi. Da bi sačuvao od progona ljekare koji su se na&scaron;li na meti jer su se &ldquo;usudili&rdquo; pružiti pomoć pacijentu, na vlastitu odgovornost napustio je bolnicu i vratio se u pritvor koji mu je određen pod prijetnjom da bi u njemu, zbog samo dvije rečenice izgovorene pred medijima, mogao ostati i do dvije godine!&nbsp;

Iz medijskih spinovanja koja su nastavljena nakon &scaron;to je Radončić prije sedam dana, prema preporuci pritvorskog ljekara i odobrenju Suda BiH, smje&scaron;ten u Klinički centar Sarajevo, moglo se naslutiti u kojem će pravcu sada ići progonitelji sa zadatkom uklanjanja političkih neistomi&scaron;ljenika. Nova brutalnost brzo je provedena u djelo.&nbsp;

Dok se istovremeno hiljade stvarnih kriminalaca slobodno &scaron;etkaju ovom državom, a nekima, čak pravosnažno osuđenim za ratne zločine i organizirani kriminal, dopu&scaron;ta se i da nesmetano pobjegnu iz zemlje, jer se &ldquo;neko&rdquo; nije sjetio da takvi budu barem pod mjerama zabrane, ubačenim elementima za ostvarenje najmračnijih ciljeva onih kojima je Radončićeva pojava u vlasti najveća opasnost, najvažnije je da on bude iza re&scaron;etaka.&nbsp;

Jo&scaron; samo da im je kako u&scaron;utkati &ldquo;Avaz&rdquo; i stotine pravnih eksperata, nezavisnih intelektualaca, analitičara, a sada, evo, i stručnjaka u bijelim mantilima! No, vjera i nada u ovoj napaćenoj zemlji Bosni ne umiru do zadnjega i zato je, ipak, vjerovati da će časni ljudi u bh. pravosuđu nadjačati one nečasne - pojedine stranačke sluge.&nbsp;

Brutalnost na djelu

Fudbalskoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine krajem marta predstoje dvije prijateljske utakmice, s Luksemburgom i &Scaron;vicarskom, a za ove duele selektor Mehmed Baždarević odlučio je pozvati i desnog beka moldavskog &Scaron;erifa, Matea Su&scaron;ića.

On je rođen 18. novembra 1990. godine u Mostaru, nekoć je bio mladi reprezentativac BiH, ali nikada do sada nije pozivan u A-reprezentaciju. Su&scaron;ić je visok 1,80 metara, odlikuje ga velika borbenost, a svojim je zalaganjem stekao i status kapitena u svojoj ekipi.

Karijeru je započeo u ekipi Brotnja, a zatim je nastupao za timove Zrinjskog, Istre, Enerdži Kotbusa, ruminskog Kluža prije nego je potpisao za &Scaron;erif. Ove je sezone upisao 18 liga&scaron;kih nastupa u moldavskom &scaron;ampionatu te postigao jedan gol i upisao dvije asistencije.&nbsp;

U reprezentaciji će poku&scaron;ati nadomjestiti Mensura Mujdžu, koji se zbog lo&scaron;e forme ovog puta nije na&scaron;ao na spisku selektora Baždarevića. On će biti drugi Su&scaron;ić u reprezentaciji, uz Svena-Tinu.

&nbsp;

Ličnost dana Mateo Sušić

Debi u reprezentaciji

Pravi asovi snagu i vrijednost pokazuju i kada je najteže. Edina Džeku mnogi su već bili otpisali u Romi, proglasili proma&scaron;ajem rimskog kluba, ali ih je bh. nogometni reprezentativac sve demantirao.

Edin je protiv Udinezea postigao novi pogodak, koji je Romi otvorio put ka osmoj uzastopnoj pobjedi i jo&scaron; vi&scaron;e rimsku ekipu približio proboju u Ligu prvaka iz italijanske Serije A. Izdržao je Džeko sve kritike, pa i nepovjerenje trenera, te sedmim golom u Seriji A ove sezone, a četvrtim u posljednja tri prvenstvena susreta koja je počeo od prve minute, pokazao da nije izgubio golgeterski instinkt.

Na&scaron; nogometni Dijamant rođen je 17. marta 1986. godine u Sarajevu. Karijeru je 2003. počeo u Željezničaru te nastavio u Če&scaron;koj (Teplice) prije nego &scaron;to je 2007. uslijedio transfer u Volfsburg, u čijem je dresu bio i najbolji strijelac i prvak Njemačke. Od 2011. do 2015. nastupao je za engleski Mančester siti. Od pro&scaron;log ljeta član je Rome.

Džeko je od 2012. u vezi s na&scaron;om poznatom manekenkom Amrom Silajdžić, s kojom ima kćerku Unu.

&nbsp;

Ličnost dana Edin Džeko

Povratak golgetera

Pravosuđe u BiH, zahvaljujući pojedincima, nekada postaje krivosuđe. Treba to otvoreno reći, pogotovo ako iza ovakvih tvrdnji stoje čvrsti argumenti poput onih koji ovih dana &bdquo;pojedo&scaron;e&ldquo; svakog normalnog i savjesnog čovjeka u ovoj zemlji.&nbsp;

Jer, kako drugačije nazvati postupak Sudskog vijeća Kantonalnog suda u Novom Travniku kojim je predsjedavala sutkinja Lazarela Porić koje je osudilo Adisa Mahalba&scaron;ića(31) na kaznu od dvije godine i &scaron;est mjeseci zbog dvostrukog silovanja. &nbsp;

Može li se odluka da se Mahalba&scaron;iću koji je &nbsp;u decembru 2013. silovao maloljetnicu, a nepuna dva mjeseca kasnije jo&scaron; jednu žensku osobu, te da se tokom sudskog postupka branio sa slobode, nazvati ispravnom? Naravno da ne može. Iako kažu da se sudske odluke ne komentiraju, kako pre&scaron;utjeti ovakvu stravičnu presudu?&nbsp;

Kako ne kazati da Krivični zakon FBiH za silovanje propisuje kaznu u rasponu od jedne do deset godina, a da je Sudsko vijeće u Novom Travniku odredilo najblažu, jer su u pitanju čak dva silovanja.&nbsp;

Iako se često govori da je u BiH kaznena politika za počinitelje zlodjela preblaga, i tamo gdje mogu i gdje pojedini djelitelji pravde imaju čvrste dokaze protiv monstruoznih počinitelja, ponekad se sažale na njihove, a ne na sudbine žrtava.&nbsp;

I, umjesto da kazne imaju preventivni učinak na eventualne buduće počinitelje, s ovakvom izrečenom Mahalba&scaron;iću, sigurno je &scaron;alje se poruka ohrabrenja svima onima kojima padne na pamet napostavati žene.&nbsp;

A, seksualno nasilje, potvrđuju i stručnjaci nije samo lična, privatna stvar žene. Ono je oduvijek služilo kao sredstvo kontrole žena, čime je održavan dru&scaron;tveni poredak zasnovan na neravnoteži moći između spolova, privilegijama i dominaciji mu&scaron;karaca.

Ono &scaron;to je najvi&scaron;e poražavajuće u ovom slučaju je da je Sudskim vijećem u Novom Travniku predsjedavala žena. Kako li je ona žrtvama koje su se vjerovatno po sudu &bdquo;povlačile&ldquo; duže nego &scaron;to će silovatelj provesti u zatvoru &nbsp;pogledala u oči? I, ko će biti kriv i odgovarati ako ovaj i drugi &bdquo;mahalba&scaron;ići&ldquo; ponovo siluju? Odgovore na ova pitanja treba tražiti u nadležnim institucijama već sad. Dok ne bude kasno za neku novu žrtvu.&nbsp; 
&nbsp;&nbsp; 
&nbsp;&nbsp; 
&nbsp;&nbsp; 
&nbsp;&nbsp; 
&nbsp;&nbsp;

&nbsp;

Sramna presuda

Pripadnici Ravnogorskog četničkog pokreta jučer su u Vi&scaron;egradu obilježili, tačnije proslavljali 70. godi&scaron;njicu hap&scaron;enja i ubistva četničkog vojvode i ratnog zločinca iz Drugog svjetskog rata Draže Mihailovića.

Četničko divljanje na vi&scaron;egradskim ulicama, ispod čijeg asfalta jo&scaron; &scaron;iklja krv tamo&scaron;njih Bo&scaron;njaka ubijenih i spaljenih u četničkom pohodu na ovaj grad 1992. godine, slika je stanja nemoći države BiH da se toliko godina nakon rata suprotstavi ideologijama zla kakva je bila i ostala ona koja je jučer slavljena u Vi&scaron;egradu.

Nastranu izopačena pamet po kojoj se, samo u zločinačkim ideologijama, mogu slaviti nečija hap&scaron;enja i ubistva, pa makar to bilo i hap&scaron;enje zločinca Draže Mihailovića, nastranu sva budala&scaron;tina kojekakvih otruhlih četničkih vojvoda koji su svojom pojavom i pričom, &scaron;to uživo, &scaron;to s TV ekrana, jučer prepadali na&scaron;u djecu.

Ali, nije li krajnje vrijeme da se svi zapitamo dokle će trajati&nbsp; teror izrugivanja žrtvama zločina počinjenog u ime njihove, odnosno, četničke ideologije. Kako onih iz Drugog svjetskog rata tako i onih od prije dvadeset i ne&scaron;to godina.

&Scaron;ta radi Dragan Mektić, državni ministar sigurnosti, dok mu četnici vr&scaron;ljaju po Vi&scaron;egradu? Zna li on i oni koji su se, bajagi, bavili osiguranjem reda i mira koliko je među prido&scaron;lim četnicima jučer u Vi&scaron;egradu bilo onih &scaron;to su potpaljivali vatru na vi&scaron;egradskoj &quot;živoj lomači&quot; kada su gorjeli bo&scaron;njaka djeca, žene i starci. &nbsp;

Nije valjda da opasnost za ovu zemlju vide samo u bradatim muslimanima, posebno onim &scaron;to redovno idu u džamiju, a da za&nbsp; bradate ideologe nedavnog klanja, paljenja, ru&scaron;enja i ubijanja i njihovo potomstvo vjeruju da su brend evropske perspektive BiH. Pre&scaron;ute li državne institucije jučera&scaron;nje četničko divljanje po Vi&scaron;egradu, bit će to razlog za ozbiljna pitanja &scaron;ta i za koga rade pojedini nosioci najvi&scaron;ih funkcija u njima.

&nbsp;

&nbsp;

Bosanski inat

Fotograf Sarajeva

Uništeni Mostarci

Reisove poruke

Željin golgeter srušio Slobodu

Pitanje pravde

Na putu prema dolje

Prkositi zaboravu

Nečasni motivi

Trenerski majstor

Čekajući pravdu

Brutalnost na djelu

Debi u reprezentaciji

Povratak golgetera

Sramna presuda

Četničko divljanje

Kolumne

Bosanski inat

Fotograf Sarajeva

Uništeni Mostarci

Reisove poruke

Željin golgeter srušio Slobodu

Pitanje pravde

Na putu prema dolje

Prkositi zaboravu

Nečasni motivi

Trenerski majstor

Čekajući pravdu

Brutalnost na djelu

Debi u reprezentaciji

Povratak golgetera

Sramna presuda

Četničko divljanje