Pozivom turskih vlasti da se suzdrže od zastra&scaron;ivanja novinara, a &scaron;to je trenutno slučaj s nasilnim preuzimanjem opozicionog lista &quot;Zaman&quot;, predstavnica OSCE-a za slobodu medija Dunja Mijatović jo&scaron; jednom je digla glas protiv gu&scaron;enja slobode medija.

Mijatović je pozvala vlast Turske da preokrenu ovaj negativni trend, istovremeno poručiv&scaron;i da ustavom za&scaron;tićena sloboda izražavanja u toj zemlji mora biti zagarantirana.

Mijatović, koja je prepoznata kao borac za slobodno novinarstvo, nedavno je reagirala i na upad naoružanih pripadnika SIPA-e u redakciju &quot;Dnevnog avaza&quot; pozvav&scaron;i vlast i u na&scaron;oj državi da se ne koristi ovakav način zastra&scaron;ivanja u discipliniranju medija, a slične javne apele iznosila je i ranije. Funkciju predstavnice OSCE-a za slobodu medija obna&scaron;a od marta 2010. godine, a ostvarila je zavidnu karijeru u okviru međunarodnih organizacija. Ima veliki ugled &scaron;irom svijeta i po&scaron;tovana je i u BiH.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana      Dunja Mijatović

Glas razuma

Bosanskohercegovačka dizajnerka Belma Tvico-Stambol u sarajevskoj Vijećnici preksinoć je priredila istinski modni spektakl i na taj način ispunila svoj dugogodi&scaron;nji san.

U prekrasnom ambijentu upriličena je premijera prvog modnog filma ove uspje&scaron;ne dizajnerke pod nazivom &bdquo;Diva In You&ldquo;.

Film u prvi plan stavlja samopouzdanu i hrabru ženu i ovo ostvarenje svojevrsna je kruna dosada&scaron;njeg rada Tvico-Stambol. &bdquo;Diva In You&ldquo; predstavlja haljine iz kolekcije za proljeće/ljeto 2015./2016. godine.

Belma Tvico-Stambol rođena je 1. marta 1985. godine u Sarajevu. Svoju prvu kolekciju &quot;Dama s kamelijama&quot; prezentirala je jo&scaron; 2003. na Sarajevo Fashion Weeku. Nakon zavr&scaron;ene godine na Ekonomskom fakultetu, dizajnerka se ipak odlučuje posvetiti svome pozivu i upisuje Tekstilno-tehnolo&scaron;ki fakultet u Bihaću. Poslije nekoliko godina preselila se u Istanbul, gdje je radila za brend &bdquo;Big Star&ldquo;. Po povratku u Sarajevo 2008. godine otvorila je vlastiti modni studio.

Belmine kreacije omiljene su među ženama u na&scaron;oj zemlji, ali &scaron;ire, a nije mali broj pripadnica ljep&scaron;eg spola koje se hvale da su na crvenom tepihu nekog velikog događaja u na&scaron;oj zemlji nosile kreacije s potpisom Belme Tvico-Stambol.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana  Belma Tvico-Stambol

Modni spektakl u Vijećnici

I dok su nam, prema najavama odgovornih institucija za provođenje popisa stanovni&scaron;tva, ostala jo&scaron; samo dva dana do spoznaje hoćemo li kao država uspjeti objaviti rezultate popisa, provedenog jo&scaron; prije dvije i po godine, čini se da je u drugi plan palo pitanje političke odgovornosti prema ovom krucijalnom projektu za BiH.

Situacija je jasna, a ona kaže da do 15. marta Centralni popisni biro mora usvojiti plan aktivnosti obrade podataka da bi se u zakonom predviđenom roku mogli objaviti rezultati popisa, inače se ovaj 50 miliona KM težak projekt, koji nam je potreban za članstvo u EU, može smatrati propalim.

Pozicije su, također, jasne. RS, nasuprot FBiH te međunarodnim preporukama, istrajava u stavu da se pitanje rezidentnog stanovni&scaron;tva određuje i famoznim odgovorom na 40. pitanje, koje se tiče mjesta rada odnosno &scaron;kolovanja, a čime bi do&scaron;lo do znatnog smanjenja broja Bo&scaron;njaka u manjem bh. entitetu.

Međutim, ostaje nejasno izbjegavanje odgovornosti najodgovornijih političkih faktora u Vijeću ministara za ovo pitanje, a to je, ipak, državna vlast, u čijoj je ingerenciji navedeni problem. Tim vi&scaron;e &scaron;to se, pred istek roka za dogovor, odgovornost poku&scaron;ava prebaciti na statističke institucije da presjeku ovu situaciju.

I &scaron;ta bi nam to donijelo? Prije svega, jo&scaron; jednu političku krizu, odnosno nepriznavanje rezultata popisa od jednog dijela države, a samim time i upitnost same objave podataka.

Stoga &quot;presijecanje&quot; situacije u ovom slučaju vi&scaron;e liči na politički avanturizam nego na rje&scaron;avanje problema. Rje&scaron;enje koje, praktično, nema alternativu se i u ovom slučaju mora tražiti u političkom dogovoru, odnosno u razgovorima. Sve ostalo je osuđeno na propust te vodi ka dodatnoj krizi.

&nbsp;

&nbsp;

 
&nbsp;

&nbsp;

Komentar dana

Politička odgovornost

Reditelj Majkl Kvesta (Michael Cuesta) snimio je 2014. godine potresan film baziran na istinitoj priči o američkom novinaru Geriju Vebu (Gerry Webb), koji je devedesetih otkrio upletenost službi sigurnosti u preprodaju kokaina u getima. Tako je, naime, skupljan novac za nikaragvanske pobunjenike.

Uprkos prijetnjama da se ostavi ćorava posla, Veb je objavio priču, a potom napisao i knjigu &quot;Tajni savez&quot;. Umjesto dru&scaron;tvenog priznanja, na&scaron;ao se na meti napada, diskreditacije, progona, u situaciji da spa&scaron;ava svoj život i porodicu.

U toj situaciji kada treba &quot;ubiti glasnika&quot; na&scaron;li su se ovih dana urednici i novinari &quot;Dnevnog avaza&quot; nakon &scaron;to su (informativno, profesionalno) bh. javnosti prenijeli priču o prijavi advokatice Vasvije Vidović VSTV-u u kojoj se dokazuju kontakti državnog tužioca Dubravka Čampare s osobom koju je instruirao u pripremi politički montirane optužnice protiv Fahrudina Radončića. To je samo jedna od hiljada priča koju su na&scaron;i novinari hrabro dokumentirali tokom vi&scaron;e od 20 godina rada.

No, tu je &quot;Avaz&quot; dočekala sudba američkog kolege. Umjesto da objasne su&scaron;tinu prijave VSTV-u i u najmanju ruku skandalozne poteze, tužilac Čampara i njegov &scaron;ef Goran Salihović bez ikakvog su osnova poku&scaron;ali kriminalizirati pisanje na&scaron;ih novinara, napraviti od nas priču, imputirajući nam čak i navodno ugrožavanje sigurnosti!?

Nastranu činjenica da se čelni&scaron;tvo Tužila&scaron;tva BiH držalo uzdržano kada su presijecani kablovi kočnica tužiteljice Diane Kajmaković ili prilikom nasrtanja na tužioca Olega Čavku, ali posljednji događaj pokazuje da je na&scaron;e dru&scaron;tvo zahvatio ozbiljan virus u kojem je gu&scaron;enje novinarskih i drugih sloboda uobičajena stvar.

Svakog divljenja su vrijedni, recimo, Adis Arapović, Ugo Vlaisavljević, Husnija Kamberović, ugledni bh. advokati i drugi neovisni i slobodno misleći intelektualci, ali je takvih dramatično malo. &Scaron;ta je s udruženjima novinara i drugima koji nijemo posmatraju dok tužioci poku&scaron;avaju uređivati i naslovne stranice dnevnih novina? Je li &quot;tajna ruka u Bosni&quot; toliko duga i kamo će pipci hobotnice doći? Slijede li zabrane pisanja, cenzura ili, pak, nasilno otimanje redakcija kakvo vidimo u slučaju turskog &quot;Zamana&quot;?

Budućnost ne možemo predvidjeti. Tek možemo izraziti nadu da bh. novinari neće zavr&scaron;avati kao siroti kolega Geri Veb. Ako na&scaron;a zemlja, ipak, sklizne u jo&scaron; jedan tragični procijep, neka ovo ostane na&scaron;a poruka u boci. Jer, sloboda nema cijenu.

&nbsp;

Ubij glasnika

Kada svjetsko ime kakvo je zasigurno Branko Lustig samo posjeti određeni grad ili državu, to je čast sama po sebi. Ali, vijest da ova globalno poznata producentska, ali i ljudska gromada priprema određeni događaj u Sarajevu, ne samo da je čast nego je i ne&scaron;to &scaron;to rijetko koji grad ili država mogu zamisliti.

Čovjek koji u svojoj kući ima dva najznačajnija priznanja koja filmska industrija može dati, Oskara, i mnoge druge kipiće, plakete, priznanja, tako je poručio da pozdravlja glavni grad BiH, koji će, sudeći prema svemu, uskoro posjetiti.

Lustig je kroz svoj život osjetio golgotu rata, onog najstra&scaron;nijeg koji je čovječanstvo vidjelo, onog koji je trajao od 1939. do 1945., a pripadao je onom narodu koji je u to vrijeme bio &quot;nepoželjan&quot; u skoro cijeloj Evropi. Tako Lustig zna kroz &scaron;ta su većinom Bo&scaron;njaci prolazili u proteklom ratu, i već godinama radi na &scaron;irenju ideje tolerancije i mira.

Upravo vođen tom idejom, Lustig dolazi u Sarajevo. Nije otkrio na koji način niti kada, ali sasvim sigurno, za slanje poruke tolerancije nije mogao izabrati bolje mjesto.

Rođen je 10. juna 1932. godine u Osijeku. Tokom Drugog svjetskog rata zbog svog jevrejskog porijekla pro&scaron;ao je kroz logore Au&scaron;vic i Bergen-Belsen. Producent je holivudskih hitova kao &scaron;to su &quot;&Scaron;indlerova lista&quot;, &quot;Gladijator&quot;, &quot;Američki gangster&quot;...

Branko Lustig

Ideja tolerancije

Otkako je u Turskoj krenuo vladin pogrom na slobodne medije, &scaron;to je kulminiralo preuzimanjem dnevnika &ldquo;Zaman&rdquo;, reagirali su svi, od Bijele kuće do sredi&scaron;ta EU, kritizirajući takvu politiku službene Ankare kao apsolutno neprihvatljivu. Ali, dosta je toga ostalo i nedorečeno u sjenci strate&scaron;kih potreba da se s Turskom postupa oprezno, uz primjedbe da su Ankari, kako su to priznali u sjedi&scaron;tu EU, olako dati ključevi kapije Evrope.

Danijel Kelingert (Daniel Calingaert), izvr&scaron;ni potpredsjednik &ldquo;Freedom Housea&rdquo;, upozorio je da EU i SAD kao turski partneri i saveznici moraju prestati &ldquo;trgovati turskom podr&scaron;kom migracijama i Sirijom za ti&scaron;inu u vezi s razmontiranjem demokratskih institucija&rdquo; u toj zemlji. Posebno je zabrinjavajuće jer je Turska dugo bila primjer kako parlamentarna demokratija može i treba funkcionirati i u islamskom svijetu, nasuprot monarhističkih ili režimskih vlastodržaca u okruženju. Sve to sada postaje lo&scaron; primjer onima koji bi mogli povjerovati da se takav put može nekažnjeno slijediti.

Pa tako i u BiH nasrtaji na medije, od onih &ldquo;banalnih&rdquo; koji se, kako se to shvata i u OSCE-u, sastoje od svakodnevnog vulgarnog ili drugačijeg uznemiravanja novinara, do krupnih upadanja policijskih snaga u prostorije &ldquo;Avaza&rdquo; ili portal Klix, ostaju (ne)djela za koja nikada niko nije odgovarao.&nbsp;To je uznemirujući trend kojim se ozbiljno mora pozabaviti. Jer, kada se psovke, uvrede, a onda i prijetnje, počnu realizirati, onda je kasno, kako to stalno govore u OSCE-u.

Naravno, uz slobodne i neovisne medije, neovisno sudstvo i vladavina zakona ne smiju biti ničim okaljani, kao presvijetli uzor koji slijedimo. Nažalost, ta selektivna upotreba &ldquo;pravde&rdquo; i obru&scaron;avanje na neovisne medije, nosioce javnosti i javnog mnijenja, koja se kao lo&scaron; uzor &scaron;iri iz Turske, kao konsekvenca se osjeća i drugdje, sve do BiH. Zato se, kako to kažu i u &ldquo;Amnesty Internationalu&rdquo;, ponovo mora ustati u odbranu tih sloboda kao kamena međa&scaron;a svake demokratije. U BiH pogotovo!

Sve to, dakle, pokazuje i svu ozbiljnost izbora na Zapadu, jer u to se ugledaju i prema tome vladaju sve ostale tranzicione demokratije na Balkanu.

A oni koji ovih dana u Sarajevu prijete &ldquo;Avazu&rdquo;, testirajući ustrajnost njegovih profesionalaca, ali iznova i cehovsku solidarnost drugih medija, koji tek mogu doći na red, moraju znati da udaraju direktno na međunarodno zagarantirana prava i slobode.&nbsp;Sreća je &scaron;to se ta sloboda i prava ne brane samo na domaćim sudovima, ili samo pred domaćom, jo&scaron; ne sasvim probuđenom bh. javno&scaron;ću.

&nbsp;

Neprihvatljivi uzor

Prava plemenitost izuzeta je od straha, a najbolje to zna Velid Maličbegović Rota. On je dio tima Profesionalne vatrogasne jedinice Žepče i obučen je za spa&scaron;avanje osoba povrijeđenih u saobraćajnim nesrećama, prvenstveno na magistralnom putu M-17, u narodu poznatom kao put smrti.

Strah, bol, neopisiva ljudska patnja, suze, jecaji&hellip; Mnogo puta u svojoj karijeri Maličbegović se susretao s najtežim i najizraženijim ljudskim emocijama, ali to ga nije zaustavilo. Svoje znanje, spretnost i hrabrost morao je, nažalost, iskoristiti mnogo puta u životu.

Ovaj prekaljeni vatrogasac uskoro će vrlo stresnu, ali plemenitu misiju zamijeniti mirnim životom. U narednoj godini trebao bi steći uvjete za penziju. No, Maličbegović se tu neće zaustaviti. On je obećao da će dugogodi&scaron;nje vatrogasno iskustvo poku&scaron;ati prenijeti na mlađe kako bi svojim djelovanjem poku&scaron;ali spasiti nečiji život.

&nbsp;

Ličnost dana Velid Maličbegović

Rotina ostavština

Bosanka Aida Hadžialić sa 27 godina postala je najmlađa ministrica &Scaron;vedske u historiji te skandinavske zemlje.

Nakon izbora na poziciju ministrice za visoko i srednje obrazovanje, Hadžialić je izjavila da će u svom mandatu djelovati odgovorno i dinamično te da će se truditi da na najbolji način predstavi &Scaron;vedsku, ali i BiH, zemlju u kojoj je rođena. Ona je u proteklih nekoliko dana bila u diplomatskoj posjeti BiH te je ojačala saradnju dvije zemlje, rekav&scaron;i da je treba dodatno intenzivirati.

Podsjetila je i da u &Scaron;vedskoj živi 80.000 građana porijeklom iz BiH, &scaron;to čini &quot;veliku dijasporu&quot; ljudi koji nisu zaboravili domovinu i koji žele ulagati u njen razvoj.

Ona je svojim uspjesima i djelovanjem u prethodnom periodu uspjela postati ponos rodne zemlje i Foče, iz koje je oti&scaron;la kao petogodi&scaron;nja djevojčica. Svojim primjerom pokazala je da mladi ljudi koji žive i rade u dobro organiziranim dru&scaron;tvima, gdje postoje kvalitetni obrazovni sistemi, imaju jednake &scaron;anse da napreduju i ostvare svoje snove.

Njeno imenovanje u &Scaron;vedskoj trebalo bi biti inspiracija mnogim ljudima ovdje, jer to dokazuje da ljudi iz BiH mogu uspjeti kada se nalaze u funkcionalnom socijalnom i političkom okruženju.

Aida Hadžialić rođena je u Foči 1987. godine. Kao petogodi&scaron;njakinja se odselila u &Scaron;vedsku, iz ratom zahvaćene Foče. Po zanimanju je pravnica, obavljala je i funkciju zamjenice gradonačelnika Halm&scaron;tada. Hadžialić je pro&scaron;le godine rangirana na 10. mjesto prestižne liste najvećih talenata u &Scaron;vedskoj.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Aida Hadžialić

Inspiracija mladima

Nemile scene s Tu&scaron;nja, u kojima su glavni akteri prvo bili navijači oba tima koji su se sukobili na poluvremenu utakmice, a kasnije i čelnici fudbalskih klubova Sloboda i Sarajevo, jučer su se brzo pro&scaron;irile internetom, a nas vratile u vremena za koja smo svi mislili da su pro&scaron;lost.

U ofanzivi lijepih vijesti koje su stizale s priprema na&scaron;ih najboljih klubova uoči nastavka Premijer lige, gdje su se Sarajevo, Željezničar, Zrinjski, Sloboda, Čelik... takmičili da uspje&scaron;no finaliziraju transfer prije konkurencije, &scaron;amar iz Tuzle brzo je razbio idiličnu sliku fudbala u Bosni i Hercegovini.

Incident, u kojem su predsjednik Slobode Azmir Husić i direktor Sarajeva Dino Selimović razmijenili nekoliko te&scaron;kih riječi, potisnuo je u drugi plan obračun starih rivala na Tu&scaron;nju, pa i sukob navijača s policijom koji se dogodio dok su igrači bili na odmoru.

Optužio je Husić tako Selimovića za neispunjena obećanja i neisplaćene premije, a jo&scaron; veći incident, a možda i fizički sukob, spriječili su ostali članovi dva kluba.

Svi oni koji vole fudbal u BiH, a takvih je svakim danom sve vi&scaron;e jer je Premijer liga iz sezone u sezonu sve zanimljivija zahvaljujući upravo biznismenima poput Husića i sposobnim direktorima kao &scaron;to je Selimović, umjesto svađa i obračuna na tribinama, žele gledati samo ratnike na terenu koji grizu svih 90 minuta za pobjedu svoje ekipe.

Zato i vjerujemo da će i glavni akteri ove neslavne epizode ohladiti glave i sti&scaron;ati emocije, kako bismo već u utorak, kada će na Ko&scaron;evu biti odigran revan&scaron;-susret četvrtfinala Kupa BiH, vidjeli Selimovića i Husića kako jedan drugome pružaju ruku pomirenja.

Za dobrobit fudbala u BiH i Premijer ligi...

&nbsp;

Šamar sportu

Ko je Ana Kovač? Ako postavite to pitanje stanovnicima glavnog grada, vjerovatno će tačno odgovoriti 1 jal 2 posto. Jer, briga o kulturi u Gradu u nas, jednako je nula bodova. U tu kulturu, od koje su haman svi digli ruke, spada i likovna umjetnost. A ime Ane Kovač barem u svijetu znači mnogo. Ali, &scaron;ta to vrijedi? A mogla je živjeti u Zagrebu, gdje se usavr&scaron;avala kod jednog od najvećih svjetskih kipara Antuna Augustinčića. Mogla je živjeti, udobno i lagodno, u Parizu i bilo gdje... Ali, ne, htjela je u svom Sarajevu, gdje je rođena 1943. godine, zavr&scaron;ila sve &scaron;kole... E pa, eto joj sad!

Ponekad mi se čini da je u ovom gradu kultura, umjetnost samo neko nužno zlo. I kada Danis, Jasmila i drugi uspje&scaron;ni donesu nekog &bdquo;medu&quot;, da se uslikaju i naprave prijem. Malo vina, grisinija...&nbsp;

Na&scaron; vrli gradonačelnik neće se ni poče&scaron;ati &scaron;to u gradu na čijem je čelu takvu umjetnicu deložiraju i sada može spavati samo na ulici. Ne traži ni&scaron;ta, kao &scaron;to nikada i nije tražila, samo neki kutak gdje će se skrasiti, ugrijati i poku&scaron;ati napraviti jo&scaron; onih predivnih skulpturica. Niko se sigurno nikada nije upitao kako živi od 320 KM penzije. A bila je u onaj vakat na listi počasnih građana... A nije jedini, ali jeste na čelu Grada. &Scaron;to je odgovornost ili bi barem tako trebalo biti.&nbsp;

Da se ovo desilo nekada, kada su na čelu Grada bili Uglje&scaron;a, Kemal, Ante, Salko... rije&scaron;ilo bi se u dan. Već bi bila u nekom stanu, a Gradska skup&scaron;tina plaćala bi kiriju. Mada mislim da se ovakvo ne&scaron;to ne bi ni desilo. Jer, tada su umjetnici bili za&scaron;tićeni, sva vrata bila su im otvorena...&nbsp;

Eto, i sada su, ali da ih isele iz stana u kojem žive.

Hoće li se, kada bude nazdravljao za Dan žena, upitati &scaron;ta je s Anom?

Ko je Ana Kovač?

Pobijediti Damira Belju nije lak posao, a u to se na svojoj koži, a i vilici, uvjerio jo&scaron; jedan protivnik koji mu je poku&scaron;ao oduzeti pojas evropskog bokserskog prvaka u kruzer kategoriji verzije WBO.&nbsp;

Bombarder s Neretve u svom pohodu na titulu svjetskog prvaka sru&scaron;io je jo&scaron; jednog izazivača, Nijemca Maika Kurcvajla (Kurzweil), boksera kojeg je prije godinu savladao i u Berlinu, oduzev&scaron;i mu pojas &scaron;ampiona Starog kontinenta.

Na&scaron; najbolji bokser tada je pobijedio Kurcvajla tehničkim nokautom u prvoj rundi, a i sada mu je trebalo otprilike isto vremena.

Zahvaljujući ovoj pobjedi, ukupno 22. u isto toliko mečeva, Beljo je sve bliži borbi za svjetskog prvaka, a ako ovako i nastavi, imamo joj se pravo nadati.&nbsp;

Mostarski bokser rođen je prije 32 godine, a u sretnom je braku s Andrijanom, s kojom očekuje prvu prinovu. Simpatije svih bh. patriota izazvao je krajem pro&scaron;le godine u &Scaron;irokom Brijegu, kada je pobjedu proslavio sa bh. zastavom.&nbsp;

LIČNOST DANA  Damir Beljo

Bombarder s Neretve

Svi su jednaki pred zakonom. Prečesto se u posljednje vrijeme čuje iz usta čelnika državnog pravosudnog aparata ova parola dok, poput kakve PR agencije ili političke stranke, uznemirenoj javnosti obja&scaron;njavaju svoje odluke. Da je doista u BiH tako, ovaj aksiom pravne i demokratske države ne bi imalo potrebe, a ni smisla, ponavljati u saopćenjima. U to bi se vjerovalo. Iz iskustva.

No, činjenice, nažalost, govore suprotno. Vi&scaron;e od polovine građana, prema istraživanjima Balkanskog barometra iz maja pro&scaron;le godine, uopće ne vjeruje pravosuđu. Dok, prema podacima USAID-a, dva od tri građanina ne vjeruju da &quot;pravosudne institucije dovoljno kažnjavaju neetično i neprofesionalno pona&scaron;anje u vlastitim redovima.&quot;&nbsp;

Ali, nisu samo istraživanja dokaz da je integritet pravosuđa naru&scaron;en zbog nezakonitog djelovanja pojedinaca. To građani gledaju svojim očima. Majke Srebrenice, recimo, doživjele su da je hap&scaron;en, privođen i optužen njihov branilac i heroj Naser Orić, dok su hiljade dželata njihove djece jo&scaron; na slobodi i državnim funkcijama. Primjerice, Mensura Peljtu, proslavljenog bh. boksera, progone zato &scaron;to je, navodno, nekog vojnika o&scaron;amario tokom rata.&nbsp;

Ali, za to vrijeme, naprimjer, &Scaron;ejla Turković, supruga i saradnica Zijada Turkovića, osuđenog ubice i mafija&scaron;a, kod koje je pronađeno skoro 50.000 maraka prljavog novca te dokumentacija o dilanju droge, očito za čelnike bh. pravosuđa nije dovoljno &quot;jednaka&quot; da bi bila optužena, privedena ili uhap&scaron;ena.&nbsp;

Građani, stoga, razumiju da pojedinci u Tužila&scaron;tvu BiH, zloupotrebljavajući zakon koji im je dao velika prava i odgovornost, odlučuju o tome ko je koliko &quot;jednak&quot; te prema kome će se usmjeriti o&scaron;trica državne represije. Tom sabljom državne sile nekolicina moćnika neometano ma&scaron;e i reže, ne na temelju zakona, nego privatnih i političkih kriterija.&nbsp;

Oni biraju kada, kako i koga procesuirati, unaprijed ne računajući na pravne, nego na političke posljedice procesa, u kojem imaju dovoljno alata da poku&scaron;aju diskreditirati i eliminirati pojedince i prije odluke Suda. Upravo zato, sva istraživanja i studije pokazuju manjak pravih presuda za kriminal i korupcije i vi&scaron;ak nepovjerenja građana u bh. pravosuđe.

Politički tužioci

Od svih nogometnih reprezentativaca Bosne i Hercegovine Edin Vi&scaron;ća, član turskog prvoliga&scaron;a Basak&scaron;ehira, trenutno pruža najbolje partije i može se reći da igra u životnoj formi.&nbsp;

Brzonogi krilni napadač u to nas uvjerava iz vikenda u vikend, kada redovno re&scaron;eta mreže u turskom &scaron;ampionatu, a najnoviju bravuru Vi&scaron;ća je imao u susretu 24. kola protiv slavnog Galatasaraja, kojem je postigao dva pogotka u gradskom derbiju (3:3) i donio svom timu veoma važan bod u borbi za izlazak u evropska takmičenja naredne sezone.

Bh. napadač postigao je 11 pogodaka za svoj tim, a vi&scaron;e od njega postigli su samo Mario Gomez (16), Samuel Eto (Eto&#39;o, 14) i Hugo Rodalega (Rodallega, 13).

Edin Vi&scaron;ća rođen je 17. februara 1990. godine u Čuni&scaron;tima kod Olova. Trenutna trži&scaron;na vrijednost iznosi 6,75 miliona eura, a ugovor s Basak&scaron;ehirom veže ga do ljeta 2018. Za reprezentaciju BiH odigrao je 22 utakmice i postigao dva gola.

Ličnost dana Edin Višća

Životna forma

Očajni otac ostavio opro&scaron;tajnu poruku: &quot;Zaposlite mi djecu&quot; pa pucao sebi u glavu! Ova stra&scaron;na vijest ponovno je prenerazila bh. javnost, koja je tako saznala da je Muhamed Homora&scaron; iz Goražda u petak izvr&scaron;io samoubistvo i skratio sebi ovozemaljske muke.&nbsp;

Nije Muhamed koji je onomad, kao i njegova najrođenija braća koja su, boreći se za državu BiH položili živote u njene temelje, vjerovao da će, kada im domovina bude slobodna, u njoj biti života za svakoga, mogao vi&scaron;e izdržati muku da on i njegova djeca nemaju zaposlenje. Odlučio se za ono najgore.&nbsp;

Muhamedov pucanj u vlastitu sljepoočnicu direktan je pucanj u nepravdu s kojom se, zahvaljujući kriminalnim klanovima koji godinama vladaju ovom zemljom, svakodnevno suočava na desetine hiljada građana BiH.

&Scaron;ta nakon njegovog samoubistva misle oni koji nas 20 godina uvjeravaju da &ldquo;rade za dobrobit naroda&rdquo;, a istovremeno, zahvaljujući upravo krvi Muhamedove i ine druge braće, zidaju svoja političko-finansijska carstva u kojima uživaju, bonluče, hapse, sude i presuđuju na način da bi im i sam Čau&scaron;esku pozavidio.&nbsp;

Mogu li se bolja vremena očekivati, ako svako, ko istinski krene u obračun s nepravdom u namjeri da državi i njenim građanima bude bolje, zavr&scaron;i ili s pi&scaron;toljem na čelu, ili iza re&scaron;etaka, ili u ustanovi za mentalno poremećene? Ne mogu, naravno!&nbsp; 
&nbsp; 
Činjenica da su političko-pravosudni hoh&scaron;tapleri protuzakonitim pritvaranjem lidera SBB-a Fahrudina Radončića smislili način kako da održe stanje nepravde, bezakonja i haosa u zemlji, najbolje govori &scaron;ta se sprema svakome ko istinski krene u procese koji BiH treba da povedu naprijed uspostavljajući pri tome vladavinu zakona, a ne kriminalaca.

U borbi s projektantima bezakonja i haosa koji munjevito stežu konopac oko grla BiH, sigurno da nije nimalo lako, posebno &scaron;to je riječ o stanju u kome ti projektanti jedino mogu da opstanu, sačuvaju pokradeno i izbjegnu odgovornost za uni&scaron;teno. To &scaron;to jadni Muhamed Homora&scaron; nije izdržao ne znači da drugi neće izdržati. Mogu hapsiti i suditi, tjerati u grob, u ludnicu, ali njihovo oružje, polako, ali sigurno, gubi na snazi i to postaje &nbsp;njihova najgora optužnica, zbog koje ih se već sada stide rođena djeca.&nbsp;

&nbsp;

Muhamedov pucanj

Svijet je uoči i tokom proteklog vikenda svjedočio brutalnom stavljanju pod kontrolu vlasti najtiražnijeg turskog lista &quot;Zaman&quot;, koji godinama kritički pi&scaron;e o turskoj vladi i državnom predsjedniku, a ranije premijeru Redžepu Tajipu Erdoanu (Recep Tayyip Erdogan).&nbsp;

Nisu u primjeni sile Erdoanove snage, u nakani da po svaku cijenu preuzmu ovaj list, &scaron;tedjele ni novinare ovog lista na čelu s glavnim urednikom Abdulhamitom Biličijem, ali ni demonstrante koji su skupo platili &scaron;to su digli svoj glas protiv slobode gu&scaron;enja medija.&nbsp;

Biličiju i novinarima &quot;Zamana&quot; nije dozvoljen ni ulazak u sjedi&scaron;te lista, da uzmu svoje stvari, te su se nakon dugogodi&scaron;nje borbe protiv poku&scaron;aja da ih se stavi pod kontrolu na&scaron;li pred zidom sile i moći državnog aparata koji je pokrenuo sve mehanizme da ih u&scaron;utka.&nbsp;

No, uprkos svemu, Biliči je u svijet odaslao poruku da novinari ovog lista neće &scaron;utjeti i da je protekli petak &quot;crni dan za demokratiju u Turskoj&quot;. Najznačajnije evropske i svjetske institucije oglasile su se i dale podr&scaron;ku uredniku i novinarima &quot;Zamana&quot;, a turskim vlastima poručile da je nedopustivo &scaron;to su iskoristile pravosudne institucije kako bi stavile &quot;Zaman&quot; pod kontrolu. &nbsp;

Biliči i novinari ovog lista i ranije su bili na udaru vlasti, a sada se obistinilo ono na &scaron;to su upozoravali. U Turskoj se brutalno gu&scaron;e sloboda govora i ljudska prava.&nbsp;

Biliči je rođen 1970. godine u gradu Erzurumu. Bio je dugogodi&scaron;nji novinar i urednik u grupaciji &quot;Zaman&quot;, generalni direktor novinske agencije Cihan, te urednik sedmičnika &bdquo;Asiyon&ldquo;. Glavni urednik &quot;Zamana&quot; je od 2015. godine.&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Abdulhamit Biliči

Otpor teroru

Da je put do pravde težak, ali ipak dostižan, potvrdio je slučaj Tuzlaka Ilije Juri&scaron;ića. Nakon skoro devet punih godina borbe da dokaže da nije kriv za ono za &scaron;ta ga je teretio Okružni sud u Beogradu, odnosno da 15. maja 1992. nije pucao niti izdavao naređenja da se puca na kolonu JNA na Brčanskoj Malti u Tuzli, &nbsp;Juri&scaron;ić je napokon dočekao pravdu. Apelacioni sud u Beogradu pravosnažno ga je oslobodio svih optužbi, &scaron;to je ovaj dobri čovjek doživio kao pobjedu pravde nad nepravdom.&nbsp;

Juri&scaron;ić je 1992. samo radio ono &scaron;to i svaki bh. patriota. Jednostavno, u danima kada je započela agresija na BiH on se, iako u penziji, stavio na raspolaganje odbrani države, svog grada Tuzle i svih građana, ne gledajući ko je kakve vjere i nacije. Radio je to časno, ba&scaron; kao &scaron;to je časno i živio.&nbsp;

U pritvoru u Beogradu Ilija je proveo pune tri godine, a tamo je bio izložen raznim vrstama torture i provokacijama, ali je i kao čovjek i kao Bosanac i Hercegovac ostao dostojanstven i iz svega iza&scaron;ao bez trunke mržnje prema onima koji su ga hapsili, zatvarali i sudili. Na ponos, najprije njegove porodice, a onda i države i grada iz kojeg dolazi.&nbsp;

Ilija Juri&scaron;ić je penzioner MUP-a TK, oženjen je i sa suprugom živi u Tuzli.

Glas razuma

Modni spektakl u Vijećnici

Politička odgovornost

Ubij glasnika

Ideja tolerancije

Neprihvatljivi uzor

Rotina ostavština

Inspiracija mladima

Šamar sportu

Ko je Ana Kovač?

Bombarder s Neretve

Politički tužioci

Životna forma

Muhamedov pucanj

Otpor teroru

Pobjeda pravde

Kolumne

Glas razuma

Modni spektakl u Vijećnici

Politička odgovornost

Ubij glasnika

Ideja tolerancije

Neprihvatljivi uzor

Rotina ostavština

Inspiracija mladima

Šamar sportu

Ko je Ana Kovač?

Bombarder s Neretve

Politički tužioci

Životna forma

Muhamedov pucanj

Otpor teroru

Pobjeda pravde