Pravosuđe u BiH, zahvaljujući pojedincima, nekada postaje krivosuđe. Treba to otvoreno reći, pogotovo ako iza ovakvih tvrdnji stoje čvrsti argumenti poput onih koji ovih dana „pojedoše“ svakog normalnog i savjesnog čovjeka u ovoj zemlji.
Jer, kako drugačije nazvati postupak Sudskog vijeća Kantonalnog suda u Novom Travniku kojim je predsjedavala sutkinja Lazarela Porić koje je osudilo Adisa Mahalbašića(31) na kaznu od dvije godine i šest mjeseci zbog dvostrukog silovanja.
Može li se odluka da se Mahalbašiću koji je u decembru 2013. silovao maloljetnicu, a nepuna dva mjeseca kasnije još jednu žensku osobu, te da se tokom sudskog postupka branio sa slobode, nazvati ispravnom? Naravno da ne može. Iako kažu da se sudske odluke ne komentiraju, kako prešutjeti ovakvu stravičnu presudu?
Kako ne kazati da Krivični zakon FBiH za silovanje propisuje kaznu u rasponu od jedne do deset godina, a da je Sudsko vijeće u Novom Travniku odredilo najblažu, jer su u pitanju čak dva silovanja.
Iako se često govori da je u BiH kaznena politika za počinitelje zlodjela preblaga, i tamo gdje mogu i gdje pojedini djelitelji pravde imaju čvrste dokaze protiv monstruoznih počinitelja, ponekad se sažale na njihove, a ne na sudbine žrtava.
I, umjesto da kazne imaju preventivni učinak na eventualne buduće počinitelje, s ovakvom izrečenom Mahalbašiću, sigurno je šalje se poruka ohrabrenja svima onima kojima padne na pamet napostavati žene.
A, seksualno nasilje, potvrđuju i stručnjaci nije samo lična, privatna stvar žene. Ono je oduvijek služilo kao sredstvo kontrole žena, čime je održavan društveni poredak zasnovan na neravnoteži moći između spolova, privilegijama i dominaciji muškaraca.
Ono što je najviše poražavajuće u ovom slučaju je da je Sudskim vijećem u Novom Travniku predsjedavala žena. Kako li je ona žrtvama koje su se vjerovatno po sudu „povlačile“ duže nego što će silovatelj provesti u zatvoru pogledala u oči? I, ko će biti kriv i odgovarati ako ovaj i drugi „mahalbašići“ ponovo siluju? Odgovore na ova pitanja treba tražiti u nadležnim institucijama već sad. Dok ne bude kasno za neku novu žrtvu.
