Knjiga "Ovo će biti sretna zemlja - intervjui" autora Dževada Karahasana predstavljena je večeras u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu, povodom obilježavanja godišnjice njegove smrti.

Supruga Karahasana, Dragana Tomašević je prikupila Karahasanove intervjue koje je priredila u knjigu, vrijedno štivo koje koliko god govori o njemu, još više svjedoči i o Bosni i Hercegovini, kakva je bila, kakva je postala i kakva bi trebala biti.

Urednica Merima Handanović kazala je da se radi o intervjuima koji su nastali od 1990. do 2023. godine, te da se radi o 53 intervjua koji su nastali u regionu.

- Bio mi je veoma zanimljivo uređivati knjigu jer je to svojevrsna biografija, jer tako stičemo priliku da pročitamo Karahasanove stavove ne samo o književnosti, već o socijalnim, društvenim i ekonomskim razmatranjima i poimanjima života – kazala je.

Handanović ističe da je posebna vrijednost knjige što čitatelj može upoznati Karahasana kao pisca, čovjeka, muža, prijatelja i kao najvećeg intelektualca koji je BiH imala.

Urednica knjige Vildana Selimbegović kazala je da su intervjui zasta nešto posebno, te da je uređivala knjigu sa velikim zadovoljstvom, iako je bila ispomoć.

- Ova knjiga je dobar putokaz novinarima, studentima i budućim piscima, ali i čuvar nade, jer sve ono što je Karahasan govorio u intervjuima predstavlja zbirku eseja koji se trebaju čuvati i koji nam mogu vratiti nadu u ono što ova zemlja ima – naglasila je.

Pored Selimbegović, promotor knjige bio je i Mile Babić, dok je dijelove teksta čitala glumica Selma Alispahić.

Dževad Karahasan (25. januar 1953. – 19. maj 2023.) jugoslavenski i bosanskohercegovački književnik, dramatičar, esejist, romanopisac i akademik. Bio je jedan od najrenomiranijih pisaca Balkana. Radio je kao univerzitetski profesor (Sarajevo, Salcburg, Getingem i Berlin), i filozof.

U karijeri je objavio više od stotinu stručnih radova u časopisima, zbornicima i knjigama o raznim autorima i teorijskim problemima drame, teatra i prozne književnosti.

Autor je romana "Što pepeo priča", "Istočni divan", "Šahrijarov prsten", "Sara i Serafina", "Noćno vijeće", pripovjedačkih zbirki "Kuća za umorne" i "Izvještaji iz tamnog vilajeta", knjiga eseja "O jeziku i strahu", "Dnevnik selidbe", "Knjiga vrtova" i mnoge druge.

Karahasanova djela su prevedena na brojne strane jezike. Dobio je Herderovu nagradu, Goetheovu medalju, nagradu Heinrich Heine i nagradu za europsko razumijevanje u Leipzigu, ali i nagradu Veselin Masleša za "Kraljevske legende", nagradu za književnost Franjevačke provincije Bosna Srebrena za dramu "Kotač svete Katarine", nagradu Bruno Kreisky, nagradu Vilenica, nagradu Charles Veillon za knjigu eseja. Za roman "Istočni divan" je 1990. godine dobio nagradu za najbolji roman u tadašnjoj Jugoslaviji.