Narodno pozorište Sarajevo večeras, u 19.30 sati, prikazuje dramu „Uhvati zeca“ autorice Lane Bastašić. Režiju potpisuje Lajla Kaikčija, a igraju: Vedrana Božinović, Amra Kapidžić, Dino Bajrović, Una Kostić, Ana-Marija Tomić i Mak Čengić. U Kamernom teatru 55 večeras, u 20.00 sati, bit će upriličena predstava “Blank” urađena prema istoimenom romanu Feđe Štukana, objavljenom 2018. godine. Reditelj je Kokan Mladenović, a uloge tumače: Feđa Štukan, Maja Izetbegović, Muhamed Hadžović, Sabit Sejdinović, Davor Golubović, Dina Mušanović, Senad Alihodžić, Amar Selimović, Boris Ler, Enes Kozličić, Anja Kraljević, Nadine Mičić, Aldin Omerović, Alen Muratović, Merima Ovčina, Elma Juković i Sin Kurt.

Kamerni teatar 55 prikazuje predstavu “Blank”

U Narodnom pozorištu Sarajevo večeras drama „Uhvati zeca“

U Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine u srijedu, 4. februara 2026. godine, bit će održana promocija nove knjige poezije "Visovi u magli" autora Harisa Silajdžića, u izdanju izdavačke kuće "Dobra knjiga".Zbirka donosi poetske slike tišine, sjećanja i unutrašnjih preispitivanja, oblikovanih kroz savremeno iskustvo i lični doživljaj svijeta.O knjizi će govoriti Enes Karić, Nermin Ormanović, Milo Šćekić i Orhan Bajrektarević, dok će razgovor moderirati Izedin Šikalo. Promocija počinje u 17:30 sati u prostoru Muzeja, u ulici Sime Milutinovića Sarajlije 7 u Sarajevu.

Zbirka donosi poetske slike tišine, sjećanja i unutrašnjih preispitivanja, oblikovanih kroz savremeno iskustvo i lični doživljaj svijeta

Promocija knjige "Visovi u magli" autora Harisa Silajdžića

Scenu Narodnog pozorišta Sarajevo ponovo obilježava bh. mjuzikl „Sarajevo, moje drago“. Riječ je o autorskom projektu Zlatana Fazlića Fazle, u režiji Dina Mustafića, koji svakim novim izvođenjem oduševljava publiku.<h2>Značajna prilika</h2>Predstava prati stanovnike jedne sarajevske mahale od 70-ih godina 20. stoljeća pa sve do prelaza u 21. stoljeće, kroz njihove ljubavi, uspone i poraze, ali i važne historijske trenutke – od smrti Josipa Broza Tita, preko Zimskih olimpijskih igara, do početka rata i dolaska mira.Mjuzikl prikazuje živote različitih generacija: mladi se suočavaju s odrastanjem, studiranjem i prvim ljubavima, dok stariji likovi balansiraju između promašenih ljubavi i svakodnevnih egzistencijalnih izazova. Samim tim, projekt okuplja raznovrsnu glumačku postavu, a među mlađim ansamblom posebno se istaknula bosanskohercegovačka glumica Iman Bubić, za koju je, kako kaže, ovo bilo odvažno i lijepo iskustvo.- Ovo je za mene bio poseban proces jer je bio moj prvi proces u Narodnom pozorištu. Uloga mi je donijela priliku za rad s kolegama iz te kuće koja mi je jako značajna kao i priliku za rad sa rediteljem Dinom Mustafićem što je velika čast za mladu glumicu – rekla nam je Bubić. <h2>Divna energija</h2>Rad u ovakvom okruženju, dodaje, nosi posebnu vrijednost, jer se osjeti snažna podrška iskusnijih kolega, ali i kompletnog tima.

- Nova energija je bila divna. Svi su nas prihvatili kao da donosimo veliki doprinos pozorištu s novom mladalačkom energijom i igrom – zaključila je Bubić za „Avaz“.&nbsp;

Iva Prgić i njen put ka profesionalnoj sceni kroz mjuzikl "Sarajevo, moje drago": Prvi veliki korak, pravi biser u iskustvu

<h2>Dosadašnji rad</h2>Iman Bubić je mlada glumica koja je nedavno završila Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu, a publika ju je, osim u mjuziklu „Sarajevo, moje drago“, imala priliku gledati i u predstavama „Tri sestre“ u režiji Dine Mustafića te „Pinocchio“ Nine Kleflin.

Svi su nas prihvatili kao da donosimo veliki doprinos pozorištu s novom mladalačkom energijom i igrom, kaže

Upoznajte Iman Bubić, mladu bh. glumicu: Poseban proces u mjuziklu "Sarajevo, moje drago"

Višestruko nagrađivanu predstavu „Jedan je Muhammad Ali“ autora Almira Imširevića, u režijskoj postavci Dine Mustafića sarajevska publika moći će pogledati u četvrtak, 5. februara sa početkom u 19:30 sati."Jer šta je čovjek? Čovjek je njegovo srce. Lažljivo i prevrtljivo srce, znači lažljivog i prevrtljivog čovjeka. Milosrdno srce, puno ljubavi znači milosrdnog čovjeka punog ljubavi. Živo srce, znači živog čovjeka. Mrtvo srce, znači mrtvog čovjeka" - Muhammad AliU predstavi igraju: Ermin Sijamija, Slaven Vidak, Vedrana Božinović, Sanela Krsmanović Bistrivoda, Dino Bajrović i muzičar Rastko Zečević.Dramaturginja je Vedrana Božinović, scenografkinja i kostimografkinja je Lejla Hodžić, kompozitor predstave je Damir Imamović, a koreografkinja Ena Kurtalić.Video dizajn uradio je Zlatan Filipović.Predstava „Jedan je Muhammad Ali“ osvojila je nagrade na regionalnim festivalima u Prištini, Zagrebu i Sjevernoj Makedoniji.Ulaznice za predstave u produkciji Narodnog pozorišta Sarajevo mogu se kupiti online putem zvanične web stranice Narodnog pozorišta Sarajevo, platforme www.karter.ba ili direktno na blagajni Narodnog pozorišta.

Igraju: Ermin Sijamija, Slaven Vidak, Vedrana Božinović, Sanela Krsmanović Bistrivoda, Dino Bajrović i muzičar Rastko Zečević

Višestruko nagrađivana predstava "Jedan je Muhammad Ali" 5. februara na repertoaru NPS

Narodno pozorište Sarajevo večeras, u 19.30 sati, prikazuje dramu “Sarajevski trgovac” autora Igora Štiksa, jednog od najnagrađivanijih i najizvođenijih bosanskohercegovačkih pisaca, napisanu posebno za NPS, u režijskoj postavci Michala Dočekala.Glumački cast čine: Faruk Hajdarević, Nerman Mahmutović, Mirvad Kurić, Mona Muratović, Vedran Đekić, Milan Pavlović, Amina Begović, Riad Ljutović, Dino Bajrović, Irfan Ribić, Sara Seksan, Belma Salkunić-Bektešević, Alen Konjicija, Sanjin Arnautović, Haris Bidžan i Amra Kapidžić.

Napisana posebno za NPS

U Narodnom pozorištu večeras drama "Sarajevski trgovac"

Roman „Lilien“ Indire Kučuk-Sorguč izabran je za pobjednički rukopis na konkursu Fondacije za izdavaštvo za 2025. godinu u kategoriji Nova djela domaćih autora.Stručni žiri istakao je umjetničku zrelost, snagu izraza i originalni autorski glas, a roman je uvršten među dvanaest najboljih djela, izdvajajući se među brojnim prijavljenim rukopisima.<h2>Svoje mjesto </h2>Indira Kučuk-Sorguč svojim djelima spaja književnost, historiografiju i antropologiju. Kroz kontinuirani kritički i umjetnički angažman oblikuje kulturni pejzaž Bosne i Hercegovine. „Lilien“ je nastao iz unutarnje potrebe da se ispriča priča koja nadilazi lično iskustvo, obrađujući žensku liniju pamćenja, metafizička pitanja identiteta i univerzalnu potragu za smislom.- Ovo priznanje doživljavam kao potvrdu za svoj dugogodišnji spisateljski i stvaralački rad, ali i da književnost koja se usuđuje da ide dublje — u pamćenje, identitet i tišine između historijskih redova — i dalje ima svoje mjesto. Posebno mi znači jer je „Lilien” nastala bez kalkulacije, iz unutarnje potrebe da se ispriča priča koja me je nadilazila kao autora – rekla je za „Dnevni avaz“ Kučuk-Sorguč. Naročito je značajno priznanje jer roman tematizira ono što se često zanemaruje ili skriva.- „Lilien” je roman koji sam pisala iz najdubljih slojeva unutarnjeg pamćenja — onog koje ne pripada samo meni, nego ženskoj liniji, krvi i rodu. Zato mi ova nagrada znači kao potvrda da i takve, unutarnje i često neizgovorene priče imaju pravo da budu izrečene naglas – dodala je.Njena iskrena reakcija pokazuje koliko joj znači ocjena stručnjaka. - Pišem intuitivno, oslanjajući se na atmosferu, simbole i emociju, dopuštajući da tekst diše vlastitim tempom. Mislim da se originalnost temelji na priči koja prati Lilien, ženu snažne intuicije i dubokog unutarnjeg pamćenja, i Adema, racionalnog tragača, historičara i tumača znakova, koji zajedno kreću na put otkrivanja poruke skrivene kroz vijekove – ispričala je autorica te dodala da previše detalja ne želi otkrivati zbog onih koji će roman željeti pročitati.<h2>Očuvanje istine</h2> S našim čitateljima je podijelila i izvor inspiracije, ideje i poruku koju knjiga prenosi. A, kako kaže, riječ je o jednom multižanrovskom komadu. Inspiracija je bila potreba da se progovori o duhovnom kontinuitetu Bosne, o vjeri s izvora i o čovjekovoj potrazi za smislom izvan nametnutih podjela. Riječ je o multižanrovskom romanu koji se može okarakterizirati kao mistični triler, ali i kao metafizička drama identiteta, historijsko-duhovni roman, avantura potrage s elementima ezoterije i simbolizma. “Lilien” govori o porijeklu koje se ne nasljeđuje samo krvlju, već osjećajem pripadnosti svjetlu – pojasnila je Kučuk-Sorguč. <h2>Ići putem vlastitog srca</h2>- Željela sam poručiti da postoje istine starije od institucija i jače od progona — i da se put prema njima ne pronalazi spolja, nego iznutra, kroz hrabrost da se ide putem vlastitog srca. Mislim da će “Lilien” osvojiti mnoga srca – kaže nam Indira.ROman “Lilien” baziran je na dva univerzalna načela: borba dobra i zla i potraga za identitetom i smislom života.

Inspiracija je bila potreba da se progovori o duhovnom kontinuitetu Bosne, o vjeri s izvora i o čovjekovoj potrazi za smislom izvan nametnutih podjela, kaže

Indira Kučuk-Sorguč o prvonagrađenom romanu "Lilien": Postoje istine starije od institucija i jače od progona

Predstava „Uhvati zeca“ jedan je od najistaknutijih naslova savremene bosanskohercegovačke scene, a nova izvođenja sada su na repertoaru.&nbsp;Na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo, u utorak i četvrtak, 3. i 4. februara, s početkom u 19.30 sati, publika će imati priliku pogledati hit dramsku predstavu prema romanu Lane Bastašić, u režiji Lajle Kaikčije. Za naš list o predstavi je govorila glumica Una Kostić, otkrivši posebnost i tajne koje ovaj projekt nosi.<h2>Povezanost s likom</h2>Šta Vas je posebno privuklo ovoj priči i po čemu se izdvaja svako novo izvođenje?- „Uhvati zeca“ je predstava koja se bavi identitetom, odrastanjem i odnosima koji nas oblikuju. I naravno prihvatanjem, ali i ranama koje nosimo iz prošlosti. I ono što mi je posebno važno je da predstava ne nudi jednostavne odgovore, već postavlja pitanja o pripadanju, o osjećanju, o tome koliko smo spremni da se suočimo s onim što smo bili i što jesmo sada. Mislim da je to razlog zašto publika lako pronalazi sebe u ovoj priči, bez obzira na godinu ili kontekst.Lejla koju igrate predstavlja kompleksnu ulogu. Kako ste pristupili toj slojevitosti?- Što se lika tiče, Lejla je za mene vrlo slojevit i izazovan lik. Ona je snažna, ali ta snaga često dolazi iz unutrašnje borbe i nesigurnosti. To je lik koji pokušava da pomjeri prošlost i sadašnjost, da razumije svoje izbore i odnose, a i istovremeno bježi od određenih istina. U procesu rada bilo mi je važno da je ne sudim, već da je razumijem, jer Lejla nije ni heroina, ni antiherojina, već čovjek od krvi i mesa sa svim kontradiktornostima koje je to nosi. Tako da sam pristupala Lejli kroz emocije koje su mi bliske, taj osjećaj gubitka, potreba za pripadanjem i strah od sučavanja sa sopstvenim slabostima.<h2>Iskrenost i identitet</h2>Spomenuli ste da ste Lejlu pokušavali razumjeti, a ne suditi. Kako se to odrazilo na Vaš proces pripreme?- Iskrenost mi je bila ključna, i vjerovali ili ne, prvi proces u kojem mi je najteže bilo biti iskren, pa sam se i začudila tome. Ali ja vjerujem da publika prepoznaje trenutke kada je gluma istinita i nenametnuta i upravo u toj krhkosti vidim najveću snagu ovog lika. Također, predstava govori o temama koje su i dalje veoma aktualne u našem regionu - identitetu, ličnim istinama koje često potiskujemo. Zato mi je drago što predstava živi i komunicira s publikom u različitim sredinama jer otvara prostor za dijalog, a to je po meni jedna od najvažnijih uloga pozorišta, gdje nam pokazuje zapravo da pozorište nije lukzus nego je potreba.

Koje emocije ili iskustva iz Vašeg života su Vam pomogla da se povežete s projektom?- Ta predstava je došla u moj život kada sam i sama razmišljala o identitetu i prijateljstvima iz djetinjstva i o tome šta nas oblikuje kao ljude. Lajla Kaikčija me pozvala nakon castinga i rekla mi je: „Ti imaš Lejlu u sebi“. I sad ta rečenica me jeste razoružala, jer kad shvatim šta sve Lejla ima u sebi, malo je bilo šokantno. Ali to je prosto uloga koja je zahtijevala da se ja potpuno otvorim. A Lejla je, kao što sam rekla, lik pun protivrječnosti.Koliko je važno kroz uloge i umjetnost otvarati teme koje ljudi često potiskuju?- Mnogo je važno jer mi smo na probama često govorili o tome kako rana može da postane izvor snage. I to je možda i najveća vrijednost tog procesa, ali i ove priče koju mi pričamo sa scene - što nas je zapravo i naučilo da umjetnost liječi, da vraća dostojanstvo i da se teatar ne pravi samo da bismo nešto odigrali već da bismo se povezali.Ja nikada neću zaboraviti trenutak poslije premijere kada je jedna mlada djevojka prišla i rekla: „Ja imam svoju Lejlu i hvala vam što ste je pokazali“. I prosto to je trenutak u kom shvatite zašto se i bavimo ovim poslom. Jer, mi glumci bismo trebali da govorimo glasno s te scene i da ubadamo u tačke u koje se baš često i ne ubada.<h2>Cijena slobode</h2>Vaša karijera uključuje i pozorište i kameru. Kako uspijevate balansirati između ta dva medija?- Nekako sam sada u fazi gdje na neki način više volim kameru, dok sam prošle godine bila opsjednuta pozorištem. Sada sam malo ušla u neka snimanja pa sam vjerovatno i zbog toga više okrenuta prema kameri. Meni je „Koža“ otvorila neke vidike i baš me onako da kažem skinula. Iako je to bila epizodna uloga, sam naziv je simboličan, kao da sam morala da skinem te svoje slojeve i da stanem pred kameru potpuno ogoljena. Mada sve zavisi o toga šta se dešava i u privatnom životu, i to donosi svašta.Eto mogla bih da uporedim kameru s ovom predstavom jer prosto mi igramo kamerno i nemamo pravo da slažemo. Apsolutno je kao i na filmu. Svaka sekunda se čita, svaki treptaj, svaki uzdah se vidi i to je nešto što mi je zajedničko trenutno kameri i predstavi „Uhvati zeca“.<h2>Priča o prokletstvu žene</h2>Koja uloga Vam je do sada bila najizazovnija i najviše Vas oblikovala kao glumicu?

- Koštana je definitivno mene probila u taj svijet teatra jer je to neka biografska uloga, svaka uloga nađe svog glumca. Dobila sam je kada sam imala snage da je odigram i bila spremna da je nosim. Koštana i ja dijelimo mnoge stvari o tvrdoglavosti, želimo da idemo dalje i više, čak i onda kada znači da će biti teško i te slobode koju plaćamo, plaćam je i ja i dan-danas, a platila je ona debelo svoju slobodu. Tako da mislim da je Koštana ta uloga, jer prosto ja sam žena koja ima glas i koja ga koristi kroz umjetnost, ali svaki put kad čujem priču neke žene koje je ušutkana, osjetim taj isti bol koji osjećam kada igram Koštanu i prosto sam vezana cijelim bićem za nju. Jer je baš priča o ženi danas, pokletstvu žene.

Mi glumci bismo trebali da govorimo glasno s te scene i da ubadamo u tačke u koje se baš često i ne ubada. Iskrenost mi je ključna

Una Kostić: Pozorište je potreba

Bosanskohercegovački operski pjevač Erol Ramadanović, koji već godinama očarava publiku svojom interpretacijom na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo, smatra da opera, iako često smatrana elitističkom i zahtjevnom, može biti živa, emotivna i aktuelna umjetnost.U razgovoru za “Dnevni avaz”, Ramadanović otkriva detalje iz svog života na sceni, o izazovima koje profesija donosi, te o tome šta opera znači za njega – ne samo kao umjetnost, već i kao osobna strast koja ga ispunjava i motivira.Život operskog pjevača nije uvijek lagan, ali Ramadanović, u ovoj iskrenoj i reflektivnoj priči, dijeli svoje misli o umjetnosti, stvaranju i stvarnim emocijama koje operska muzika nosi.<h2>"Šta bude, bude"</h2>Koji je najteži trenutak tišine koji ste doživjeli na sceni – onaj sekund prije nego što glas krene?- Na jednom koncertu sam, pred svoj ulazak na scenu, potpuno zaboravio prve riječi arije koju sam trebao izvesti. Požurio sam u garderobu da pogledam note koje, nažalost, nisam uspio naći. Izašao sam na scenu s mišlju “šta bude, bude” i, srećom, riječi su same izašle.Postoji li uloga koju pjevate, a koja Vas privatno potpuno suprotno opisuje?- Vjerovatno uloga Grofa iz Mocartove (Mozart) opere “Figarov pir”. To je, ukratko, jedan krajnje beskrupulozan tip i teški egomanijak. I puno ga je zabavnije igrati nego bilo koju od ostalih uloga koje imam trenutno na repertoaru.Koliko je opera danas borba protiv vremena, brzine i TikTok kulture – i da li ta borba ima smisla?- TikTok je odlična platforma za promociju, između ostalog, i operne umjetnosti. Međutim, problem leži u tome što jedna operska predstava, ako izuzmemo ekstreme, u prosjeku traje dva sata bez pauze, a generacije koje su odrasle uz pametne telefone i društvene mreže većinom nisu u stanju održavati koncentraciju toliko dugo, te zbog toga brzo izgube interes. Tužno je da, ustvari, više nije ni čudno vidjeti nekoga kako usred predstave gleda u ekran mobitela.<h2>Smisao i efekt</h2>Da možete jednu ariju otpjevati na mjestu koje nema veze s operom (ulica, stadion, planina), gdje bi to bilo i zašto?- Koliko god ja bio zaljubljenik u operu, poštujem činjenicu da drugi možda i nisu pa zbog toga izbjegavam “nastupati” na javnim površinama. Ali nastupao sam na nekim malo drugačijim mjestima tokom usavršavanja na “Queen Elisabeth Music Chapel” u Belgiji. Među upečatljivijim bih naveo nastup na odjeljenju za djecu na dugotrajnom liječenju pri klinici St Luc u Briselu i nastup u zatvoru visoke sigurnosti u općini Ittre.Jeste li ikada morali birati između tehnički savršenog tona i iskrene emocije – i šta ste tada izabrali?- Dešavalo mi se i uvijek sam birao drugo, pod uslovom da taj izbor ima smisla i efekta. To ne znači da savršen ton (ako je uopšte moguće proizvesti savršen ton) ne može isto tako prenijeti iskrenu emociju. Sve zavisi od koncepcije autorskog tima, samog umjetnika, te stila u kojem je opera pisana. Naprimjer, u verismo operama, koje opisuju teške socijalne tematike s tragičnim završecima, nekad je poželjno proizvesti krik umjesto napisanog tona da bi se što vjerodostojnije prenijela sva težina i bol koju lik nosi i proživljava, dok se takvo nešto skoro pa nikad ne bi prihvatilo u izvođenju opera iz, recimo, perioda klasicizma.Kada se svjetla ugase i publika ode kući, ostaje li opera u Vama ili je tada svjesno ostavljate iza sebe?- To je posao koji se nosi kući. Neki ne vole reći da je posao, već kažu da je poziv. Većina profesionalnih operskih pjevača koje sam upoznao u životu su fanatici u svom zanimanju, uključujući i mene. Prije nego sam se počeo baviti klasičnom muzikom, pjevao sam i neke druge žanrove muzike, ali nijedan me nije uspio toliko okupirati i očarati kao ovaj. Kad god imam period odmora od priprema i nastupa, koristim vrijeme da vježbam, da čitam nove uloge, da tražim neka nova djela. Koliko god čudno ovo zvučalo, mogu sa sigurnošću reći da je opera moj jedini porok.

Ramadanović: Kafu pijem s dobrim osobama

Operski pjevač Erol Ramadanović: Na pusti otok bih ponio anatomski jastuk

<h2>Glas kao identitet</h2>Da Vam neko oduzme glas na mjesec, šta bi Vam najviše nedostajalo: publika, adrenalin ili vlastiti identitet?- Rekao bih da bi to bio vlastiti identitet. Jedna kolegica je jednom rekla da su naši glasovi naše lične karte, i to mi je ostalo u sjećanju.


Većina profesionalnih operskih pjevača koje sam upoznao u životu su fanatici u svom zanimanju, 
uključujući i mene, kaže Ramadanović

Ramadanović: Znalo se desiti da zaboravim riječi arije

Operski pjevač Erol Ramadanović o izazovima profesije: Opera je moj jedini porok

U Narodnom pozorištu Sarajevo večeras, u 19.30 sati, bit će upriličen bh. mjuzikl “Sarajevo, moje drago”. Autor teksta i muzike je Zlatan Fazlić, dirigent i aranžer Ranko Rihtman, a režiju potpisuje Dino Mustafić.Priča “Sarajevo, moje drago” je originalna, a sve muzičke numere su nove, napravljene ciljano za ovo muzičko-scensko djelo. U mjuziklu učestvuje velika glumačka ekipa vrhunskih domaćih pozorišnih umjetnika, te Balet i Hor opere Narodnog pozorišta u Sarajevu.

U mjuziklu učestvuje velika glumačka ekipa vrhunskih domaćih pozorišnih umjetnika

U Narodnom pozorištu večeras mjuzikl „Sarajevo, moje drago“

Ime i prezime: Emir Sejfić.Datum i mjesto rođenja: 12. april 1985., Bugojno. Šta prvo uradite kad se probudite: Popijem litar vode.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Vjerovatno, vozač kamiona.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Konobar, klasika...Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Neki vid muzike.Najdraža pjesma: Nemoguće je izdvojiti jednu.Šta gledate na televiziji: Masterchef... Obožavam..Šta Vas nervira: Nervira me što me toliko toga nervira, volio bih da je manje...Najdraži grad: Bugojno.Najbolji poklon koji ste dobili: Ne vjerujem pretjerano u poklone. Život, ja bih rekao. Čega se plašite: Plašim se jakih žena.S kim najradije pijete kafu: Kafa sam sa sobom u tišini, išta ljepše...Omiljena društvena mreža: Društvene mreže nemam... Nemam kompjutera.Najdraža boja: Volim boje...Ko Vam je uzor: Moji roditelji svakako.Najdraži pisac: Orhan Pamuk.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Ukinuo novac... najveće zlo.Omiljeni muzičar ili bend: Opet nemoguće izdvojiti jedno. Obožavam muziku.Posljednja knjiga koju ste pročitali: „Samarkand“, Amin Maluf.Tim za koji navijate: Green Bay Packers.Omiljena narodna izreka: „Ne čini drugima što ne želiš sebi“.Koje pitanje najviše mrzite: Hahahahahahhahaha... Jedno samo?Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Godfather.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: SAD.

Uzor su mi moji roditelji

Emir Sejfić, glumac NP Mostar: Plašim se jakih žena

Na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo, u utorak 3. i četvrtak 4. februara s početkom u 19.30 sati, publika će imati priliku pogledati hit dramsku predstavu "Uhvati zeca", prema romanu Lane Bastašić, u režiji Lajle Kaikčije.U predstavi igraju: Amra Kapidžić, Vedrana Božinović, Una Kostić, Ana-Marija Tomić, Mak Čengić i Dino Bajrović.&nbsp;&nbsp;- "Uhvati zeca" je priča o prijateljstvu i načinu na koji nas ono oblikuje, ispunjava, umiruje, izaziva, ohrabruje i plaši u isto vrijeme. Priča smještena u vrijeme u kojem ljudi nestaju. Priča o potrazi za identitetom, ljubavi, dječjom nevinosti, o dvije mlade djevojke pred čijim očima će se stvarnost koju su poznavale raspršiti u milion dijelova, a one će od njih pokušati sastaviti barem neke poznate slike. Roman koji je osvojio čitaoce svojom iskrenošću. Preveden na 18 svjetskih jezika, a sada i na jezik teatra - navela je dramaturginja Nedžma Čizmo.Dramatizaciju i dramaturgiju potpisuje Nedžma Čizmo, scenografiju i kostimografiju Sabina Trnka.Predstava je rađena u koprodukciji sa Scenom MESS, uz podršku Fondacije za muzičke, scenske i likovne umjetnosti Sarajevo.

Hana Zrno otkriva prve detalje nove predstave: Priča kakvu do sada nismo imali priliku gledati

Ulaznice za predstave u produkciji Narodnog pozorišta Sarajevo mogu se kupiti online, putem zvanične web stranice Narodnog pozorišta Sarajevo, platforme www.karter.ba ili direktno na blagajni Narodnog pozorišta.&nbsp;

U predstavi igraju: Amra Kapidžić, Vedrana Božinović, Una Kostić, Ana-Marija Tomić, Mak Čengić i Dino Bajrović

Hit predstava "Uhvati zeca" u dva termina na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo

U Sarajevskom ratnom teatru SARTR počele su probe za novu predstavu koja nastaje prema tekstu „Preobrazba: Geneza jednog propadanja“ Teodore Marković, a u režiji Luke Jovanova.Radnja kroz osam scena prati život žene od rođenja do smrti, istražujući pitanja slobode i emancipacije. Predstava spaja kritički odnos prema patrijarhalnom društvu s modernim interpretacijama klasičnih narativa, obećavajući gledateljima snažno i emotivno iskustvo. Premijera je planirana za mart.<h2>Zanimljiv tekst</h2>Glumica Hana Zrno za naš list otkriva prve detalje iz procesa rada, govoreći o slojevitosti uloga i temama koje predstava obrađuje.- Jedan vrlo uzbudljiv projekat, nešto što mi se čini da do sada nismo imali priliku da gledamo, a tiče se transgeneracijske traume. Kroz cijeli projekt pratimo junakinju koja prolazi kroz sve životne faze, od rođenja do poznih godina života, period adolesnecncije, uloga majke i na kraju bake. Čini mi se da će biti vrlo uzbudljivo. Priča se najviše bazira na odnosu između majke i kćerke i toj traumi koja se prenosi. Dosta je zanimljiv tekst, pisan je u stihu, što je vrlo zanimljivo i meni izgleda kao neka moderna grčka tragedija – rekla nam je Zrno. Osvrnula se na težinu i poruku projekta, a s obzirom na to da njena karijera većinom obuhvata ovakve uloge, ovo je još jedan u nizu projekata koji donose važne, društveno značajne i autentične priče, s kojima se s druge strane svako može poistovjetiti.<h2>Važan dio</h2>- Imala sam sreće da igram takve uloge, ali mislim da u svakoj predstavi možemo pronaći sebe, barem ja. I kad gledam neke druge predstave, uvijek nekako pronađeš sebe, barem u jednoj rečenici. Svaka predstava nosi neku svoju poruku, neke malo veće, neke malo manje, ali kroz cijeli proces se nadamo da uspijevamo ostaviti makar tu rečenicu koja će se pamtiti, naročito ako su teme teže poput raka ili rata. Iz svake predstave sa mnom ostane nešto što postane dio mene – pojasnila je Zrno.

Osim rada na ovoj predstavi, Zrno je trenutno aktivna i pred kamerama. Kako sama kaže, radi na filmu i seriji „Trake“ u režiji Dine Mustafića. Snimanja su završena u avgustu i novembru, a još jedno je planirano za april.&nbsp;

Dino Mustafić o novoosnovanom Teatru071 i predstavi "Snajper": Naše prvo obraćanje Sarajevu

<h2>Postavljena pitanja</h2>Reditelj Luka Jovanov kaže da ga je od prvog trenutka fascinirala priča i pitanja koja tekst postavlja, od prava na nepristajanje do prava na glas, u stilski i žanrovski uzbudljivom obliku.&nbsp;Autorski tim čine Jovanov, autorica teksta i dramaturginja Teodora Marković, Monika Močević, koja je zadužena za scenografiju i kostim, Tihomir Radić za kompoziciju i dizajn zvuka, a za koreografiju i scenski pokret zadužen je Emir Fejzić.&nbsp;Tekst je nagrađen na konkursu „Slobodan Stojanović“ za najbolji neobjavljeni dramski tekst 2024. godine, a već je izveden u formi scenskog čitanja u Beogradu.

Radnja kroz osam scena prati život žene od rođenja do smrti, istražujući pitanja slobode i emancipacije

Sarajevski ratni teatar (SARTR) večeras, u 20.00 sati, prikazuje dramu “Call me God” rađenu prema tekstu grupe autora (Gian Maria Cervo, Marius von Mayenburg, Albert Ostermaier, Rafael Spregelburd), a u režiji Đanluke Iumienta (Gianluca).“Call me God“ se bavi zastrašujućom, istinitom pričom o dvojici snajperista koji su u jesen 2002. godine terorizirali Vašington u periodu od tri sedmice. Dvojica muškaraca, pod nadimkom “Beltway Snipers”, ubili su najmanje deset građana. Pored jedne od žrtava ostavili su tarot kartu na kojoj je bilo napisano „Call me God“.Bosanska verzija ove priče predstavljena je kao brehtovska epska drama, u kojoj pet glumaca ulazi i izlazi iz različitih uloga. Oni nose odjeću svih žrtava, vlastitih progonitelja, očevidaca i samih snajperista. Glumci Maja Salkić, Jasenko Pašić, Amila Terzimehić, Alban Ukaj, i Enes Kozličić tumače gotovo pedeset različitih likova.

“Call me God“ se bavi istinitom pričom o dvojici snajperista koji su u jesen 2002. godine terorizirali Vašington u periodu od tri sedmice

U SARTR-u večeras drama „Call me God“

U Narodnom pozorištu Sarajevo u ponedjeljak, 2. februara sa početkom u 19:30 sati, bit će izvedena dramska predstava „Sarajevski trgovac“ autora Igora Štiksa, u režijskoj postavci Michala Dočekala.Ovo će biti jedinstvena prilika da sarajevska publika uživa u predstavi za koji su dovoljni jedno pozorište, jedna knjiga i jedan grad. Tekst Sarajevski trgovac autora Igora Štiksa, jednog od najnagrađivanijih i izvođenijih bosanskohercegovačkih pisaca, napisan je posebno za Narodno pozorište Sarajevo.Glumački cast čine: Faruk Hajdarević, Nerman Mahmutović, Mirvad Kurić, Mona Muratović, Vedran Đekić, Milan Pavlović, Amina Begović, Riad Ljutović, Dino Bajrović, Irfan Ribić, Sara Seksan, Belma Salkunić Bektešević, Alen Konjicija, Sanjin Arnautović, Haris Bidžan i Amra Kapidžić.„Ova je priča koja u svom središtu ima jednu knjigu (Hagadu) i njezine hrabre spasioce koji su se zbog te malene knjige kockali s vlastitim životima, jednog lošeg trgovca koji će zavoljeti teatar i jednog uspješnog trgovca nezainteresiranog za taj „cirkus“, ali čiji će dom (baš kao Despića kuća) postati ishodište pozorišta u Sarajevu, jednog austrougarskog sanjara „kuferaša“, neke druge sanjare s pištoljima u džepovima, jednog lopova koji će saznati zašto ljudi riskiraju živote zbog knjiga i jedne profesorice koja će otkriti život mimo knjiga… Jean-Luc Godard je, citirajući D. W. Griffitha, rekao da je za film dovoljna djevojka i pištolj. Za ovu predstavu su nam bili potrebni jedno pozorište, jedna knjiga i jedan grad.“ – istakao je autor „Sarajevskog trgovca“ Igor Štiks. Dramaturg je Giorgio Ursini Uršić, scenograf David Marek, dizajn kostima uradila je Lejla Hodžić. Kompozitor je Mirza Redžepagić, video dizajn potpisuje Dino Hujić, dizajn svjetla Moamer Šaković. Ulaznice za predstave u produkciji Narodnog pozorišta Sarajevo mogu se kupiti online, putem zvanične web stranice Narodnog pozorišta Sarajevo, platforme www.karter.ba ili direktno na blagajni Narodnog pozorišta.

Ovo će biti jedinstvena prilika da sarajevska publika uživa u predstavi za koji su dovoljni jedno pozorište, jedna knjiga i jedan grad

Uživajte u priči o Sarajevskoj hagadi: "Sarajevski trgovac" na repertoaru Narodnog pozorišta Sarajevo

Na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo večeras, 28. januara, s početkom u 19.30 sati, bit će izvedena opera „Madama Butterfly“ kompozitora Đakoma Pučinija (Giacomo Puccini). Uz Sarajevsku filharmoniju dirigovat će maestro Josip Šego, dok režiju potpisuje Tadija Miletić.<h2>Sudar dva svijeta</h2>Dramatična priča o sudaru dva svijeta, u kojoj bezuslovna ljubav nije dovoljna za sreću, i danas snažno dira publiku. Opera je još od praizvedbe oduševila kritiku i ljubitelje opere širom svijeta.Uloge će tumačiti Katarina Kikić Marić, Amir Saračević, Adelisa Saračević, Ileš Bečei, Denis Isaković, Erol Ramadanović, Jasmin Bašić, Zana Staniškovska, Siniša Markanović, Edin Daši, Josip Katavić, Dajana Šegvić, Zdenka Vaniček, Laura Kozlinger, te članica baletnog ansambla NPS Marijana Marić. U predstavi učestvuju i solisti, hor i balet Narodnog pozorišta, uz Sarajevsku filharmoniju.Ulogu Pinkertona tumači Amir Saračević, koji ističe da je opera „Madama Butterfly“ jedno od onih djela koja umjetnika potpuno oduševe. - Muzika je maestralna, priča je bolna, realna. Iz moje perspektive, uloga Pinkertona predstavlja poseban izazov, jer pored toga što je pjevački izuzetno teška i iscrpljujuća uloga, on utjelovljuje sudar dva svijeta – zapadnjački ekspanzionizam i kapitalizam te duboke, tragične odanosti istoka – naglasio je Saračević za „Dnevni avaz“.

Govoreći o poruci koju opera nosi, istakao je da je ona i danas snažno aktuelna:- Više empatije i saosjećanja, manje sebičnosti i snobizma da bi bili sretni. Ponašanje Pinkertona prema Cio Cio San, njegova sebičnost, odnos prema njoj kao da je igračka i igra sa ozbiljnim stvarima je za posljedicu dovelo do tragedije, smrti.<h2>Od premijere do sada</h2>Saračević je govorio i o zahtjevnosti same uloge, kao i o dugotrajnom procesu priprema. Kako kaže, uloga koju nosi zahtijeva posebnu, lirico-spinto vrstu glasa.- Muzika je varljiva; na početku zvuči lagano i poletno, ali zahtijeva veliku izdržljivost, stabilne visine. Prvo sam se pripremao preslušavajući materijal, pa sam radio muzičke probe nekoliko mjeseci. Onda su na red došle muzičko-režijske probe koje su bile izuzetno detaljne, iscrpljujuće. Pinkerton glumački mora biti nadobudan, poletan, brz, a uz sve to ipak paziti i voditi računa na otkucaje srca, zadihanost, zbog jako teških pjevačkih dionica. Svako novo izvođenje ove opere je veliki izazov za ansambl i mislim da je predstava od premijere do sada dosta narasla, velikim angažmanom i zalaganjem našeg opernog ansambla – rekao je umjetnik.

Jana Cvetković o moći opere „Tvrtko, kralj bosanski“ za „Dnevni avaz“: Snažan spoj prošlosti i sadašnjosti

<h2>Značajno djelo</h2>O režijskom pristupu, reditelj Tadija Miletić ističe da cilj ansambla nije bio samo da se nakon trideset godina ovo značajno djelo ponovo postavi na scenu, već da se oživi daleki svijet Japana i kroz duboku, potresnu priču iz publike izvuče tuga, radost i strast skrivena između nota i pokreta.Scenografkinja je Mirna Ler, dok je kostimografska rješenja kreirala Vanja Ciraj Džudža.Ulaznice za predstave Narodnog pozorišta Sarajevo mogu se kupiti online ili direktno na blagajni pozorišta, a publiku zasigurno očekuje snažno emotivno operno iskustvo.

Jedno od onih djela koja potpuno oduševe, a ostave snažnu poruku

Amir Saračević o operi "Madama Butterfly": Muzika je maestralna, priča je bolna, realna

U Sarajevskom ratnom teatru (SARTR) večeras, u 20.00 sati, bit će upriličena savremena opera „Tri boje cvekle“ autorice Nejre Babić.Rediteljica i kompozitorica je Irena Popović Dragović, a igraju: Ana Mia Karić, Emina Muftić, Amila Ravkić, Sanjin Arnautović, Hana Zrno, Matea Mavrak , Lidija Kordić, Alen Konjicija, Sara Seksan i Nikolina Vujić.Iz opere “Tri boje cvekle” za vokalno-instrumentalni ansambl, elektroniku i kućne aparate saznajemo o gubitku i nalaženju glasa, o tugovanju kao o procesu učenja, o odlascima i o opraštanju od bliskih. Prolazi se kroz tri godišnja doba uz dijalog s lamentima rane muzike, svečanom suzdržanošću muzičke renesanse, mehaničkim zvukom i pulsiranjem mašina, repetitivnošću muzičkog postminimalizma.&nbsp;Proljeće nikada ne dolazi. Umjesto njega, rađa se solidarnost nijansi raznolikih glasova: operskog, glumačkog, samoukog, službenog, naivnog, dječijeg, majčinskog. “Tri boje cvekle” pokazuju blistavu stranu tuge bez patetike i veličaju život čak i u momentu kad ga smrt preuzima.

U Narodnom pozorištu Sarajevo večeras drama „Uhvati zeca“

Promocija knjige "Visovi u magli" autora Harisa Silajdžića

Upoznajte Iman Bubić, mladu bh. glumicu: Poseban proces u mjuziklu "Sarajevo, moje drago"

Višestruko nagrađivana predstava "Jedan je Muhammad Ali" 5. februara na repertoaru NPS

U Narodnom pozorištu večeras drama "Sarajevski trgovac"

Indira Kučuk-Sorguč o prvonagrađenom romanu "Lilien": Postoje istine starije od institucija i jače od progona

Una Kostić: Pozorište je potreba

Operski pjevač Erol Ramadanović o izazovima profesije: Opera je moj jedini porok

U Narodnom pozorištu večeras mjuzikl „Sarajevo, moje drago“

Emir Sejfić, glumac NP Mostar: Plašim se jakih žena

Hit predstava "Uhvati zeca" u dva termina na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo

Hana Zrno otkriva prve detalje nove predstave: Priča kakvu do sada nismo imali priliku gledati

U SARTR-u večeras drama „Call me God“

Uživajte u priči o Sarajevskoj hagadi: "Sarajevski trgovac" na repertoaru Narodnog pozorišta Sarajevo

Amir Saračević o operi "Madama Butterfly": Muzika je maestralna, priča je bolna, realna

U SARTR-u večeras opera „Tri boje cvekle“

Kultura

U Narodnom pozorištu Sarajevo večeras drama „Uhvati zeca“

Promocija knjige "Visovi u magli" autora Harisa Silajdžića

Upoznajte Iman Bubić, mladu bh. glumicu: Poseban proces u mjuziklu "Sarajevo, moje drago"

Višestruko nagrađivana predstava "Jedan je Muhammad Ali" 5. februara na repertoaru NPS

U Narodnom pozorištu večeras drama "Sarajevski trgovac"

Indira Kučuk-Sorguč o prvonagrađenom romanu "Lilien": Postoje istine starije od institucija i jače od progona

Una Kostić: Pozorište je potreba

Operski pjevač Erol Ramadanović o izazovima profesije: Opera je moj jedini porok

U Narodnom pozorištu večeras mjuzikl „Sarajevo, moje drago“

Emir Sejfić, glumac NP Mostar: Plašim se jakih žena

Hit predstava "Uhvati zeca" u dva termina na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo

Hana Zrno otkriva prve detalje nove predstave: Priča kakvu do sada nismo imali priliku gledati

U SARTR-u večeras drama „Call me God“

Uživajte u priči o Sarajevskoj hagadi: "Sarajevski trgovac" na repertoaru Narodnog pozorišta Sarajevo

Amir Saračević o operi "Madama Butterfly": Muzika je maestralna, priča je bolna, realna

U SARTR-u večeras opera „Tri boje cvekle“