<p>Zdrava ishrana i tjelovježba ostaju temelj svake uspješne dijete, ali nutricionisti sve češće ističu da i male dnevne navike mogu imati značajan utjecaj na mršavljenje.&nbsp;</p><p>Jedna od njih je ispijanje šoljice zelenog čaja, posebno ujutro. Ovaj napitak bogat je antioksidansima poput katehina i kofeina, koji potiču metabolizam, ubrzavaju sagorijevanje masnoća i pomažu u kontroli apetita.</p><p>Redovna konzumacija zelenog čaja može pomoći u stabilizaciji šećera u krvi, smanjenju želje za grickalicama i održavanju tjelesne mase. Osim toga, daje blagi energetski poticaj bez nuspojava koje često donose napici bogati kofeinom.</p><p>Nutricionisti upozoravaju da zeleni čaj nije čudotvoran napitak, ali kao dio uravnotežene ishrane i aktivnog načina života može značajno pridonijeti zdravijem i dugotrajnijem mršavljenju. Samo jedna šoljica dnevno može biti jednostavan i učinkovit dodatak rutini za one koji žele poboljšati svoje zdravlje i oblikovati tijelo.</p>

Samo jedna šoljica dnevno može biti jednostavan i učinkovit dodatak rutini za one koji žele oblikovati svoje tijelo

Zdrava ishrana i redovna tjelesna aktivnost temelj su svake uspješne dijete

Ovo piće ubrzava metabolizam i smanjuje apetit

<p>Pušenje i alkohol povećavaju rizik od raka dojke, uz genetiku i ishranu. Dim cigareta sadrži kancerogene tvari koje oštećuju ćelije, pa žene koje puše ili su pušile imaju veće šanse za rak dojke. Dobra vijest je da prestanak pušenja smanjuje taj rizik.</p><p>Alkohol također povećava šanse za rak dojke, posebno ako se pije više od jednog pića dnevno. Alkohol može oštetiti ćelije, podići razinu hormona estrogena i uzrokovati debljanje, što dodatno povećava rizik. Također smanjuje apsorpciju važnih nutrijenata.</p><p>Ako ste na liječenju raka, najbolje je izbjegavati alkohol jer može pogoršati nuspojave i povećati šanse za povratak bolesti. Promjene u životnim navikama uvijek su korisne za zdravlje dojki i cijelog organizma.</p>

Dobra vijest je da prestanak pušenja smanjuje taj rizik

Promjene u životnim navikama uvijek su korisne za zdravlje dojki i cijelog organizma

Pušenje i alkohol povećavaju rizik od raka dojke

<p>Nasuprot uvriježenom vjerovanju, začinjena hrana ne izaziva čir na želucu. To ne radi ni stres. Međutim, ako već imate čir na želucu, spomenute stvari mogu pogoršati simptome.</p><p>Istraživanja pokazuju da čir na želucu, u najvećem broju slučajeva, izaziva bakterija Helikobakter pilori, a osim nje veoma važnu ulogu u nastanku i razvoju čira na želucu mogu imati i određene vrste lijekova, odnosno njihova dugotrajna upotreba, to su najčešće aspirin, brufen i lijekovi protiv bola u leđima. Osim toga, pušenje je još jedan od uzroka nastanka čira na želucu.</p><p>U vašem želucu nalazi se debeo sloj sluzi koji ga štiti od probavnih sokova, a koji su izrazito kiseli. Svaki put kada dođe do isušivanja sluzi, sokovi nagrizaju tkivo koje oblaže želudac, a što uzrokuje nastanak čira.</p><p>Primarni simptomi ovog oboljenja prilično su nespecifični, njih mogu uzrokovati i druga oboljenja, osim čireva, pa je zbog toga važno da se obratite doktoru ukoliko osjećate ili imate nešto od sljedećeg.</p><h2>Bol u stomaku</h2><p>Najčešći simptom čira na želucu je, nimalo iznenađujuće, bol u stomaku – tipično, to je tupi, gorući osjećaj u centralnom području abdomena. S obzirom na to da su čirevi, bukvalno, rane na tkivu koje oblaže želudac ili na tankom crijevu, bol je obično povezan s lučenjem kiseline u crijevima.</p><p>Bol je obično najjači između obroka i tokom noći, kada se kiselina luči u želudac, a kada nema hrane koja bi služila kao tampon zona. Uzimanje antacida može privremeno olakšati bol, ali su veoma velike šanse da će se on vraćati sve dok se doktor ne “pozabavi” ovim problemom.</p><h2>Žgaravica</h2><p>S obzirom na to da je čir konstantno pod udarima kiseline, bol u stomaku obično može biti praćen hroničnom žgaravicom i regurgitacijom (osjećaj kiseline u grlu). Drugi simptomi, kao što su nadimanje i podrigivanje, često su prisutni.</p><h2>Mučnina</h2><p>Mučnina i povraćanje posljedica su zapaljenja koje se dešava kao rezultat razvoja čira. Sama upala tkiva koje oblaže želudac uzrokuje povremene kontrakcije (mučninu), a ako se mišići trbušnog zida dovoljno snažno skupljaju, može doći do povraćanja.</p><p>U nekim slučajevima, ovi simptomi se javljaju iz razloga što čir izaziva blokadu u želucu, a usljed čega hrana ne može lagano proći do tankog crijeva.</p><h2>Krv u stolici i prilikom povraćanja</h2><p>Čirevi mogu krvariti i uzrokovati povraćanje, posebno povraćanje krvi ili materijala koji liči na zrna kafe, što je probavljena krv koja je bila u želucu. Osim toga, stolica može postati crna, što, opet, može biti indikator probavljene krvi. Oba znaka zahtijevaju hitnu ljekarsku pažnju.</p><h2>Bol u grudima/leđima</h2><p>Bol od čira na želucu može se kretati te se najčešće osjetiti u grudima ili na leđima. Ukoliko je čir uspio da prodre kroz zidove crijeva, bol može postati intenzivniji, dugotrajniji te je njegovo olakšanje mnogo teže.</p><p>Čirevi mogu uzrokovati i perforaciju (gdje se obloga želuca razdvaja), a u tom slučaju može doći do iznenadnih i teških bolova u stomaku, koji se stalno pogoršavaju. I tada morate zatražiti hitnu medicinsku pomoć.</p>

Začinjena hrana ne izaziva čir na želucu, to ne radi ni stres...

Čir na želucu: Ovi simptomi ga otkrivaju

<p>Rak bubrega je podmukla i često tiha bolest koja se razvija kada stanice u bubrezima počnu nekontrolirano rasti. Najčešće zahvaća dio bubrega koji filtrira krv i stvara urin. Problem je što se simptomi u ranoj fazi gotovo i ne pojavljuju, zbog čega se bolest često dijagnosticira tek u uznapredovalom stadiju. Upravo zato prepoznavanje i najmanjih znakova može igrati ključnu ulogu u spašavanju života.</p><p>Malkolm Paker (Malcolm Packer), izvršni direktor organizacije Kidney Cancer UK, ističe kako se radi o jednom od karcinoma s najbržim porastom učestalosti, ali i o jednom od onih koji se najteže prepoznaju. Evo na što treba obratiti pozornost:</p><h2>1. Krv u urinu – čak i jednom</h2><p>To je najčešći i često prvi znak bolesti. Može izgledati kao ružičasta, crvenkasta ili smećkasta boja mokraće. Čak i ako se pojavi samo jednom, ne smije se zanemariti – potreban je hitan posjet liječniku.</p><h2>2. Stalna bol u boku ili donjem dijelu leđa</h2><p>Tupa, uporna bol ispod rebara, bez jasnog uzroka, može signalizirati problem s bubrezima. Posebno ako traje danima i ne prolazi.</p><h2>3. Otok ili kvržica sa strane</h2><p>Čvrsta izraslina koja se može napipati ili uočiti tokom pregleda često ukazuje na prisutnost tumora. Svaka promjena koja se povećava s vremenom zahtijeva hitno reagiranje.</p><h2>4. Neobjašnjiv gubitak kilograma</h2><p>Naglo mršavljenje bez dijete, promjene načina života ili vidljivog razloga – osobito ako se javlja zajedno s drugim simptomima – može biti znak upozorenja.</p>

Iako simptomi raka bubrega mogu biti suptilni, njihovo ignorosanje može imati ozbiljne posljedice

Ovi zanemareni simptomi mogu ukazivati na rak bubrega

<p>Prema podacima Sleep Foundationa, najzdravije je drijemati između 20 i 30 minuta – dovoljno da se organizam osvježi, a da se pritom ne uđe u fazu dubokog sna. Ipak, nova studija upozorava da duže drijemanje kod odraslih može imati štetne posljedice po zdravlje.</p><h2>Rezultati istraživanja</h2><p>U radu objavljenom u časopisu Sleep, naučnici su proučavali povezanost između navika drijemanja i povećanog rizika od smrtnosti kod sredovječnih i starijih odraslih osoba. Analizirani su podaci 86.565 osoba u dobi od 43 do 79 godina koje nisu radile noćne smjene – dakle, imale su klasično radno vrijeme.</p><p>Za potrebe istraživanja, učesnici su nosili narukvice koje bilježe san i budnost, a drijemanje se definisalo kao san između 9 sati ujutro i 7 navečer. Praćenje je trajalo sedam dana, uzimajući u obzir i druge faktore poput pola, dobi, indeksa tjelesne mase, pušenja, konzumacije alkohola i dužine noćnog sna.</p><p>U 11 godina praćenja, preminulo je 6% učesnika – ukupno 5.189 osoba.</p><h2>Svakodnevno drijemanje je opasno</h2><p>- Iznenadilo nas je koliko je drijemanje česta pojava među sredovječnim i starijim odraslim osobama, koliko im se dnevni obrasci sna razlikuju iz dana u dan, i u koje doba dana najčešće spavaju - izjavila je vodeća autorica studije, Čenlu Gao (Chenlu).</p><p>Učesnici su u prosjeku drijemali 40 minuta dnevno. Prema rezultatima, duži drijemeži, veća varijabilnost u trajanju drijemanja, te veći broj drijemanja oko podneva i u ranim popodnevnim satima povezani su s većim rizikom od smrtnosti.</p><p>- Osobe koje su tokom dana spavale duže, imale neredovne obrasce drijemanja ili češće spavale oko podneva i ranog popodneva bile su pod većim rizikom – čak i kada se uzmu u obzir njihovo zdravlje i životne navike - dodala je Gao.</p><p>Autori studije vjeruju da bi praćenje navika dnevnog spavanja putem pametnih uređaja moglo otvoriti nove mogućnosti za rano prepoznavanje rizika od smrtnosti i razvoj preventivnih tretmana.</p><h2>Stručne preporuke</h2><p>Inače, anketa Američke akademije za medicinu spavanja (AASM) iz 2024. godine pokazala je da gotovo polovina Amerikanaca povremeno drijema tokom dana kako bi povećala budnost. Kratki drijemeži nisu štetni ako se koriste umjereno – no, problem nastaje ako postanu svakodnevna potreba.</p><p>- Preporučujemo da odrasle osobe redovno spavaju najmanje sedam sati tokom noći kako bi se probudile odmorne i spremne za dan pred sobom. Ako tokom dana osjećate pretjeranu pospanost, razdražljivost, zbunjenost ili probleme s pamćenjem, možda je vrijeme da se obratite ljekaru. - izjavila je doktorica Indira Gurubhagavatula.</p>

Ukoliko vaši popodnevni drijemeži potraju satima, trebali biste razmisliti o prilagođavanju rasporeda noćnog sna

Navika dnevnog spavanja povezana je s većim rizikom od smrtnosti

<p>Povišen nivo holesterola jedan je od glavnih uzročnika rizika za razvoj srčanih bolesti i moždanog udara.&nbsp;</p><p>Stručnjaci upozoravaju da, osim jutarnjih navika, i večernje rutine mogu značajno utjecati na nivo holesterola u krvi. Nutricionisti izdvajaju četiri navike koje bi trebalo izbjegavati nakon 17 sati.</p><h2>1. Kasnovečernje grickanje</h2><p><span style="color: rgb(0, 0, 0); font-size: 20px;">Grickalice bogate zasićenim mastima i šećerom, poput čipsa i slatkiša, mogu povećati nivo lošeg holesterola (LDL). Umjesto toga, preporučuju se zdrave alternative poput orašastih plodova, voća ili zobenih pahuljica.</span></p><h2>2. Neredovan san</h2><p>Nedostatak sna povezan je s povećanjem lošeg holesterola i smanjenjem dobrog holesterola (HDL). Stručnjaci savjetuju najmanje sedam sati sna te izbjegavanje ekrana i obilnih obroka prije odlaska na počinak.</p><h2>3. Konzumacija alkohola u večernjim satima</h2><p>Alkohol može poremetiti san, povećati trigliceride i utjecati na prehrambene odluke. Preporučuje se izbjegavanje alkohola navečer te konzumacija zdravijih napitaka, poput vode s voćem.</p><h2>4. Teški obroci bogati mastima i šećerom</h2><p>Večere koje uključuju prženu hranu, slastice i procesirane ugljikohidrate mogu negativno utjecati na nivo holesterola. Umjesto toga savjetuju se lagani, uravnoteženi obroci bogati vlaknima, zdravim mastima i nemasnim proteinima.</p>

Kontrola holesterola je rezultat cjelodnevne brige o zdravlju, a večernje navike mogu imati dugoročan utjecaj na srce i krvne žile

Ovo trebate izbjegavati nakon 17 sati ako imate visoki holesterol

<p>U posljednjem desetljeću na tržištu su se pojavili novi duhanski i nikotinski proizvodi koji ne uključuju sagorijevanje – e-cigarete, grijani duhanski proizvodi i nikotinske vrećice. Ovi proizvodi predstavljaju značajnu promjenu u borbi protiv pušenja, jer dostavljaju nikotin bez dima, koji je glavni krivac za bolesti povezane s pušenjem. Zdravstvena zajednica počela je prepoznavati potencijal ovih proizvoda u smanjenju štete koju cigarete izazivaju. No, kakav je stvarni utjecaj ovih proizvoda na prestanak pušenja?</p><h2>Nauka potvrdila</h2><p>Istraživanja koja podupiru korištenje e-cigareta u prestanku pušenja sve su brojnija, a jedno od najvažnijih dolazi od Cochrane mreže, globalne nezavisne organizacije koja uspoređuje relevantne svjetske studije i daje zaključke temeljene na naučnim podacima. Prema njihovom istraživanju, e-cigarete su učinkovitije u pomaganju pušačima da prestanu nego nikotinske zamjenske terapije, s učinkom od čak 33 do 100 posto većim u usporedbi s tradicionalnim metodama. Takvi rezultati mogu značajno utjecati na javnozdravstvenu politiku, osobito u regijama poput Balkana, gdje je pušenje još široko rasprostranjeno.</p><p>Primijenjeno na Bosnu i Hercegovinu, s procijenjenim brojem od 1,3 miliona pušača, približno 80.400 ljudi moglo bi prestati pušiti ako se aktivno podstiče prelazak na e-cigarete, što je trostruko više od broja ljudi koji samostalno prestaju svake godine. Takav rezultat mogao bi imati ogroman utjecaj na javno zdravlje i smanjenje bolesti povezanih s pušenjem.</p><h2>Konkretni koraci</h2><p>Udruge poput CROHM-a (Udruga korisnika osobnih isparivača) u Hrvatskoj već su poduzele konkretne korake u promociji alternativnih, manje štetnih opcija za prestanak pušenja. CROHM se zalaže za utemeljenu javnu raspravu, izgradnju svijesti o prednostima bezdimnih proizvoda i integraciju tih proizvoda u javnozdravstvene politike. Stručnjaci iz ove udruge često ističu da e-cigarete i slični proizvodi predstavljaju manje štetnu alternativu od tradicionalnih cigareta, a istraživanja podržavaju ovu tvrdnju.</p><p>Udruga CROHM je u aprilu prošle godine pokrenula program “Biram bez dima”, koji je obuhvatio korisnike različite dobi i pušačkog staža, a cilj programa je pomoći ljudima da zauvijek prestanu pušiti. Polovica učesnika u prvom ciklusu uspjela je prestati pušiti, zahvaljujući korištenju e-cigareta, grijanim duhanskim proizvodima i nikotinskim vrećicama. Program traje 28 dana i uključuje edukaciju i podršku koja je ključna za uspjeh.</p><p>Krajem prošle godine, Udruga je pokrenula drugi krug programa u kojem su učestvovale i starije generacije pušača.</p><p>Katarina Stanković, koja je pušila 50 godina, odlučila je prestati pušiti u 70. godini.</p>

<p>Nakon što je primijetila zdravstvene probleme, kao što su umor i jutarnji kašalj, Katarina je odlučila pokušati s e-cigaretama kroz program “Biram bez dima”. Iako povremeno zapali cigaretu, smanjila je broj cigareta i osjeća poboljšanje u zdravlju.</p><p>Vladimir Matić bio je aktivni pušač 35 godina.</p><p>- Znalo mi se dogoditi da radim i u 2 u noći shvatim da pušim zadnju cigaretu. Iako je još nisam ni ugasio, već sam bio u autu i tražio kioske koji rade cijelu noć, samo kako bih mogao pušiti čim se probudim. Baš kao narkoman - prisjeća se Vladimir, koji je kasnije izračunao da je u 35 godina pušenja potrošio zasigurno 30 hiljada eura.</p>

<p>Zbog svega je počeo osjećati i zdravstvene probleme. No nakon što je prešao na e-cigarete, počeo je osjećati drastične promjene. Danas se popne na treći sprat zgrade bez problema, dok je prije imao poteškoća s disanjem. Vladimir ističe da je prelazak na e-cigarete bio ključan za njegov uspjeh u prestanku pušenja.</p><p>Filip Tokić, koji je lično prošao dug put od ovisnosti o pušenju do prestanka, danas vodi program “Biram bez dima”.</p><p>- Probao sam sve kako bih prestao pušiti, jedino nisam hipnozu. Ništa mi nije pomoglo, naposljetku bih se uvijek vratio tim cigaretama, što mi je bilo grozno jer sam znao da mi štete. Sve se promijenilo kada sam otkrio električne cigarete, odmah sam znao da sam pronašao alternativu jer sam uspio zadržati svoj ritual, ali bez dima i izgaranja, odnosno bez svega onog što je štetno u cigareti - prisjeća se Filip te dodaje da nakon toga više nikada nije zapalio cigaretu.</p>

<p>Uz sveprisutnu podršku i edukaciju, kao i odgovarajuće javnozdravstvene politike koje uključuju alternative poput e-cigareta, prestati pušiti postaje dostižan cilj.</p>

<h2>Primjer Švedske</h2><p>Programi poput "Biram bez dima" već pokazuju odlične rezultate, dok zemlje poput Švedske pokazuju da je moguće smanjiti broj pušača na ispod 5 posto populacije. Kroz utemeljenu raspravu i znanstvena istraživanja, društvo može napraviti veliki iskorak ka zdravijoj budućnosti.</p>

E-cigarete i bezdimni proizvodi nude novu šansu za prestanak pušenja i zdraviju budućnost miliona pušača

Kako alternativni proizvodi mogu pomoći u prestanku pušenja: Nova nada za 1,3 miliona pušača u BiH

<p>Demencija možda započinje mnogo ranije nego što se dosad vjerovalo – i to bez klasičnih znakova poput zaboravnosti. Prema novim istraživanjima, prvi simptomi mogu se pojaviti i dvije decenije prije službene dijagnoze.</p><h2>Rani znakovi: Nesnalaženje u prostoru</h2><p>Naučnici upozoravaju da promjene u prostornoj svjesnosti mogu biti prvi pokazatelji Alzheimerove bolesti. Među njima su teškoće s korištenjem navigacije, osjećaj gubljenja na poznatim mjestima, i navika da nesvjesno stojite preblizu drugima</p><p>Ove suptilne promjene često se ne povezuju s demencijom, ali mogu ukazivati na oštećenja u dijelu mozga odgovornom za orijentaciju u prostoru.</p><h2>Mozak šalje signale prije zaborava</h2><p>Istraživači iz SAD-a ističu postojanje dvije faze bolesti:</p><p>- Tiha (nevidljiva) faza: može trajati i do 20 godina. U ovoj fazi dolazi do ranih neuroloških oštećenja, dok su funkcije poput pamćenja još očuvane.</p><p>- Simptomatska faza: karakterizirana nakupljanjem štetnih proteina, što uzrokuje gubitak pamćenja, smetnje u govoru i teškoće u razmišljanju.</p><h2>Mogućnosti ranog otkrivanja</h2><p>Rano prepoznavanje bolesti ključno je za njeno usporavanje. Stručnjaci razvijaju metode koje bi omogućile dijagnosticiranje još u tihoj fazi. Takav pomak otvorio bi vrata učinkovitijim intervencijama – lijekovima, terapijama ili promjenama načina života.</p><p>Istraživanja ukazuju da su osobe s metaboličkim sindromom – kombinacijom povišenog tlaka, šećera, triglicerida i viška kilograma – u znatno većem riziku od razvoja demencije. Naime, zato su edukacija, rano prepoznavanje simptoma i promicanje zdravih navika – poput redovne fizičke aktivnosti, uravnotežene prehrane i mentalne stimulacije – vrlo važni.</p>

Problemi s prostornim snalaženjem su među najranijim simptomima Alzheimerove bolesti

Prvi znak demencije može se pokazati 20 godina prije dijagnoze

<p>Zdravlje krvi direktno utiče na našu vitalnost i cjelokupno zdravstveno stanje. Krvna slika, koja uključuje parametre poput broja crvenih krvnih ćelija i hemoglobina, može mnogo reći o našem tijelu. Ključan faktor za zdravu krv je pravilna prehrana, a posebno korisni mogu biti određeni prirodni sokovi.</p><h2>Prirodni sokovi</h2><p>Najmoćniji prirodni sokovi za zdravlje krvi i poboljšanje cirkulacije</p><p><b>Sok od cvekle</b> – bogat željezom, folnom kiselinom i vitaminom C, pomaže u stvaranju crvenih krvnih ćelija i povećava hemoglobin. Nitrati u cvekli poboljšavaju cirkulaciju i mogu sniziti krvni pritisak.</p><p><b>Sok od aronije</b> – izvor željeza, vitamina C i antioksidansa koji povećavaju hemoglobin i smanjuju oksidativni stres, jačajući krvne žile i srce.</p><p><b>Sok od narandže</b> – iako nema puno željeza, visoka razina vitamina C povećava apsorpciju željeza iz hrane te flavonoidi doprinose zdravlju krvnih žila.</p><p><b>Sok od šipka</b> – bogat vitaminima i mineralima, poboljšava stvaranje crvenih krvnih ćelija, smanjuje krvni pritisak i djeluje protuupalno, štiteći srce i krvne žile.</p><p><b>Sok od kelja</b> – sadrži željezo, vitamin K i vitamine B skupine koji podržavaju stvaranje krvi, zgrušavanje i zdravlje srca. Kalcij u kelju pomaže cirkulaciji.</p><h2>Redovna konzumacija</h2><p>Za dugotrajne rezultate savjetuje se redovna, ali umjerena konzumacija.</p><p>- Tri do četiri puta sedmično – sokovi od cvekle, aronije, narandže i šipka, kako bi tijelo dobilo potrebne hranjive tvari za zdravlje krvi.</p><p>- Jednom dnevno – sok od kelja u manjim količinama (150-200 ml), zbog visoke nutritivne vrijednosti.</p><p>Redovno unošenje ovih sokova može značajno poboljšati krvnu sliku, zdravlje cirkulacije i smanjiti rizik od srčanih bolesti.</p>

Redovno unošenje ovih sokova može značajno poboljšati krvnu sliku, zdravlje cirkulacije i smanjiti rizik od srčanih bolesti

Prirodni sokovi za dugoročno poboljšanje krvne slike i općeg zdravlja

Pet najefikasnijih prirodnih sokova za jačanje krvi i cirkulacije

<p>Ubrzani način života i svakodnevne obaveze sve više utječu na naše zdravlje. Hronični bol u leđima i vratu postali su neizostavni dio naše svakodnevice. Srećom, postoje vježbe koje vam mogu pomoći da smanjite bol, a i u većini slučajeva da ga se i u potpunosti riješite. Sljedeće četiri vježbe veoma su jednostavne i možete ih raditi bilo gdje i kad god za njih imate vremena.</p><h2>Istezanje vrata</h2><p>Zauzmite uspravni početni stav, noge u širini ramena i ruke pored tijela. U prvom dijelu vježbe naizmjenično spuštajte glavu nazad pa odmah zatim i naprijed. Drugi dio vježbe podrazumijeva pogled u stranu, prvo u lijevu pa u desnu. I zadnji dio predstavlja spuštanje glave u stranu (ka ramenu), također prvo lijevo pa desno. Uradite po dvadeset ponavljanja za svaku vježbu. Vodite računa da pokreti prilikom izvođenja vježbi budu lagani i spori.</p><h2>Izdržaj na podlakticama</h2><p>Zauzmite položaj kao za sklek, ali podlaktice spustite na pod. Zategnite noge, leđa, ruke i uvucite stomak. U tom položaju ostanite trideset sekundi. Nakon toga lezite na stomak i odmorite. Uradite pet ponavljanja. Ova vježba je odlična, jer ojačava i zateže cijelo tijelo.</p><h2>Ispružanje ruku i nogu u klečećem položaju</h2><p>Zauzmite početni položaj tako što ćete kleknuti na pod i osloniti se na ruke. Vodite računa da su leđa ravna i da je pogled usmjeren prema podu. Istovremeno podignite lijevu ruku i desnu nogu. Zadržite se nekoliko sekundi u tom položaju pa se vratite u početni. Vježbu ponovite, ali tako što ćete sada istovremeno podići desnu ruku i lijevu nogu. Uradite po deset ponavljanja za svaku stranu.</p><h2>Podizanje koljena</h2><p>Lezite na leđa s ispruženim nogama. Lagano privucite desno koljeno prema grudima i zadržite tridesetak sekundi. Ispružite nogu pa vježbu ponovite s lijevim koljenom. Uradite po pet ponavljanja za svako koljeno. Kada završite, privucite oba koljena na grudi i u tom položaju ostanite što duže možete.</p>

Postoje vježbe koje vam mogu pomoći da smanjite bol, a i u većini slučajeva da ga se i u potpunosti riješite

Bolovi u vratu i leđima: Riješite ih se uz ove 4 vježbe 

<p>Mladi korisnici društvenih mreža, posebno Tik Toka, sve češće sami sebi postavljaju dijagnoze poput anksioznosti, ADHD-a ili depresije.</p><p>U posljednje tri godine, s porastom sadržaja o mentalnom zdravlju na društvenim mrežama, teme poput stresa, traume i emocionalnih poremećaja više se ne smatraju tabuom, ali se zbog toga sve češće tretiraju površno i senzacionalistički.</p><h2>Mentalne posljedice</h2><p>Kako bi bolje razumjeli ovu pojavu i saznali koliko su ovakvi trendovi zaista štetni, pojasnila je psihologinja Alma Mahmutović Katica za "Avaz", koja ističe važnost razlikovanja stručnog savjeta od sadržaja namijenjenog zabavi.</p><p><b>Kako komentarišete pojavu da sve više mladih sami sebi postavljaju dijagnoze gledajući sadržaj na Tik Toku?</b></p><p>- Da sve više mladih postavlja sebi dijagnoze gledajući sadržaj na Tik Toku, jedna je nažalost sušta realnost, u kojima mladi u fazi izgradnje svog identiteta, pronalaze sebe kroz neke snažne ličnosti. Sve u cilju, da bi sebi pronašli mjesto u nekom socijalnom okruženju. Nažalost, sve više mladi ljudi gledajući društvenu mrežu Tik Tok, poistovjećuju se sa svojim nekim idealima, te uveliko označava njihov početak vlastitog identiteta, koji sve češće nažalost ide u pogrešnom smjeru.</p>

<p><b>Koje su moguće posljedice toga?</b></p><p>- Posljedice mogu biti različite, ali često i veoma ozbiljne. Svjedočili smo situacijama u kojima su se mladi poistovjećivali s određenim ponašanjima viđenim na Tik Toku, što je negativno uticalo i na njihovo mentalno, ali i fizičko zdravlje. Upravo zato, roditelji imaju ključnu ulogu – trebaju obratiti pažnju na sadržaj koji njihova djeca konzumiraju i dijele na društvenim mrežama. Otvoren razgovor i strpljenje mogu pomoći da dijete shvati kako određeni trendovi, iako popularni, nisu uvijek dobri niti bezopasni.</p><p><b>Da li društvene mreže mogu igrati pozitivnu ulogu u podizanju svijesti o mentalnom zdravlju?</b></p><p>- Društvene mreže, kroz promociju tema o mentalnom zdravlju, doprinose tome da sve više mladih otvoreno govori o svojim osjećanjima i poteškoćama. Mnogi od njih se susreću s anksioznim stanjima i kroz sadržaj na mrežama pronalaze osjećaj pripadnosti i razumijevanja.</p><p>Zato je podizanje svijesti o mentalnom zdravlju putem društvenih mreža, medija i drugih digitalnih kanala izuzetno važno. </p><h2>Stručna pomoć</h2><p><b>Kako motivisati mlade da umjesto influensera/drustvenih mreza potraže pomoć stručnjaka kad imaju problem?</b></p><p>- Pozitivna promjena ogleda se i u tome što su psiholozi danas sve prisutniji u školama, gdje aktivno rade na promociji mentalnog zdravlja kroz razne tematske cjeline i radionice. Gotovo svaka škola sada ima angažovanog psihologa, što predstavlja veliki iskorak u pravcu normalizacije brige o mentalnom zdravlju. Na taj način, pojam psihologa više nije stran, kao što je nekada bio, a traženje stručne pomoći postaje sve prihvaćenije među mladima. Time se ruše predrasude i mladi se ohrabruju da otvoreno razgovaraju o svojim izazovima i emocionalnim teškoćama.</p><p>Iako je pozitivan pomak što se o tim temama otvoreno govori, sve više mladih pokušava dijagnosticirati vlastite probleme uz pomoć kratkih videa i savjeta influensera, koji često nisu stručnjaci.</p><p>Mentalno zdravlje ne bi smjelo biti trend, niti alat za prikupljanje lajkova. Iako društvene mreže mogu pomoći da se o važnim temama više govori, stručna pomoć i realan pristup ostaju ključni. Važno je razlikovati iskrenu potrebu za podrškom od onoga što algoritmi nameću kao „in“.</p>

Pojam psihologa više nije stran, a traženje stručne pomoći postaje sve prihvaćenije među mladima, navodi psihologinja Alma Mahmutović Katica

Mladi sami sebi postavljaju dijagnozu o mentalnom zdravlju

<p>Mladi korisnici društvenih mreža, posebno Tik Toka, sve češće sami sebi postavljaju dijagnoze poput anksioznosti, ADHD-a ili depresije.</p><p>U posljednje tri godine, s porastom sadržaja o mentalnom zdravlju na društvenim mrežama, teme poput stresa, traume i emocionalnih poremećaja više se ne smatraju tabuom, ali se zbog toga sve češće tretiraju površno i senzacionalistički.</p>

<h2>Mentalne posljedice</h2><p>Kako bi bolje razumjeli ovu pojavu i saznali koliko su ovakvi trendovi zaista štetni, pojasnila je psihologinja Alma Mahmutović Katica, koja ističe važnost razlikovanja stručnog savjeta od sadržaja namijenjenog zabavi.</p><p><b>Kako komentarišete pojavu da sve više mladih sami sebi postavljaju dijagnoze gledajući sadržaj na Tik Toku?</b></p><p>- Da sve više mladih postavlja sebi dijagnoze gledajući sadržaj na Tik Toku, jedna je nažalost sušta realnost, u kojima mladi u fazi izgradnje svog identiteta, pronalaze sebe kroz neke snažne ličnosti. Sve u cilju, da bi sebi pronašli mjesto u nekom socijalnom okruženju. Nažalost, sve više mladi ljudi gledajući društvenu mrežu Tik Tok, poistovjećuju se sa svojim nekim idealima, te uveliko označava njihov početak vlastitog identiteta, koji sve češće nažalost ide u pogrešnom smjeru.</p><p><b>Koje su moguće posljedice toga?</b></p><p>- Posljedice mogu biti različite, ali često i veoma ozbiljne. Svjedočili smo situacijama u kojima su se mladi poistovjećivali s određenim ponašanjima viđenim na TikToku, što je negativno uticalo i na njihovo mentalno, ali i fizičko zdravlje. Upravo zato, roditelji imaju ključnu ulogu – trebaju obratiti pažnju na sadržaj koji njihova djeca konzumiraju i dijele na društvenim mrežama. Otvoren razgovor i strpljenje mogu pomoći da dijete shvati kako određeni trendovi, iako popularni, nisu uvijek dobri niti bezopasni.</p><p><b>Da li društvene mreže mogu igrati pozitivnu ulogu u podizanju svijesti o mentalnom zdravlju?</b></p><p>- Društvene mreže, kroz promociju tema o mentalnom zdravlju, doprinose tome da sve više mladih otvoreno govori o svojim osjećanjima i poteškoćama. Mnogi od njih se susreću s anksioznim stanjima i kroz sadržaj na mrežama pronalaze osjećaj pripadnosti i razumijevanja.</p><p>Zato je podizanje svijesti o mentalnom zdravlju putem društvenih mreža, medija i drugih digitalnih kanala izuzetno važno. </p><h2>Stručna pomoć</h2><p><b>Kako motivisati mlade da umjesto influensera/drustvenih mreza potraže pomoć stručnjaka kad imaju problem?</b></p><p>- Pozitivna promjena ogleda se i u tome što su psiholozi danas sve prisutniji u školama, gdje aktivno rade na promociji mentalnog zdravlja kroz razne tematske cjeline i radionice. Gotovo svaka škola sada ima angažovanog psihologa, što predstavlja veliki iskorak u pravcu normalizacije brige o mentalnom zdravlju. Na taj način, pojam psihologa više nije stran, kao što je nekada bio, a traženje stručne pomoći postaje sve prihvaćenije među mladima. Time se ruše predrasude i mladi se ohrabruju da otvoreno razgovaraju o svojim izazovima i emocionalnim teškoćama.</p>

<p>Iako je pozitivan pomak što se o tim temama otvoreno govori, sve više mladih pokušava dijagnosticirati vlastite probleme uz pomoć kratkih videa i savjeta influensera, koji često nisu stručnjaci.</p><p>Mentalno zdravlje ne bi smjelo biti trend, niti alat za prikupljanje lajkova. Iako društvene mreže mogu pomoći da se o važnim temama više govori, stručna pomoć i realan pristup ostaju ključni. Važno je razlikovati iskrenu potrebu za podrškom od onoga što algoritmi nameću kao "in“.</p>

Porast sadržaja o mentalnom zdravlju na mrežama

Mladi sami sebi postavljaju dijagnozu o mentalnom zdravlju 

<p><b>Zaštita stanovništva od zaraznih bolesti podrazumijeva širok raspon sanitarnih, higijenskih, imunizacijskih, dijagnostičko-terapijskih i drugih mjera koje se uglavnom regulirane zakonom. Osim toga, važno je naglasiti ulogu kontinuiranog educiranja i podizanja nivoa zdravstvene svijesti stanovništva o ovim bolestima.</b></p><p>Preventivna dezinfekcija je najčešći vid dezinfekcije i to je nešto što bi se trebalo provoditi prema ustaljenom rasporedu kako bi se spriječila kontaminacija namirnica koje ljudi koriste, a prostorije za rad i život održale u čistom stanju. <br><br>S ciljem da se spriječe pojava i širenje eventualnih zaraznih bolesti prevencija se ogleda u svakodnevnom čišćenju i dezinfekciji površina (naročito tamo gdje postoji velika svakodnevna fluktuacija ljudi) u objektima gdje je preventivna dezinfekcija (uz dezinsekciju i deratizaciju) obavezna:</p><p>−	objektima za snabdijevanje vodom za piće<br>−	objektima za proizvodnju i promet namirnica i predmeta opće upotrebe te sirovina za njihovu proizvodnju, odnosno prijevoznim sredstvima namijenjenim za njihov prijevoz<br>−	objektima, odnosno prostorima za uklanjanje otpadnih voda i drugih otpadnih tvari<br>−	objektima zdravstvenih ustanova i nosilaca privatne prakse<br>−	odgojno-obrazovnim objektima (škole i vrtići)<br>−	objektima i sredstvima javnog prometa<br>−	stambenim objektima i dvorištima<br>−	ostalim objektima (radnim prostorijama, na radnim površinama, sredstvima rada i dr.) privrednih društava, drugih pravnih lica, kao i fizičkih lica-obrtnika i drugih pravnih i fizičkih lica, poput ugostiteljskih ili uslužnih objekata...</p><p>Vezano za aktuelnu situaciju kod epidemije leptospiroze, prije svega sanitarne mjere čišćenja površina i predmeta za koje se smatra da su kontaminirani urinom i fecesom glodara, treba provoditi i ostale mjere koje, između ostalog, uključuju i: </p><p>−	utvrđivanje i izbjegavanje mogućih zaraženih terena i voda<br>−	dezinfekciju i deratizaciju (uništavanje glodavaca)<br>−	higijensko držanje i zdravstvenu kontrolu životinja<br>−	zaštitu vode i hrane od kontakta sa zaraženim životinjama<br>−	hloriranje vode za piće i bazena<br>−	izbjegavanje kupanja u rijekama i potocima gdje se kupa stoka<br>−	higijensko pranje i dezinfekciju ruku<br>−	pokrivanje posjekotina i ogrebotina nepromočivim zavojem prije kontakta sa zemljom, blatom ili vodom koji bi mogli biti kontaminirani urinom zaraženih životinja<br>−	nošenje zaštitne odjeće i obuće prilikom rada s potencijalno zaraženim životinjama ili na kontaminiranim terenima<br>−	vakcinaciju životinja (ne postoji vakcina protiv leptospiroze za ljude).<br>−	ključno je provoditi dezinfekciju obuće</p><p><b>Pri postupku dezinfekcije ključan  je odabir dezinficijensa</b>. Dezinficijensi, kao hemijska sredstva, moraju ispunjavati više uvjeta: da nisu toksični, nadražujući, korozivni, da djeluju brzo i na što veći spektar mikroorganizama, bez neprijatnih mirisa i da su ekološki prihvatljivi.</p><p><b>Bakterije iz roda Leptospira mogu se inaktivirati raznim prikladnim dezinfekcijskim sredstvima</b>, prije svega 1% natrij-hipohloritom, dezinficijensima na bazi alkohola koji sadrže najmanje 60-70% etanola, dezinficijensima na bazi joda, dezinficijensima na bazi kvaternih amonijevih spojeva, hidrogen peroksida, glutaraldehida, formaldehida, deterdžentima i kiselinama. Ove bakterije su osjetljive i na visoku temperaturu, uništava ih toplota preko 120 °C tokom minimalno 15 minuta, kao i postupak pasterizacije. </p><p><b>Za higijensku dezinfekciju ruku kod leptospiroze preferiraju se dezinficijensi na bazi alkohola</b>. Higijenska dezinfekcija ruku je naročito važna kao alternativa pranju ruku vodom i sapunom u situaciji kad isti nisu dostupni - za tzv. suho pranje ruku, što je brz i učinkovit način smanjenja rizika od infekcije. Leptospiroza se prenosi kontaktom s predmetima ili površinama kontaminiranim leptospirama iz tjelesnih tečnosti inficiranih životinja, te su prikladne higijenske rutine od krucijalnog značaja.</p><p>Na tržištu se mogu pronaći registrirani i provjereni  dezinficijensi na bazi alkohola: <b>ALKOSOL i ASEPTAN</b> za dezinfekciju ruku te <b>BAKTICID </b>za dezinfekciju manjih površina i predmeta, a <b>BENZAL 5</b> za dezinfekciju većih površina.</p><p>Tečni polialkoholni dezinficijens <b>ALKOSOL </b>sadrži kombinaciju etanola (96%), izopropanola i ortofenilfenola (u pakiranjima od 1.000 mg i 5.000 ml), dok <b>ASEPTAN </b>sadrži kombinaciju hlorheksidin diglukonata, propilen glikola i ulja lavande u rastvoru 70% etanola (u pakiranjima od 500 mg i 5.000 ml). </p><p>Za dezinfekciju manjih očišćenih radnih površina i predmeta u javnim ustanovama i zdravstvu, ugostiteljstvu, turizmu, frizerskoj, kozmetičkoj i pedikerskoj djelatnosti, domaćinstvima, preporučuje se koristiti <b>BAKTICID</b>, tečni dezinficijens čiji rastvor sadrži kombinaciju etanola (96%) i izopropanola (u pakiranjima od 1.000 mg i 5.000 ml). </p><p>"Za dezinfekciju predmeta, pribora, uređaja, opreme i prethodno očišćenih većih radnih površina namijenjenih javnom zdravstvu, veterinarskoj higijeni i medicini, domaćinstvima ili u prehrambenom segmentu (npr. prehrambena industrija, mesnice, ribarnice, prodavnice…), može se koristiti <b>BENZAL 5</b>, koncentrirano dezinfekcijsko sredstvo široke upotrebe na bazi 5% benzalkonij hlorida (u pakiranjima od 1.000 mg i 5.000 ml). Benzalkonij hlorid je specifični tip kvaternog amonijevog spoja na kojeg su leptospire osjetljive čak i pri relativno niskim koncentracijama radne otopine od 0,15% (razrjeđenje 1:33), što je dovoljno za inaktivaciju bakterija na neporoznim površinama. Površine koje dolaze u dodir s namirnicama potrebno je, nakon dezinfekcije, dobro isprati vodom.</p><p>Kod primjene svih pomenutih dezinfekcijskih sredstva nužno je pridržavati se uputstava Bezbjedonosno-tehničkog lista."</p><p>Za dezinfekciju ranica mogu se koristiti dezinficijensi na bazi joda, poput antiseptika <b>IZOSEPT D</b>, širokog spektra djelovanja za lokalnu primjenu na koži, u formi spreja za kožu (rastvor od 100 ml i 1.000 ml).</p><p>Za više informacija o navedenim sredstvima za dezinfekciju i njihovoj namjeni/primjeni, možete nas kontaktirati na e-mail: JasminS@bosnalijek.ba</p>

Spriječite infekciju pravilnom dezinfekcijom ruku, površina i prostora u borbi protiv leptospiroze

Dezinfekcija ključna kod sprečavanja širenja Leptospiroze 

<p>Štitna žlijezda igra ključnu ulogu u regulaciji mnogih tjelesnih funkcija – od metabolizma do nivoa energije i raspoloženja. Iako genetski i hormonski faktori igraju veliku ulogu u njenom funkcionisanju, ishrana također ima snažan uticaj. Određene namirnice i hemikalije mogu poremetiti rad štitne žlijezde, dok druge mogu pomoći u njenom balansiranju.</p><p>U nastavku donosimo sedam faktora koji mogu imati negativan uticaj na štitnu žlijezdu – posebno ako već imate dijagnosticiran poremećaj kao što je hipotireoza.</p><h2>1. Nedostatak joda</h2>

<p>Jod je osnovna hranjiva materija potrebna za sintezu hormona štitne žlijezde. Njegov nedostatak može dovesti do usporenog rada žlijezde (hipotireoza), a u težim slučajevima i do gušavosti i mentalnog zaostajanja.</p><p>S druge strane, prekomjeran unos joda također može izazvati poremećaje – naročito kod osoba sklonih autoimunim bolestima štitne žlijezde.</p><p>Preporučuju se prirodni izvori joda poput algi, morskih plodova (školjki, lososa, sardine), kao i jaja, šparoga, blitve, bijelog luka i susama. Kuhinjska so obogaćena jodom može biti korisna, ali nije uvijek dovoljna.</p><h2>2. Gluten</h2>

<p>Sve je više dokaza da postoji povezanost između celijakije i Hašimoto tiroiditisa – autoimune bolesti koja napada ćelije štitne žlijezde. Gluten (protein prisutan u pšenici, ječmu, raži i zobi) kod osjetljivih osoba može pogoršati simptome poput umora, usporenog metabolizma i problema s koncentracijom.</p><p>Osobama s Hashimotom često se preporučuje da na probni period od tri sedmice izbace gluten iz ishrane, kako bi se procijenio uticaj na simptome.</p><h2>3. Povrće iz porodice kupusnjača</h2>

<p>Brokule, karfiol, kupus, prokule i slično povrće sadrže goitrogene – supstance koje mogu ometati proizvodnju hormona štitne žlijezde, naročito ako se konzumiraju sirove.</p><p>Ipak, termičkom obradom (kuhanje, dinstanje) značajno se smanjuje njihova štetnost. Ove namirnice su bogate vitaminima i antioksidansima, te se ne treba potpuno izbjegavati – važno je da budu dio uravnotežene, raznovrsne ishrane.</p><h2>4. Šećer</h2>

<p>Rafinisani šećer i proizvodi koji ga sadrže podstiču upalne procese u organizmu, što može pogoršati stanje kod autoimunih bolesti poput Hašimoto sindroma, kao i uticati na pojavu hipotireoze ili hipertireoze.</p><p>Preporučuje se smanjenje unosa slatkiša, gaziranih pića i industrijski prerađenih proizvoda. Umjesto toga, birajte prirodne izvore šećera poput voća i izbjegavajte skrivene šećere u gotovim preljevima i industrijskim proizvodima.</p><h2>5. Prerađeni mesni proizvodi</h2>

<p>Prerađeni mesni proizvodi poput kobasica, parizera, šunki i pašteta često sadrže nitrate, konzervanse i druge hemikalije koje mogu imati štetan uticaj na rad štitne žlijezde.</p><p>Ako imate probleme sa štitnom žlijezdom, preporučuje se da birate nemasne, svježe izvore proteina poput piletine, ćuretine i ribe.</p><h2>6. Kelj</h2>

<p>Iako je kelj izuzetno bogat hranjivim materijama, kod osoba sa problemima štitne žlijezde može djelovati nepovoljno ako se konzumira sirov. Sadrži tiocijanate, koji mogu smanjiti apsorpciju joda i dodatno usporiti rad štitne žlijezde. Rješenje je jednostavno – uvijek ga termički obradite i jedite u umjerenim količinama.</p><h2>7. Plastika</h2>

<p>U modernom životu svakodnevno smo izloženi hemikalijama iz plastike, sredstava za čišćenje, tekstila i namještaja – mnoge od njih klasifikuju se kao endokrini disruptori. Oni remete hormonsku ravnotežu i mogu negativno uticati na štitnu žlijezdu.</p><p>Kako biste smanjili izloženost, koristite staklene ili keramičke posude za čuvanje hrane, birajte prirodne materijale i izbjegavajte proizvode sa oznakama poput BPA (Bisphenol A).</p>

Raznolika prehrana, uz izbjegavanje štetnih sastojaka i supstanci, može znatno pomoći u održavanju hormonske ravnoteže i boljeg opšteg zdravlja

Oprez na tanjiru: Kako ovih sedam namirnica utiču na štitnu žlijezdu

<p>Osjećaj boli u mišićima dan nakon treninga mnogima je poznat. Taj neugodni osjećaj zategnutosti i ukočenosti često se tumači kao znak da ste odradili vrhunski trening. No stručnjaci za fitness i kondiciju upozoravaju – upala mišića nije nužno pokazatelj uspjeha, a ignoriranje njezinih signala može imati neželjene posljedice.</p><h2>Što zapravo znači upala mišića?</h2><p>Upala mišića, poznata i kao DOMS (Delayed Onset Muscle Soreness), najčešće se javlja kada radite nove ili intenzivnije pokrete. Riječ je o mikroskopskim oštećenjima mišićnih vlakana koja uzrokuju bol i ukočenost. Iako nije opasna sama po sebi, ona je poruka tijela da se nešto promijenilo i da mu treba vremena za oporavak.</p><h2>Trening s upalom – da ili ne?</h2><p>Kondicijski treneri objašnjavaju da treniranje s blagom upalom mišića nije štetno, ali može biti neučinkovito. Mišići su tada slabiji, pokreti često manje precizni, a rizik od ozljeda raste. Tijelo može kompenzirati bol lošijom tehnikom, što povećava pritisak na zglobove i tetive.</p><p>Ako je bol jaka, najbolje je napraviti pauzu. U suprotnom, oporavak se može usporiti, a upala produžiti. Također, ako se bol zadrži više od nekoliko dana ili je vrlo intenzivna, to može upućivati na ozbiljnije oštećenje mišića – u tom slučaju, potrebno je potražiti stručnu pomoć.</p><h2>Što stručnjaci savjetuju?</h2><p>Najvažnije je slušati tijelo. Ako osjetite bol, umjesto napornih treninga birajte aktivnosti koje potiču oporavak: lagano hodanje, istezanje ili yoga mogu ubrzati cirkulaciju i pomoći mišićima da se regeneriraju. Tako ne samo da smanjujete rizik od ozljeda, već i doprinosite bržem povratku u puni trening.</p>

Bol poslije treninga nije uvijek znak napretka – ponekad je to tijelo koje vam poručuje da stanete usporite

Treneri otkrivaju zašto upala mišića nakon treninga nije uvijek znak uspjeha

<p>Hashimoto sindrom, poznat i kao Hashimotova bolest, autoimuno je stanje koje pogađa štitnjaču, vitalnu žlijezdu smještenu na prednjem dijelu vrata. Ova žlijezda igra ključnu ulogu u regulaciji metabolizma, tjelesne temperature, proizvodnje energije i drugih funkcija. Kod Hashimotovog sindroma imunološki sistem napada štitnjaču, što dovodi do smanjene proizvodnje hormona i simptoma poput umora, osjetljivosti na hladnoću, gubitka kose i promjena u težini.</p><p>Dijetetičari naglašavaju kako prehrana može igrati ključnu ulogu u upravljanju Hashimotovim sindromom. Dok je općenito važno birati nutritivno bogatu hranu poput voća, povrća, cjelovitih žitarica i zdravih masnoća, postoje dvije hranjive tvari koje stručnjaci posebno izdvajaju zbog njihovih dobrobiti za štitnjaču, a to su selen i vitamin D.</p><h2>Selen</h2><p>Selen igra važnu ulogu u regulaciji metabolizma hormona štitnjače. Istraživanja pokazuju da može smanjiti antitijela štitnjače i nivoe hormona TSH, što je korisno za osobe s Hashimotovim sindromom. Dnevna preporučena količina selena za odrasle iznosi 55 mikrograma, dok trudnice i dojilje trebaju nešto više. Prirodni izvori selena uključuju plodove mora, meso, perad, jaja, mliječne proizvode te obogaćene žitarice.</p><h2>Vitamin D</h2><p>Vitamin D ključan je za imunološku regulaciju i upravljanje autoimunim aktivnostima. Nedostatak ovog vitamina povezan je s autoimunim bolestima poput Hashimotovog sindroma, posebno kod žena. Preporučena dnevna doza vitamina D je 15 mcg, a prirodni izvori uključuju masnu ribu, jaja, sir, goveđe meso, gljive i obogaćene proizvode. Redovna izloženost sunčevoj svjetlosti također pomaže tijelu da proizvede vitamin D.</p><h2>Stručna podrška</h2><p>Prije uvođenja bilo kakvih promjena u svoj način života, prehranu ili režim vježbanja, uvijek se posavjetujte s liječnikom. Stručna podrška ključna je za prilagodbu individualnim potrebama i optimalno upravljanje zdravstvenim stanjem. </p><h2>Dodatni savjeti za očuvanje zdravlja štitnjače</h2><p>Osim pravilne prehrane, postoje i drugi ključni koraci koje možete poduzeti kako biste podržali zdravlje svoje štitnjače. Stručnjaci naglašavaju važnost sveobuhvatnog pristupa, koji uključuje:</p><p><b>•	Davanje prednosti snu i odmoru</b></p><p>Nedostatak sna i hronični stres mogu pojačati upalu i dovesti do izraženog umora. Pobrinite se za kvalitetan san svake noći kako biste podržali svoje tijelo.</p><p><b>•	Praćenje zdravstvenih vrijednosti</b></p><p>Redovne konsultacije s liječnikom ključne su za održavanje zdravih nivoa hormona štitnjače. Također, obratite pažnju na važne nutrijente poput joda, željeza, vitamina D i selena.</p><p><b>•	Redovna tjelesna aktivnost</b></p><p>Redovita tjelesna aktivnost može smanjiti rizik od sekundarnih problema povezanih s Hashimotovim sindromom. Bez obzira na stanje, možete ostati fizički aktivni i uživati u sportu uz odgovarajuću prilagodbu.</p><p><b>•	Razvijanje pozitivnog odnosa s hranom</b></p><p>Umjesto strogih dijeta, usredotočite se na uravnoteženu prehranu koja uključuje raznolikost i uživanje. Naglasak stavite na cjelovite namirnice, bez stresa i osjećaja krivice.</p>

Ovo piće ubrzava metabolizam i smanjuje apetit

Pušenje i alkohol povećavaju rizik od raka dojke

Čir na želucu: Ovi simptomi ga otkrivaju

Ovi zanemareni simptomi mogu ukazivati na rak bubrega

Navika dnevnog spavanja povezana je s većim rizikom od smrtnosti

Ovo trebate izbjegavati nakon 17 sati ako imate visoki holesterol

Kako alternativni proizvodi mogu pomoći u prestanku pušenja: Nova nada za 1,3 miliona pušača u BiH

Prvi znak demencije može se pokazati 20 godina prije dijagnoze

Pet najefikasnijih prirodnih sokova za jačanje krvi i cirkulacije

Bolovi u vratu i leđima: Riješite ih se uz ove 4 vježbe

Mladi sami sebi postavljaju dijagnozu o mentalnom zdravlju

Mladi sami sebi postavljaju dijagnozu o mentalnom zdravlju

Dezinfekcija ključna kod sprečavanja širenja Leptospiroze

Oprez na tanjiru: Kako ovih sedam namirnica utiču na štitnu žlijezdu

Treneri otkrivaju zašto upala mišića nakon treninga nije uvijek znak uspjeha

Hashimoto sindrom: 2 ključne tvari koje trebate uvrstiti u prehranu

Zdravlje

Ovo piće ubrzava metabolizam i smanjuje apetit

Pušenje i alkohol povećavaju rizik od raka dojke

Čir na želucu: Ovi simptomi ga otkrivaju

Ovi zanemareni simptomi mogu ukazivati na rak bubrega

Navika dnevnog spavanja povezana je s većim rizikom od smrtnosti

Ovo trebate izbjegavati nakon 17 sati ako imate visoki holesterol

Kako alternativni proizvodi mogu pomoći u prestanku pušenja: Nova nada za 1,3 miliona pušača u BiH

Prvi znak demencije može se pokazati 20 godina prije dijagnoze

Pet najefikasnijih prirodnih sokova za jačanje krvi i cirkulacije

Bolovi u vratu i leđima: Riješite ih se uz ove 4 vježbe

Mladi sami sebi postavljaju dijagnozu o mentalnom zdravlju

Mladi sami sebi postavljaju dijagnozu o mentalnom zdravlju

Dezinfekcija ključna kod sprečavanja širenja Leptospiroze

Oprez na tanjiru: Kako ovih sedam namirnica utiču na štitnu žlijezdu

Treneri otkrivaju zašto upala mišića nakon treninga nije uvijek znak uspjeha

Hashimoto sindrom: 2 ključne tvari koje trebate uvrstiti u prehranu