U trenucima dok vlastitim kriminalom uplašeni Dragan Mektić pokušava oboriti ponajprije Državno tužilaštvo, a VSTV je samo sredstvo, poput glasa iz groba pojavila se odavno anonimna Meddžida Kreso.
Lažno plakanje
Bivša i vrlo neuspješna predsjednica Suda BiH, koja je za 12 godina svog mandata bila potpuno urušila ovu strateški važnu instituciju, odjednom se uhvatila mikrofona i počela lažno plakati nad sudbinom pravosuđa.
Manje zbog godina, a više zbog poznate prefriganosti, ova pravosudna mahalašica potpuno je zaboravila šta je radila. Svjesno je uništavala karijere nezavisnih sudija (gospodina Srete Crnjka i drugih), a jedina njena misija bila je da je etablirala u profesionalce montere političkih optužnica.
Samo su podobni u njeno vrijeme mogli opstati, a koliko je njeno poštenje, najbolje bi pokazala ozbiljna istraga o tome ko je kupio dva izuzetno skupa stana u novogradnji, u strogom centru Sarajeva, na imena svoje djece, a potom mijenjao ugovore o kupovini na druga lica.
Kao i svaki vlastodržac, i ona je htjela ostati, poput čuvenog i ohrdanog Dragana Lukača, što duže u v. d. mandatu. VSTV joj je postao neprijatelj kada je potpuno legalno izabrao njenog nasljednika.
„Nezamjenjiva baba“, kako su je zvali po hodnicima, sada se odjednom sjetila kako bi Valentin Incko (Inzko) trebao smijeniti VSTV.
Kada neko s manjom pravnom biografijom poziva OHR da rješava domaće političke ili pravosudne probleme, to uopće ne čudi, ali čudi nekoga ko je toliko godina proveo na tako važnom mjestu.
Posebna je moralna dimenzija što Kreso ne priziva Inckovu reakciju kada se u RS zvecka oružjem, diže rezervni sastav policije, prijeti podjelom zemlje ili negira genocid i vraćaju fašističke organizacije u našoj zemlji.
Zato je kolonijalna nesvjestica prizivanje Incka samo izgovor u namjeri da se očuvaju zaljuljani stubovi nepotizma, klijentelizma i užasnog protekcionizma iz vremena njenog vladanja pravosuđem.
Uostalom, ti su se pravni stubovi počeli urušavati kada je čuvena sutkinja Džoana Korner (Joanna) prva ukazala na nerad i korumpiranost u Tužilaštvu BiH.
Odlasci bivšeg glavnog tužioca BiH Gorana Salihovića na optuženičku klupu, kao i njegovog zamjenika Bože Mihajlovića, nenadoknadiv su gubitak za klan Kreso – Čampare i one koji su politički stajali iza njih.
Šta tek reći o tome kada ona javno govori o nedopustivom zapošljavanju u Sud BiH, a prešućuje vlastite snimljene razgovore gdje zapošljava kćerku svojih kućnih prijatelja Merdanovića.
Sramna biografija
Usto, bajna predsjednica zaboravlja svoju ulogu u slučaju montiranja optužnice Radončiću i zajedničku fotografiju s tadašnjim glavnim tužiocem Salihovićem i direktorom SIPA-e Pericom Stanićem.
To je bilo neviđeno kršenje presumpcije nevinosti od predsjednice pred kojom su tužioci i advokati ravnopravne strane, ali je ona izabrala da bude dio političke harange, a ne nezavisnih sudija i predsjednika suda.
Afere poput „Selefija“, kada je čuveni terorista trebao srušiti glavnu tužiteljicu, ili, prije toga, njen pokušaj da lažnim psihijatrijskim dosjeima obori pošten izbor njenog nasljednika, dio su nečije sramne biografije.
Upravo želja da se politički poklopi kompletno pravosuđe i obavještajno kontrolira - a time posljedično kontrolira i politička opozicija - ujedinili su ovu penzionerku i opskurnog odlazećeg ministra sigurnosti.
Ali, oni su samo marionete politike koja je BiH potpuno izolirala na putu Evropske unije.
