U Bosni i Hercegovini 2014. godine su se održale demonstracije, a jedan od onih koji ih je podržao bio je glumački velikan Rade Šerbedžija.

Rade Šerbedžija je povodom demonstracija ekskluzivno govorio za "Dnevni avaz".

U nastavku vam donosimo tekst objavljen u našem listu 26. septembra 2014. godine.

Glumački velikan i osvjedočeni borac protiv nacionalizma Rade Šerbedžija početkom oktobra dolazi u Sarajevo, grad u kojem i uz koji je bio u nekim od sudbonosnih i historijskih trenutaka. 

Sarajlije i ostali građani naše zemlje pamte kada je u aprilu 1992. pred zgradom Parlamenta Bosne i Hercegovine učestvovao u velikim antiratnim demonstracijama. Potom, 22 godine kasnije, Šerbedžija je ponovo izašao na ulice bh. prijestonice.

Obespravljenim građanima dao je podršku tokom februarskih demonstracija. Ovog puta, povod njegovog dolaska je premijera ostvarenja Karla Nera (Carlo), sina Vanese Redgrejev (Vanessa Redgrave) i Franka Nera, koji je, kako nam govori Šerbedžija, napravio dokumentarni film o demonstracijama u BiH. Projekcija filma je 3. oktobra u 18 sati. 

Veliki problemi

Mada sa sinom Danilom treba krenuti u realizaciju filma „Oslobođenje Skopja“, Šerbedžija budnim okom prati dešavanja na regionalnoj i uzavreloj svjetskoj političkoj sceni, o čemu nam je veoma otvoreno govorio te, između ostalog, istakao neminovnosti promjena i socijalnog bunta. 

- Bit ću na toj projekciji Vanesinog sina. Dolazim u Sarajevo samo radi toga - rekao je Šerbedžija na početku intervjua za „Avaz“.

Jeste li i Vi učestvovali u filmu Karla Nera, s obzirom na to da ste u februaru bili na ulicama Sarajeva zajedno s demonstrantima?

- Nisam u tome filmu, jer bio sam vani, u Evropi, nešto sam snimao. Nisam mogao doći u to vrijeme u Sarajevo da budem dio toga, inače bih rado.

Jesu li, prema Vašem mišljenju, te demonstracije bilo čemu doprinijele ili su bile uzaludne? 

- Ne znam da li su i koliko su demonstracije doprinijele, ali sigurno nisu bile uzaludne. Jednog dana kada počne prava proleterska, nova revolucija, socijalna, da se diže, ne samo u ovim krajevima bivše Jugoslavije, među ovim našim slavenskim narodima, nego i šire, u Evropi i svijetu, ovi događaji koji su se dogodili u BiH bit će vrlo značajni.

I o njim će se tada govoriti kao o prvim pravim socijalnim protestima i pokušajima normalnog proletarijata, ljudi i građana da promijene stvari i da ukažu na probleme u društvu.

Kada govorimo o društvenoj i političkoj zbilji, jeste li i Vi mišljenja da se neke stvari u bivšoj Jugoslaviji moraju promijeniti? Je li, prema Vama, ovakvo stanje neodrživo?

- Ja mislim da je ovo stanje neodrživo. Toliko su veliki problemi svugdje, da stvarno mora doći ozbiljne socijalne revolucije. Pogledajte o čemu se radi: Uglavnom se u svim tim državama bore razne političke stranke za prevlast i preuzimanje vlasti.

A narod i dalje ostaje s hiljadu neriješenih problema. Umjesto da svi ti ljudi koji se bave politikama shvate neminovnost apsolutnog angažiranja na nivou socijalne pravde i pomaganja ljudima, građanima tih zemalja, da dođu do dostojanstvenog načina života.

Ostajem ovdje

Na koji način očekujete da će se desiti te promjene? Mirnim, demokratskim putem ili...

- Morat će se riješiti mirnim, demokratskim putem, jer to će biti socijalni prosvjedi. Neće biti nacionalnih partija ili nacionalističkih pokreta. Pravi socijalni prosvjedi.

Na svim stranama svijeta nemirno je vrijeme. Sirija, Rusija, Ukrajina... A Balkan se opet našao na vjetrometini interesa velikih sila. Kako to komentirate?

- Bojim se da se mogu desiti raznorazne nezgodne stvari. Ako se dese vojni sukobi između velikih sila, tada će opet cijeli svijet podivljati, i tražiti rješenja i svoje pravde...

Nemirno je i opasno vrijeme, a Vi, ipak, ostajete ovdje, ne vraćate se u, donekle, sigurniju Ameriku. Evropa je trenutno Vaš izbor?

- Jeste, iako bih, kada razmislim o svemu, radije da se vratim u Los Anđeles. A da li ću se vratiti, ovisi o mnogim stvarima. Ali, volim ovo gdje jesam sada. To Jadransko more, Rijeka, Istra. To mi toliko odgovara, da je to fantastično.