Ovčari iz Željeznog Polja kod Zenice, pedesetogodišnji Safet Jusufović i njegov dvadesetosmogodišnji komšija Hasan Mujeketić ovih dana su u zavjetrini velike šume sela Klokotnice u Doboj Istoku.
Uz stado od 400 ovaca, tu su i magarci, psi i šator s vatrom koja grije tek ojanjenu janjad.
Ovo je „baza“desetina stada ovaca, koja su i ove zime pristigla iz okolice Travnika, Zenice i Žepča i zimuju na sjeveru Bosne, gdje su zime blaže.
Da provedu malo lakšu zimu od one na planinama srednje Bosne, na put dug 100 kilometara u jednom pravcu, Safet i Hasan krenuli su s početka oktobra prošle godine. Kraći period su proveli u ravnoj Bosanskoj Posavini, kod Modriče, gdje su ih ljudi lijepo primili, a onda su odlučili da zimu provedu na potezu od Gračanice, Doboj Istoka, do Doboja.
- Ja se nomađenjem bavim od svoje 17. godine. U junu 1992. godine, kod Maglaja smo upali u potpuno neprijateljsko okruženju i preživjeli smo, pa preživjet ćemo i ovaj duboki snijeg. Ovo je težak i odgovoran posao, Hasan i ja imamo po 200 ovaca rase „pramenka“. Sjajna ovca vrijedi 800 maraka, o rasni ovan pet hiljada maraka. Teško jeste, jer nas šibaju vjetrovi, kiša i snijeg, te briga o 400 ovaca. Kako vidite, snijeg je zameo, pa stado prihranjujemo hranom koju kupujemo od mještana. Dnevno za sijeno i kukuruz ode 500 maraka - kaže Safet koji će, kada se u maju vrati kući, nomađenje nastaviti u Glamoču. Nada se da će do tada on i mlađi Hasan imati novih 300 janjadi.
Dan prije našeg boravka s ovčarima na Dujama, krenulo je janjenje, najteži i najodgovorniji posao, jer, kako veli Hasan Mujeketić, koji je nakon kratkog boravka, napustio Švicarsku i vratio se stadu, janjad se moraju grijati da se ne smrznu. Pohvalio je ljude ovog kraja za pomoć koju im pružaju. I on će, kad ševa zapjeva krenuti put Željeznog Polja, pa nomađenje nastaviti na planini Mahnjači i s porodicom praviti poznati ovčiji sir s Vlašića.
