„Momak, nakuca l' se šta“, pita jučer uposlenik parkinga novinara Turističke patrole „Dnevnog avaza“ na Plavoj vodi, dok smo slali reportažu iz lijepog Travnika. Bi to povod za početak ovog teksta, jer su slično u Sarajevu, kod Sebilja, kaže legenda, Ivu Andrića, nobelovca, čovjeka za kojeg je čuo cijeli svijet, neposredno nakon nagrade, zafrkavali: „Pisac, napiše li se šta?“ 

Rudolfova i Lutvina

Takva je čaršija. Takva je varoš i neke stvari se ne mijenjaju. Upravo u „Lutvinoj kahvi“, gdje je nastajala i ova priča, sjedio je i veliki Ivo Andrić. U maloj kahvi, s druge strane puta koji je prema Sarajevu gradio strogi Omer-paša Latas, 18. juna 1887. godine sjedio je i austrijski prestolonasljednik Rudolf Karl Franc Jozef (Franz Joseph), jedinac sin cara Franje Josipa, pa se desetljećima poslije kafana zvala „Rudolfova kahva“.

Andrićev roman „Travnička hronika“ i počinje i završava se ovdje, gdje danas na mobilnom telefonu u potrazi za Wi–Fi mrežom piše: connecting lutvo.

- Mi smo simbol Plave vode - govori ponosno konobar dok nam servira dvije desetke u pola s kajmakom i lukom.

Iznad Plave vode, koja protječe nadomak stotina turista koji je pohode i dive joj se, prave selfije na malim mostovima, pazare neki suvenir, kilu meda ili neki čaj, pogled se diže na tvrđavu. Stari grad Travnik, koji, kaže Sabina Maslić iz Zavičajnog muzeja Travnik, ime dobi po travi, odnosno porezu na ispašu stoke.

- Prvi put se Travnik spominje 1463. godine u Trogirskom izvještaju kao jedan od gradova koji su pali pod osmansku vlast. Travnik je 150 godina bio vezirski grad. U tom periodu u njemu je stolovalo 77 vezira, neki su ovdje i pokopani – kaže Maslić.

Sa Sabinom razgovaramo na tvrđavi koja je jedan od najljepših i najočuvanijih objekata srednjovjekovne Bosne.

- U kuli je izložena stalna etnografska postavka o životu svih naroda travničkog kraja – dodaje Maslić.

U ljetnom periodu aktivne su i radionice tkanja i grnčarenja. Tu zatječemo majstora, poznatog travničkog grnčara Seada Muslimovića.

- Ovdje demonstriramo grnčarenje. Usput što uradimo, prodamo ako ima kupaca, a ima. Ugodno s korisnim. Drago mi je kada škole pošalju djecu da uče o svojoj historiji – govori Muslimović.

Zanat je pokupio od poznatih grnčara iz Lješeva kod Visokog.

- A znate li da je u Travniku, 20 dana prije pogibije, bila princeza Dajana – pita nas Sabina.

Objasnila nam je da svratimo u kafić „Vremeplov“. Vlasnik je Velid Terzić, koji je kafić otvorio zajedno sa suprugom te drugom Amirom Dželilbašićem i njegovom suprugom.

- Za tim stolom za kojim vi sada sjedite, za njim je sjedila i ručala i princeza Dajana prilikom posjete Travniku 1997. godine. Priča tog stola je sljedeća, on je bio u hostelu „Vezirov slon“, a vlasnik hostela je otac moje supruge. I kada smo mi otvarali ovaj kafić prije četiri godine, ubacili smo i taj sto i malo ga uredili. Turisti su oduševljeni tim podatkom – kaže Terzić.

Odmah na Plavoj vodi parkiran je voz za turistički obilazak grada. Ali, Zavičajni muzej u Travniku u svojoj ponudi ima uslugu obilaska svih znamenitosti u Travniku: vezirska turbeta, turbe pjesnika Ilhamije koji je pogubljen u Travniku, Hadži Ali-begove džamije sa sunčanim satom i sahat-kulom.

Travnik je možda jedini grad u svijetu koji ima dvije sahat-kule.

Treba svakako posjetiti i lokalitet Konak, Nadbiskupsku gimnaziju, katoličku Crkvu sv. Ivana Krstitelja, pravoslavnu crkvu, Elči Ibrahim-pašinu medresu, Šarenu džamiju koja se trenutno rekonstruira.

Mjesto rođenja

Doći u Travnik, a ne posjetiti rodnu kuću Ive Andrića, bilo bi kao otići u Pariz, a ne posjetiti Ajfelov toranj. U kući je i kustos Enes Škrgo, koji svim posjetiocima ljubazno do najsitnijih detalja objašnjava vezu Andrića i Travnika.

- Kuća u kojoj je 9. oktobra 1892. godine rođen nobelovac Ivo Andrić rekonstruisana je 1974. i u njoj je smještena stalna izložbena postavka o životu i djelu ovog književnika. Rodna kuća Andrića djeluje kao depandans Muzeja. Inače, između Andrića i Travnika postoji skoro paradoksalan odnos, jer u njegovoj biografiji Travnik je upisan tek kao mjesto rođenja – kaže Škrgo.

Treba naglasiti da se Travnik i Travničani dobro brinu o kući našeg nobelovca.

Porodična tradicija za najbolju ćevabdžinicu 

Ćevabdžinica „Hari“ mjesto je gdje se u Travniku jedu najbolji ćevapi. Travnički.

- Ćevabdžinica je osnovana 1985. godine. Napravili smo brend. Poznati smo, trudimo se, radimo. Radimo svi sve, bez izuzetka i rezultat se vidi. Najbitnije nam je da se gosti uvijek i ponovo vraćaju – kazala je Ajla Hadžić, supruga vlasnika Harija.

Travnička legenda : Hrabri pjesnik Ilhamija i paradoks života  

Jedno od najpoznatijih turbeta u Travniku je ono Ilhamijino. Priča ide ovako. Bosanski vezir Dželaludin-paša, koji je stolovao u Travniku 1821. godine, pozvao je šejha Abdulvehaba Ilhamiju, pjesnika, da se odrekne pjesama koje je tada pisao. 

Ilhamija je u svojim pjesmama kritizirao tadašnju vlast, a čuveni su njegovi stihovi “Čudan zeman nastade, sve zlikovac postade…” Dželaludin–paša ga poziva na svoj dvor, a Ilhamija, znajući da će biti pogubljen, bez kompleksa i straha odlazi. Tako i biva, vezir ga pogubi.

Legenda kaže da se odrubljena glava Ilhamijina kotrljala devet puta i da je s mjesta gdje se zaustavila potekla voda iz devet vrela koja se i danas se zovu Dokuzi, što na turskom znači devet. Da paradoks bude veći, Dželaludin-paša je sahranjen blizu Ilhamije.