Mahmut i Fadila Šarac iz Ostružnice kod Fojnice prisjetili su se običaja i tradicije za vrijeme ramazana u njihovom djetinjstvu.

Nekada su živjeli u naselju Marinići u MZ Ostružnica, no sada je to mjesto pusto.

Bolji život

- Imali smo mekteb između sela Marinići i Grabovik, bilo je dosta djece, uvijek puno. Išao sam tu kao dijete, jedva bi stao u zadnji saf, a učio nas je Hasan ef. Kunić iz Grabovika, a sada imamo pusta mjesta, nema djece. Postilo se, a i radilo više nego danas. Što bismo proizveli, to bismo i jeli. Sijao se ječam, zob, raž, pšenica, kukuruz - prisjetio se Šarac djetinjstva.

Prema njegovim riječima, ljepša su to vremena bila.

Poštovalo se više

- Poštovalo se sve više, a i pored tako teških poslova, opet se išlo kući s pjesmom. U onoj državi teško je bilo prakticirati vjeru, ali opet je narod klanjao, postio i slavio Bajrame. Imali smo staru džamiju u Ostružnici. Za vrijeme ramazana, prije iftara Atif Šarac išao je na uzvišenje na brdo Glavica i kad je vrijeme da se prekine post, učio bi ezan i čula su ga u tri sela Marinići, Grabovik i Voljevac – dodao je Mahmut.

Nije bilo sata te u to vrijeme, kad se začuju pijetlovi, počinjao bi post.

- Kasnije je jedan komšija Kreso imao sijalicu na kući i kad bi je on upalio, bilo je vrijeme za iftar. Koliko je dobra voda u našem selu bila, na izvor bi dolazili i iz drugih sela i donosili su vode za iftar – istakao je Šarac.