Mjesecima je Elmedin Konaković uvjeravao javnost da „gasi Dodikovo lobiranje“, da „uskoro slijedi novi udar iz Kongresa SAD“ i da „nema pomoći onome ko lobira za Dodika“. Član Predsjedništva BiH Denis Bećirović tek mu je nešto manje učestalo suflirao u crnim prognozama za dojučerašnjeg predsjednika RS.
I dok su oni i njihovi partneri iz Trojke trijumfalno najavljivali nove američke sankcije, Dodik se - gle ironije - upravo trijumfalno vratio na scenu oslobođen istih.
Njegova dugogodišnja priča o odlazećoj Bajdenovoj administraciji i lobiranje u SAD ipak nisu bili skupo šupljiranje.
No, ono što su govorili ministar vanjskih poslova, član Predsjedništva i razne Ćudić, nesumnjivo jesu.
Možda bi čovjek i mogao osjetiti neku vrstu zadovoljstva što je istina, napokon, ogoljena - da su ljudi iz Trojke zaduženi za vanjsku politiku obične varalice, neznalice opće prakse, prazne ljušture bez znanja, autoriteta i vizije. Ali teško je radovati se poniženju vlastite države. Jer ovo nije poraz Konakovića, već poraz Bosne i Hercegovine, koja je još jednom pokazala da njome upravljaju selfie diletanti, ljudi nedorasli zadacima koji traže ozbiljnost, rad i razumijevanje svijeta u kojem živimo.
Vanjska politika je najteži, najosjetljiviji resor svake države. Traži tihu diplomatiju, stabilne kontakte i kredibilitet koji se gradi godinama. Umjesto toga, dobili smo ministra koji vanjsku politiku svodi na Facebook statuse, samopromociju, prepucavanja i laganja. Beskrajna laganja. Dobili smo realnost u kojoj je ministar vanjskih poslova više okupiran napadima na novinare zbog ružne slike o sebi u medijima (ah, dušica mala), nego vanjskom politike svoje zemlje za koju je zadužen.
Dok su ozbiljni političari u regionu gradili odnose i stvarali mreže, naši su snimali selfije s aerodroma i pisali statuse o „patriotizmu“ uz puru i kahvu. Rezultat takvog pristupa je neumitan: BiH se danas ne pita ni u Vašingtonu, ni u Briselu, a čak ni u Beogradu i Zagrebu. A oni koji su se zaklinjali da će „ugasiti Dodikovo lobiranje“ - uspjeli su ugasiti samo vlastiti kredibilitet.
Probosanska politika pod Trojkom srozala se na nivo političkog performansa. Nema ni strategije ni vizije, samo improvizacija i ishitreni populizam. Kad budu poraženi na izborima, neće iza sebe ostaviti ništa osim ruševina - ali i važnu lekciju - država se ne može voditi kao Instagram nalog. Niti se problemi rješavaju nizom besmislenih tv gostovanja i laprdanja. Ne spašava se nacija storijem, niti se diplomatija vodi statusima. BiH treba ozbiljne ljude, a ne influensere u odijelima. Oni koji misle da je politika pozornica za lični ego - neka je napuste. Jer dok se oni slikaju, država nestaje.
