Presuda kojom je Miloradu Dodiku zabranjeno političko djelovanje predstavlja tačku preokreta u dugotrajnom sukobu predsjednika Republike Srpske s institucijama države Bosne i Hercegovine. Ova odluka, bez obzira na to kakav politički naboj nosi, ima jasne i dalekosežne pravne posljedice koje će se reflektovati prvenstveno unutar Republike Srpske.
Dodik se, nakon što je godinama gradio narativ o nepriznavanju Suda i Tužilaštva BiH, pa u konačnici kroz NSRS gurao i zakone o njihovoj nenadležnosti, predstavljajući ih kao „nelegitimne“ institucije nametnute voljom međunarodne zajednice, pokorio volji i odlukama tih institucija.
Njegov nedavni dolazak u Tužilaštvo po drugom predmetu i odluka da otplati novčanu kaznu nakon osuđujuće presude efektivno su srušili tu poziciju. Politički prkos ustuknuo je pred ličnim pravnim interesom, a sam čin prihvatanja odluka tih institucija obesmislio je višegodišnju retoriku o njihovom bojkotu.
Dodik nema više nikakav osnov negirati bilo šta što se tiče bh. pravosuđa, a iz njega proizlazi i odluka CIK-a o prestanku njegovog mandata i raspisivanju novih izbora za predsjednika RS.
Prava drama počinje istekom žalbenog roka. Tada Dodiku prestaje važiti mandat predsjednika RS, jer presuda o zabrani političkog djelovanja znači da on više ne može obavljati javnu funkciju. Svaki naredni potpis na bilo koji službeni dokument nakon tog trenutka bio bi novo krivično djelo, s potencijalno još težim sankcijama, a također protuzakonito bi bilo i potpisivanje bilo kojeg platnog naloga. Njegovo dosadašnje ponašanje – posebno nastojanje da formalno ostane u okvirima zakona – pokazuje da je itekako svjestan te prijetnje i da strah od novih optužnica realno utječe na njegove poteze.
Ako pokuša spriječiti održavanje novih izbora u RS, a ne treba iznenaditi što u tome traži saučesništvo opozicije, Dodik ulazi u zonu visokog rizika. U tom slučaju entitet bi ostao bez legalnog predsjednika, što bi izazvalo pravni i politički haos, ali na nivou RS.
Naime, sada bi ovaj entitet, a ne država bili teren na kojem se odvija pravni i politički haos. Samim tim Dodikova pozicija ima mnogo manje manevarskog prostora. Njegova ranija strategija – da prijetnjom blokade države i eskalacijom stvara pregovarački kapital – sada ima puno manje šansi, jer je problem sveden na nivo entiteta. To mijenja odnose snaga: umjesto da on drži BiH u šah-mat poziciji, sada se sam nalazi u defanzivi. Entitetskoj.
