Bio je kraj februara kada je predsjednik RS Milorad Dodik prvostepeno osuđen na zatvorsku kaznu i kaznu zabrane bavljenja politikom. Naivno su mnogi povjerovali da time broji zadnje političke dane, da je svojim iracionalnim potezima nakon toga prešao čak i vlastite granice i da poslije toga nema povratka. Ipak, još jednom se utvrdilo da Dodik određuje gdje su granice, bez obzira koliko to teško bilo izgovoriti.
Nekonvencionalni pristup politici, dosta izravan, malo i „krkanski“, sve ove godine donio mu je, ne samo opstanak na političkoj sceni, nego i jačanje njegove moći.
Slavila se prvostepena presuda, mislilo se da je tu kraj, a nekoliko mjeseci kasnije Dodik je ponovo spustio loptu i, htjeli to priznati ili ne, neozaobilazan je faktor na državnom nivou.
Međunarodni faktor se nije htio baviti njegovim hapšenjem, njemu je ukinut pritvor, Ćulum je ponovo u SIPA-i i sve je isto kao i prije 26. februara.
Naravno, niko ne opravdava njegove poteze kojim se pokušala uništiti uloga države, ali očito je da taj čovjek umije najbolje procijeniti dokle se može ići u nezakonitim i neustavnim radnjama, a da slaba država tome ne stane ukraj. Sve je, naravno, performans za široke narodne mase bez namjere da to stvarno uradi.
Opozicija iz RS se može baviti time da li je on „kapitulirao“ ili nije predajom Tužilaštvu, no njegova moć odlučivanja je i dalje tu. Očito da ih je preveslao opet, uprkos raznim spinovima koji su trajali mjesecima da će ga brojni kadrovi napustiti, jer od toga se nije ništa desilo.
Jedino što se desilo je de facto potpuni raspad SDS-a, koji je godinama glavni motor opozicije, ali očito na slabim osnovama.
Trojka može da ignoriše njegovo postojanje, može da u Domu naroda PSBiH predlaže njegovu smjenu koliko god puta poželi, ali u praksi od toga nema ništa. Imaju opciju da ponovo s njim sjednu za stol, koliko god da to bilo mučno ili da čekaju naredne izbore. Ako ne sjednu, priča o „šampionima evropskih integracija“ će lako pasti u vodu.
Jedina stvar koja još može odigrati značajnu ulogu o pitanju uloge Milorada Dodika jeste njegova drugostepena presuda koja može donijeti novi val antiustavnih zakona koji se nikada neće primjenjivati, ali ni to, vjerovatno, od Dodika neće napraviti političku prošlost, nego "žrtvu" koja će preko svojih ljudi i dalje imati moć i zacementirati SNSD na vlasti.
