Idealna država je ona u kojoj građanin ne mora raditi ništa, a država mora raditi sve. Država treba pronaći posao. Ako posao nije dovoljno plaćen, država treba povećati platu. Ako firma nema novca za platu, država treba pomoći firmi.
Ako država nema novca da pomogne firmi, treba se zadužiti. Ako dug postane prevelik, kriv je neoliberalizam. Idealna država mora imati dovoljno ministarstava da svaki član porodice može negdje konkurisati.
Ministarstvo poljoprivrede, ministarstvo kulture, ministarstvo sporta, ministarstvo za koordinaciju ministarstava, ministarstvo za praćenje rada ministarstava i, naravno, ministarstvo koje će istražiti zašto ostala ministarstva ne rade svoj posao. U idealnoj državi niko ne želi biti milioner.
Svi žele biti referent. Biznismen mora ustajati u šest ujutro, razmišljati o tržištu, konkurenciji i porezima. Referent pije kafu do deset, radi do jedanaest, pa se umori od tolikog tempa. Idealna država građaninu mora omogućiti da završi fakultet koji nikome ne treba, zaposli se na radnom mjestu koje ne postoji i prima platu iz budžeta koji je odavno bankrotirao. Ako neka firma propadne, država treba pomoći. Ako neka firma uspije, država treba provjeriti odakle joj pravo da toliko zarađuje. Posebno je važno da država kontroliše cijene.
Hljeb ne smije poskupjeti. Struja ne smije poskupjeti. Gorivo ne smije poskupjeti. Samo porezi smiju poskupjeti jer oni, kao što znamo, rastu prirodno poput proljetnog cvijeća. U idealnoj državi građanin svakog dana objavi status kako su političari nesposobni i korumpirani, a zatim ode kod istih tih političara da mu zaposle sina, kćerku, zeta, komšiju i kuma. I kada se konačno zaposli cijela familija, onda se može sjesti u kafanu i zaključiti da ova država stvarno ne valja ništa.
