Banja Luka, maj 2025. Jučerašnji prizor mi još pulsira pred očima kao noćna mora prežderanog kockara na acidu. Trojica lokalnih šerifa – Dodik, Stevandić i Višković – u društvu srbijanskog kabadahije Gašića s osmijehom hijena prolaze kapiju kasarne Kozara, šamarajući svojim prisustvom svaku pravnu normu, svaki papir, svaki zakonik ove nesretne tvorevine zvane Dejtonista.
Vojska? SIPA? Ministar odbrane? Kao duhovi iz lošeg romana Edgara Alana Poa (Allan Poe) – svi nestali u magli političke nemoći i beskičmenjaštva. Ne može im niko ništa, jači su od sudbine.
Dodik gura prst u oko cijeloj državi i mrtav-hladan pita: „Šta vojska ima sa sudovima?“ Briljantno. To je kao da ti serijski piroman objasni da nema ništa s vatrogascima.
A Stevandić? On recituje neku nadrogiranu verziju pravne geografije, objašnjavajući kako je svaki centimetar kasarne „upisan u knjige RS“. Naravno da jeste, sve što napišeš na papir u Republici Srpskoj odmah postaje pravno sveto pismo. Dodik bi mogao nacrtati slona na kancelarijskom bloku i proglasiti ga službenim grbom RS – i niko mu ne bi smio reći „mrš“.
I zaista, Dodik tiho, polako, temeljito, uvjerljivo, pokazuje da države nema. Ona ne provodi svoje zakone, srpski kadrovi svoje nadređene ne zarezuju ni sekunde.
U isto vrijeme, „trojkaši“ u Sarajevu plešu valcer vlastite nemoći. Demonstriraju istu onu nemoć koju su demonstrirali bošnjački političari pred i tokom Karadžićevog separatističko-koljačkog pira 1992.
Ovi patetični apostoli „euroatlantskog puta“ skupljaju se po kafićima, piju skupu kafu, i mudro „analiziraju situaciju“. SIPA? Nije stigla. Vojna policija? Heleza ne sluša. Samo još jedan papirnati zmaj, kojeg Dodik može spaliti kad mu dosadi ova predstava.
Institucije? Raspadnuta tabla na kojoj piše „ne diraj – u kvaru“. Pravo? Samo dodatna komplikacija. Moral? Egzotična životinja koja je odavno izumrla u ovim krajevima.
I na kraju, da stvar bude još luđa, Dodik nudi pomoć da „spasi Oružane snage BiH“. Kao da Jack the Ripper ponudi policiji pomoć da uhvate serijskog ubicu.
Ovo nije samo raspad države. Ovo je trijumf balkanskog nihilizma nad zdravim razumom. I svi znamo da će se sutra praviti da se ništa nije desilo. Jer tako to kod nas ide. Svaki dan nova epizoda „Bosnian Gonzo Reality Show“, bez kraja i bez izlaza.
