Suze Munire Subašić, predsjednice Udruženja "Majke enklava Srebrenica i Žepa", koja je na vijest o oslobađajućoj presudi četničkom vojvodi Vojislavu Šešelju otišla do nišana sina i supruga u Srebrenici i zaplakala, najbolje opisuju svu bol i patnju koje porodice žrtava proživljavaju ovih dana.

Oslobađajućom presudom Šešelju, Tribunal u Hagu vratio je porodice žrtava u surovu prošlost i eru najvećih zločina koje su šešeljevci počinili u BiH, a čiji su svjedoci, vjerujući u pravdu, danas izgubili svaku nadu.

No, suze majke Munire, i na hiljade drugih majki, u Hagu se i ne čuju. I dok se oslobađajuća presuda Šešelju u Srbiji i RS dočekuje s oduševljenjem i javnom podrškom ovom neobuzdanom kasapinu, u domovima mnogih majki poput Munire Subašić, u tami i u suzama, ova vijest primljena je s nevjericom.

Sve u što su vjerovali, u pravdu i istinu, polako iščezava, a izjednačavanje žrtve i agresora koji je palio, silovao i mučki ubijao po BiH, presudama u Hagu postaje normalna stvar.