Valja vam platiti porez na vrijeme! O kiriji ili kreditu da ne govorimo i valja vam po cio dan raditi, nekad i na dvije-tri adrese, ako su plaće male, jer za neke recesija nikako da prođe. A kad krene ovo zimsko brojanje vremena - od odjeće vam najviše trebaju kaput i pidžama. Doduše, sve je pošteno postavljeno, pa je manje mjesta za tugu i depresiju, osobito kad ste imigrant, jer vam koža još nije tanka. Dugo podnosite taj tempo - do prve ili čak druge smjene generacija. 

Do gole kože

Stara poslovica kaže da “kad Amerikanci zasuču rukave, nema tog problema koji se ne može ignorirati”. Uz rad se lakše zaboravlja ono što vas lično tišti. Amerikanizam se čini kao neka religija nade, da će bar vašoj djeci, jednog dana, sigurno biti bolje.

Nakon četvrt stoljeća u ovoj zemlji i meni dođe da ponovim ono što je, kako vele, rekao “socijalistički” dramski pisac Henri Miler (Henry Miller): “I ja sam pomalo retardiran, kao i svi Amerikanci”. Ni mrvica sarkazma nije naodmet: Amerikanci možda nemaju identitet, osim onaj poslovni, ali, brate, imaju briljantne zube, pa ih pokazuju i kad se smiju i kad reže, kako to tržište i zahtijeva. Njima je bitno šta rade, a ne ko su, šta su ili odakle su.

Sve ove godine ovdje, u Njujorku i drugdje od Atlantika do Pacifika, skraja nakraj Amerike upoznajem ljude koji su kućepazitelji, stolari, vodoinstalateri, električari, inžinjeri, ljekari, advokati, novinari, pisci, lažovi, loši i oni drugi - dobri i pošteni. A da me nije briga jesu li Irci, Grci, Bosanci, Albanci, Srbi, Hrvati, Slovenci, Makedonci, Eskimi ili Bušmani, već samo umiju li da rade to što kažu da znaju.

Zato više ne čitam balkanske analize o Americi niti Evropi, posebno od autora dugih “mađarskih rečenica”, punih stereotipa, znajući da ništa od toga nisu osjetili na vlastitoj koži. Naravno, ovdje je atraktivniji onaj danonoćni, ali pošteno plaćeni rad. O tome sanjaju mnogi mladi Bosanci prije priključka egzodusu iz svoje zemlje koju, nažalost, sve više neselektivno preziru.

No, umjesto da o tome ponešto saznaju, mnogi uglavnom maštaju uz beskrajno kafenisanje, virtuelno socijaliziranje i sve ono što u Bosni mnogi vide kao “pametno” ubijanje vremena?! Takva mladež, koja ne izlazi na glasačka mjesta, ali u redovima čeka da izađe iz svoje zemlje, svi ti mladi ljudi, koji svojom građanskom apstinencijom propuštaju da poraze nacionaliste, (p)ostaju idealan “neprijatelj” na izborima za sve notorne vlastodršce. Zato takvu bosansku mladež valja obavijestiti: nije lako biti Nijemac ili Amerikanac!

Glasajte prvo

Amerikancima valja glasati na lokalnim i federalnim izborima, jer status, a i bogatstvo, koje se ostvari radom, ako vam se uz sve posreći, morate braniti od onih koji bi da vam to otmu arbitrarno - pogrešnom politikom, ponegdje korupcijom, pa i nepotizmom.

Da onomad u tradicionalno konzervativnoj i republikanskoj američkoj saveznoj državi Virdžiniji u daleko većem broju od uobičajenog mladi nisu došetali do biračkih mjesta, Trampov politički stampedo ne bi bio načet u ovoj mjeri. Minuli utorak bio je možda čak i historijski preokret za demokrate koji su pobijedili u izbornim utrkama za guvernere, kongresmene i općinske načelnike još u državama Njudžerzi, Mejn i Vašington.

Bio je to istinski mini referendum, ali ne kao onaj evropski, nacionalni, u Kataloniji, ili onako kako balkanske izbore dobivaju mnoge lopuže na vlasti, već izbori na kojima se izjašnjavalo za nova radna mjesta, bolje zdravstveno osiguranje, istinsku poreznu reformu (ne samo u korist Trampovih jarana). A možda čak i o stavljanju pod jaču kontrolu kupovine oružja, od koga tragično ginu nevini Amerikanci.

Da nije bilo mladih Amerikanaca koji su izašli na lokalne izbore, predsjednik bi još „tvitao” kako je njegova administracija u prvoj godini vladavine “najbolja američka vlada do sada”. Ovako je malo stao. Na Zapadu, dakle, postoje poslovi koje morate obavljati požrtvovano i u ime svih da bi nam svima bilo bolje. Tek onda stječete legitimno pravo da kritizirate!

Onomad se bivši predsjednik Barak Obama (Barack), sada “penzioner”, morao odazvati pozivu za porotu i uredno se prijavio sudu u Čikagu. Ako prođe proces selekcije za dužnost porotnika, dnevno će dobivati oko 17 dolara, pa će to biti najmanja satnica ikada isplaćena jednom šefu Bijele kuće. No, što se mora, nije teško.

Mladi Bosanci, prvo glasajte, pa onda tražite vize. Tako ćete se bolje pripremiti za Zapad, za koji unaprijed kupujete karte u jednom pravcu. Bez te građanske filozofije poštenja nema vam ni znanja ni imanja.