Povodom niza Kolindinih budalaština, Zoran Milanović kaže da je “Hrvatska postala talac kutlure laži”. Nije mu tačna ova izjava. Čitav je region talac kulture laži.

Političari lažu, muljaju, petljaju otkad je vijeka, svijeta i politike, to nije upitno. Ni zapadne demokratije nisu operisane od ove boljke, ali kod njih bar postoji i odgovornost. Ako vas uhvate u laži ili nekom muljanju, tada se, po pravilu, daje ostavka, javnost to očekuje, a obično i dobije.

Kod nas političar javno prizna da je lagao i eto gozbe - pojeo vuk magarca.

Jedna od prvakinja ove discipline

Bakir Izetbegović, recimo, hladno u kameru izjavljuje kako je znao da nema legitimitet za pokretanje revizije tužbe protiv Srbije u Haškom tribunalu, ali je odlučio da to izbjegava priznati javnosti. Revizija nije bila džaba, nije bila ni jeftina, a pogotovo nije bila uspješna, i dok nam čovjek jednostavno priznaje da je lagao, glasači tu ne vide ništa sporno. Upravo o toj kulturi laži, kao normalno prihvaćenom fenomenu, govori Milanović.

Ana Brnabić je jedna od prvakinja ove discipline. Žena s izvanrednom uvjerljivošću iz dana u dan iznosi notorne laži. Laži bez granica. Na jednoj srpskoj televiziji ovako Ana pripovijeda: “Kada sam bila u Švicarskoj tokom septembra, i u Luksemburgu, i u Njemačkoj, u mnogi stvarima, prije svega u oblasti obrazovanja, uradili smo više od tih zemalja. I kada vam, recimo, predsjednik vlade Luksemburga, ili predsjednik Švicarske Konfederacije, ili kancelarka Njemačke kažu: “Je l’ možemo mi da sarađujemo više, da vi nama pokažete kako ste uveli programiranje u osnovne škole kao obavezan predmet.”

Mimo kosmičke gluposti da se Njemačka, Luksemburg i Švicarska trebaju ugledati na Srbiju u bilo čemu, treba reći da u osnovnim školama Srbije programiranje ne postoji ni kao neobavezan, a kamoli kao obavezan predmet.

Mogla da bira između teletine i janjetine

Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, poznatija kao KGT, osim što je izuzetno netalentovana za pjevanje, što je samouvjereno potvrdila u više kakofoničnih nastupa na kojima joj mogu pozavidjeti i čuveni interpretatori narodnog melosa Ivica Dačić i Milorad Dodik – dakle, i pored ovog netalenta, dokazuje i da je izuzetno netalentovan lažov. Jer, suština talentovanog lažova je da laž ne bude prepoznata. A ovako Kolinda kaže u intervjuu za "Kleine Zeitung":  

- Desetljećima je nama, Hrvatima, bilo zabranjeno imenovati svoje porijeklo. Umjesto da kažemo: “Ja sam Hrvat”, morali smo reći: “Ja sam iz Hrvatske.” Ko bi iskazao svoj nacionalni ponos, tome je prijetio zatvor.

Svako ko je samo prošao kroz Jugoslaviju, a pogotovo ako je živio u njoj, u ovoj izjavi lako prepoznaje potpunu neistinu. Dalje, u istom intervjuu predsjednica dodaje:

- Nisam htjela ništa drugo nego da izađem iz toga. Htjela sam biti slobodna. Htjela sam imati mogućnost u dućanu birati između raznih vrsta jogurta i da ne moram vlastima priopćavati koliko ću kruha trebati idućeg tjedna.

Da pojasnimo, tata joj je bio mesar pa je mogla da bira između teletine i janjetine, ali joj je, eto, jogurt ostao trauma. Također je na njenu nježnu psihičku konstrukciju strašno traumtično djelovalo podnošenje izvještaja vlastima o broju kriški kruha koje je potrebovala za doručak. Srceparajuća ispovijest, doista.

Savršena logika i precizno lupetanje

Fadil Novalić, čovjek koji u svojim nastupima ima poetiku da “lupa kao Maksim po diviziji”, najlošiji premijer u teškoj konkurenciji levata koji su obavljali tu funkciju u Federaciji, neki dan izjavljuje: “U Evropi je sada recesija, mi je nismo osjetili zahvaljujući gradnji autoputeva.” To u naravi znači da nas je gradnja nula kilometara autoputa, koliko je napravljeno u vremenu njegove vladavine, spasilo od recesije. Kakva savršena logika i precizno lupetanje.

Kada je Sebija Izetbegović uhvaćena da se vozika sa sve vozačem u službenom automobilu Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Bakir kaže da je sigurnost njegove supruge ugrožena pa je, k’o biva, to razlog za takvo balahanje. Naravno, riječ je o kolosalnoj laži koju su sve relevantne policijske službe opovrgle. Eto, Sebijica nam je ugrožena pa joj treba svita dok se vozika po državi, a u isto vrijeme premijer Holandije na posao ide na biciklu. Sam samcijat.

A Bosanac Dodik? Uh, to bi zahtijevalo zasebnu kolumnu. U nastavcima.