Postoji li naša svakodnevica izvan korone? Ne postoji. Sve se vrti oko korone, naš posao, naše vanposlovne aktivnosti, susreti s porodicom, prijateljima, rodbinom.

I nije tako kod nas, tako je svugdje, na cijelom svijetu, jer se moramo prilagoditi pandemiji i biti sigurni u ovakvim okolnostima koliko to možemo biti. Ali razlika između nas i ostalih jeste to što kao da od marta prošle godine stojimo u mjestu.

Jer naše vlasti ne znaju kako izaći iz začaranog kruga i napraviti makar neki pomak.

Vakcine nemamo, plan vakcinacije, kada vakcine i ako ikad dođu, bit će zanimljivo vidjeti, a izostao je i sistemski rad na informiranosti stanovništva i na svijesti građana o važnosti imunizacije. Jer vidimo da čak i neke države koje imaju vakcine nisu postigle nivo vakcinacije stanovništva kakav su željeli. Mi i po tom pitanju stojimo u mjestu.

Digitalna platforma za putovanja Booking.com objavila je rezultate istraživanja provedenog u januaru ove godine među više od 28.000 putnika iz 28 država i teritorija. Istraživanje, u najkraćem, pokazuje da nakon silnih mjeseci ograničenja putovanja zbog pandemije koronavirusa ispitanici konačno vide „svjetlo na kraju tunela“, zahvaljujući, prvenstveno, primjeni vakcina protiv COVID-19.

No, iz rezultata istraživanja zanimljivo je to da je više od polovine ispitanika širom svijeta, njih 55 posto, navelo da će putovati samo u zemlje koje su uvele programe vakcinacije. Za zemlju u kojoj je turizam jedna od glavnih privrednih grana izgleda da, također, nemamo plan. Čekamo da ljeto dođe i to je sve od plana za turizam naše lijepe BiH.

Za sada u oblasti svog posla pojedinci i kolektivi se bore kako najbolje znaju i mogu.

Ali, na kolektivnim planu, možda nas korona „pojede“ prije vakcina i prije nego što naučnici pronađu način da se opaki virus iskorijeni.

Ostaje nam nada da će se i BiH probuditi, da ćemo vidjeti neku sistemsku politiku koja će naći neko rješenje i iskorak naprijed, čak i u ovakvim okolnostima.

Inače, čemu se nadati? Čekati, kao što smo navikli, da se nešto riješi samo od sebe. Može i tako, ali je pitanje koliko će to žrtava na kraju zahtijevati, koliko radnih mjesta i koliko dodatno iseljenog stanovništva.