"Praznik rada", novi film Pjera Žalice, hara kinima širom Bosne i Hercegovine. Da ne bude zabune – film je prikazan u svim dijelovima naše zemlje i podjednako toplo je primljen u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru, Tuzli, Zenici...

Žalica majstorski na veliko platno donosi priču iz bh. miljea, kao što je činio i u ranijim svojim djelima "Kod amidže Idriza", "Gori vatra", i reakcija publike kao da govori da kod nas nije sve izgubljeno. Naprotiv.

Govori nam da treš nije odnio pobjedu nad umjetnošću, da turbofolk kultura nije baš uzela sve pod svoje... Svašta nam govori.

Govori nam da Bosna i Hercegovina i dalje ima nit koja je drži zajedno uprkos napadima sa svih strana i uprkos nebulozama da tri naroda i ostali ne mogu i ne trebaju zajedno. Govori nam da ima onih kojima se povraća na projekt dvije škole pod istim krovom. Govori nam da je kultura ipak jača od nekulture.

"Praznik rada" nije prvi, jedini, a ni posljednji primjer da nisu uspjeli oni koji žele zatrti bosanski duh i sve ono lijepo i pozitivno što ljude u ovoj zemlji spaja.

Vole se ljudi lijepo srediti, otići u kino, pogledati dobar film, sresti fin i kulturan svijet. Ne vole ljudi da im se broje krvna zrnca i proučava porodično stablo, ne vole da im se gleda u novčanik i da se cijene po tome. Svašta nešto ne vole.

Ljudi u BiH vole dobre stvari, a uporno im se objašnjava da ne treba da ih vole, da treba da budu negativni, da se svađaju s onima prekoputa, da se zatvaraju u svoju avliju ili dvorište, da podižu zidove. A, eto, tvrdoglavi Bosanci i Hercegovci neće da ih poslušaju.