Ako je Milorad Dodik u proteklom periodu uradio nešto dobro, to je što je vlastitim postupcima potpuno obesmislio ideju o nezavisnoj Republici Srpskoj. Godinama je predsjednik SNSD-a prijetio referendumom o otcjepljenju, najavljivao “dan nezavisnosti” i pokušavao praviti paralelne institucije. Međutim, sve je to ostalo samo na papiru i na naslovnicama medija.
Politički PR
Upravo za potrebe najnižeg političkog PR-a i ličnog gomilanje noći Dodik je ideju o nezavisnosti RS potpuno obesmislio. Poput dječaka koji je selo ložio urlikom „eto vuka“, u konačnici mu više niko nije vjerovao kad je vuk stvarno stigao. Sličan je slučaj i ovdje – teško da nakon dvije decenije Dodikovog blebetanja i najzigrežniji srpski nacionalist može vjerovati da je nezavisnost RS imalo realna budućnost.
Dodik je u tom smislu balkanski Vilijam Miler (William Miller) – američki propovjednik koji je 1840-ih okupljao mase i najavljivao smak svijeta na tačno određen dan. Ljudi su prodavali imovinu i čekali apokalipsu, koja nikad nije došla. Razlika je samo što je Millerov pokret propao, a Dodikov se institucionalno i dalje drži, iako je SNSD odavno postala jedna interesna grupa za proboljavanje resursa entiteta RS bez ikakve konkretne ideologije i plana.
Presuda Suda BiH kojom mu je oduzet mandat predsjednika RS-a konačno je srušila kulise Dodikovog teatra. Nakon što je godinama negirao institucije BiH, ponižavao sudove i visokog predstavnika, sada se nalazi pred golim zidom realnosti: njegove odluke ne vrijede više ni izvan Banje Luke i Laktaša. Kada je postalo jasno da će se održati prijevremeni izbori, Dodik je, nakon početnog cirkusiranja i prijetnji referendumima, u konačnici “velikodušno” izjavio da nema ništa protiv da SNSD izađe na njih. Drugim riječima, Dodik je prihvatio svoj poraz i povući će se. Ali naravno, prije toga po običaju mora napraviti buku.
Priznanje poraza
Čovjek koji je godinama izgovarao najsmjelije prijetnje i najgnusnije uvrede, u konačnici pak neće napraviti još jedan korak koji će dodatno ugroziti njegovu slobodu i sigurnost nakon što je već dospio na crnu američku listu i ostao bez mandata.
Sva njegova mitologija o “sudnjem danu” nezavisne Srpske i tome da će uraditi ovo ili ono pokazala se jednako realna kao i Millerove apokaliptične prognoze.
Politički, Dodik je i dalje jak – SNSD kontrolira aparat, biračko tijelo i resurse. Ali mit o nezavisnoj RS, jakom Dodiku i povoljnom geopolitičkom trenutku s Trampom, kojim je godinama plašio i motivisao narod, danas zvuči isprazno. Njegova sudbina ovaj put jeste zapečačena, samo je valja upakovati u celofan u kojoj će se potruditi da ne djeluje kao totalni gubitnik.
S tim u smislu moguće da ćemo gledati još neki performans kojim će nam pokušati dati do znanja da je i dalje jak. Ali samo to.
U praksi, RS neće nigdje, a Srbima valja graditi Bosnu i Hercegovinu. Zajedno s Bošnjacima, Hrvatima i ostalim.
Paklena ubleha
Dodik je godinama gradio političku karijeru na mitu o nezavisnoj Republici Srpskoj. Danas, kada se kulise ruše i kada mu sudske presude oduzimaju legitimitet, jasno je da od tog mita nije ostalo ništa osim prazne retorike. Ako je neko dokazao da nezavisna RS nikada neće postojati, onda je to upravo njen najveći zagovornik.
