Grupica građana Sarajeva jučer je s transparentima upala u zgradu Vlade KS. Ne, jer je u Tuzlu umrlo 12 starih i bolesnih. Ne, jer u policiji bujaju pedofilske afere. Ne, jer je prije godinu u Jablanici ubijeno 19 naših sugrađana, bez da je do danas iko odgovaroa. Ne, oni protestuju jer se danas u Zetri igra utakmica između izraelskog Hapoela i arapskog Dubaija. A pitanje koje se nameće samo od sebe glasi: kako to da je Bošnjacima danas, i lijevima i desnima, Palestina preča od Tuzle i Jablanice? Možda je odgovor upravo u tome što taj narod nikada nije razvio nacionalnu svijest u modernom, državnom smislu. Onu koja podrazumijeva osjećaj odgovornosti za vlastitu zemlju, institucije i društvo. Religioznijim Bošnjacima je lakše da se poistovjete s „braćom muslimanima“ širom svijeta - to ne zahtijeva ni plan ni viziju, već samo emotivnu solidarnost i moralnu superiornost. Onim sekularnijim, pak, najčešće urbanim i “progresivnim”, još je lakše - oni ne bježe u islam, nego u globalni kosmopolitizam, u gotove zapadne obrasce ljevičarskog moralisanja. Danas Gaza, sutra Amazonija, prekosutra klimatske promjene - uvijek neka velika tema koja im omogućava da izgledaju moralno uzvišeno, a da pritom ne moraju pogledati oko sebe.Jer, kako biti Bošnjak ili Bosanac u stvarnom, odraslom smislu te riječi? To bi značilo prihvatiti da imaš kakvu-takvu državu - sa svim njenim manama, kompromisima, korupcijom i odgovornostima. To bi značilo da se baviš vodovodom, pravosuđem, policijom, industrijom, javnim nabavkama, penzionim fondovima. Ukratko, da se baviš stvarima koje ne možeš riješiti objavom na Facebooku.Ali to je teže. Mnogo teže nego vikati “Free Palestine” ispred zgrade Vlade dok ti zemljaci umiru jer im gori zgrada. Bosanac je, zapravo, u bijegu - bježi od sebe, od vlastite stvarnosti, od odgovornosti da oblikuje zemlju u kojoj živi. On će uvijek pronaći “veću” temu: ako ne Palestinu, onda će to biti Amerika, Srbija, Rusija, masoni ili farmaceutski lobi. Samo da ne mora pogledati u ogledalo i priznati da ga vlastiti haos više ne uzbuđuje jer je postao suviše stvaran.Zato je lakše brinuti za Gazu nego za Tuzlu. Lakše je protestovati zbog Hapoela nego zbog kamenoloma, urušene bolnice ili mrtvih penzionera.Palestina je metafizička utjeha - mjesto gdje još možemo biti moralno čisti jer nemamo nikakvu stvarnu moć da išta promijenimo. A ovdje, u Bosni, svaka odgovornost počinje od nas samih.I upravo zato - bježimo. U tuđe ratove, tuđe nepravde, tuđe tragedije. Jer 30 godina na svim nivoima, od pravosuđa preko politike do kulture - našu državu vodimo na stand byu – bez plana, kadrova, vizije i rada.

Palestina je metafizička utjeha - mjesto gdje još možemo biti moralno čisti

Je li Palestina preča od Tuzle?

Šef Delegacije EU i specijalni predstavnik EU u BiH, Luiđi Soreka (Luigi Soreca) u svojoj novoj kolumni osvrnuo se na proširenje Evropske unije, gdje je između ostalog naveo da se Evropska unija priprema za prijem novih članica, po prvi put nakon više od decenije.Kolumnu prenosimo u cijelosti:- Evropska unija se priprema za prijem novih članica, po prvi put nakon više od decenije. Proširenje Unije je realna mogućnost u narednim godinama. Njegova hitnost, uvažavajući geopolitičke promjene i osiguranje mira i stabilnosti na evropskom kontinentu, čini proširenje jednim od najvećih prioriteta Evropske unije. Potvrda toga su i nedavne posjete Bosni i Hercegovini predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen, predsjednika Evropskog vijeća Antonia Coste, visoke predstavnice i potpredsjednice Kaje Kallas te komesarke za proširenje Marte Kos.U procesu proširenja jasno postoje oni koji su otišli najdalje. Crna Gora je postavila cilj da okonča pregovore o pristupanju do kraja 2026. godine, Albanija za kraj 2027. godine. Bosna i Hercegovina, uprkos ogromnom potencijalu ove zemlje, još uvijek nije formalno započela proces pristupnih pregovora. U Izvještaju o Bosni i Hercegovini, objavljenom jučer u okviru Paketa o proširenju, navode se određeni pozitivni koraci, uključujući usvajanje zakonā o zaštiti podataka i graničnoj kontroli, kao i potpisivanje statusnog sporazuma sa Frontexom, što je rezultiralo angažmanom više od stotinu službenika Frontexovog Stalnog korpusa u Bosni i Hercegovini u cilju pružanja podrške Graničnoj policiji BiH. Međutim, cjelokupna slika za 2025. godinu ističe nedostatak napretka. Izvještaj bi trebao poslužiti kao suštinski vodič koji može pomoći Bosni i Hercegovini da nadoknadi izgubljeno vrijeme. Postoje određene naznake da bi u predstojećem periodu Bosna i Hercegovina mogla usvojiti Zakon o VSTV-u BiH i Zakon o sudovima, te imenovati glavnog pregovarača i pregovarački tim, čime bi se stvorile pretpostavke za održavanje prve Međuvladine konferencije i otvaranje pristupnih pregovora.Kako je jučer istakla visoka predstavnica i potpredsjednica Kallas prilikom predstavljanja paketa o proširenju, pristupanje Evropskoj uniji ostaje pravičan i izazovan proces, temeljen na ostvarenim rezultatima. Zakon o VSTV-u BiH i Zakon o sudovima morat će biti usvojeni u cijelosti u skladu sa evropskim standardima, prvenstveno u skladu s preporukama Venecijanske komisije i preporukama Evropske komisije.Kada je riječ o imenovanju glavnog pregovarača i pregovaračkog tima, kao i kod svih drugih zemalja u pristupnim pregovorima, tu odluku donosi Bosna i Hercegovina u skladu s Ustavom i relevantnim propisima. Za EU je najvažnije da Bosna i Hercegovina ima pouzdanog sagovornika s Evropskom komisijom. Da bi se to postiglo, glavni pregovarač i pregovarački tim moraju moći nastupati jednim glasom, u ime cijele zemlje, te biti operativni, tj. imati resurse, kapacitete i znanje za efikasno vođenje pregovora Bosne i Hercegovine s EU.Prva Međuvladina konferencija bi se mogla organizovati do kraja 2025. godine, pod uslovom da se ispune svi uslovi. Želimo izbjeći situaciju u kojoj institucije u Bosni i Hercegovini gube vrijeme i tokom 2026. godine, upravo u trenutku kada druge zemlje u regiji koriste svoje vrijeme produktivno kako bi napravile završne korake ka punopravnom članstvu.Bosna i Hercegovina ima složeno uređenje koje iziskuje koordinaciju i usklađivanje obično suprotstavljenih političkih stavova. Posljedično, donošenje odluka često traje duže. Uz osiguravanje da uređenje omogućava diskusije iz različitih perspektiva i iznalaženje kompromisnih rješenja, ključno je i da Bosna i Hercegovina ima funkcionalnije demokratske institucije koje mogu jednostavnije donositi odluke.Jedan od razloga zbog kojih želimo što prije formalno pokrenuti proces pristupnih pregovora – osim što je to korak naprijed ka punopravnom članstvu – jeste i sama činjenica da pregovori predstavljaju priliku da se na sveobuhvatan i strukturisan način razgovara o uređenju Bosne i Hercegovine, uz snažniju podršku šire ekspertize koja postoji u okviru Evropske komisije. Okvir pristupnih pregovora, sa svojom metodologijom klastera i poglavlja, nudi najbolji način za podršku zemlji u uspostavljanju funkcionalnijih demokratskih institucija koje joj omogućavaju da uspije i zauzme svoje mjesto u Evropskoj uniji.Usaglašavanjem Reformske agende za Plan rasta u septembru, vlasti Bosne i Hercegovine su još jednom pokazale da je, kada postoji politička volja, moguće da zemlja postigne usaglašena, konsenzusna rješenja u kojima su svi na dobitku i koja donose koristi svima koji žive u ovoj zemlji. Preostalo je tek nekoliko koraka do formalnog pokretanja pristupnih pregovora koji bi trebali imati transformativni učinak na funkcionisanje institucija Bosne i Hercegovine. Sada je vrijeme da se ti koraci naprave - navodi se u kolumni Soreke.&nbsp;

Preostalo je tek nekoliko koraka do formalnog pokretanja pristupnih pregovora, naveo je Soreka 

Kolumna Soreke: Evropska unija se priprema za prijem novih članica, Izvještaj za BiH je smjernica za prolazak kroz cilj

Amila Gadžun, majka čija je kćerka Džena preminula, ne prestaje se boriti za pravdu ni nakon četiri godine borbe.Ona danas stoji pred svijetom s bolom koji je teško opisati riječima. Njena priča potresla je cijelu Bosnu i Hercegovinu, a Amila je postala simbol majčinske hrabrosti i borbe za pravdu.U trenutku kada je izgubila Dženu, njen život se promijenio zauvijek. Iako tuga nikada neće potpuno nestati, Amila svakodnevno pronalazi snagu da se bori za istinu i pravdu. Njena otvorenost i spremnost da javno govori o tragediji koja ju je zadesila dirnula je mnoge, a njen glas postaje glas svih onih koji traže pravdu za nevine žrtve.Amila Gadžun nije samo majka u žalosti – ona je borac. Njena hrabrost inspiriše zajednicu da se ne pomiri sa zlom i da zajedno traži odgovornost onih koji su počinili strašan čin. U ovom trenutku, njena priča podsjeća nas koliko je važno saosjećati, podržavati i stajati uz one koji prolaze kroz neizmjeran gubitak. Suđenje u predmetu „Džena Gadžun“, u kojem se zbog smrti djevojčice terete doktori Suad Rožajac, Nina Jovanović i Jasmina Halimić, traje već dugi niz mjeseci, ali hrabra Amila nikada neće odustati da se bori za svoje dijete i da istina izađe na vidjelo.

Ona danas stoji pred svijetom s bolom koji je teško opisati riječima

Amila Gadžun: Majka koja ne odustaje

Pojedini policijski organi, koji trebaju da nas štite od kriminala, upravo rade suprotno – bave se njime, što potvrđuju sumnje, optužnice, ali i presude u našoj državi.Građani, koji trebaju biti zaštićeni, čini se da svakodnevno gube vjeru i nadu u sigurnost, pa često glavni grad BiH nazivaju „divljim Zapadom“. Ipak, takva krivična djela rasprostranjena su po cijeloj državi, a policijski službenici bave se očigledno svačim.Na području Tuzlanskog kantona nedavno su uhapšena četiri policajca, a zbog navođenja maloljetnica na prostituciju. U Sarajevu su tokom vikenda uhapšena dva policajca zbog veze sa spolnim uznemiravanjem maloljetne osobe. Ove godine, policajac je uhapšen zbog odavanja službene tajne bjeguncu od hrvatskog pravosuđa. Zabrinjavajući događaj se desio i 2022. godine, kada je policajac iz Sarajeva koji je vozilom udario djevojku pobjegao, nakon čega je suspendiran, uslovno kažnjen i opet vraćen na posao.Jučer je uhapšen i pripadnik MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona, kada je u njegovom automobilu pronađeno 50 kilograma skanka.Tokom 2022. godine, Sky je otkrio kriminalce, pa je tako uhapšen i granični policajac koji je prevozio drogu iz Srbije za Sarajevo. Djela su, očigledno, brojna, od dječije pornografije, bludnih radnjih, droge, pa sve do zloupotrebe položaja. Postavlja se pitanje koliko je takvih djela skriveno i „zataškano“? Šta sve građani ne znaju i ko štiti takve policajce koji ne zaslužuju značku. Žalosna je činjenica da, kada policajac postane kriminalac, građanin postaje meta bez zaštite i bez pravde.

Jučer je uhapšen i pripadnik MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona, kada je u njegovom automobilu pronađeno 50 kilograma skanka

Kada čuvari reda postanu počinioci kriminala

Visoka predstavnica Evropske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Kaja Kalas (Kallas) iz Sarajeva je jučer poslala jasne i prinicipijelne poruke.Tokom posjete BiH, Kalas je podsjetila da je odgovornost za budućnost zemlje u rukama domaćih vlasti, naglašavajući da međunarodna zajednica ne može vječno donositi odluke umjesto njih.– Ovo je vaša zemlja, i 30 godina nakon rata nije potrebno da međunarodna zajednica stalno interveniše – poručila je Kalas, ističući da BiH mora pokazati političku zrelost i kapacitete za samostalno odlučivanje.Njene poruke bile su jasne: reforme su nužne, institucije moraju preuzeti punu odgovornost, a Evropska unija ostaje partner, ali ne i tutor. Možda to može izazvati gnjev nekih političkih aktera u Sarajevu, ali ako želimo bilo kakav napredak, moramo biti u stanju da postignemo neki dogovor.Kalas je naglasila i važnost imenovanja glavnog pregovarača, koji će voditi proces evropskih integracija. Također, bitne su i izjave koje su tiču toga da se neće dozvoliti sigurnosni vakuum u našoj državi i da je u tome važna uloga EUFOR-a.Poruke koje je poslala iz Sarajeva odražavaju stav jedne odlučne evropske diplomatkinje – da budućnost BiH zavisi isključivo od spremnosti njenih lidera da djeluju u interesu građana i evropskih vrijednosti.

Tokom posjete BiH, Kalas je podsjetila da je odgovornost za budućnost zemlje u rukama domaćih vlasti

Kaja Kalas: Jasne poruke

Postupanje premijera Kantona Sarajevo Nihada Uka u vezi s nedavnim slučajem policajaca optuženih za pedofiliju pokazalo je zabrinjavajući nivo nepoznavanja osnovnih zakonskih procedura i manjak političke zrelosti.Njegova izjava da „Vlada pokreće istragu“ ne samo da je pravno neutemeljena, već i opasna, jer stvara utisak da izvršna vlast može zadirati u nadležnosti pravosuđa. Takve izjave podrivaju povjerenje javnosti u institucije i pokazuju površno razumijevanje uloge vlasti u demokratskom sistemu.Još problematičnije je što je Uk, kao premijer, ovakvu izjavu dao u trenutku kada su građani već duboko uznemireni prirodom samog slučaja.Umjesto da pruži smiren, kompetentan i institucionalno utemeljen odgovor, on je reagovao impulzivno, očigledno vođen željom da pokaže odlučnost pred kamerama. Time je dodatno doprinio haosu i zbunjenosti javnosti.Ovaj slučaj razotkrio je i šire slabosti krizne komunikacije Vlade Kantona Sarajevo. Umjesto da zajednički nastupe s jasnim porukama i u okviru svojih nadležnosti, članovi Vlade su se upetljali u kontradiktorne izjave – od Ukove „istrage“ do Katicinog „suspendovanja“ policajaca, što također nije njegova nadležnost.Sve to pokazuje da Vlada KS, pod vodstvom Nihada Uka, nema razvijen sistem odgovorne i koordinisane reakcije na krizne situacije. Umjesto odlučnosti, vidjeli smo improvizaciju i neznanje.U ozbiljnom političkom ambijentu, takvi gafovi morali bi povući odgovornost, jer javnost od premijera očekuje kompetenciju, a ne populizam i pravne zablude.

Njegova izjava da „Vlada pokreće istragu“ ne samo da je pravno neutemeljena, već i opasna

Premijer "istražitelj"

Sarajevo je konačno dobilo vođu.Mario Cvitanović, šef stručnog štaba FK Sarajevo, u kratkom periodu je uspio ono što mnogima prije njega nije pošlo za rukom – probuditi Bordo ponos i vratiti vjeru navijačima da se Koševo ponovo može tresti od euforije. Pobjeda protiv Posušja je novi dokaz ove tvrdnje.Ostavio je trenerski trag u Hrvatskoj, a Sarajevo je odabrao kao novu bitku i novi izazov. Disciplinom, modernim pristupom i autoritetom gradi ekipu koja igra agresivno, hrabro i bez kompleksa, baš kako navijači vole. Na svakom treningu i utakmici pokazuje da nije došao preživljavati, nego osvajati.Cvitanović je udahnuo novu energiju svlačionici, spojio mlade talente i iskusne igrače, te jasno poručio: Sarajevo ne pristaje na prosječnost. U vremenu kada klub traži povratak na vrh i izlazak u Evropu, on djeluje kao trener koji tačno zna gdje ide i šta želi – pobjede, trofeje i pun stadion.

Cvitanović je udahnuo novu energiju svlačionici, spojio mlade talente i iskusne igrače

Mario Cvitanović: Trener po mjeri Sarajeva

Uniforma se pretvorila u masku zla. Oni koji bi trebali biti bedem protiv kriminala – danas su njegovi najbolji vojnici. Kada policajac siluje povjerenje građana, kada drogu dilaju oni koji bi je trebali zaplijeniti, kada se maloljetnice iskorištavaju pod zaštitom onih koji bi ih trebali braniti – onda više nemamo državu, nego kriminalni kartel s grbom i rotacijom.U Tuzli, četiri policajca učestvuju u trgovini ljudima, u lancu eksploatacije maloljetnica. Ne govorimo o propustu, nego o organizovanim predatorima u srcu sistema. U Sarajevu nešto slično, uhapšena dvojica.Više operacija organiziranog kriminala, tone narkotika, pranje novca, mafijaška mreža u kojoj su bili i policajci i visoki službenici. Ovi ljudi su nosili značku, ali radili za podzemlje. Sve ovo pokazuje koliko je duboko trulež otišla: mito, reket, zaštita kriminalaca. Ako imaš keš — zakon se piše po tebi. Ako nemaš — neka ti je Bog na pomoći.Otkud policajcima skupocjeni automobili? Da nije možda od plate… Unosne su konekcije s narkoklanovima. Luksuz na uništenim životima djece koja tu istu drogu kupuju. Dok institucije glume da rade, kriminal je dobio uniformu. Da li iko još može pogledati roditelja u oči i reći: „Vaše dijete je sigurno!“?Kako je sigurno kad su policajci makroi? Kako je sigurno kad policija šverca drogu? Kako je sigurno kad policija krade, ucjenjuje, preprodaje, štiti mafiju? Ne, ovo više nisu izuzeci. Ovo je postao sistem.Sistem koji tolerira da najgori među nama nose značku, da se kriminal nagrađuje šutnjom, da se moral izbacuje kroz prozor službenog automobila s rotacijom. Vrijeme je da prestanemo lagati sebe.Ne trebamo reformu. Ne trebamo saopćenja i izvinjenja. Treba nam čistka. Bager kroz institucije.Treba javno imenovati svaku uniformu koja je izdala svoju zakletvu. Treba im oduzeti čin, imovinu, slobodu i obraze. Jer, kada policajac postane kriminalac, građanin postaje meta bez zaštite, bez pravde i bez budućnosti.

Dok institucije glume da rade, kriminal je dobio uniformu

Čuvari zakona pretvoreni u zvijeri

Iako se dugo vremena spekuliralo da lažima i spletkama sklon Konaković negira ono što su svi vidjeli, a to je da NiP puca po šavovima, tek je javni odlazak Jasmina Ademovića i nekoliko općinskih vijećnika i jednog kantonalnog, ponovo pokazao pravo lice Elmedina Konakovića. Dok je Konaković pozivao novinare N1 na baklavu da vide kako mu je stranka jedinstvena, sada pije gorku čorbu zbog mahalašenja, varanja, nepotrebnog konfrontiranja sa novinarima, drugim strankama, liderima i uglednicima bez ikakvog zdravog rezona.Mladi Ademović, iako je njegovo imenovanje bilo nepotrebno kontroverzno upravo zbog glupog Konakovićevog obrazloženja „da je genetski predisponiran“ na poziciju predsjednika Gradskog vijeća, sada je udario Konakovića tamo gdje je to zaista najtačnije.Stav da ekipa oko njega više ne želi da učestvuje u međustranačkom bratoubilačkom ratu i da ne žele da ga prate na tom putu, je pokazalo činjenicu koju svi znaju: NiP je potpuno izoliran, sa tom strankom i Konakovićem ne želi niko ozbiljan, a i SDP i Naša stranka sigurno neće žrtvovati sebe iduće godine zbog prgavog neuspješnog košarkaša.Sada ostaje pitanje šta će uraditi Ademović stariji. On je osnivač NiP-a i najzaslužniji za sistematizaciju stranke i njeno ustrojstvo. Nesposobni Konaković je tu oteo obavještajnu serioznost Ademovića i organizaciono iskustvo.Bit će zanimljivo sačekati rasplet kojim će političkim putem i u kojoj političkoj formi grupa oko Ademovića odlučiti da se bavi politikom i izađe na izbore iduće godine.Ono što je najočiglednije jeste da su se u prvom koraku potpuno odvojili od kontaminiranog, propalog i tužilačko-istražiteljski jedino zanimljivog Konakovića.Sve što odluči ta ekipa sigurno je bolje od ostanka na brodu kojeg je maloumno izbušio nesposobni „lider“ i još nesposobniji ministar vanjskih poslova BiH.

Mladi političar se odlučio da ne prati svog dosadašnjeg šefa u konfliktnosti i svađi sa svima

Jasmin Ademović: Odmicanje od propalog i konfliktnog Konakovića

San Siro je gorio, a hiljade glasova skandiralo je: “Edin Džeko, Edin Džeko!” Legendarni bh. kapiten doživio je pravi spektakl emocija kada su navijači Intera, u čast njegovog povratka, priredili ovacije kakve su rezervisane samo za istinske velikane.Džeko je za Inter dao mnogo – golove, pobjede, trofeje, ali prije svega dostojanstvo i profesionalizam. Čovjek koji je u Milanu postao simbol borbe i poštovanja, ponovo je osjetio koliko ga “nerazzurri” vole.Publika je ustala na noge, a tribine su se pretvorile u more zahvalnosti prema napadaču koji je u plavo-crnom dresu ostavio trag dubok poput koraka legendi. Džeko nije samo nogometaš – on je ponos BiH, ambasador sportskog duha i dokaz da pravi šampioni ne zaboravljaju klubove koji su im dali poštovanje.

Džeko nije samo nogometaš – on je ponos BiH, ambasador sportskog duha

Edin Džeko: Istinski velikan

Kada se četiri policajca i jedan univerzitetski profesor nađu u grupi od ukupno osam osoba osumnjičenih da su počinili krivično djelo trgovina ljudima, vezano za iskorištavanje dvije maloljetne djevojčice rođene 2009. godine u svrhu prostitucije, onda to nije samo još jedan događaj u nizu iz rubrike Crna hronika.Jer, kada policajci, upravo oni koji bi trebali štititi, koji bi trebali razbijati lanac trgovine, postanu njegova karika i završe s lisicama na rukama, tada više ne govorimo o pojedincima, već o pravom, trulom sistemu.A, kada se zna da se u cijeloj toj jezivoj priči radilo o podvođenju maloljetnica iz Doma za djecu bez roditeljskog staranja u kojoj je jedan od glavnih aktera bio univerzitetski profesor, onda je dimenzija užasa još veća. Jer, ta osoba bi trebala predstavljati, makar simbolički, obrazovanje, etiku, uzor mladima. Kakve su to, onda, vrijednosti koje živimo kada oni koji nam djecu podučavaju postaju učesnici njihove eksploatacije, seksualne i ko zna kakvog sve ne oblika?Dok na površinu isplivavaju strašni detalji, nije pitanje samo ono što se desilo, nego činjenica da je to, zapravo, bilo moguće.Grozna je spoznaja da su postojali putevi kuda se takvo zlo kretalo, dok je sistem, onaj koji je tu djecu trebao štititi, potpuno zakazao. Ovaj slučaj je naše ogledalo. Ono pravo, jasno, čisto, bez mrlja, ono u kojem ne vidimo samo odurne počinioce, već sve nas, naše institucije, društvo koje je dopustilo da najranjiviji među nama postanu žrtve moćnika i bešćutnika.Djevojčice koje su upale u njihove ralje nisu tek „štićenice doma“. One su djeca svih nas, one su naša i odgovornost ove države.Ako sada ne kažemo jasno i glasno da je ovo dno dna, onda ćemo potonuti još dublje. Dno bi moglo dobiti podrum.

Kakve su to, onda, vrijednosti koje živimo kada oni koji nam djecu podučavaju postaju učesnici njihove eksploatacije

Dno dna

Mjesecima je Elmedin Konaković uvjeravao javnost da „gasi Dodikovo lobiranje“, da „uskoro slijedi novi udar iz Kongresa SAD“ i da „nema pomoći onome ko lobira za Dodika“. Član Predsjedništva BiH Denis Bećirović tek mu je nešto manje učestalo suflirao u crnim prognozama za dojučerašnjeg predsjednika RS.I dok su oni i njihovi partneri iz Trojke trijumfalno najavljivali nove američke sankcije, Dodik se - gle ironije - upravo trijumfalno vratio na scenu oslobođen istih.Njegova dugogodišnja priča o odlazećoj Bajdenovoj administraciji i lobiranje u SAD ipak nisu bili skupo šupljiranje.No, ono što su govorili ministar vanjskih poslova, član Predsjedništva i razne Ćudić, nesumnjivo jesu.Možda bi čovjek i mogao osjetiti neku vrstu zadovoljstva što je istina, napokon, ogoljena - da su ljudi iz Trojke zaduženi za vanjsku politiku obične varalice, neznalice opće prakse, prazne ljušture bez znanja, autoriteta i vizije. Ali teško je radovati se poniženju vlastite države. Jer ovo nije poraz Konakovića, već poraz Bosne i Hercegovine, koja je još jednom pokazala da njome upravljaju selfie diletanti, ljudi nedorasli zadacima koji traže ozbiljnost, rad i razumijevanje svijeta u kojem živimo.Vanjska politika je najteži, najosjetljiviji resor svake države. Traži tihu diplomatiju, stabilne kontakte i kredibilitet koji se gradi godinama. Umjesto toga, dobili smo ministra koji vanjsku politiku svodi na Facebook statuse, samopromociju, prepucavanja i laganja. Beskrajna laganja. Dobili smo realnost u kojoj je ministar vanjskih poslova više okupiran napadima na novinare zbog ružne slike o sebi u medijima (ah, dušica mala), nego vanjskom politike svoje zemlje za koju je zadužen.Dok su ozbiljni političari u regionu gradili odnose i stvarali mreže, naši su snimali selfije s aerodroma i pisali statuse o „patriotizmu“ uz puru i kahvu. Rezultat takvog pristupa je neumitan: BiH se danas ne pita ni u Vašingtonu, ni u Briselu, a čak ni u Beogradu i Zagrebu. A oni koji su se zaklinjali da će „ugasiti Dodikovo lobiranje“ - uspjeli su ugasiti samo vlastiti kredibilitet.Probosanska politika pod Trojkom srozala se na nivo političkog performansa. Nema ni strategije ni vizije, samo improvizacija i ishitreni populizam. Kad budu poraženi na izborima, neće iza sebe ostaviti ništa osim ruševina - ali i važnu lekciju - država se ne može voditi kao Instagram nalog. Niti se problemi rješavaju nizom besmislenih tv gostovanja i laprdanja. Ne spašava se nacija storijem, niti se diplomatija vodi statusima. BiH treba ozbiljne ljude, a ne influensere u odijelima. Oni koji misle da je politika pozornica za lični ego - neka je napuste. Jer dok se oni slikaju, država nestaje.

Potpuni krah Konakovićevog i Bećirovićevog lažnog entuzijazma i “bagerisanja”

Kako su selfi-ublehaši praktično pomogli Dodiku

To što se lijevi bek Sturma Emir Karić našao na spisku Sergeja Barbareza za novembarske kvalifikacije protiv Rumunije i Austrije i što je odlučio ipak igrati za BiH, nije sjelo austrijskim medijima. Tako su pojedini austrijski mediji toj vijesti posvetili značajnu pažnju s naglaskom kako će „bivši omladinski reprezentativac Austrije sada igrati protiv zemlje u kojoj je rođen“, ali i kako bi upravo duel BiH i Austrije u Beču 18. novembra mogao odlučiti plasman na Svjetsko prvenstvo.Karić je ove sezone jedan od ključnih igrača Sturma, odigrao je 17 utakmica, gotovo sve po 90 minuta, uz tri asistencije. Njegova tržišna vrijednost procjenjuje se na milion eura, a iza sebe ima bogato iskustvo igranja u austrijskoj i njemačkoj Bundesligi.Iza sebe ima iskustvo od 100 utakmica u austrijskoj Bundesligi, 27 u njemačkoj Bundesligi te 53 u njemačkoj 2. Bundesligi.

To što je na Barbarezovom spisku, nije sjelo austrijskim medijima

Emir Karić: Odabrao BiH

Pod vodstvom trenera Almira Karkelje, Bosna i Hercegovina dobila je još jedan veliki sportski uspjeh. Njegova dugogodišnja saradnja s višestrukom svjetskom prvakinjom Almirom Lizde donijela je još jedan pehar u našu zemlju – osmu uzastopnu svjetsku titulu u powerliftingu, osvojenu na prvenstvu održanom u Slovačkoj.Karkelja, poznat po svojoj predanosti sportu i disciplini, nije samo trener on je i načelnik Gorske službe spašavanja Prenj, te komandir policijske stanice u Jablanici. Njegov doprinos zajednici, kako u sportu tako i u službi, pokazuje koliko strasti i odgovornosti ulaže u svaki segment svog rada.Gradonačelnik Konjica Osman Ćatić nedavno je upriličio prijem za Almira Karkelju i Almiru Lizde, istaknuvši da su njihov trud i rezultati ponos cijelog grada i primjer mladima da se predanim radom mogu doseći svjetski vrhovi.Zahvaljujući trenerima poput Almira Karkelje, Konjic i Bosna i Hercegovina nastavljaju nizati sportske uspjehe i potvrđivati da se strpljenje, znanje i ljubav prema onome što radiš uvijek isplate.

Njegova saradnja s višestrukom svjetskom prvakinjom donijela je još jedan pehar

Almir Karkelja: Veliki uspjeh

Dok se narod svakodnevno trucka po magistralama koje više liče na kozije staze nego evropske ceste, glavno preduzeće zaduženo za izgradnju autoputeva – JP „Autoceste FBiH“ – opterećuju afere, uprave se hapse, ne prestaje se pričati o malverzacijama i beskrajnim „rebalansima“ troškova.Od početka projekta Koridora Vc prošle su dvije decenije, potrošeni su milioni eura kreditnog novca, a rezultat? Par desetina kilometara koji se grade godinama, otvaraju svečano po tri puta i opet – nisu gotovi! Dok svaka nova vlast obećava „historijski iskorak“, radnici na terenu čekaju nove ugovore, izvođači se mijenjaju, a rokovi se pomjeraju kao da su šala.Umjesto da se gradi, mijenjaju se projekti, šire troškovi, potpisuju čudni aneksi, a tenderi završavaju kod „provjerenih“ firmi bliskih vlastima. Svi pričaju o kilometarima, a niko ne priča o milionima koji su nestali u birokratskoj magli. Primjera je bezbroj, a evo samo jedan: afera „Zenica sjever“, gdje su se troškovi gradnje „čudom“ uvećali, samo je jedna u nizu koja pokazuje kako se javni novac trpa u privatne džepove.Umjesto kilometara autoputa, dobijamo kilometre izvještaja, saopćenja i izgovora. Umjesto brzine – usporavanje. Umjesto razvoja – zarobljavanje. Srbija, Hrvatska i Crna Gora odavno su nas ostavile u prašini, dok mi slavimo postavljanje table „radovi u toku“. U BiH, autoput nije simbol napretka – on je postao simbol nemoći, korupcije i bahatosti vlasti.Dok obični građani troše sate putujući po rupama i serpentinskim cestama, direktori i ministri se hvale „projektima stoljeća“. A istina je jednostavna – gotovo da nema metra bez mita. Hoćemo li ikada dočekati da kroz BiH prođemo autoputom – ili će i taj san, kao i sve drugo u ovoj zemlji, ostati zakopan ispod betona i korupcije?

Srbija, Hrvatska i Crna Gora odavno su nas ostavile u prašini, dok mi slavimo postavljanje table „radovi u toku“

Kilometarska obećanja, a ni metar autoputa

Iako nije mogao pomoći Sassuolu u osmom kolu Serije A protiv Rome zbog povrede zadobijene 9. oktobra u utakmici između Kipra i Bosne i Hercegovine, bh. stoper Tarik Muharemović je na drugi način, zaista prekrasan, na sebe skrenuo pažnju.Naime, Muharemović je ugostio bosanskohercegovačke paraplivače Ismaila Barlova i Ismaila Zulfića, zajedno s njihovim trenerom Amelom Kapom. Nakon utakmice, sportisti su sišli na teren, pozdravili igrače i dobili dresove od svog kolege iz nogometa.Muharemović je na Instagramu podijelio utiske:"Hvala od srca Anelu Džankoviću, treneru Amelu Kapi, Ismailu Barlovu i Ismailu Zulfiću na pozivu da pogledam film i provedem vrijeme s vama. Vaša energija, snaga i priča su nešto posebno, ponosan sam što sam imao priliku biti dio ove priče."Ovaj gest pokazuje da, i kada nije u mogućnosti igrati, Tarik Muharemović ostaje inspiracija i podrška bh. sportistima, potvrđujući da pravi heroji ponekad djeluju i izvan stadiona.

Je li Palestina preča od Tuzle?

Kolumna Soreke: Evropska unija se priprema za prijem novih članica, Izvještaj za BiH je smjernica za prolazak kroz cilj

Amila Gadžun: Majka koja ne odustaje

Kada čuvari reda postanu počinioci kriminala

Kaja Kalas: Jasne poruke

Premijer "istražitelj"

Mario Cvitanović: Trener po mjeri Sarajeva

Čuvari zakona pretvoreni u zvijeri

Jasmin Ademović: Odmicanje od propalog i konfliktnog Konakovića

Edin Džeko: Istinski velikan

Dno dna

Kako su selfi-ublehaši praktično pomogli Dodiku

Emir Karić: Odabrao BiH

Almir Karkelja: Veliki uspjeh

Kilometarska obećanja, a ni metar autoputa

Tarik Muharemović: Pokazao srce i van terena

Kolumne

Je li Palestina preča od Tuzle?

Kolumna Soreke: Evropska unija se priprema za prijem novih članica, Izvještaj za BiH je smjernica za prolazak kroz cilj

Amila Gadžun: Majka koja ne odustaje

Kada čuvari reda postanu počinioci kriminala

Kaja Kalas: Jasne poruke

Premijer "istražitelj"

Mario Cvitanović: Trener po mjeri Sarajeva

Čuvari zakona pretvoreni u zvijeri

Jasmin Ademović: Odmicanje od propalog i konfliktnog Konakovića

Edin Džeko: Istinski velikan

Dno dna

Kako su selfi-ublehaši praktično pomogli Dodiku

Emir Karić: Odabrao BiH

Almir Karkelja: Veliki uspjeh

Kilometarska obećanja, a ni metar autoputa

Tarik Muharemović: Pokazao srce i van terena