Albanski premijer Edi Rama ponovo se našao u centru evropske politike – i to s razlogom. Otvaranjem posljednjih pregovaračkih poglavlja 17. novembra u Briselu, Albanija je napravila historijski iskorak, a Rama postao lice najuspješnije evropske priče zapadnog Balkana u posljednjoj deceniji.Na sedmoj međuvladinoj konferenciji u Briselu otvorena je posljednja grupa poglavlja - "Resursi, poljoprivreda i kohezija" - čime je zaokružen proces otvaranja svih šest klasterskih cjelina. Ono što je donedavno izgledalo kao daleki san, danas je stavka na dnevnom redu koja se kreće ubrzanim tempom.Rama je događaj opisao kao trenutak koji se prije samo nekoliko godina “činio nemogućim”, naglasivši da je inspirisan podrškom koju je proces proširenja dobio u evropskim institucijama. Premijer nije propustio naglasiti da će Albanija zadržati isti intenzitet reformi, disciplinu i rad kako bi ispunila sve tehničke uvjete do 2027. godine.Evropska komisija dijeli optimizam. Komesarka za proširenje Marta Kos otvoreno je pohvalila napredak Tirane, ističući da je “uspjeh Albanije rezultat ozbiljnog i kontinuiranog rada vlasti na provođenju reformi”. Slično je poručila i potpredsjednica Evropske komisije Kaja Kalas (Kallas) ranije ovog mjeseca, stavljajući Albaniju među najspremnije kandidate nove runde proširenja.Albanija je status kandidata dobila 2014. godine, a pristupne pregovore otvorila 2022. Tek sada, nakon otvaranja svih poglavlja, zemlja ulazi u završnu fazu tehničkog usklađivanja, dok će posljednji korak - politička integracija i saglasnost 27 parlamenata EU - biti ključna prepreka koju će morati savladati.Rama, koji je članstvo u EU postavio kao glavni cilj svog četvrtog mandata, može danas s razlogom biti zadovoljan: Albanija je bliže Evropskoj uniji nego ikad. Dok Crna Gora hvata novi zamah, a ostale zemlje zapadnog Balkana zaostaju, Tirana postaje simbol da se reforme, politička stabilnost i strateško opredjeljenje prema Zapadu doista isplate.Zbog ovog historijskog iskoraka i konzistentne vizije kojom vodi zemlju, Edi Rama zasluženo je - ličnost dana.

Albanija u Briselu otvorila posljednju grupu poglavlja za članstvo

Premijer Albanije Edi Rama: Na korak od EU

Slučajevi femicida u BiH nisu niz izoliranih zločina niti nesretne slučajnosti. Oni su ogledalo urušenog sistema i duboko ranjenog društva koje se naviklo na vlastiti mrak. Ubistvo Aldine Jahić u Mostaru još jednom potvrđuje obrazac koji se ponavlja iz godine u godinu: žena upozori na prijetnje, institucije formalno registriraju slučaj, a nasilnik ostaje na slobodi.Kada nasilje dosegne svoj konačni čin, svi se iznenada čude kao da tragedija nije imala prepoznatljive obrise mnogo prije posljednjeg udarca. Onaj ko analizira ove slučajeve s trunom ozbiljnosti shvatit će da institucije ne samo da zakažu, već uporno ne djeluju. Sigurnosne i socijalne službe, umjesto da budu zaštitna mreža, pretvaraju se u birokratski labirint u kojem žene gube vrijeme, sigurnost i, naposljetku, vjeru da će ih iko zaštititi. Struka godinama ponavlja isto: femicid nije iznenadni izljev brutalnosti, nego završna faza dugotrajnog zlostavljanja.Svaki femicid u BiH ima svoju povijest ispisanu prijavama, molbama i vapajima koje niko nije ozbiljno shvatio. Ipak, porazno nije samo to što institucije ne rade svoj posao. Dublju i bolniju ranu otkriva reakcija dijela javnosti. Umjesto jasne, nedvosmislene i bezuvjetne osude zločina, pojavljuju se komentari koji usmjeravaju sumnju prema žrtvi. Takav refleks razotkriva dubinu moralnog rasula. To je dno dna zajednice ogrezle u mraku. To su simptomi društvene patologije.Ako se država želi stvarno suočiti s femicidom, promjene moraju biti istovremeno institucionalne i društvene. Institucije trebaju brze procjene rizika, hitne zaštitne mjere, specijalizirane timove za nasilje i doslovno nultu toleranciju na prijetnje. A društvo mora proći vlastitu terapiju, naučiti prepoznati nasilje i prestati ga opravdavati. Jer femicid se ne događa u vakuumu. On se događa tamo gdje institucije šute, a društvo moralizira. Upravo ta šutnja, ona koja se vraća dva dana nakon svakog ubistva, tiho i uporno priprema teren za sljedeće. Dok se taj začarani krug ne prekine, žene će i dalje plaćati životima za tuđe propuste, predrasude i hroničnu nezainteresiranost.

Svaki femicid u BiH ima svoju povijest ispisanu vapajima koje niko nije ozbiljno shvatio

Krvava rutina

Esmir Bajraktarević postao je junak nacije jednim od najljepših golova koje je reprezentacija BiH ikada vidjela. Njegov projektil protiv Rumunije — eurogol koji je uletio pod samu prečku — odmah je probudio uspomene na kultni pogodak Izeta Hajrovića protiv Slovačke 2013. godine, kada su Zmajevi prvi put zakoračili na Svjetsko prvenstvo. Sličan bijes, ista čista tehnika, isti trenutak prkosa fudbalske sudbine.Ali Bajraktarevićev pogodak ima dodatnu težinu. Došao je nakon provokacija rumunskih navijača, koji su tokom utakmice veličali ratnog zločinca i slali poruke čiste mržnje — a onda ih je upravo dječak porijeklom iz Srebrenice, mirno, hladno i sa zrelošću mnogo većom od svojih dvadeset godina, kaznio potezom koji se pamti. Kakva simbolika, kakva pravda fudbala.Ovaj gol nije bio samo trenutak ljepote, nego i trenutak karaktera. Esmir je pokazao zašto ga Amerikanci smatraju jednim od najvećih talenata svoje MLS generacije i zašto je Barbarez insistirao da bude dio ove reprezentacije. Brzina, dribling, smirenost u završnici — sve je bilo tu, ali najviše od svega bio je tu stav, onaj zmajski, koji se ne uči nego se nosi u krvi.U noći kada je BiH morala pokazati i kvalitet i srce, Bajraktarević je pokazao oboje. Njegov udarac iz daljine nije samo donio gol, već i trenutak kolektivnog ponosa, dokaz da nova generacija itekako ima šta reći. Hajrovićev pogodak 2013. nam je otvorio put ka Mundijalu, a ovaj možda i prema nečemu još većem – Mundijalu i pečatu početka jedne nove, velike generacije bh. fudbalera.

Bajraktarevićev gol podsjetio na onaj Hajrovićev u Slovačkoj, te začepio usta rumunskim navijačima

Esmir Bajraktarević: Junak nacije

U državi u kojoj su “pozitivne vijesti” skoro pa izumrle, gdje se danima vrtimo između političkih prepucavanja, korupcijskih afera i sumorne svakodnevice, nogometna reprezentacija BiH napravila je ono što godinama nismo vidjeli – probudila je nadu, ponos i emociju kod cijele zemlje.Pobjeda nad Rumunijom nije samo sportski rezultat. To je bila eksplozija onoga što smo davno zaboravili: da ova zemlja zna biti jedinstvena, da može biti sretna i da ima zbog čega slaviti. Jedna utakmica vratila je osmijehe na lica ljudi koji su se navikli da im dan počne vijestima o poskupljenjima, sudskim blokadama i političkim igrokazima.Ovi Zmajevi su – makar na 90 minuta – uspjeli uraditi ono što generacije političara nisu u decenijama: ujediniti državu. I ne samo ujediniti, nego inspirirati. Jer pobjeda nad Rumunijom pokazala je da se i u haosu, i u krizi, i u podijeljenom društvu mogu desiti čuda kada na terenu imaš tim koji se bori za grb, za narod i za svoj ponos.Navijači širom BiH slavili su kao da je riječ o mnogo većem takmičenju. U njihovim povicima bilo je nečeg dubljeg, možda vapaja za normalnošću, za radošću, za osjećajem da ova zemlja ipak može.Možda je vrijeme da šaljemo manje poruka mržnje, a više energije prema onima koji nas na trenutke čine normalnima. A sada su to bili upravo oni – Zmajevi koji su pokazali da BiH još ima srce koje može zakucati zajednički.U zemlji koja kronično nema dobrih vijesti, ova pobjeda je postala više od nogometa.Postala je – poruka nade.

Navijači širom BiH slavili su kao da je riječ o mnogo većem takmičenju

Zmajevi probudili nadu

Nikola Jokić, zvijezda Denver Nagetsa, briljirao je ubacivši 55 poena u pobjedi nad Los Anđeles Klipersima (130:116), čime je konačno prekinuo “prokletstvo” utakmica u kojima postiže više od 50 poena.Do ovog meča Denver je imao učinak 0:4 u Jokićevim “pedeseticama”, uključujući i jedan poraz u plej-ofu. Ovog puta, međutim, Jokić je sve uzeo pod kontrolu i sam srušio mit o “prokletstvu”.Srbijanski centar bio je nezaustavljiv od samog starta – već u prvoj četvrtini ubacio je 25 poena uz šut 8/11 iz igre, što je najefikasnija četvrtina njegove karijere i najbolji pojedinačni period bilo kog igrača ove NBA sezone.Ova partija još jednom potvrđuje Jokićev status jednog od najboljih košarkaša svijeta i njegovu sposobnost da preuzme odgovornost u ključnim trenucima. Njegova inteligencija na terenu, preciznost šuta i sposobnost da kreira šanse za saigrače čine ga liderom na kojeg se Denver može uvijek osloniti.Nikola Jokić rođen je 19. februara 1995. u Somboru. Profesionalnu karijeru započeo je u FMP-u, a u NBA je došao 2015. godine, kada su ga Denver Nagetsi izabrali kao 41. pika na draftu. Od tada je postao MVP lige, All-Star igrač i jedan od najboljih centara svoje generacije.

Još jednom potvrdio status jednog od najboljih košarkaša svijeta

Nikola Jokić: Srušio mit

Policijski službenik Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo brutalno je pretukao svoju suprugu, potvrđeno je iz MUP-a KS. Po nalogu tužioca Kantonalnog tužilaštva, on je odmah uhapšen zbog osnova sumnje da je počinio krivično djelo nasilje u porodici. Kako je navedeno, zbog zaštite žrtve nisu saopćene dodatne informacije.Ovo je samo jedan u nizu slučajeva sramote koje policijski službenici različitih agencija čine u posljednjem periodu. Svjedočili smo da spolno opće s maloljetnicima, da organiziraju prostituciju s maloljetnicama, da prodaju drogu, da uzimaju mito, da čuvaju članove narkokartela, ali postavlja se pitanje: dokle više?Ovaj slučaj ponovo otvara bolno pitanje, a to je ko nas, zapravo, čuva? Kada onaj koji bi trebao biti simbol sigurnosti i zaštite postane nasilnik, to nije samo porodični incident, već duboki udar na povjerenje u institucije koje bi trebale čuvati red i pravdu. Policijska značka ne bi smjela biti oružje moći, nego simbol odgovornosti i poštovanja ljudskog dostojanstva.Sramotno je da pojedinci koji nose uniformu, umjesto da štite slabije, postaju izvor straha i patnje. Još je sramotnije ako sistem na takve postupke reaguje tek kada postanu javni. Potrebne su jasne i odlučne sankcije, ali i preispitivanje kako se uopće dolazi do toga da nasilnik nosi oružje i predstavlja državu.Nasilje u porodici je zločin, bez obzira ko ga počini – ali kada ga počini policajac, to postaje dvostruko teže i opasnije. Ako oni koji bi nas trebali čuvati pretvaraju dom u mjesto straha, postavlja se gorko pitanje: ko će nas zaštititi od onih koji su plaćeni da nas štite?

Sramotno je da pojedinci koji nose uniformu, umjesto da štite slabije, postaju izvor straha i patnje

Sramota uniforme

U vremenu kada mnogi mladi napuštaju svoj kraj u potrazi za boljim životom, Namir Porić, izvršni direktor fondacije “Kuća dobrih tonova”, pokazuje da se promjene mogu graditi – doslovno. Ove godine, kroz projekt socijalnog stambenog zbrinjavanja u Srebrenici i Bratuncu, izgrađeno je 29 novih domova za mlade bračne parove i najugroženije porodice.Uz podršku volontera iz Njemačke, Singapura, SAD, Indije, Španije, Kine, Italije, Irske, Portugala, Mjanmara, Francuske, Češke, Belgije, Filipina, Holandije i Švicarske, Porić vodi projekte koji ne samo da pružaju krov nad glavom, nego i vraćaju vjeru ljudima da je život u njihovom kraju moguć i dostojanstven.Pod njegovim rukovodstvom, fondacija aktivno provodi i socijalne, kulturne i humanitarne projekte, uključujući program “100 toplih obroka” i izgradnju rekreativnog centra na Palama. Njegov cilj je jasan: pomoći ljudima da ostanu i grade život tamo gdje su rođeni.Za narednu godinu Porić planira izgradnju do 30 novih montažnih objekata, a do sada je kroz fondaciju realizirano više od hiljadu kuća. U vremenu kada su mnogi odustali od svojih zajednica, Namir Porić pokazuje da humanost i upornost mogu mijenjati sudbine.

Za narednu godinu Porić planira izgradnju do 30 novih montažnih objekata

Namir Porić: Izgradili 29 domova

Košarkaši Dubaija u desetom kolu Eurolige sinoć su slavili protiv Crvene zvezde. Neočekivano, tim iz Ujedinjenih Arapskih Emirata deklasirao je beogradskog velikana. Krajnji rezultat glasio je 102:86 za domaći tim.Reprezentativac Bosne i Hercegovine Kenan Kamenjaš predvodio je Dubai do velike pobjede. Za 25 minuta provedenih na terenu, ubacio je dvadeset poena i dodao devet skokova i jednu asistenciju.Posebno se Kamenjaš izdvojio u završnici utakmice kada je preuzeo odgovornost na svoja pleća i pogodio nekoliko šuteva koji su bili ključni za pobjedu Dubaija.Izdvojio se tako Kenan Kamenjaš kao jedan od ključnih igrača Dubaija u momentima kada Džanan Musa izostaje zbog povrede, a spomenimo da zbog povrede nije igrao ni drugi bh. košarkaš Kosta Kondić.Sjajnu formu je nastavio, s obzirom na to da je 9. novembra u ABA ligi protiv Studentskog Centra ubacio također 20 poena, uz deset skokova i asistencijom. No, s obzirom na to da je Crvena zvezda daleko kvalitetniji protivnik i da se radilo o utakmici Eurolige, možemo ovu utakmicu nazvati partijom karijere košarkaša rođenog u januaru 2000. godine.

Predvodio je ekipu Dubaija do pobjede protiv favorizovane Crvene zvezde

Kenan Kamenjaš: Partija karijere

Saobraćajne nesreće u Bosni i Hercegovini, nažalost, postale su dio svakodnevice. Ceste u BiH ocijenjene su kao katastrofalne, rupe se tek tako zakrpe, a pojedini vozači su obijesni. Nije tajna da se često sukobe verbalno i fizički.Nažalost, sve je veći broj letalnih ishoda na našim ulicama.Gotovo da ne prođe dan, a da mediji ne zabilježe novu saobraćajnu nesreću, novi sudar, novu crnu tačku na mapi naših puteva. Uzroci su poznati, ponavljaju se i nikoga više ne iznenađuju.Loša putna infrastruktura, rupe na cestama, neoznačeni krivci i nedostatak rasvjete samo su početak liste problema. Kad na to dodamo mokar kolovoz, neodgovornu vožnju i neprilagođenu brzinu, rezultat je tragično predvidiv – izgubljeni životi, ugašene porodice i još jedan crni naslov u novinama.A nadležni? Godinama obećavaju sanaciju, pojačanu kontrolu i strože kazne, ali dok se obećanja pretvaraju u nove izvještaje, životi nestaju na asfaltu koji sve više liči na minsko polje. Ostaje pitanje kada ćemo se osvijestiti kao društvo. Život na cesti mora postati siguran, a ne igra sreće.

Život na cesti mora postati siguran, a ne igra sreće

Krvavi asfalt BiH

Nakon sedmica provedenih van terena zbog povrede, Robert Levandovski se vratio, i to na način koji priliči samo istinskim fudbalskim velikanima. Na teškom gostovanju u Vigu, gdje je Barcelona savladala Seltu rezultatom 4:2, poljski napadač bio je apsolutni heroj utakmice, postigavši hettrik i podsjetivši sve zašto ga smatraju jednim od najboljih golgetera svoje generacije.Levandovski je već u 10. minuti načeo mrežu domaćih s bijele tačke, a potom je u 37. minuti, uz asistenciju Rašforda, ponovo bio precizan. Treći gol, kojim je potvrdio pobjedu i kompletirao svoj čudesni povratak, postigao je glavom u 74. minuti nakon kornera istog saigrača.Ovim učinkom, s 37 godina i 80 dana, Levandovski je ušao u historiju kao četvrti najstariji igrač koji je postigao tri gola u jednoj utakmici La Lige. Ispred njega su ostali samo Horhe Molina, Hoakin Sančez i legendarni Alfredo di Stefano – društvo kojem pripada samo elita.Levandovski je ovim nastupom još jednom dokazao da za njega godine nisu prepreka, nego dodatni motiv da iznova piše poglavlja svoje veličanstvene karijere.Poljak je ovom pobjedom približio Barcelonu na samo tri boda zaostatka za Realom i vratio im nadu da se mogu boriti za titulu.

Levandovski je ušao u historiju kao četvrti najstariji igrač koji je postigao tri gola u jednoj utakmici La Lige

Robert Levandovski: Kao vino

Jučer se u Sarajevu okupila fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine pred historijske utakmice. Iako smo od postanka reprezentacije često igrali historijske utakmice poput onih protiv Danske, Srbije i Crne Gore, Portugala, Francuske ili Republike Irske, bili smo uspješni samo 15. oktobra 2013. godine, kada smo pobjedom u Litvaniji (0:1) osigurali direktan plasman na Svjetsko prvenstvo koje se 2014. godine odigralo u Brazilu.Tada smo u posljednje dvije utakmice kvalifikacija ušli sa sudbinom u svojim rukama. Predvođeni Papetom Zmajevi su trebali pobijediti Lihtenštajn i Litvaniju za direktan plasman u Brazil, što si učinili. Tada su Zmajevi bili jedna od rijetkih svijetlih tačaka u državi. More problema bi se zaboravljalo na tih 90 minuta kada igra fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine i cijela država bi disala kao jedan. Sada je euforije manje nego tada. Objektivno govoreći, pred nama su jači protivnici nego što su bili tada Lihtenštajn i Litvanija, a naš tim ima generaciju koja se tek uigrava i stiče iskustvo.Iako je fokus javnosti i medija van terena zbog dešavanja na relaciji N/FSBiH - navijačke grupe i nema mnogo optimizma, Zmajevi bi mogli da ispišu nove stranice historije ne samo našeg sporta, nego i države. Nadamo se da ponovo mogu ujediniti državu i plasirati se na Svjetsko prvenstvo. Fali nam tako malo.

Zmajevi na dva koraka od Svjetskog prvenstva, mogu li pobjedama protiv Rumunije i Austrije ponovo ujediniti državu?

Historijske utakmice

Bosanskohercegovački glumac Emir Hadžihafizbegović još jednom je potvrdio da je jedno od najprepoznatljivijih lica regionalne i evropske kinematografije. Na Film Festivalu u Kotbusu u Njemačkoj osvojio je Grand Prix za najboljeg glumca za ulogu u hrvatskom filmu „Lijepa večer, lijep dan“, u režiji Ivone Jukić.Festival, koji važi za jedan od najvažnijih evropskih događaja posvećenih istočnoevropskom filmu, ove godine je prikazao 130 filmova iz 40 zemalja svijeta – a upravo je Emir ponio najveće glumačko priznanje.Ono što ovaj uspjeh čini posebnim jeste činjenica da Hadžihafizbegović treći put osvaja Grand Prix u Kotbusu. Prvi put nagrađen je za film „Ćefuri Raus“ reditelja Gorana Vojinovića, zatim za hrvatski film „Takva su pravila“ Ognjena Sviličića, a sada i za „Lijepa večer, lijep dan“.Uz prestižnu statuu, Hadžihafizbegović je dobio i novčani iznos od 5.000 eura, ali njegov najveći kapital i dalje su reputacija, kontinuitet i glumačka moć kojom osvaja publiku širom svijeta.U vremenu kada kultura često pada u drugi plan, Emir je dokaz da vrhunski talenat, dosljednost i strast prema glumi ne poznaju granice ni zastave. Njegov uspjeh nije samo lični, to je i uspjeh bh. filma, koji se zahvaljujući njegovim ulogama spominje u istom kontekstu s evropskim velikanima.Hadžihafizbegović je ponovo pokazao da pravi umjetnik ne pripada jednom narodu ili državi, nego publici koja prepoznaje istinsku emociju.Rođen je 20. avgusta 1961. godine u Tuzli, a od studentskih dana njegova adresa je u Sarajevu. Jedan je od najvećih glumaca na Balkanu, koji je za svoje iznimne kreacije nagrađen.U braku je s Aidom i imaju kćerku Amru i sina Edina.

U vremenu kada kultura često pada u drugi plan, Emir je dokaz da vrhunski talenat, dosljednost i strast prema glumi ne poznaju granice ni zastave

Emir Hadžihafizbegović: Het-trik glumačkog maestra

Dok na političkoj sceni turbulencije ne jenjavaju, jer gotovo iz dana u dan svjedočimo napetostima, raznim pregovorima, izgovorima, opstrukcijama, blokadama, prljavim igricama, dotle običan čovjek gubi tlo pod nogama.Tragedija kakva se dogodila u Tuzli, gdje je u požaru u Domu penzionera smrtno stradalo 13 starica i staraca, otkrivanje jezivih slučajeva trgovine ljudima, navođenja na prostituciju, seksualnog iskorištavanja u Živinicama, Kalesiji i Sarajevu, čije su žrtve maloljetnice, a glavni akteri policajci i profesori, nažalost, pokazuje koliko su naše institucije slabe i koliko je cijeli sistem zakazao.I dok se tragedije nižu, dok su posljednja hapšenja policijskih službenika samo vrh ledenog brijega, dotle se BiH sve više udaljava od evropskog puta.Korak naprijed, nazad dva ili tri, jasno je kada se sagleda posljednji izvještaj Evropske komisije koji donosi poraznu ocjenu: tokom protekle godine nije ostvaren nikakav napredak u većini ključnih oblasti.Jednostavno, Komisija ističe da reforme o kojima političari godinama govore ostaju „mrtvo slovo na papiru“.To što BiH, kako se ocjenjuje, zaostaje u reformama usljed „političkih tenzija“ građani ove zemlje debelo osjećaju. Ali, iako plaćaju cijenu neodgovornosti i truleži sistema, iako im evropska perspektiva ostaje sve dalja, nikako da se osvijeste kako se politika bavi sama sobom, dok oni plaćaju cijenu neodgovornosti.Pri tome, najviše brine što je ljudski život, život penzionera ili djeteta, postao izgleda nevažan. Ni smrt nedužnih u tragedijama, od Jablanice do Tuzle, činjenica da nam djecu podvode oni koji bi trebali da ih štite, ne predstavljaju okidač za revolt, pobunu i promjene, čime prešutno pristajemo na sve, nadajući se samo da će slični užasi zaobići našu kuću i porodicu. Zbog toga, takvi kakvi smo, zaslužujemo da nestanemo i da nas, po procjenama demografa, za nekoliko decenija ne bude na ovim prostorima, da ovu prelijepu zemlju nastane neki drugi narodi, koji nas po dobru svakako neće spominjati.

Ni smrt nedužnih u tragedijama, činjenica da nam djecu podvode oni koji bi trebali da ih štite, ne predstavljaju okidač za revolt, pobunu i promjene

Bolje da nas nema

Nikola Vasilj, reprezentativni golman Bosne i Hercegovine, nalazi se pred najvažnijom prekretnicom u karijeri. Nakon što je sa St. Paulijem ispisao historiju i izborio plasman u Bundesligu, Vasilj bi ovog ljeta mogao napraviti ogroman iskorak i preseliti u – englesku Premier ligu.Kako pišu njemački mediji, za Vasilja su se ozbiljno zainteresovali Brighton i Brentford, klubovi poznati po modernom skautingu i razvoju igrača. To je potvrda da je rad vrijednog i tiho posvećenog golmana konačno dobio zasluženo međunarodno priznanje.St. Pauli je spreman ponuditi mu novi dvogodišnji ugovor, ali s obzirom na to da Vasilju ističe trenutni ugovor, čini se da je vrijeme za novi izazov. Od slobodnog igrača u Zorji do heroja hamburške publike – njegov uspon je priča o strpljenju, borbi i kvaliteti.Ako se transfer zaista ostvari, Nikola Vasilj bi mogao postati još jedan bh. fudbaler u elitnom rangu engleskog fudbala – i ponos navijača Bosne i Hercegovine širom svijeta.

St. Pauli je spreman ponuditi mu novi dvogodišnji ugovor

Nikola Vasilj: Ponos BiH

Sistem koji nas treba štititi pretvorio se u neprijatelja. Na svakom koraku osjeti se manjak odgovornosti, svaki događaj podsjeća koliko smo ranjivi pred vlastitim institucijama. U Tuzli, dok bi Dom za penzionere trebao biti utočište i mjesto gdje bi posljednje godine života proveli u miru i spokoju, dešava se požar koji sa sobom odnosi 12 života, a preživjeli ostaju traumatizovani. Policija, koja treba da nas štiti, podvodi maloljetnice, i to iz Doma za nezbrinutu djecu. Vukovi u ovčijem krznu, umjesto da budu karika sigurnosti, postaju ruka koja podvodi u mrak.Sve ovo nije niz nesretnih slučajeva, to je odraz sistema koji se urušava iznutra, u kojem moć i privilegija imaju prednost nad životom i dostojanstvom običnog čovjeka. Dok se premijeri štite od građana, dok specijalci obezbjeđuju nebitne ceremonije moći, običan čovjek ostaje nezaštićen, prepušten borbi za goli život, nasilju i nepravdi. Svaka tragedija postaje samo statistika, svaka prevara institucija – rutina.Ali, ovo nije samo nepravda prema pojedincu, ovo je sistemska bolest. Dok državni aparati funkcionišu kao zaštitnici interesa elita, narod postaje brojka preko koje se ubire porez. Nijemo posmatra kako svakim danom neko biva ubijen, silovan, podvođen ili kako se guši u dimu požara koji ne može da se sanira. Gdje su granice ovog raspada? Dok se svijet smješta u medijske performanse i diplomatske fraze, stvarnost gori pred našim očima: kuće, domovi, životi nestaju, a odgovorni i dalje zauzimaju fotelje i govore bit će bolje.Na kraju, država koja ne čuva svoje starce, svoju djecu, svoje građane – to nije država, to je prazna ljuštura. Sistem koji treba štititi, sada nas guši vlastitim propustima, zakoni i policija koji su obećavali sigurnost pretvorili su se u hladne statistike smrti i nepravde. Svaka tragedija prolazi, a ništa se ne mijenja, svaki požar, svaka izdaja povjerenja, svaka zloupotreba moći postaje još jedan znak raspada koji guta sve pred sobom. U toj tišini odgovornosti, preostaje samo hladan, bespoštedni prizor propadanja – bez heroja, bez pravde, samo nepovratna šutnja sistema koji je zaboravio šta znači štititi.

U toj tišini odgovornosti, preostaje samo hladan, bespoštedni prizor propadanja

Sistem kao prazna ljuštura

Vatrogasac Jasmin Jahić, starješina Profesionalne vatrogasne jedinice Tuzla, pokazao je u utorak šta znači istinska hrabrost.U noći kada je požar zahvatio Dom penzionera i odnio živote 12 korisnika, Jahić i njegovi saborci ušli su u zgradu punu dima i panike, kako bi spasili one koji nisu mogli pobjeći sami.– Akcenat je bio na evakuaciji nepokretnih i teško pokretnih štićenika, dok se istovremeno gasio požar – kazao je Jahić, ističući nesebičan rad svih službi koje su pritekle u pomoć. Zahvalio je policiji i medicinskim ekipama koje su reanimirale nekoliko unesrećenih na licu mjesta.U akciji je učestvovalo više desetina vatrogasaca, od kojih je njih pet završilo na bolničkom liječenju. Iako iscrpljeni i povrijeđeni, nijedan nije odustao dok posljednji štićenik nije bio izvan opasnosti.– Radimo dok ne padnemo, niko ne pita postoji li umor – rekao je Jahić, simbol požrtvovanosti i snage.Njegova smirenost, profesionalizam i humanost u najtežim trenucima čine ga herojem dana i ponosom Tuzle.

Premijer Albanije Edi Rama: Na korak od EU

Krvava rutina

Esmir Bajraktarević: Junak nacije

Zmajevi probudili nadu

Nikola Jokić: Srušio mit

Sramota uniforme

Namir Porić: Izgradili 29 domova

Kenan Kamenjaš: Partija karijere

Krvavi asfalt BiH

Robert Levandovski: Kao vino

Historijske utakmice

Emir Hadžihafizbegović: Het-trik glumačkog maestra

Bolje da nas nema

Nikola Vasilj: Ponos BiH

Sistem kao prazna ljuštura

Jasmin Jahić: Vatrogasac bez straha

Kolumne

Premijer Albanije Edi Rama: Na korak od EU

Krvava rutina

Esmir Bajraktarević: Junak nacije

Zmajevi probudili nadu

Nikola Jokić: Srušio mit

Sramota uniforme

Namir Porić: Izgradili 29 domova

Kenan Kamenjaš: Partija karijere

Krvavi asfalt BiH

Robert Levandovski: Kao vino

Historijske utakmice

Emir Hadžihafizbegović: Het-trik glumačkog maestra

Bolje da nas nema

Nikola Vasilj: Ponos BiH

Sistem kao prazna ljuštura

Jasmin Jahić: Vatrogasac bez straha