Svaki pokušaj predstavljanja pedofilije kao normalne pojave je bolestan, neprihvatljiv, suprotan svim normama i standardima. A upravo takvom skandaloznom primjeru svjedočimo ovih dana u BiH.&nbsp;&nbsp; Riječ je o slučaju Samira Alihodžića, nastavnika sporta i tjelesnog odgoja u OŠ „Grbavica 1“ u Sarajevu, koji je, iako osuđen na robiju za pedofiliju, i dalje uposlenik škole!? 
Činjenice da je Alihodžić na slobodi još od 2015. godine, kada su otkrivene njegove stravične bludne radnje nad jednom učenicom, i da još zarađuje plaću kao nastavnik govore u prilog tome da se pedofilija u BiH preko školskog sistema pokušava normalizirati, pa čak i institucionalizirati. 
Šokantno je da bi Alihodžić, kako se priča, mogao postati i direktor jedne sarajevske škole, što bi bila jasna poruka da je on nagrađen za svoja zlodjela, a da se pedofilija u BiH smatra dozvoljenom i opravdanom.
No, umjesto da su institucije zbog ovog slučaja na nogama, svi zatvaraju oči iako je on, osim na djecu koja su, ako se jednom nađu na meti pedofila, uvijek u opasnosti od takvih, istovremeno i udar na državu i sistem. 
Jer, vlasnik škole je država, a resorni ministri, direktori i razna vijeća predstavnici su države i obaveza im je braniti obrazovne ustanove, u ovom slučaju od pedofila. 
Je li Alihodžić amnestiran od bilo kakve reakcije nadležnih zato što je zet Kemala Ademovića, nekadašnjeg čelnika tajne službe AID, aktuelnog poslanika u Skupštini Kantona Sarajevo, donedavnog SDA-ovca, sada osnivača stranke Narod i pravda?
Ako je razlog njihovoj šutnji Ademovićev utjecaj ili strah od njega, onda neka se povuku s pozicija i mjesta prepuste onima koji će se smjeti suprotstaviti pedofilima i njihovim zaštitnicima, a ne da škole i djecu guraju u ralje pedofila. 
Zato, krajnje je vrijeme da država reagira i odbrani djecu i svoj integritet od ovakvih nasrtaja. Ma čiji zet ili punac stajali iza njih.

Ademović i zet pedofil

Generalmajor Martin Dorfer, komandant EUFOR-a u BiH, iako je na ovoj dužnosti tek nešto više od dva mjeseca, suočio se s brojnim optužbama iz manjeg bh. entiteta o ulozi vojnika iz Velike Britanije koji će kao pojačanje doći u misiju na čijem je on čelu.&nbsp;&nbsp; No, istovremeno je ovaj Austrijanac pokazao da zna i kako se nositi sa bh. političarima koji, u pokušaju da skrenu pažnju sa svog nerada i nesposobnosti, krivce traže uvijek u drugima, a u nedostatku „domaćih neprijatelja“, onda ih traže u međunarodnim snagama. 
Očigledno je da je EUFOR pogrešna adresa na koju se namjerio Milorad Dodik, predsjednik RS, u potrazi za novim neprijateljima. 
No, generalmajor Dorfer nije dozvolio da ga bilo ko uvlači u izbornu kampanju u našoj zemlji. Ali, jeste svojim izjavama za „Avaz“ demantirao najteže optužbe na račun misije kojom rukovodi i njegovih vojnika, poručujući jasno svima koji to pokušavaju da EUFOR ima pametnija i preča posla. 
A to je, kako je kazao i Dorfer, osiguranje stabilnog okruženja u BiH i daljnje napredovanje ove zemlje na putu ka sigurnoj i stabilnoj evropskoj budućnosti. Upravo sve ono što EUFOR i radi od 2004. godine, pri čemu su u fokusu naročito interesi građana BiH, na koje su političari potpuno zaboravili.

Najbolji odgovor

Kad pametni šute, govore budale! U recentnim raspravama oko izmjene Izbornog zakona u BiH dok Dragan Čović mudro šuti, javno se lakta njegov alter ego Božo Ljubić. I to izravno iz Sabora susjedne Republike Hrvatske. U svom arhaičnom stilu, Ljubić otvoreno prijeti raspadom države u kojoj se rodio i egzistenciju stvorio. 
Kako za sebe, tako i za najširi krug rodbine i rodijaka. Jer, sudba je kleta, eto, htjela da u ovom surovom svijetu ne bude nijednog živućeg Ljubića bez situirane zadnjice na državnim jaslama, kako ovdje kod nas, tako i u Lijepoj našoj. Naprosto, Ljubići su potrebni i neophodni! 
Nakon što su u Predstavničkom domu Federalnog parlamenta zastupnice i zastupnici iz SDA, SBB-a, SDP-a, DF-a i NS-a usvojili prijedlog izmjena zaguljenog zakona oko kojeg se koplja lome od Brisela do Vašingtona (Washington), oba HDZ-a odlučila su da (valjda u skladu sa zagonetnim „Planom B“) do daljnjeg bojkotuju rad zakonodavnog preduzeća u kojem primaju platu. „Mi vam odosmo, a vi dalje nastavite sami“, poručili su europejski udruženo vraćajući nas, ne ponovilo se, u neslavne SDS-ove dane s početka devedesetih godina prošlog stoljeća.
Lidija Bradara iz HDZ-a neće sazvati sjednicu Doma naroda FBiH koji bi trebalo da potvrdi odluku donjeg doma parlamenta o izmjeni zakona o izborima. Nije realno očekivati da to učini ni Bradarin zamjenik iz, kako se to formalno-dejtonski kaže, reda srpskog naroda, i to iz prostog razloga što se javna rola Drage Puzigaće svodi tek na ispunjavanje destruktivnih želja i naloga Milorada Dodika u federalnom entitetu. 
Mrvu konstruktivnosti besmisleno je očekivati i od notornog Jasenka Tufekčića budući da je njegovoj SDA u ovim predizbornim mjesecima institucionalna kriza idealna platforma za predstojeću kampanju. Jer staro je običajno pravo da se SDA i HDZ baš svake četiri parne godine posvađaju da bi ih potom pomirio goli interes i zajednička, koruptivna vlast. To fercera barem u posljednja dva desetljeća. Problem, međutim, leži u grmu što naši ljudi redovno nasjednu na tu prevaru. Kao neinteligentne muhe zunzare na onu tus traku...

Muhe zunzare

Hamza Alić još jednom nas je obradovao. Iako u poznim takmičarskim godinama, atletičar iz Srebrenice osvojio je prvo mjesto u Taragoni u bacanju kugle i donio Bosni i Hercegovini prvu zlatnu medalju na Mediteranskim igrama još od 2005. godine!&nbsp; Iako nije bio među favoritima, Hamza je svojim najboljim rezultatom sezone (20,43 metra) trijumfovao u Španiji. Aliću je ovo četvrta medalja s Igara, a nakon dvije bronzane i jedne srebrene, red je došao i na onu najsjajniju.
Prije pet godina, Hamza je ostvario jedan od najvećih uspjeha našeg sporta, osvajanjem srebra na Evropskom dvoranskom prvenstvu u švedskom Geteborgu.
Alić je rođen u 20. januara 1979. godine u Srebrenici. Nakon što je preživio pad rodnog grada u julu 1995., Alić je, kao izbjeglica, počeo trenirati u Zenici.

Još jednom nas obradovao

U najnovijem izvještaju Ureda za reviziju institucija FBiH konstatirano je da aktuelna vlast ne poštuje vlastitu (populističku) odluku o moratoriju na zapošljavanje u javnim preduzećima. To znači da je Fadil Novalić lagao kad je revolucionarno obećavao da budžetska hazna neće služiti za uhljebljivanje familije, rođaka i stranačkih aparatčika čija se egzistencija poreznim haračem rješava preko leđa obične raje koja krvavo radi i jedva preživljava. 
Samo u prve dvije godine svog mandata, Novalićeva je vlada u devet javnih preduzeća zaposlila skoro dvije i po hiljade podobnih i nesposobnih, a tri četvrtine njih primljeno je bez ikakvog konkursa. U ovo predizborno vrijeme stanje je, pretpostavljam, još dramatičnije, ali o tome ćemo čitati u nekim budućim revizorskim izvještajima, onda kad razni fadili iz vlasti nestanu u vidu lastinog repa...
Pohlepna koruptivno-nepotistička matrica beznadežno je metastazirala u ovih skoro frtalj stoljeća otkad SDA i HDZ bratski upravljaju državom. Tokom svih naših naslaganih olovnih godina, civilizacijske društvene vrijednosti potpuno su uništene, a otvorenu scenu okupirao je ljudski šljam i polusvijet ogrnut u zastave vladajućih stranaka. U tako zapuštenom društvu mjesta ima samo za njih i njihove, a drugi su, eto, primorani vlastitu životnu sreću potražiti negdje daleko odavde. I onda se još politički kleptomani iz SDA i HDZ-a usuđuju k'o telad čuditi što mladi masovno napuštaju BiH...
Baš svako stranačko čedo prosjeka ovdje lagodno živi. Ima se, može se. Ne propuštaju izbore, ni stranačke skupove. Pos'o je dobar, a para la(h)ka, kako kaže ona poznata pjesma. Jer, samo SDA na budžetske je jasle u posljednjih dvadesetak godina smjestila osamdesetak hiljada svojih članova i glasača. Nezakonito, podrazumijeva se, ali taman da se nakrca stadion Koševo! Ljudi moji, SDA vam dođe nešto kao Marija Šerifović...

Pos'o je dobar, a para la(h)ka

Od pukovnika do pokojnika prešao je put za četiri godine selektor njemačke fudbalske reprezentacije Joakim Lev (Joachim Low). U julu 2014. bio je nacionalni heroj, „Elf“ je na Mundijalu u Brazilu došao do četvrtog naslova svjetskog prvaka.&nbsp;I u Rusiju su stigli kao favoriti, ali od sinoć pakuju kofere, jer su ispali već u grupnoj fazi. Nakon što su izgubili od Meksika i na jedvite jade pobijedili Švedsku, Njemačkoj je jučer u Kazanju trebala bilo kakva pobjeda za plasman u osminu finala.
„Panceri“ nisu bili u stanju postići ni pogodak, a u najboljem slučaju prosječna svjetska reprezentacija Južna Koreja opalila im je dva šamara (2:0) i njemačku naciju bacila u očaj.
Lev je rođen 3. februara 1960. godine u gradu Šenau im Švarcvald. Imao je skromnu igračku karijeru. Selektor Njemačke je od 2006.&nbsp;

Reditelj sramote

Prije početka Svjetskog prvenstva u Rusiji tekma Švicarske protiv Srbije proglašena je „utakmicom visokog rizika“. Pokazalo se da su prognozeri „u rašlje“ pogodili i da je mržnja pobijedila sport!
Ljudski se razočarati nakon poraza, nenormalno je zbog fudbalske lopte prosipati najcrnji šovinizam. U „srpskom taboru“ spontano je i masovno zavladala opšta mobilizacija kretenizma i gluposti. 
Političari, novinari i analitičari, navijači, igrači i treneri, estradne i zvijezde prizemlja, svi združeni u bolesnom stroju verbalno su rešetali čitave narode i žrtve proteklih ratova, sve mrtve i sve žive... Predsjednik Aleksandar Vučić poručio je da nakon fudbalskog neuspjeha sa Švicom nacija nikad nije bila tužnija. I sve to zbog jedne obične utakmice koju će u Srbiji zaboraviti čim zasluženo ispadnu s Mundijala. Dakle, kol'ko sutra!
Prošle su 23 godine od završetka krvave balkanske drame u kojoj je režim Slobodana Miloševića pokrenuo, vodio i izgubio ukupno četiri rata. Ali, zastrašujuća je činjenica da se katarza i kolektivna svijest u osudi počinjenih zločina još uvijek ne naziru s Kalemegdanske tvrđave. Komentirajući posebno jadnu ikonografiju s koljačem Ratkom Mladićem na majicama srbijanskih navijača tokom susreta u Kalinjingradu protiv Švicarske, Emir Suljagić lucidno je zaključio: „Jer pravi razlog za slavlje može biti samo genocid, ostalo su detalji...“
I zaista, svaki put kad prosječno ušlagirani navijački idiot sa posebnim potrebama odluči demonstrirati vlastitu zatucanost, on najprije hrakne na nedužne žrtve zločinačke ideologije koja ga je beznadežno zaustavila u intelektualnom razvoju. Nažalost, tim se hrani žilava mitologija od Kosovskog boja do današnjih dana...
Prije šesto i kusur godina tamo daleko nije bilo Švicaraca, ali je Srbija opet poražena. U njihovom večerašnjem debaklu neće biti Kosovara, jer, što bi rek'o zločinac sa kokošijih prsa srpskog navijača, u Brazilu nema albanskog življa mnogo.

Brazil bez VAR-a i Kosovara

Samo mu je devet godina, a već se ponaša kao odrastao, zreo, odgovoran muškarac koji se susreo s brojnim životnim nedaćama.&nbsp; Dječak Hakija Sinanović živi u planinskom selu Luka, udaljenom 60 kilometara od Srebrenice. On svaki dan ustaje u pet sati, prelazi dnevno 50 kilometara kako bi se školovao i pritom vrijedno uči, pa niže petice.
U jednom pravcu putuje i po sat i po, zimi i duže. Ponekad ne stigne do škole zbog zametenog puta ili kad njegov otac ne može upaliti automobil na minusu kakav poznaju samo planinski krajevi. No, Hakija sve stigne, zasluži odličan uspjeh, uz primjerno vladanje.
Skromnog dječaka, koji će zasigurno izrasti u pravog čovjeka, vole svi. I svi su na njega, s pravom, ponosni. Najviše roditelji, ali i učiteljice i, sigurni smo, svi koji su pročitali priču o ovom malenom čudu.
&nbsp;

Maleni heroj

Ensad Korman više nije zamjenik direktora Federalne uprave policije. Mandat mu je formalno iscurio ima šest dana. 
Tako je na čelu ove sigurnosne agencije konačno (pre)ostao još samo onaj izraubovani i nezakoniti Dragan Lukač, koji, milošću SDA režima, žilavo ustrajava i opstaje. Lukač jezdi dalje i mamurno jaše u sedlu glavnog federalnog šerifa, iako je odavno ispunio sve raspoložive preduvjete da skine mamuze i sjaše u penziju.
Zahvaljujući diktatorskim manirima Bakira Izetbegovića, te njegovom urođenom i razarajućem minderluku, policija je tek jedna od, kako se to kaže, „institucija od posebnog interesa i važnosti“ koju su kadrovski potpuno privatizirali i strovalili u duboki kanal nelegalnosti. 
Ne zaboravimo da haotično stanje vlada i u Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH, Razvojnoj banci FBiH, brojnim poreskim upravama, kantonalnim i federalnim ministarstvima, najznačajnijim javnim preduzećima, na Federalnoj televiziji... Gdje god su poželjeli, SDA-ovci su javnom sektoru i ključnim državnim institucijama uskratili transparentan nadzor i civilnu kontrolu rada, a valjda je i vrapcima s čađavog dimnjaka poljinske vile Izetbegovića jasno kako to nije normalno u normalnim društvima. Nažalost, ovdašnja je institucionalna anarhija postala beznadežna trajna kategorija!
„Ovom zemljom ima da vlada pet porodica, a vi, jadnici jadni, to ne možete nikako spriječiti“, uvjeravao je svojevremeno, usred Federalnog parlamenta, prevarene bh. stočare Izetbegovićev kućni koljač za posebne namjene i svečane prilike. Ako se tako naslađuje i „turči“ obični mesar iz familijarnog kruga, zamislimo samo koliko daleko su od uzemljenja glasovitiji i važniji pripadnici režima. Sila je opasno udarila u SDA tintare! Ali svaka je sila za vremena, poznato je odavno. U suprotnom, propadamo totalno.

SDA anarhija!

Tog 16. avgusta 2016. zauvijek će se sjećati. Tada 27-godišnji Nermin Memić došao je na posao i na Igmanu preuzeo kamion i krenuo prema Sarajevu.&nbsp; Kada je silazio, na jednoj krivini sletio je niz provaliju duboku 200 metara. Policajci su zatekli stravični prizor. Nerminovo tijelo visilo je na kamionu, bio je zaglavljen i, vidjevši taj prizor, čudili su se da je neko uopće mogao ostati živ.
Borba za Nerminov život trajala je danima. Nažalost, lijevu ruku nisu mu mogli spasiti. I od tada počinje Nerminova priča – priča o borcu. Shvatio je da mu je ostalo ono najvrednije, život. Upoznao se s Amelom Kapom prije godinu i po i počeo trenirati plivanje.
Jučer je ispisao još jednu pozitivnu stranicu bosanskohercegovačkog sporta. Prvi put na Mediteranskim igrama u disciplini 100 metara slobodno u klasi S10 nastupio je jedan naš sportista s invaliditetom. Nermin je zauzeo 12. mjesto s vremenom 1:29,95 minuta, što je novi državni rekord.
Njegova priča može poslužiti budućim generacijama kao pokazatelj da volja, želja i upornost mogu postići i ono naizgled nemoguće. Memić je rođen u Zvorniku 1989. godine, gdje je proveo rano djetinjstvo, a potom se s porodicom preselio u Sarajevo, gdje je završio osnovnu i srednju školu.

Priča o borcu

Nermin Nikšić, predsjednik SDP-a, prije nekoliko dana na sjednici Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH uputio je šest pitanja nadležnim organima i proslijedio ih Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, Uredu disciplinskog tužioca, Tužilaštvu BiH, Tužilaštvu Kantona Sarajevo, Ministarstvu unutrašnjih poslova FBiH, Ministarstvu unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, Upravi policije KS, Nezavisnom odboru Parlamenta FBiH i Nezavisnom odboru Skupštine Kantona Sarajevo.&nbsp;

Iz Nikšićevih pitanja javnost je mogla saznati da je Dragan Lukač, direktor FUP-a, formirao poseban istražni tim kojemu je zadatak baviti se isključivo visokopozicioniranim članovima SDP-a i po svaku cijenu ih kriminalizirati.&nbsp;

Montirani politički procesi&nbsp;Tih šest pitanja na najbolji mogući način odražavaju vlastodržačku instrumentalizaciju represivnog aparata države koja se provodi u oba entiteta, a naročito intenzivno u vrijeme predizbornih kampanja. Rezultat takve zloupotrebe sudstva, tužilaštva, policije i obavještajnih organa jesu montirani politički procesi i posvemašnji strah koji se širi u društvu. 

Strah koji se proširio društvenim poljem mentalno je pokorio akademsku zajednicu i medije, pa je kritika esdeaovskog sistema moći gotovo potpuno otupjela i svela se na prerijetke intelektualne glasove, oskudan broj portala i jedno ili dva novinska izdanja. Analiza kritičkih glasova pokazuje urušenost društvenog sistema vrijednosti, pa se može zaključiti da je tako profilirana policijska država ostvarila svoj cilj - zastrašivanjem građana svesti svaki oblik kritike na minimum i privatizirati državne institucije do te mjere da je dio BiH s većinskim bošnjačkim stanovništvom u svakom pogledu postao Izetbegovićeva policijska država, baš na onaj način na koji je RS Dodikova, a kantoni s hrvatskom većinom Čovićeva.

Vratimo se Nikšićevim pitanjima. U njima se tvrdi da je izvjesni Vehbija Numanović po naređenju direktora FUP-a postavljen za šefa istražnog tima čiji je zadatak da u vrijeme predizborne kampanje kriminalizacijom vrha SDP-a i Nermina Nikšića osobno uništi sve njihove šanse za postizanje bilo kakvog ozbiljnog uspjeha na narednim izborima. 


SDP se pod Nikšićevim vođstvom demokratizirao iznutra i potpuno oporavio od liderokratije Zlatka Lagumdžije, koji je stranku doveo do sunovrata. Postigavši relativno dobre rezultate na prošlim opštinskim izborima, ta partija je izrasla u respektabilnu političku organizaciju. Da nije bilo kandidature populiste Denisa Bećirovića za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, koji je sklopio savez čak i s nacionalističkom A-sda, moglo bi se reći da se Nikšićeva partija uveliko vratila socijaldemokratskoj ideologiji i postala velika prijetnja da, u koaliciji s drugim opozicionim strankama, sruši Izetbegovićev režim. 


To je osnovni razlog za policijsku urotu protiv SDP-a, a strah Izetbegovićevog režima od ove stranke najbolje se može vidjeti u načinu na koji su njeni istaknuti članovi demonizirani u režimskim medijima. Zato ne čudi Lukačeva i Numanovićeva politički motivirana policijska akcija, tim prije što su obojica po sili zakona morali otići u penziju, ali očito ih je, kao odane poslušnike, na funkcijama zadržala Izetbegovićeva stranka. Činjenica da ni u FUP-u ne važe zakoni, već vođina politička volja, pokazuje suštinu ovdašnje vlasti: zakon se primjenjuje na naše protivnike i neprijatelje, naravno, onako kako ga mi tumačimo, a za nas postoji carstvo bezakonja. 


Teror bezakonja i privatna prćija


A da je bezakonje srž Izetbegovićevog sistema vlasti ponajbolje ilustrira njegova izjava da je sitnica jedno tele koje se nelegalno prodaje u hotelu na Bjelašnici. Dino Konaković, koji je na to ukazivao, imao je, prema Izetbegoviću, preča posla - valjda dolaziti vođi i njegovom klanu na konsultacije, na bošnjačku sećiju s koje se vodi država kao privatna prćija. Baš na tom nelegalno prodavanom teletu temelji se odgovornost pred zakonom, pred kojim ne smije biti povlaštenih i koji mora biti jednak za sve. U Izetbegovićevom Bošnjakistanu to očito nije slučaj. Za ovu tvrdnju mogle bi se zasigurno navesti stotine hiljada primjera, jer su razmjere kriminala, korupcije, nepotizma i drugih oblika bezakonja takve da je njima zahvaćena svaka institucija i državni aparat u cjelini. 


Od Nikšića smo mogli saznati i da su mu se obraćali pojedini policijski službenici koji su tvrdili kako se na njih vrši pritisak da nelegalno prisluškuju telefone i izmišljaju dokaze protiv pojedinih članova SDP-a. Pritom, Nikšić svoja pitanja postavlja u Parlamentu, glavnom entitetskom zakonodavnom tijelu, a reakcija Izetbegovićevog režima svela se na izjavu njegovog poslušnika Dragana Lukača da Nikšić laže. I to je sve. Pojeo vuk magarca, rekao bi narod svojim frazemom. 


Ako Nikšić kao federalni parlamentarac nema mogućnosti zakonske zaštite od zloupotrebe policijskog aparata, čemu se mogu nadati obični građani? Teroru bezakonja, nedvosmislen je odgovor. Taj je teror prisutan od šaltera u općini, preko partijskog zapošljavanja do milionskih pljački javnih preduzeća, a o nerazjašnjenim ubistvima da ne govorimo. Slučajevi poput Dženana Memića i Davida Dragičevića alarm su koji traži građansku pobunu. Ona se dešava, baš kao i tiha, nevidljiva pobuna onih čestitih policajaca koji su se žalili Nikšiću da su bili izloženi disciplinskim i drugim kaznama kad su odbili izvršiti protivzakonita Lukačeva naređenja. 


Očito je da, nakon Radončića, i Nikšić dolazi na udar Izetbegovićevog represivnog aparata. No, povijest uči da režimi koji vlast čuvaju policijskim terorom prije ili kasnije moraju pasti. Izetbegovićev, gotovo sigurno, pada u oktobru. 


Strah od toga tjera i njega i njegove poslušnike u bezakonje koje prijeti da nas sve potopi, baš kao poplave prije nekoliko godina.

Koji je smisao postojanja države?



Ali, ako policijski organi, a naročito obavještajne agencije, rade bez parlamentarnog nadzora, ako tužitelji mogu, kako pišu mediji, krasti novac iz samog tužilaštva, ako sudovi ne procesuiraju kriminalce, onda je temeljeno pitanje: koji je smisao postojanja države? Je li BiH postala država u službi moćnika na vlasti koji na svaki mogući način terorišu građane? Država u kojoj policijski organi napišu izvještaj u kojem stoji da je konj na imanju negdašnjeg generalnog sekretara SDA, optuženog za kriminal, izvršio samoubistvo nije puka karikatura kojoj se treba smijati, nego opasan kriminogeni sistem institucija koji u svojoj djelatnosti oponaša filmove o mafiji. To je država u kojoj je Coppolin „Kum“, čuveni film o mafijaškoj porodici Al Capone, oživio u policijskom izvještaju. 



Strah građana da bez bilo kakvog ozbiljnijeg razloga mogu biti izloženi torturi



Jedan nedavno preminuli pjesnik, ilustrirajući zloupotrebu represivnog aparata države, znao bi reći: „Spori su, ali me progone“. 



U toj ironičnoj opasci sadržan je sušti egzistencijalni osjećaj bosanskohercegovačkih građana: strah da bez bilo kakvog ozbiljnijeg razloga mogu biti izloženi torturi političkih moćnika. Istodobno, pjesnikova ironija ukazuje i na neefikasnost, korumpiranost, čak kriminogenost policijskih struktura. Uistinu, policijske, sudske i tužilačke sluge moćnika na vlasti spore su, tj. neefikasne u svemu što im je primarni zadatak: u rasvjetljavanju ubistava, obračunu s kriminalcima, hapšenju ubica itd., ali su zato odane partijskom vođi koji se predstavlja i kao prvi u Bošnjaka.

Izetbegovićeva policijska država

U pauzi višemjesečne bjelosvjetske turneje, Zlatko Lagumdžija sletio je u Sarajevo. Tokom boravka u rodnom gradu, na jednoj ovdašnjoj televiziji s narodom je podijelio vlastita saznanja i promišljanja o aktuelnoj političkoj situaciji. Iznenađujuće, većinu metaka ispalio je ka ljevici. Na desnicu nije pucao.
“Ljudi koji vode ljevicu, očigledno su nedorasli igrači”, strogo je profesorski s ekrana poručio partijskim drugovima. Zamjera im tako Lagumdžija na (ne)sporazumu s ultradesničarskom A-sda i nepotrebnim ideološkim lutanjima, a onda se dosjetio da i onog jedva iznuđenog kandidata SDA za Predsjedništvo BiH Šefika Džaferovića, dakle, ni krivog ni dužnog, proglasi “većim ljevičarem u odnosu na neke ovdje”. I nije prvi put da Lagumždija javno promovira ovog suštinski besmislenog političara, trodecenijskog budžetskog parazitliju i intereždžiju širih razmjera. Podsjećanja radi, nedavno je od istog ublehaša napravio glavnu zvijezdu konferencije u Bošnjačkom institutu, gdje se, inače, nekadašnji šef SDP-a osjeća komotnije nego u svom dnevnom boravku.
I dok je dezorijentiranim “partijcima” solio pamet, svom bivšem mezimčetu Lagumdžija je namijenio luzersku ulogu i izborni zijan u oktobru. “Željko Komšić je najjači adut Dragana Čovića, to nema dileme. On da je zaista iskren u tome da zaustavi Čovića, a ne može ga zaustaviti, sada mu je jasno, on bi podržao jednog kandidata koji bi mirio građansko i nacionalno. To svakako nije Komšić.”
Eto, prije nego opet spakuje kofere i šmugne u Kinu, Ameriku il' na daleki Bliski istok, Lagumdžija se javno ispucao i ispraznio šaržere najavljujući besprizornu predizbornu kampanju. Nakon njegovih “dobronamjernih” sugestija, stanje na ljevici može biti samo gore nego što objektivno jeste. Nažalost, već godinama ovdašnjim ljevičarskim liderima i liderčićima, šahovima i maharadžama, nikako da iz zadnjice u glavu dospije kako njihova očajna prepucavanja zakopavaju šanse i gase nade da se s vlasti konačno sruši SDA. Čiji režim počiva na političkim ubistvima, korumpiranom pravosuđu, kriminalu, nepotizmu... I tragičnoj posvađanosti ljevice!

Lagumdžijini nedorasli ljevičari

Njemačka je u utakmici drugog kola Svjetskog prvenstva u fudbalu bila na rubu ponora. Poslije poraza od Meksika u prvom kolu nije smjela izgubiti od Švedske, jer bi to značilo kraj takmičenja u Rusiji za aktuelne svjetske šampione.

Taj veliki pritisak je otežavao igru Nijemcima, koji su već u prvom poluvremenu primili gol. U tom trenutku izabranici selektora Joahima Leva (Joachim Low) bili su na koljenima. Međutim, izjednačio je Marko Rojs (Marco Reus) i Nijemci su sabili Šveđane u njihov šesnaesterac. Promašivali su šansu za šansom i brojne navijače koštali živaca. 

Kada je Njemačka pred kraj utakmice ostala s igračem manje na terenu zbog isključenja Džeroma Boatenga (Jerome), ponovo se vratio strah od ispadanja. Niko nije vjerovao u preokret osim njih. I onda u posljednjoj minuti sudijske nadoknade vremena Toni Kros (Kroos) s ruba šesnaesterca šalje loptu u mrežu Švedske. 

Tim golom Kros je spasio Nijemce, koji bi, da je ostalo neriješeno, vjerovatno ispali s Mundijala već u grupnoj fazi. Ovako, puni vjere u svoje snage, nastavljaju odbranu trofeja osvojenog u Brazilu prije četiri godine.

Toni Kros je rođen 4. januara 1990. godine i igrač je Real Madrida.

Spasio Njemačku

Nesportskim i primitivnim reakcijama navijača nakon preksinoćnjeg poraza svoje fudbalske reprezentacije od Švicarske, (ne)očekivano se pridružio i nemoćni, viteškom nadmetanju nedorasli, srbijanski selektor Mladen Krstajić. 

Umjesto da se pogleda u ogledalo zvano selektorsko znanje i mudrost, Krstajić se u odbrani poraza svoje reprezentacije pozvao na tobožnju nepravdu prema Srbima i kao dokaze ponudio „nepravedni Hag“ i fudbalski VAR, vraćajući nas tako u vremena kad je priča o tobožnjoj ugroženosti Srba značila pozive na klanje, ubijanje, silovanje i sve ono ružno što sportu nikad nije bilo imanentno.

Stoga ne treba čuditi što su, umjesto sportskog navijanja i podrške svojim reprezentativcima, sa prsa srbijanskih navijača u Kalinjingradu u svijet odaslane slike ratnog zločinca Ratka Mladića i užasavajući povici „nož, žica, Srebrenica“, koji su, na zaprepaštenje evropske i svjetske javnosti, odjekivali bečkim ulicama. 

Način na koji je Srbija doživjela poraz od Švicarske najviše govori o stanju sportskog i svakog drugog duha u ovoj državi, odnosno zabrinjavajućoj količini mržnje prema onima koji su ih svojim sportskim umijećem porazili, a riječ je o dvojici švicarskih reprezentativaca albanske nacionalnosti. 

Dovoljno da se prepoznaju razlozi zbog kojih su tako glasno i histerično slavljeni zločinac Mladić i njegovo klanje po Srebrenici. Užasno!

I umjesto da demonstrira veličinu sportskog duha i onda kada gubi, selektor Krstajić, nažalost, pozivima na urotu protiv Srba na utakmici u Kalinjingradu pridružio se najprimitivnijem, ali i nedopuštenom načinu odbrane svog sportskog poraza. U tome ga je porukom srbijanskim reprezentativcima da se „podrazumijeva da švicarsku reprezentaciju ubjedljivo pobijedite“ nedvosmisleno, uoči odlaska u Rusiju, ohrabrio i sam predsjednik Srbije. Dakle, ništa nije slučajno!&nbsp; &nbsp;

Ništa nije slučajno

Direktorica Sigurnosne kuće „Medica“ iz Zenice Sabiha Husić, na poziv princa Čarlsa, prisustvovat će Samitu zemalja zapadnog Balkana koji će u Londonu biti održan 9. i 10 jula. Za sve one koji su upućeni u djelovanje „Medice“ iz Zenice i rad Sabihe Husić ova vijest nije nikakvo iznenađenje, već očekivana čast i priznanje za njihov dugogodišnji trud, odnosno pruženu pomoć ženama i djeci koji su preživjeli nasilje, zlostavljanja, silovanja itd. 

Za koliko je tragičnih bosanskih ženskih sudbina, posebno onih koje govore o žrtvama ratnog silovanja i svake druge vrste mučenja „Medica“ bila rame za plakanje i nerijetko jedino mjesto gdje se za preživljene traume tražilo utočište, psihička pomoć i ljudsko razumijevanje, bh. javnost nikad neće saznati. S razlogom. 

Jednostavno, odlučna, otresita i vrijedna Sabiha Husić svoju intelektualnu i ljudsku snagu posvetila je isključivo misiji pomoći žrtvama, zbog čega i uživa svjetsko poštovanje onih koji su upoznati s rezultatima rada organizacije na čijem je čelu. Tako je za svoj rad 2014. godine u Njujorku dobila i priznanje „Žena svijeta“. Na ponos nje same, ali i grada i države u kojoj živi i djeluje.

Žena vrijedna poštovanja

Edvard Ferguson (Edward), britanski ambasador u Bosni i Hercegovini, uskoro odlazi s ove pozicije.&nbsp;&nbsp; Njegova prva diplomatska dužnost u karijeri, krunisana je unapređenjem pa će Sarajevo zamijeniti radom u Vašingtonu! 
Ferguson je po mnogočemu netipični diplomat. Svoje stavove saopćava otvoreno i direktno bilo kroz intervjue, javne istupe na skupovima, ali i blogove i objave na društvenim mrežama. 
Pokazao je to mnogo puta pa i nedavno, kad se u Republici Srpskoj, manjem bh. entitetu, razvila histerija zbog dolaska 40 vojnika Velike Britanije kao dio pojačanja EUFOR-a. 
- Svojoj djeci ne moram izmišljati priče za laku noć. Umjesto toga, samo im pročitam bajke sa @RTRSvijesti – napisao je nedavno tim povodom na Twitteru. 
No, nije Ferguson netipičan samo po javnim nastupima. Pred biranim društvom on je preksinoć upriličio oproštaj za nezaborav. Tu je pokazao svu svoju ljubav prema BiH i njenim ljudima te je poručio da će ova zemlja zauvijek ostati u njegovom srcu. 
Edvard Ferguson rođen je 1978. godine. Oženjen je i otac je četvero djece, od kojih je najmlađa kćerka rođena u Sarajevu i porodica je smatra Sarajkom.&nbsp;

Ademović i zet pedofil

Najbolji odgovor

Muhe zunzare

Još jednom nas obradovao

Pos'o je dobar, a para la(h)ka

Reditelj sramote

Brazil bez VAR-a i Kosovara

Maleni heroj

SDA anarhija!

Priča o borcu

Izetbegovićeva policijska država

Lagumdžijini nedorasli ljevičari

Spasio Njemačku

Ništa nije slučajno

Žena vrijedna poštovanja

Netipični diplomat

Kolumne

Ademović i zet pedofil

Najbolji odgovor

Muhe zunzare

Još jednom nas obradovao

Pos'o je dobar, a para la(h)ka

Reditelj sramote

Brazil bez VAR-a i Kosovara

Maleni heroj

SDA anarhija!

Priča o borcu

Izetbegovićeva policijska država

Lagumdžijini nedorasli ljevičari

Spasio Njemačku

Ništa nije slučajno

Žena vrijedna poštovanja

Netipični diplomat