Ništa lakše nego na Balkanu raspaliti međunacionalne sukobe. Požari iz devedesetih još se puše i tinjaju, a tek jedna iskra na pogrešnom mjestu dovoljna je za vatrenu stihiju koja će progutati ljude, sela, gradove...
Nakon protjerivanja Marka Đurića s Kosova, reakcije srbijanskih zvaničnika i strogo kontroliranih medija u Beogradu bile su identično huškačke. Na Twitteru ih je poredao novinar Sanel Kajan. Začepite uši, moliću lijepo: „Šiptarski teroristi; Takozvano samoproglašeno Kosovo; Lažna šiptarska paradržava; Predsednik privremene takozvane Vlade Kosova; Privremeni takozvani predsednik Tači...“
Verbalnim ludilom nije oskudijevala niti politička scena u Srbiji. Naravno, najgrlatiji je bio sveprisutni, nedodirljivi i cmizdravi predsjednik Aleksandar Vučić. U svom obraćanju naciji spominjao je „Terorističku bandu; Terorističku državu; Bande terorista; Lažljive Albance i magarce“...
Vučić je iz sigurne zavjetrine predsjedničke Palate najavio i kako „Srbe s Kosova niko ne sme ponižavati“. I da će, eto, njegov režim najoštrije odgovoriti na napade. Slične parole, samo prije tridesetak godina, urlao je i Slobodan Milošević. Krajnji rezultat te bolesne velikosrpske politike jeste da je Milošević barem mogao zakoračiti na Gazimestan i tamo održati miting s kojeg će najaviti smrt Jugoslavije. 
Za razliku od nepresuđenog ratnog zločinca, Vučić Kosovo može vidjeti još samo na televiziji... Kosovsku nezavisnost priznalo je stotinjak država. Srbija će to uraditi najkasnije do kraja ove godine. Vučić, poznato je, drži do svojih obećanja iz Brisela i Berlina, ali i onih izgovorenih na tajnim večerama u Njujorku i Parizu.
Zato je pitanje dana kad će i notorni Aleksandar Vulin prestati spominjati onu Metohiju i prihvatiti realnost. Da, Kosovo i Srbija su komšijske, potpuno odvojene i nezavisne države. Nema to nikakve veze sa mitologijom, nego sa zdravim razumom, međunarodnom politikom i geografijom...

KOSOVO Bez Metohije

Amra Silajdžić-Džeko postala je prva ambasadorica Udruženja "Srce za djecu oboljelu od raka". 
Kada je u februaru odsjekla kosu i poklonila je Udruženju, uspješna manekenka sa svjetskom karijerom i supruga našeg najboljeg nogometaša Edina pokrenula je akciju koja vraća osmijeh, snagu i radost mališanima oboljelim od raka.
Ponos i čast što je dio najhumanije priče podijelila je i s mališanima koji borave u Roditeljskoj kući u Sarajevu, gdje provode svoje najteže dane čekajući dobru vijest o ozdravljenju.
U našoj zemlji godišnje od malignih bolesti oboli oko 60 djece. Izliječi ih se oko 80 posto, ali put do ozdravljenja nije lagan. Prolaze teška iskušenja, a posebno su osjetljive djevojčice koje izgube kosu. Zato je Amra pozvala i svoje prijatelje širom svijeta da doniraju kosu kako bi se od njih mogle izraditi perike.
Do sada je u sklopu projekta „Moja kosa, tvoja kosa“ Udruženje izradilo i besplatno uručilo 12 perika za djevojčice.

Ambasadorica velikog srca

Hrvatska ultradesnica intenzivno maršira i zna svoj put! Zato su i sve učestalije masovne javne demonstracije crnila usljed kojeg naše susjedstvo beznadežno tone u nacionalistički mulj. Pogubno je to stanje za najmlađu članicu EU, državu što sve svoje ekonomske strategije i finansijske planove gradi na zgrtanju para od turizma. 

I dok zbog radikalizacije u Lijepoj našoj strahuju u Briselu, u BiH se važnim vijestima tradicionalno ne pridaje naročiti značaj. Feralovski kazano, mi ne brinemo glede i unatoč činjenici da se belaj iz Hrvatske sistemom spojenih posuda prirodno prelijeva u bh. politiku, među naše navijače, u medije, na društvene mreže...&nbsp;Najnoviji protesti protiv Istanbulske konvencije prijestolnički su Zagreb nagrdili ikonografijom iz četrdesetih godina prošlog stoljeća. Na cesti su se ukazale replike ubica, crnokošuljaški ludaci sa ušatim U na kapama, oni što su vazda spremni za domove, logore i progone. Bilo je tu i sudski presuđenih nasilnika, kokainskih dilera, klerofašističkih političkih ikona... Predstava je počela, gorke li ironije, na Trgu žrtava fašizma. Tu ispred sjedišta stožerne desničarske stranke u Hrvata. 
Zagrebačku paradu potopa pogrešno je sada opravdavati nesretnim djetinjstvom, neobrazovanošću i lošim subotnjim raspoloženjem onih desetak hiljada civilizacijski zaostalih demonstranata. Ona je proizvod višedecenijske indoktrinacije i agresivnog revizionizma duboko utemeljenog u političkoj ideologiji filoustaškog krila HDZ-a. 
Nedavno se s biološkim nasljednicima ustaša i poštovaocima zločinačke NDH u Argentini družila i sama hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Bilo joj je, eto, malo to neobavezno romantično ćakulanje s potomcima koljača i logorskih čuvara, pa je na njihove junačke grudi „kraljica Balkana“ svečano okačila i ordenje države na čijem je čelu. 
Nikada nijedan hrvatski zvaničnik nije napravio ozbiljniji diplomatski skandal. Naravno, to ne znači da uskoro i neće. Jer (pre)dug je spisak HDZ-ovaca dovoljno neodgovornih da prešišaju i samu hrvatsku predsjednicu...

Kolindin argentinski grijeh

Njemački vozač u bolidu Ferrarija Sebastijan Fetel (Sebastian Vettel) pobjednik je prve utrke nove sezone Formule 1.&nbsp;&nbsp; 
Na samom startu bio je korak iza aktuelnog prvaka Luisa Hamiltona (Lewis)&nbsp;i Kimija Raikonena (Raikkonen), ali je, uprkos problema s gumama, uspio slaviti na kraju utrke.&nbsp;&nbsp; 
Ferrari je napravio odličan potez kada je u tom trenutku pozvao Fetela na prvu i jedinu promjenu guma, dok je Hamilton zbog brzinskog&nbsp;ograničenja na stazi ostao predaleko i Nijemac je uspio izaći ispred njega.
Četverostruki&nbsp;svjetski šampion&nbsp;Formule 1&nbsp;(2010.,&nbsp;2011.,&nbsp;2012.&nbsp;i&nbsp;2013. prednost je sačuvao punih 30 krugova&nbsp;i slavio na otvaranju nove sezone.
Rođen&nbsp;je 3. jula&nbsp;1987. godine u&nbsp;Hepenhajmu, u&nbsp;Njemačkoj.

Stari šampion bolji od novog

Nažalost, ratne heroje s nepodnošljivom lakoćom zaboravimo u miru. Pritisnuti životnim tempom i svakodnevnom trkom za obavezama, ispod radara nam prošišaju važne vijesti o ljudima koji bi trebalo da uživaju našu punu empatiju, posebni pijetet i senzibilitet, elementarno poštovanje...&nbsp; &nbsp; Sigurno ste i sami svjedočili tim nesretnim događajima. Moguće da vam je i neugodno dok ovo čitate, dok se potisnute misli roje naslaganim nepravdama (k'o što političari tamburaju baš pred svake izbore) počinjenim prema „najboljim sinovima ove zemlje“. Kad izbori konačno prođu, najbolji se šalju na društvenu marginu, a na njihovo mjesto uskaču podobni poslušnici i stranački aparatčiki. 
Pogledajte, naprimjer, ovo suđenje Draganu Vikiću. Traje dugo, svjedoci prolaze, bilježimo agencijske izvještaje s ročišta, a u cijeloj priči sarajevska javnost ne pokazuje zainteresiranost, niti se pretjerano sekira zbog sudbine svog ratnog heroja. 
Zapisnika radi, evo zaklet ću se pred svima da građanski odgovorno poštujem sudove i sudske odluke. Ipak, uz nadu da ne zalazim u sivu pravosudnu zonu, zapisat ću i to da sam sam uvjeren kako komandant Specijalaca danas odgovara za zločin s kojim nema nikakve veze. Da, hoću da kažem, sude mu za zločin koji nije počinio!

Zapisnika radi, evo zaklet ću se pred svima da građanski odgovorno poštujem sudove i sudske odluke

Nedavno sam ga vidio kako sam pije kafu. Pozdravili se, zagrlili, progovorili o svemu pomalo, osim o prokletom sudskom procesu. Preko glave mu je, kontam, ispitivanja na tu temu... 
Nije ovo, kažem vam, ni prva ni posljednja Vikićeva bitka. Ne zaboravimo da je prije šest-sedam godina SDA-ov direktor Federalne uprave policije Dragan Lukač svog imenjaka papanski smijenio i nezakonito poslao u prijevremenu penziju. 
I tada je Sarajevo nepodnošljivo ćutalo. Kao što se, eto, utišao i Bužim nakon sramotne odluke tamošnje lokalne vlasti da novoizgrađenu sportsku dvoranu ne nazove po legendi prošlog rata Izetu Naniću...
Heroji u ratu, zaboravljeni u miru.

HEROJI Zaboravi, ako možeš

Glumac Senad Bašić (56) jedan je od najglasnijih kada je u pitanju zaštita prava glumaca. Osim što je posljednjih godina dosta angažiran, kako u pozorištu tako i na televiziji i filmu, Bašić se nalazi i na čelu Udruženja glumaca naše zemlje.&nbsp;&nbsp; 
S nekolicinom svojih kolega još 2002. godine formirao je Udruženje. No, na polju zaštite ostvarivanja prava koja im pripadaju, malo toga se uradilo. Danas, 16 godina poslije, uz podršku kolega Mirvada Kurića, Minke Muftić, Jasne Ornele Bery, Medihe Musliović... pokušava vratiti dignitet svojoj profesiji, ali i bh. glumištu kako to ono i zaslužuje. 

Kao predsjednik Skupštine Udruženja, kako i sam kaže, u danima koji dolaze radit će na revitalizaciji Udruženja, učlanjenju mladih glumaca i kolega iz cijele BiH, a sve radi samo jednog cilja – ne dopustiti da glumac izgubi prava koja mu zakonima pripadaju.
 
Bašić je svjestan činjenice da sada veliki broj njegovih kolega ispašta zato što voljom ovakve vlasti, milionske naknade ostvarene od autorskih prava u džep već godinama trpa neko drugi. 

Senad Bašić rođen je u Trebinju 1962. godine. Na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu diplomirao je 1987., gdje je danas profesor glume. Dobitnik je brojnih festivalskih nagrada, a publika ga uglavnom pamti po ulozi Faruka u seriji „Lud, zbunjen, normalan“ te kao Majka Kjajevića iz kultne „Audicije“. Ostvario je i značajne uloge u filmovima „Kod amidže Idriza“, „Teško je biti fin“, „Nafaka“...

Zaštitnik prava glumaca

Nesretni sa svakom dosadašnjom vladajućom garniturom, najlošije prolazimo, izgleda, sa ovom koja je na vrh zasjela prije četiri godine. Neodoljivi je utisak da sve nazaduje i propada. BiH je, s njima na čelu, postala evropska naj-zemlja. Najgori smo u svim kategorijama: od ekonomskog (ne)rasta i (ne)zapošljavanja do stepena korupcije.&nbsp;

Nastranu naši utisci, tako govore analize specijalizovanih međunarodnih agencija na čijim tabelama je za nas rezervirano posljednje mjesto.&nbsp;Svakog dana vidimo se prikovane za dno evropskih rang-lista, premda su nam i dva vlastita oka dovoljna da vidimo gdje smo.Da nam je do šale, o društvenom trošku bi trebalo svakog mjeseca upriličiti veliko sijelo SDA, kao ono jučerašnje u Zetri. Pa da čujemo kako kod nas caruju “stabilnost, ekonomski rast i razvoj i kretanje zemlje u pozitivnom smjeru”, kako je zaključeno na tom skupu. A biće još bolje, s obzirom na njihovu opredijeljenost “protiv korupcije i organiziranog kriminala”. 
Još gomila ohrabrujućih poruka čula se sa skupa za koji se nisu plaćale ulaznice. Štaviše, za prisustvo ovoj “ljekovitoj” seansi dobijalo se 20 maraka. SDA-ov federalni premijer Novalić stoga je javno, na dobrom odzivu, zahvalio Begi Gutiću. Njegove SMS poruke dovele su, iz Tuzlanskog kantona, najviše onih koji će u Zetri aplaudirati Izetbegoviću, Zvizdiću i Novaliću, bez obzira na podle laži kojim su bombardirali mikrofon:
- Ispunili smo više od planiranog, smanjili smo zaduženje i povećali izvoz (Novalić).
- Premašili smo broj zaposlenih koje je obećao Bakir Izetbegović (Zvizdić).
- Zabilježen je porast izvoza i evidentan pad nezaposlenih osoba u našoj državi (Izetbegović).
Niko nije očekivao da SDA samu sebe kritikuje. Ali da se osloni samo na gole, bezočne laži, ni to se nije očekivalo. Stoga su i njihovi po 20 KM plaćeni slušatelji, razilazeći se, morali zaključiti da svoju nadnicu nisu zaradili nimalo lako.

Kupljene uši

Hrvatska zastupnica u Evropskom parlamentu Marijana Petir u petak je s briselske govornice odaslala tvrdnje da svijet treba strahovati od radikalizacije bosanskih muslimana, navodno potaknute novcem koji dolazi iz islamskih zemalja.&nbsp; Bajagi, nezavisna zastupnica, izražavajući strah od muslimana koji klanjaju i čije žene nose hidžabe, a koji, prema njoj, posebno uspijevaju uz granicu BiH i Hrvatske, u svojoj neargumentiranoj potvori i laži spram bosanskih muslimana otišla je toliko daleko da bi joj pozavidjeli i najveći evropski mrzitelji pripadnika islama. 
Zastupnica Petir, doduše, nije izbljuvala ništa posebno novo što to prije nje nije uradila predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, koja je ne tako davno u javnosti prosula priču da u BiH postoji 5.000 radikaliziranih muslimana od kojih, eto, trebaju strahovati ne samo Hrvatska nego i cijela Evropa.&nbsp; &nbsp;
I umjesto da se bavi idejom kako spriječiti promicatelje ustaštva u vlastitoj zemlji, Marijana Petir svoju radikalnu šapu ispružila je prema BiH, pokazujući se tako u svjetlu najgore glasnogovornice mržnje prema njenim muslimanima, tačnije Bošnjacima, o kojima, očito, ne zna ništa. Jer da zna, a posebno da u sebi ima imalo političke i svake druge kompetentnosti, izmišljotine koje je izrekla u Briselu ni u bunilu joj ne bi pale na pamet. Na svu sreću, Petir nije Hrvatska!&nbsp;

Glasnogovornica mržnje

Na tamo neki, očito, imaginarni “ruski” Balkan stigla je sasvim jasna američka poruka! Aleksandar Vučić poručio je ravno iz Njujorka da je Srbija spremna na finalni kompromis oko Kosova. Dogodilo se to baš kad su rusko-srpski “Noćni vukovi” ono, kao, ustalasali Banju Luku. No, u američkoj Evropi Bosna i Hercegovina ostaje zemlja gdje Rusi mogu pokušavati, ali nemaju snage ponuditi bolju alternativu od EU i NATO-a.

<h2>Amerikanci se pitaju</h2>

Ponajviše zbog njih, panslavenski politički folklor, umjesto u mnoštvo raznolikih civilizacijskih boja, pretvoren je u konstantno morbidno vučije zavijanje; doista su pretjerali. Vučić to zna, a uskoro će potpisati i finalno pomirenje s Albancima, pa će taj, hajde da ga simbolično nazovemo - “ilirski ferman” dobro doći i Bosancima. Taj će srpsko-albanski dokument biti mnogo važniji s obje strane Drine nego pompezno najavljivana “deklaracija o ćirilici”. 


Znači, Amerikanci se još pitaju. Potrajat će to još!


U nedavnoj studiji o postameričkoj Evropi “Brookings Institut” iz Vašingtona navodi tri alternative između kojih će Amerika birati: SAD se prema Evropi mogu ponijeti rivalski, kao prema konkurentu, jer, kako kaže predsjednik Donald Tramp (Trump), sve se na kraju “svodi na novce”. Ali takav tretman Evropljana bio bi samo kratkoročna dobit. 


Amerika može odabrati da zanemari separatizam, koji u Evropi pothranjuje i Moskva, plaćajući gubitnike poput Marine Le Pen ruskim petrodolarima. Ali Amerika može da se vrati i svojoj liderskoj ulozi, igrajući na duge staze, kao što to već dugo radi, planirajući barem stotinu godina unaprijed. Važno je samo pažljivo kalibrirati svaki blagi zaokret, bez obzira na trenutnu trapavost Trampove administracije. 


Naravno, bolje joj je da što prije uradi ovo treće, jer neke bivše zemlje sovjetskog bloka, sada članice EU, “sve se više okreću Rusiji”, kako to piše “Associated Press”, navodeći Poljsku, Češku, Slovačku i Mađarsku. Nema šale, Rusija se upetljala i u izbore u Americi, Njemačkoj i Italiji, a pokušat će i drugdje.


Za divno čudo, Balkan bi zato mogao (p)ostati uspješna priča američkog otrežnjenja: bez obzira na posijane sumnje i val nove rusofilije, očekivano je da će u našim zemljama demokratija pobijediti, odbacujući Putinov sistem jednog čovjeka.

Potemkinova sela



Dakako, znamo kako su se okončavali takvi projekti s “očevima” nacije, liderima koji su od ljudskih prava, vladavine zakona i izgradnje institucija - temelja bez kojih nema moderne države - napravili Potemkinova sela. Na ovu metaforu valja podsjetiti nakon nove Putinove izborne pobjede kojom je šef ruske države birače nahranio iluzijama o novoj, moćnoj i ekonomski samoodrživoj Rusiji - njemu sličnih oligarha. 



I ruski vojskovođa Grigorije Aleksandrović Potemkin na putu do Krima kuda se kretala carica Katarina u 18. stoljeću opustjelu je stepu pretvorio u “Diznilend”; sagradio je lažna sela sa sretnim seljacima (manekenima), prikazujući obnovu Rusije, koja je ustvari - grcala u dugovima. 



Vučić, kojem se još gleda kroz prste zbog autokratskih tendencija, zbog važne misije koju treba obaviti, iz Njujorka je poslao miješanu poruku. Najavio je da će on biti taj koji će priopćiti neprijatnu istinu oko Kosova; ne plaši se, kaže! Vokabular će, očito, još neko vrijeme prilagođavati onome što u Srbiji, pa i u komšiluku vole čuti. 



Nakon susreta s generalnim sekretarom UN-a Antoniom Guteresom (Guterres) javio je da je razočaran stavovima vodećih zapadnih zemalja. Malo je, dakle, ostalo prostora za vučije zavijanje, a i politička zima će ubrzo okopniti bez obzira na zakašnjele proljetne snjegove. Kosovo je republika. I tu je da ostane. Bosna se na tu notornu istinu već treba institucionalno spremiti.



A Dragan Čović - da prestane s tvrdnjom da BiH “ne mora” (?!) pratiti konačno usvojenu Strategiju vanjske politike, koja slijedi vanjsku politiku EU. S tim se, kad je Bosna u pitanju, nije šaliti, bez obzira na to što Evropa nije u svemu usaglašena. Mora se Čović, da ne govorim o drugima, odlučiti je li doista za “Europu”, kako kaže, ili za “Jevropu”, kako možda misli.



U američkoj analizi, a ova iz “Brookingsa” nije jedina, kaže se da će se Amerika vratiti “dubokom angažmanu” u pozitivnom oblikovanju Evrope na svjetskoj sceni. Priznaje se, doduše, da će taj američki angažman, zbog niza okolnosti, biti “teško prodati” na domaćem (američkom) terenu. Ali to je najbolji način da Evropa (p)ostane puni partner SAD, da bi se sačuvali međunarodni poredak, znana savezništva i otvorena globalna ekonomija. 



Prosto k’o pasulj, što bi rekli u Beogradu!

Osvrt s američke verande: Ruski Balkan i američka Evropa

Bosna i Hercegovina, koja je u vrijeme nakon 1971. godine i priznanja da u njoj postoji i narod koji je tada nominiran imenom „muslimani“ postala najaktivnija i, može biti, najistaknutija zemlja u bivšoj Jugoslaviji, po eksploziji razvoja svih aspekata duhovnosti i kulture i stvorila veliki ugled u zemlji, danas je na repu u odnosu na sve ostale zemlje bivše Jugoslavije.&nbsp;&nbsp; 
Može biti da ništa nije tako duboko i potpuno u našoj zemlji propalo kao što je to područje nauke i obrazovanja pa, moglo bi se reći, i kulture uopće.

<h2>Osnivanje akademija
</h2>

U periodu između 1971. i 1983. godine, otkad počinje postepena i sve snažnija eskalacija akcije srpskog nacionalizma koji je sebi postavio cilj da Bosnu i Hercegovinu vrati u pređašnje stanje kada je ona bila de facto politički i kulturni satelit Srbije, nije bilo nijedne zemlje u bivšoj Jugoslaviji koja je imala takvu koncentraciju naučnih, kulturnih i umjetničkih snaga uopće. 


Nigdje se nije dogodila takva gustoća i koncentracija stvaralačkih snaga u svim oblastima nauke, kulture, umjetnosti kao što je to bilo u Bosni i Hercegovini. 


U Bosni je djelovala svakako grupa izvanrednih književnika sa Mešom Selimovićem, Skenderom Kulenovićem, Makom Dizdarom, Dervišom Sušićem, Ahmetom Hromadžićem, Ahmedom Muradbegovićem, Midhatom Begićem, Izetom Sarajlićem i cijelom legijom mladih stvaralaca na čelu da do takve koncentracije vrhunske književne stvaralačke moći nije došlo ni u jednoj od tadašnjih jugoslavenskih zemalja. 


Osnivanje Akademije likovnih umjetnosti i otvaranje galerije imalo je takav pozitivan efekt da se ubrzo pojavila cijela plejada uspješnih slikara i grafičara koji su počeli osvajati prve nagrade na svim međunarodnim analima, bijenalima i ostalim velikim izložbama slikarskih djela. Vrhunac tog razvoja se dogodio s velikom izložbom jugoslavenskih dokumenata koja je priređena u tada izgrađenoj Skenderiji i koja je bila najznačajniji likovni događaj tog perioda. 


Stvaranje Odsjeka Akademije za filmsku umjetnost dovelo je do pojave cijelog niza mladih filmskih umjetnika koji su filmovima stvorenim u Bosni i Hercegovini počeli osvajati nagrade na svim festivalima filma, a neki od njih su stvorili antologijska djela naše filmske umjetnosti tadašnje države uopće.

Plejada pjevača



Posebnu oblast umjetničkog stvaranja, a to je muzika u svim njenim modalitetima, od stvaranja djela u klasičnim formama sonatas simfonija, svita, opera i baleta, do moderne muzike čiji su nosioci bili ansambli poput ''Indexa'', ''Ambasadora'', ''Bijelog dugmeta'' i drugih brojnih grupa koje su postale vodeća garnitura u modernoj muzici toga vremena. 



Da se ne spominje kako je plejada velikih pjevača tradicionalne bosanske pjesme sevdalinke od Zaima Imamovića do Safeta Isovića, ili od Bebe Selimović do Hanke Paldum stvorila takav ugled toj vrsti muzičkog stvaranja da je on postao sastavni dio onoga što se zove narodna muzika u cijeloj zemlji. 



Posebnu ulogu je igrao i pozorišni aspekt kada je malo pozorište u prostorijama „Napretka“ odigralo avangardnu ulogu iz koje je nastao i poznati sarajevski festival „Mali sena“, koji je postao najpoznatiji događaj te vrste u zemlji. 



Pri tome valja istaći da je cijelo to stvaralaštvo odisalo onim što se može s pravom nazvati duhom Bosne, a to je smisao za humor, smisao za ironiju, za samokritiku i humanost koja je plijenila s pozorišnih bina, kao i iz nekih televizijskih emisija, među kojima je u cijeloj zemlji postala najpopularnija serija „Karađoz“, rađena na bazi tradicionalnog pozorišta sjena, a kojoj je njen tvorac Jurislav Korenić i glavni protagonista genijalni glumac Rejhan Demirdžić dao takav pečat da je cijelu seriju odveo u nezaborav.

Ništa u BiH nije tako propalo kao što je to područje nauke i obrazovanja

Sasvim opravdano Tužilaštvo Haškog tribunala, iako post scriptum, najavilo je žalbu na prvostepenu presudu Ratku Mladiću, kako bi mu bilo suđeno i za genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u još pet općina: Foča, Kotor-Varoš, Prijedor, Sanski Most i Vlasenica.

Ovog ratnog zločinca Haški tribunal je 22. novembra prošle godine osudio na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici te pogroma nad Hrvatima i Bošnjacima na cijeloj bh. teritoriji i za 44-mjesečno teroriziranje stanovnika Sarajeva, kao i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.&nbsp; Zato treba pozdraviti zahtjev tužilaca koji traže da apelaciono vijeće Mladića proglasi krivim i za genocid, praktično, u cijeloj Bosni i Hercegovini. Pravda je spora, ali je dostižna, posebno kad su oni koji je traže uporni u tom, u biti plemenitom i univerzalnom naporu od koristi za sve. 
Zahtjev Tribunala da se na ovaj način stavi tačka na ono što Bosnu opterećuje decenijama trebali bi (ne kao do sada) pozdraviti i oni koji su se po zloćudnoj inerciji u ime “svog naroda” protivili istjerivanju pravde na vidjelo. Jer, to je još jedna šansa za skidanje kolektivne ljage i ratnih hipoteka s bilo kojeg naroda. 
Tužilaštvo u Hagu želi samo dokazati ono što zbog “omaške” proizašle iz nedostatka vremena da se to presudi u finalu rada Haškog tirbunala nije učinjeno pred kraj 2017. godine. I potvrditi da su srpske snage (znamo to, s obje strane Drine) imale genocidnu namjeru da monstruoznim instrumentarijem svog osmišljenog zločinačkog “poduhvata”&nbsp;istrijebe, doista, znatan dio Bošnjaka i Hrvata i u tim općinama.
Očito, Haško tužilaštvo još radi posao sudova u BiH, koji se i zbog već odavno uopćene selektivne “pravde” i kontraproduktivnih montiranih političkih progona iscrpljuju gdje ne treba. Dok na slobodi ostaje toliko mnogo ratnih zločinaca, koji su se već odavno, upravo u Bosni, trebali suočiti s licem pravde?! 

Naravno, ne pada snijeg da prekrije brijeg, već da zvjerka svaka otkrije svoj trag. Što se toga tiče, Bosna je već dugo na ledu, zahvaljujući vlastitoj usporenoj “pravdi”, iako je na “snijegu” toliko mnogo krvavih šapa. Da ne bi stranaca, ode bosanski obraz, jer domaći se vlastodršci lako i bestidno mire sa svim onim što nije po njihovom džepu.

Tragovi u snijegu

Je li u utakmici šestog kola kvalifikacija za odlazak na Evropsko prvenstvo za igrače do 21 godine protiv Velsa, desni bek naše selekcije Darko Todorović centrirao ili mu je lopta prešla preko noge u 65. minuti, nije ni važno... &nbsp;
Važno je samo da je upravo ta lopta prevarila gostujućeg golmana Luka Pilinga (Pilling), završila pod prečkom gola Velsa i donijela „Zmajićima“ tri ogromna boda u borbi za plasman na Euro (1:0).
Zahvaljujući jučerašnjoj pobjedi, U-21 selekcija BiH dijeli prvo mjesto s Rumunima u grupi 8. Obje reprezentacije imaju po 12 poena, s tim da Portugalci, koji su treći, imaju sedam bodova uz dvije utakmice manje. Priliku da se ponovo dokaže Todorović će imati za tri dana, kada bh. selekcija gostuje u Vaduzu kod Lihtenštajna.
Darko Todorović rođen je 5. maja 1997. godine u Bijeljini. Član je tuzlanske Slobode, a ukupno je za omladinske selekcije naše zemlje odigrao 19 susreta. Jučerašnji pogodak bio mu je prvjenac u najdražem dresu.

Eurogol vrijedan tri velika boda

Zove se Irfan. Sarajlija. Maturant. Dobitnik najvišeg priznanja za postignut uspjeh i vladanje u školi koju pohađa. U Katoličkom školskom centru. Za sustav svih katoličkih centara u BiH. Nagradu je dobio u sklopu priredbe simbolična naziva „Neka ljubav pobijedi“. Neka dobro pobijedi zlo u nama. Zlo se hrani brže nego bilo što drugo, a dobro treba njegovati. Baš kako to Irfan radi.

<h2>Sala na nogama</h2>

Njeguje dobro u sebi za druge. Kada je prozvano njegovo ime na ceremoniji dodjele nagrade, cijela sala je bila na nogama. Radost zbog njihovog Irfana. Čuli su se komentari da se Irfan zadugo neće ponoviti u školi. Radost njegovih školskih prijatelja zbog nagrade koju je dobio najbolje govori koliko taj mladi čovjek znači svojim vršnjacima. Koliko njegovi rad i trud, ali i ljudskost u njemu vrijede. Jedan je od najboljih učenika u Federaciji, za što je, također, dobio priznanje. Fizika je njegova strast. Odrastao je s mamom i bratom. 


Povremeno imao mačka. Nikad nije imao previše. Onoliko koliko je neophodno. Ali on ima nešto što se ne mjeri modernim skupocjenima spravicama. Ima nešto zbog čega je omiljen i uspješan. Ima plemenitost i želju da dosegne znanje kojeg nikad nije dovoljno.


Još kao dječak čitao je više nego druga djeca. Promišljao znanstvene probleme i, malo-pomalo, počeo dobivati nagrade za postignut uspjeh na natjecanjima. Prije dvije godine je bio na razmjeni učenika u Americi. Srećom za BiH, vratio se. Nastavio školovanje u domovini. 


No, danas na prekretnici svog života Irfan je izložen novim izazovima. Gdje i kako dalje? Gdje god da dođe, bit će to dobrobit za sredinu. Ali! Tu zastadoh. Kako mladom čovjeku, dobitniku najviših priznanja do njegove 18. godine, objasniti gdje i kako dalje? U zemlji u kojoj znanje nije najskuplja, nego najjeftinija roba. U kojoj mladi svakodnevno napuštaju započeti život i odlaze u potragu za sigurnijim i boljim. 


Reći ćemo da to možda rade iz obijesti. Da sve mogu imati i ovdje. No, je li to baš tako? Može li Irfan studirati i praktičnu nastavu izvoditi uz najsuvremenije aparate i mjerila? Može li otići na jedan semestar negdje drugdje bez straha hoće li mu ispiti biti po povratku priznati?

Surova realnost



Kao i mnogi uspješni mladi ljudi, Irfan odlazi. Negdje daleko gdje će laboratorij za vježbu biti njegov dnevni boravak. Odlazi u svijet znanosti u kojem će njegov dječački znatiželjni pogled biti usmjeren na istraživanje. Odlazi tamo gdje će moći ići na javne tribine o fizici. A odlazi upravo onaj mladi čovjek za kojeg, uz predizborne kampanje, volimo reći da je budućnost ove zemlje. Ali, samo dok kampanja traje. A onda? Onda se spusti zavjesa i surova realnost pomoli svoju glavu. Budućnost koja je obećavana se rasprši, a mladost s tugom i težinom na leđima prolazi kroz život gledajući kako velike institucije propadaju. Kako borci štrajkaju. Kako im roditelji nemaju plaću. Kako sve svakodnevno poskupljuje, a plaće ostaju iste. Kako njihovi vršnjaci iz svijeta studiraju i rade uz obećani posao.



Zato priča o Irfanu govori više od priče o jednom genijalnom mladiću. Govori o mladosti koja ostavlja svoje drugare i odlazi negdje tamo. Da uči. Da gleda i da vjeruje u budućnost koju joj tamo niko licemjerno ne obećava pred izbore, nego budućnost koja mu se sve više smiješi svakim položenim ispitom.



Sretni ti putevi bili, dragi Irfane. Ponesi zastavicu BiH, pa kad novo priznanje, a bit će ubrzo, znam, dođe u tvoje ruke, neka se zavijori. Barem tako da dotaknemo uspjeh znanosti. Ohrabri mlađe da se rad i trud isplate i da su mnogo važniji od dokolice i nerada. Pogrešnih vrijednosti. Ohrabri ih da krenu tvojim putem. Sretno ti bilo, ti najbolji ambasadore BiH!

Sretni ti putevi bili, dragi Irfane, ponesi zastavu BiH

Balkanski politički dinosaurus koji se bez konkretne društvene koristi od Dejtona do danas smuca po ovdašnjim parlamentima, Šefik Džaferović dakle, nedavno je, komentirajući aktuelnu opštu bježaniju iz SDA, izjavio da „nema razloga za zabrinutost jer se stranka čisti“. 
O čišćenju, ili preciznije, o krečenju u SDA, govorila je i prva stranačka dama, Sebija Izetbegović. Doduše, ona najavljuje i pituranje drvenarije u sklopu velikog proljetnog (po)spremanja. Nisam upratio da li se o ovoj temi oglašavao kontroverzni Halid Genjac. Međutim, poznato je da se ovaj rođeni Visočak s glasačkom bazom u Travniku i stalnim prebivalištem u Sarajevu već tradicionalno i principijelno priklanja jačem od slabijeg. Nemojte se, stoga, iznenaditi ukoliko ovih dana u vašem omiljenom supermarketu naletite na Genjca dok odgovorno i politički mudro gura kolica nakrcana otrovnim hemijskim sredstvima za uklanjanje masnih mrlja i ostalih fleka.

Poznato je da se ovaj rođeni Visočak s glasačkom bazom u Travniku i stalnim prebivalištem u Sarajevu već tradicionalno i principijelno priklanja jačem od slabijeg

Da ne bi čistili pojedinačno i odvojeno, u SDA su se dosjetili svoje stare krilatice da je u jedinstvu snaga. Pa su u Zetri zakazali Programski skup na kojem će glavna zvijezda, normalno, biti njihov stranački šef. Očekuje se i premijerni nastup novoizabranog šefa Izbornog štaba SDA Asima Sarajlića. 


On bi, prema nepouzdanim najavama, trebao govoriti o čišćenju stranke od kriminalaca, s posebnim akcentom na one s kojima dijeli iste optužnice i krivična djela. Sarajlić se tako od aktivnog optuženika prekomandovao u moralnu vertikalu i stožernika ovlaštenog da u svoje i ime SDA ocjenjuje podobnost. 


Mnogo je, znači, razloga za optimizam i nadu da će ovoga puta organizatori stranačkog sijela postići konačno pročišćenje. Ako bude nužno, onda i uz flaširanu vodu visoko u zraku i zajedničku molitvu dobrom duhu Mekija Torabija da u subotu svrati do Zetre i spasi SDA.&nbsp;

TORABI Pročišćenje u Zetri

Kraljevina Holandija odbila je zahtjev BiH za izručenje Nedžada Herende. Tako će ovaj bivši taksista, špijunčina, ubica i pripadnik zloglasnih „Ševa“ nastaviti mirno živjeti u zemlji tulipana i raditi u autopraonici.&nbsp;&nbsp; 
Herenda posjeduje samo bh. državljanstvo. Nema politički azil i zvanično nikad nije uživao specijalni status u Haškom tribunalu. Također, nije javno svjedočio u krivičnim predmetima ICTY-a. 

S druge strane, Herenda je povezan s brojnim zločinima počinjenim u Sarajevu. Osumnjičen je za likvidaciju osam golobradih vojnika JNA u Velikom parku. Zbog tog Herendinog zločina, na optuženičkoj klupi Suda BiH danas sjedi legenda odbrane glavnog grada BiH i ratni heroj Dragan Vikić. Tvrdi se da je holandski perač automobila izvršio atentat i na porodicu prvog komandanta Armije RBiH Sefera Halilovića. Pucao je na Ismeta Bajramovića Ćelu. Na nekadašnjem mostu Vrbanja navodno je snajperom ubio Admiru Ismić i Boška Brkića. Povezan je s ubistvom bivšeg čelnika AID-a Nedžada Ugljena...

Nema nikakve dileme da bi izručenje bh. pravosuđu ozbiljno ugrozilo rahatluk čelnika SDA u Sarajevu

Dug je, dakle, spisak aferima koje je Herenda počinio i za koje, prema svemu sudeći, nikad neće odgovarati. Zato je najnovija odluka o neizručenju iznenađujuća i čudna, a svakako da su sporni i stvarni holandski motivi u cijelom slučaju? 


Nema nikakve dileme da bi Herendino izručenje bh. pravosuđu ozbiljno ugrozilo rahatluk čelnika SDA u Sarajevu. Od njega bježe k'o od šejtana jer znaju da Herenda sve zna. Direktno je učestvovao u političkim ubistvima i poznati su mu nalogodavci likvidacija. Uostalom, Herendu je upravo režim SDA rasporedio na radno mjesto ubice po zadatku. 


Možda za ovu priču nije nebitno navesti da Bakir Izetbegović čvrsto kontrolira obje bosanskohercegovačke diplomatske destinacije u Holandiji. U Hagu su njegovi najodaniji kadrovi. U Tribunalu je to decenijama bio Amir Ahmić, a u bh. ambasadi Mirsada Čolaković. Ima li njihovih prstića u najnovijem diplomatskom skandalu, pokazat će, Herendinim rječnikom kazano, naknadna obdukcija.

HERENDA Režimski ubica

Mate Rimac, poznati proizvođač električnih automobila i bicikla i vlasnik firme „Rimac Automobili“ u Hrvatskoj, dobitnik je nagrade „Ernst&amp;Young poduzetnik“ za 2017. i proglašen za poduzetnika godine.&nbsp; Ovaj rođeni Livnjak danas je vlasnik kompanije „Rimac Automobili“ i kreator jednog od najbržih u svijetu električnih sportskih automobila pod nazivom Concept One. U više navrata Rimac je isticao da, kad god ga neko pita odakle je, kaže da je iz Livna, te da svaki put kad uhvati malo slobodnog vremena, voli otići u rodni grad, jer tamo puni baterije.
Njegov najnoviji automobil C Two predstavljen je nedavno u Ženevi i njegova cijena je 1,7 miliona eura, a proizvest će ih 150, uglavnom za poznate kupce. Firma trenutno zapošljava 350 ljudi, mahom stručnjaka različitih profila. 
Rimac je počeo sam, u porodičnoj garaži. Sada slijedi takmičenje u Monaku za EY svjetskog poduzetnika godine. 
Rođen je 1988. godine u Livnu.

KOSOVO Bez Metohije

Ambasadorica velikog srca

Kolindin argentinski grijeh

Stari šampion bolji od novog

HEROJI Zaboravi, ako možeš

Zaštitnik prava glumaca

Kupljene uši

Glasnogovornica mržnje

Osvrt s američke verande: Ruski Balkan i američka Evropa

Ništa u BiH nije tako propalo kao što je to područje nauke i obrazovanja

Tragovi u snijegu

Eurogol vrijedan tri velika boda

Sretni ti putevi bili, dragi Irfane, ponesi zastavu BiH

TORABI Pročišćenje u Zetri

HERENDA Režimski ubica

Livnjakova dominacija

Kolumne

KOSOVO Bez Metohije

Ambasadorica velikog srca

Kolindin argentinski grijeh

Stari šampion bolji od novog

HEROJI Zaboravi, ako možeš

Zaštitnik prava glumaca

Kupljene uši

Glasnogovornica mržnje

Osvrt s američke verande: Ruski Balkan i američka Evropa

Ništa u BiH nije tako propalo kao što je to područje nauke i obrazovanja

Tragovi u snijegu

Eurogol vrijedan tri velika boda

Sretni ti putevi bili, dragi Irfane, ponesi zastavu BiH

TORABI Pročišćenje u Zetri

HERENDA Režimski ubica

Livnjakova dominacija